Makar imali već podosta batcheva piva iza sebe, ponekad se nije loše malo vratiti osnovama i razmisliti o metodama koje koristite. Tako ću se ja ovaj put vratiti do teme koja je dosta bitna kod hop-heada, a to je suho hmeljenje iliti dryhopping. To je završni dio (ne možemo baš reći detalj) proizvodnje mnogih zahmeljenijih piva, IPA, APA i drugih. Moguće ga je i ne odraditi i dobiti odlično pivo, ali tko je probao suho hmeljiti, zna razliku u svježini hmeljnih aroma koje taj postupak može dodati.

Stvar je zapravo relativno jednostavna. Nakon fermentacije ubacimo JOŠ hmelja u pivo, i arome koje on ispusti se zadržavaju u pivu s obzirom da više nema iskuhavanja ili CO2 koji tokom fermentacije izbacuje skupocjene arome kroz vrenjaču.

Glavna stvar kod suhog hmeljenja je da koristite svjež i dobro skladišten hmelj. U to sasvim sigurno nema sumnje. I samo da napomenem, ovih hmeljevi 2016 berbe koji su se nedavno pojavili po homebrewerskim beershopovima u zemlji i okolici su mi (bar dosad) divni. Nom nom.

E sad, koji je najbolji način da se suho hmelj? U primaru, u sekundaru, na toplo na hladno… itd. Pojma nemam koji je najbolji način, ali ima dvije općenite metode koje sam probao, pa da napišem par zaključaka.

Metoda prva: suho hmeljenje u gazi.

Ova metoda sigurno može dati dobro/odlično pivo, većinu piva zadnje 2 godine sam tako dryhoppao.
Postupak:

• Čekam da pivo odradi fermentaciju u primarnom fermentoru (stakleni demižon) do kraja
• Ako je potrebno, cold crash.
• Prebacujem pivo, uz minimalno doticaja sa zrakom (koliko je to moguće sa plastičnim autosifonom itd…) u sekundarni fermentor (plastična bačva sa pipom i poklopcem)
• Hmelj važem na kuhinjskoj vagi, ne moram napominjati da sve ikad što bi moglo doći u kontakt sa pivom zašpricam Starsanom. Osim peleta hmelja, njih ne špricam Starsanom, naravno.
• Hmelj stavljam u sterilnu gazu (jedan sloj), i napravim veliku “vrećicu za čaj”. Vrećicu zatvaram Starsaniranim koncem i iglom. Ili trakom gaze koju odrežem Starsaniranim škarama.
• Ubacim tu vrećicu u bačvu sa pivom, zatvorim i ostavim 5-7 dana.
• Prije flaširanja, Starsaniranom žlicom iscijedim zeleni juice iz vrećice u bačvi, izvadim vrećicu i flaširam kao i obično.
• Jesam li napomenuo da sve ikad špricam Starsanom, da ne bi bilo kakve infekcije. 🙂

Prednosti:

• Dok se dryhoppa, još ti se može istaložiti malo kvasca na dnu bačve
• Lako odvojiš hmelj od piva
• Nakon dryhopa, mogu flaširati odmah iz “sekundara”
• Može dati odlično pivo, vrijedno nagrade na #HrHbPrvenstvo. 🙂
• Kvasac iz primara je lagano oprati, ima samo smeće iz primara.

Mane:

• Plastika (za držanje prehrambenih proizvoda) nije dobar odabir za držanje piva, puno utora gdje se mogu zavući bakterije i pokvariti pivo, lako ju je ogrebati itd itd.
• Ako u sekundaru ima puno praznog prostora, pivo se oksidira. Makar, nisam primjetio probleme s time. Moguće da bi se oksidacija prezentirala tek kasnije.
• Ako previše nabijete hmelj u vrećici, može se zatvoriti po rubovima i sredina kugle hmelja može ostati suha i neiskorištena
• Ista stvar se može dogoditi (ne garantiram za ovo 100% 🙂 ) ako stavite u cold-crashano hladno pivo.
• Ista stvar ako stavite previše hmelja u jednu vrećicu, sredina vam može biti neiskorištena. Uspješno sam dryhoppao na ovaj način sa do 60ak grama hmelja.

Metoda 2: suho hmeljenje u primaru.

Mislim da je naslov poprilično deskriptivan, ali svejedno…
Postupak:

• Čekam da pivo odradi fermentaciju u primarnom fermentoru (stakleni demižon) do kraja
• Ubacim hmelj direkt u primar i vratim vrenjaču (bez coldcrasha)
• Peleti hmelja će omogućiti oslobađanje CO2 koji će opet izlaziti kroz vrenjaču.
• Peleti se raspadaju i na površini piva čine krasnu zelenu kaljužu 
• Ostavim dryhop u primaru 5-7 dana.
• Cold-crasham pivo, što spusti hmelj na dno.
• Prebacim pivo u bottling-bucket (što je opet bačva s pipom iz prve metode) uz pokušaj da ne prebacim komadiće hmelja sa dna.
• Flaširanje kao i obično

Prednosti:

• Hmelj je sigurno u potpunosti u kontaktu sa pivom, iskorištenje mora biti veće nego u prvoj metodi
• Nema oksidacije u sekundaru (osim ako i u prvoj metodi ispuniš sekundar sa CO2, ali to zahtjeva dodatnu opremu)
• Isto može dati brutalne hmelje arome.

Mane:

• Treba imati frižider. 🙂
• Mislim da bi ovo teško išlo bez cold-crasha. Taj hmelj baš voli plutati na površini piva.
• Prebacivanje piva iz sekundara (bez cold crasha) bi se možda dalo sifoniranjem kroz gazu, postoji dobra mogućnost za štopanje (tako čujem 🙂 )
• Kvasac se miješa sa dryhop hmeljem, više smeća pri ispiranju.
• Pivo dulje sjedi na kvascu, ali mislim da na homebrew razini tih 5-7 dana ne bi trebalo dati nepoželjne efekte.

Toliko o tome, ako netko ima bolje/pametnije iskustvo, neka slobodno javi.

Živjeli!