Mjesec: Ožujak 2015

[Putopis] Butcher’s Tears (Amsterdam)

Posted on

Kako početi o ovoj pivovari… Pa recimo da mi je ovo jedan od Amsterdamskih favorita. Iz više razloga. Zbog piva. Zbog čudnovate lokacije kušaonice. Zbog atmosfere tamo. Zbog piva. 🙂

Dakle, Butcher’s Tears je amsterdamska pivovara čija je kušaonica isto malo udaljenija od centra. Nije to neki sumnjivi kvart. Ali nije niti u centru turističke gužve. Evo vam mapa:

Opet, fino sjesti na tramvaj i put Butcher’sa.

Dakle, kada dolazite tamo, pretpostavimo da pratite isprintanu kartu ili kartu na mobitelu. I onda kada se nadomak cilju dođete do ulice gdje kao turist ne bi nikad skrenuli. Tamo doduše stoji nekakva prikolica sa velikim znakom, koji vam govori da ste otprilike na dobrom mjestu.

_3078837_small

Ali ulica gdje biste trebali skrenuti izgleda kao mjesto gdje biste eventualno došli popraviti lim na autu. Na dobrom ste mjestu. Prođite par radiona i u daljini će osvanuti natpis Butcher’s Tears.

_3078839_small 

Ulaz je jednako obećavajuć. Neprozirna vrata u neko mjesto za koje niste sigurni da li je skladište. Ili chop-shop. 🙂

_3078856_small

Uđete unutra, a tamo jedna prostorija obložena bijelim pločicama, stolovi sa klupama koje su spojene na njih. Šank sa par točionika i popisom dostupnih piva markerom napisanih na zidu. Dakle, kušaonica im izgleda otprilike kako im izgleda i web stranica. Golo i sa ponekim čudnim umjetničkim izražajem naškrabanim na bijelim pločicama. Trebate li više da zagolica vašeg unutarnjeg beer-hipst… geeka. 😀

http://butchers-tears.com/

_3078846_small _3078849_small

No s obzirom na kvart i okolne zgrade, ovo mjesto je podosta živo. Vrijeme za kratku anegdotu. 😀
Ove godine nisam prvi put u toj kušaonici, pa sam znao u kojem smjeru se nalazi WC. 🙂 U jednom kutu su vrata. Prošle godine sam tamo ušao, i došao u prostor gdje su svjetlile samo plave neonske lampe, postavljene po podu i zidovima. Potpuno nadrealno. Ove godine sam se začudio ugledavši u tom prostoru neku ženu koja sjedi za stolom, sa laptopom i nešto radi kao da me nema. Kao da je najnormalniji ured. Ona me usmjerila u iduću prostoriju. Uđem tamo, a u toj (dosta velikoj) hali sve je pokriveno tepisima, na sredini stoje 3 (ili 4, nisam siguran) pianina i neki lik ih ugađa. 😀 Taj lik me na kraju usmjerio do krajnje destinacije.

Ispada da se tamo znaju odvijati razna događanja, kao koncerti klavirskih kvarteta ili ovako nešto:

Vrijeme je za recenzije piva.

U vrijeme kada sam došao, taman su napravili dvije verzije single-hop IPA. Prije nisu imali puno IPAstih piva, i ovo se moralo probati. Za zagrijavanje. 🙂

La Condition Humaine II

Hmeljeno sa Ahtanum hmeljem

 La_Condition_Humaine_II_III

Izgled: Jantarne boje, prozirno i bistro. Bijela pjena koja ostavlja lacing. (lijevo na slici)

Miris: Osjeti se tropsko voće, mango i malo meda. Također se osjeti i malo alkohola, što bi se moglo zamjeriti.

Okus: Srednje tijelo, slabo gazirano i pomalo svilenkasto na jeziku. Dosta kruhastog i grainy okusa. Malo alkoholne topline u aftertasteu, i dosta gorčine u afteru. Slatkasti okus hmelja, u okusu daje više cvjetni dojam nego tropsko voće.

Dodatak koji sam tada dopisao: “U ovom tasting roomu sve ima bolji okus. Izvan centra, zabijeno među automehaničare, sa ugodnim osobljem” 😀 A tek sam krenuo piti.

La Condition Humaine III

Hmeljeno sa Willamette hmeljem.

Izgled: Bojom i dojmom isto kao i II, ali više hazy, mutno. (desno na slici)

Miris: Podosta drugačije od prve IPAe, napadaju travnati hmeljevi. Ponešto voća, breskva i jagoda.

Okus: Isto srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih i toasty okusa, dosta zrnja na početku. Travnati kraj sa gorčinom koje ostaje dosta u aftertasteu. Te grassy arome ostaju i u aftertasteu. Pivo je pomalo grubo, trebalo bi obe te IPAe još ispolirati.

Last Possession (Amber Ale)

last_possession

Izgled: Duboka jantarna boja. Gusta off-white, iliti prljavo-bijela pjena koja ostavlja lacing po čaši.

Miris: Kompot od marelice, vuče na voćne likere. Malo drvenasto i grainy. Arome kruške, malo po bijelom vinu.

Okus: Tijelo je srednje, srednje karbonizirano. Početno se osjeti slad, nakon čega dolazi marelica. I nešto naranče. U sredini se osjeti dinja. Malo gorčine u finishu. Malo topline od alkohola u aftertasteu.

Mišljenje: Zvuči jednostavno, ali ima vrlo balansirane okuse slada i voća, sa ugodnom gorčinom. Ovo pivo mi se zbilja svidjelo, iako nisam jako puno očekivao od amber alea. Ali ovo nije American Amber Ale, po BJCPu. Preporučio bih ovo pivo, dobro je.

Lipreader (winter warmer)

lipreader

Izgled: Tamno crvene boje, prilično prozirno. Hrpa guste pjene koja ostavlja puno lacinga na čaši.

Miris: Hmmm, zanimljivo. Višnjevac i kesteni. Možda daje malo dojam po “ljepilu”. Osobno nije me smetalo, ali možda bi neki zamjerili. Miris malina i crnog ribiza.

Okus: Puno tijelo, slabe karbonizacije. Okus kestena i lješnjaka, sa slatkastim početkom pri gutljaju. Nastavlja dojam višnje, čak i kiselkaste višnje na kraju, što malo podiže svježinu. Nešto topline alkohola u aftertasteu. Za winter-warmer, ovo nije skroz nepoželjno.

Mišljenje: meni je ovo opako pivo, kompleksno i zanimljivo. Ne garantiram da veći znalci od mene ovdje ne bi prepoznali neke probleme, ali subjektivno mi se sviđa i preporučam probati.

Green Cap (traditional pale ale)

green_cap

Izgled: Zlatne do jantarne boje. Gusta pjena koja ostavlja lacing. Skoro pa bistro, malo hazy. Ne vidi se karbonizacija.

Miris: Jaki grassy, biljni hmeljni miris. Nešto gorke naranče.

Okus: Srednje tijelo, slabo karbonizirano. Vrlo kruhasto i grainy, ali bez slatkoće. Okus prelazi u biljni okus hmelja, zemljasti hmelj na kraju sa solidnom gorčinom u afteru.

Mišljenje: Dosta zanimljiv pale ale koji pokazuje najbolje od graina i evropskih hmeljeva, tipa Saaz, Styrian itd. Nije posebno uzbudljivo ili ekstremno, ali zbilja solidno.

Revenant (spiced Christmas ale)

revenant

Izgled: Tamno crveno, skoro neprozirno. Pjena bijela i gusta, ali se brzo spušta u tanki bijeli sloj na površini.

Miris: Višnja i vrlo jaki lješnjak. Karamela je prisutna. Alkohol se osjeti i malo kiselkastog mirisa. Miris borovnica ili možda crnog ribiza. Miris suhog voća.

Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Tupo i blago, kruhasto. Kolači s lješnjacima. Nešto topline od alkohola u aftertasteu. Malo suhog voća koje ide uz taj Nutella-sti okus. Vrlo smooth pivo.
Mišljenje: Ovo mi je jedan od favorita od Butcher’s Tears. Pivo punog tijela, okusa i arome. Ono što ubrajam u kategoriju tekućeg kolača. Probajte.

Ex Voto (nuns’ ale, što god to značilo :D)

ex_voto

Izgled: Tamno crveno, malo mutno. Tanka off-white pjena.

Miris: Jako slično kao Lipreader. Malo više lješnjak, dosta manje “ljepilo”. Višnjevac, lješnjaci, nekakvo šumsko voće.

Okus: Puno, gusto tijelo, slabo gazirano. Slično kao Lipreader, ali više karamelno. I dalje okus višnje. Dosta jaka alkoholna toplina na kraju.

Mišljenje: Fino, ali ne razlikuje se toliko od Lipreadera.

Toliko za sad. Butcher’s tears ima naravno još piva, neka “stara” su se nudila i u bocama, po malo paprenijim cijenama, pa ih ovaj put nisam išao ponavljati. Jedna vrlo inspirativna pivovara, koja ne inzistira toliko na jako popularnim stilovima poput IPA (ove godine ih ima više) i nekakvih stout-porter crnjaka, ali svejedno imaju puno toga za ponuditi. Odite tamo, nemojte se obeshrabriti putem, probajte naletiti na kakav čudan koncert i dobro se zabavite.

Živjeli!

Oglasi

[Recenzija] Brunehaut – Amber, gluten free

Posted on Updated on

brunehaut_amber_gluten_free

Brunehaut Ambrée

Izgled: jantarno, prema bakrenom. Mutno. Bijela pjena, al spušta se uskoro u tanki sloj.

Miris: Malty miris, nešto meda. Miris kruške i dinje. Malo kiselkastog mirisa. Krušni mirisi, malo toasty. U nekom belgijskom spicy smjeru. Malo karamele.

Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Osjeti se malo ugriz CO2, al ne previše. Slatkasto. Dosta krušno. Malo vuče na pšenicu. Pri kraju te arome dinje i kruške. Mala gorčina, slad dominira, nema neki dojam hmelja. Malo kiselkasto. U afteru kratko ostaju ti krušni okusi.

Mišljenje: Ok pivo, ne iznimno uzbudljivo. Malo vodeno. Bez glutena, ako vam to igra igru.

[Recenzija] Breugem – Dark IPA

Posted on Updated on

Breugem_Dark_IPA

Pivovara: Breugem
Pivo: Dark IPA

Izgled:
Tamno smeđe, prema crnom. Ipak, prozire se i na svjetlu se vidi kroz crvenkasti trag kroz čašu. Gusta bež postojana pjena. Ostavlja lacing. U čaši se vidi puno karbonizacije, mjehurići luduju.

Miris:
Roasty & Toasty miris. Kruhasti miris. Čokoladasto i kavasto. Neki travnati, borasti miris hmelja. Hmelj nije tako jako izražen nego se uklapa u taj sladni miris. Dosta zanimljivo.

Okus: Srednje tijelo, karbonizacija se ne osjeti toliko koliko se vidi u čaši. I dalje taj roasty-toasty okus. Sve iz mirisa je i u okusu. Nema zagorenih okusa. Taj hmelj dosta dobro igra ulogu u ovom pivu, u kombinaciji sa tamnim sladom daje super kombinaciju. Gorčina nije prejaka i ne ostaje jako u aftertasteu. Pivo je dosta pitko.

Mišljenje: Pivo vrlo zanimljive kombinacije mirisa (i okusa) tamnog slada i hmelja. Možda malo previše roasty za Black IPA stil, ali pivo mi je super. Ako naletite, probajte.

Školica za pivske suce

Posted on Updated on

scoresheet_crop

Ovaj vikend su krenule nove zanimljivosti vezane uz domaću homebrew scenu. Kao priprema za natjecanje kućnih pivara koje dolazi u 6. mjesecu, krenula je školica za buduće suce na tom natjecanju. Na koju sam i ja krenuo. 🙂
Pod vodstvom iskusnijih homebrewera (i craftbrewera) krenuli smo učiti o off-flavorima (lošim okusima) koji se mogu pojaviti u pivu. U jednostavno svijetlo pivo su dodavane “loše arome i okusi” iz kupljenog off-flavor kita. To smo njušili i isprobavali i uspoređivali sa čistim pivom, kako bismo naučili prepoznati i nazvati neki loš okus u pivu na suđenju.

Osim toga i općenitih uputa o suđenju, Miro iz Nova Runda nam je održao predavanje o Bitterima i Irish Red pivama.
Nakon toga je  uslijedilo i ocjenjivanje 5 piva iz kategorije Bittera. Ispunjavali smo scoresheetove skinute sa BJCP, diskutirali i uspoređivali ocjene.

Zbilja je zanimljivo tako grupno ocjenjivati pivo, a moram priznati da i nije jako jednostavno držati ocjene ajmoreć’ konzistentnima. 🙂

Valjda će to pomoći da i recenzije na blogu budu malo stručnije. 😀

Uglavnom, kako stvari idu, ako se prijavite na homebrewersko natjecanje, možda će vam suditi i Zao Gnom. 😉

Nakon školice se odmah nastavilo i degustiranje homebrew LAGERA (yup, lagera). Bilo je zbilja svega, ljudi su si dali truda. Najbolja stvar mi je bio jedan lager sa američkim hmeljevima, zbilja izvrsno napravljeno.

Živjeli!

[Putopis] Troost (Amsterdam)

Posted on Updated on

troost

Još jedna pivovara-pivnica u Amsterdamu. Smještena je ponešto izvan centra, ali dohvatljiva javnim prijevozom bez prevelikih problema. Daje vrlo moderni dojam, i nudi razna zanimljiva piva. Osobno, nije mi najveći favorit (jer nisam baš jako za taj moderni štih), ali vrijedi ju pohoditi ako imate vremena.


 

Unutrašnjost je uređena jednostavno i prozračno. Jednostavni stolovi i stolci, a iznad šanka se nalaze inox tankovi. U pivnici nude i hranu, koju nisam probao, ali hamburgeri koje su konobarice nosile okolo su izgledali zbilja primamljivo. (nažalost, izgleda da nemam fotke interijera)

Jedna tehnička zanimljivost oko ove pivnice: plaćanje je moguće ISKLJUČIVO karticama. Da, dobro ste pročitali, nema keša. Nemojte se zeznuti i otići tamo bez da netko ima karticu (sa pinom) tipa Maestro ili tako nešto. Zašto su se točno odlučili na tu kombinaciju ne znam, ali tako je kako je. Prve godine kada sam tamo otišao, nisam to znao, pa sam se malo znojio dok sam čekao da li će im moja kartica odgovarati. 😀 Odgovarala je, phew.

Ajmo na piva!

Saison

saison

Izgled: Pivo jantarne boje, mutno. Ima postojanu bijelu pjenu i ne vidi se karbonizacija u boci. Volim taj mutni izgled craft piva, daje mu dodatnu primamljivost, a morate priznati da dobro izgleda na svjetlu svijeća u pivnici. 🙂

Miris: Odmah se osjete prepoznatljive arome belgijskih kvasaca. Mirisom prevladava slad, sa malo karamele. Miriši na žitarice, odnosno grainy. Ima i voćnih mirisa, prevladava mi kruška.

Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje karbonizirano. Podosta malty i grainy. Karbonizacija malo pecka po jeziku. Osjete se okusi suhog voća. Pomalo drvenasti okusi. Blaga gorčina se pojavljuje u finishu i ostaje u aftertasteu. Vrlo pitko i osvježavajuće pivo, kako saison i treba biti.

IPA

IPA

Izgled: Izgledom dosta slično saisonu. Jantarne boje i mutno, sa gustom bijelom pjenom koja ostavlja lacing po čaši. Ne vidim karbonizaciju.

Miris: Prvo dolazi slad, miris meda i karamele, voćni esterasti mirisi i blagi cvjetni miris hmelja.

Okus: Srednje gusto tijelo, slabo karbonizirano. Dosta jaki grainy i malty okus. Nešto arome meda i karamele. U finishu se osjeti travnati hmelj, koji brzo nestaje u blagu gorčinu u aftertasteu. Pivo je ok, al kad se radi o IPAma, više volim malo uzbudljivije mirise i okuse.

Imperial IPA

imperial_IPA

Izgled: Tamnije bakrene boje, isto relativn mutno. Pjena je gusta i bijela, grudasta kao šlag. Ne vidi se karbonizacija u čaši. Izgleda vrlo primamljivo.

Miris: Američki hmeljevi su glavni. Citrusi, grejp, ponešto manga. Ipak, osjeti se i dosta karamele, i nešto suhog voća.

Okus: Srednje do gusto tijelo. Prvo do izražaja dolazi karamela i slad. Suho voće se osjeti u sredini, kojeg preuzima aroma grejpa i gorčina na kraju. Srednje gorko u aftertasteu. Malo previše karamele i preslatko za moj ukus, nije mi balansirano. Pivo nije loše, ali bilo bi bolje da je pitkije.

Weizen

weizen

Izgled: Zlatne boje, prema jantarnoj. Bijela pjena koja brzo nestaje, blago mutno. Ne odgovara stilu koji zahtijeva gustu debelu bijelu pjenu na vrhu čaše.

Miris: Osjete se bananasti mirisi, slad i pšenica. Malo vuče na belgijski kvasac po tom spicy mirisu, i mirisu kruške i suhog voća. Čudno za Weizen stil.

Okus: Srednje tijelo, malo karbonizirano. Okus je malty i grainy, sa nešto gorčine na kraju. I dalje više vuče na belgijske pive (Witbier možda) nego na weizen. Nije loše, ali mislim da je krivo nazvano.

Bok

bok

Izgled: Duboka crveno-bakrena boja. Mutno pivo. Ima bijelu pjenu koja je ubrzo nestala u tanki obrub na čaši.

Miris: Super suho voće, karamela i orasi. Dosta slada, naravno. Malo se osjeti alkohol, osobno mi ne smeta. Ima i malo arome dima. Miris je zbilja odličan!

Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Duboki malty okus, okusi orašastih plodova, i suhog voća. Malo drvenasto. Blaga gorčina na kraju. Pivo je iznimno puno okusa i balansirano. Do sad se nisam baš koncentrirao na bokbier (bock) i zbilja sam ugodno iznenađen. Ovo pivo mi je favorit od Troosta, ako ste tamo, e ovo definitivno probajte!

Toliko od Troosta. U idućem postu dolazimo do još jedne pivovare sa vrlo specifičnim karakterom. Čitajte, lajkajte, shareajte, tweetajte.

I naravno, pijte dobro pivo.

Živjeli!
Vaš Zao Gnom

[Putopis] Brouwerij ‘t IJ (Amsterdam)

Posted on Updated on

Nastavljaju se pivske dogodovštine po Amsterdamu. Ovaj put ćemo svratiti u jednu od pivovara-pivnica koje sam među prvima “upoznao” u Amsterdamu. I koja me impresionirala odmah na prvu. Prvo mjesto tog tipa, gdje neupućeni ljubitelj piva dođe i ostane zapanjen ponudom koju ne vidi kod kuće. Tu sam shvatio kako treba izgledati craft pivovara. Jedna pivovara koja nudi tolike različite stilove vlastitog kreativnog i dobrog piva. Takve “prve ljubavi” se uvijek pamte, pa imajte razumijevanja ako budem ponešto subjektivan u ovom tekstu (nije da inače nisam 😀 ).

Dakle: Brouwerij ‘t IJ

brouwerij_t_IJ

Ime je dobila očito po kanalu (koji tehnički možda i nije kanal) po imenu IJ. Nalazi se malo izvan centra, i vrlo je vjerojatno da nećete tamo naletiti samo šetajući između standardnih znamenitosti Amsterdama. Stoga, skok na tramvaj i tamo ste za tren.

Nema šanse da ju nećete uočiti. Naime, nalazi se ispod prave velike vjetrenjače. E pa teško može biti “nizozemskije” od toga. Na zgradi se nalazi veliki logo pivovare, na kojem je prepoznatljivi noj. Po ljeti ima terasu, odnosno ograđeni dio s klupama gdje hrpe ljudi ispivaju pive. Kakve pive? Hajdmo prvo ući unutra…

 brouwerij_unutra

Unutrašnjost je sasvim jednostavna. Kružni izduženi šank sa hrpama točionika, bijele pločice, pivske boce naslagane po zidovima. Ove godine je preuređena, prije toga je bila otprilike upola manja.  Nekoliko konobara užurbano toči pive. Ovo je isto zapravo “kušaonica”. Vjerojatno je to razlog zašto ne radi baš dugo u noć, zatvara se već u 8 navečer! To ne znači da je ritam tamo spor, subotom predvečer je tamo totalna ludnica. Ljudi ko u priči. Žamor, razgovor, buka. Skupljači čaša nose metar, metar i pol visoke stupce čaša sa stolova… Vani hladno i puše vjetar, sve vanjske klupe su pune… obožavam to mjesto. 😀

Ajmo na pive. Opet, ponuda je tolika da nisam imao ni šansu sve isprobati. A pojavile su se i neke nove, pa je trebalo to probati. Evo par recenzija.

Red Rye IPA

red_rye_IPA

Izgled: Tamno bakrene, crvenkaste boje. Izgleda vrlo bistro. Na vrhu je gusta bijela pjena koja se solidno zadržava. Začudila me bistrina, izgleda da su ove godine počeli filtrirati pivo.

Miris: Ah, to je to. Mango do krova. Malo se osjeti miris bora, malo voćnog mirisa – breskvastog. Kažu da je hmeljeno sa Simcoe, Willamette i Citra hmeljevima. Vjerujem im. 😀 Divota.

Okus: Lagano do srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih okusa, osjeti se nešto karamele. Čak i malo suhog voća je tu. Ubrzo okus preuzima hmelj, ti spomenuti voćni-mango okusi. Osjeti se zrnje, raž u pozadini, ali naglasak ovog piva je na hmelju. Jako osvježavajuće pivo. Gorčina je solidna, ali ne ostaje predugo i prejako u aftertasteu. Nemam zamjerki, preporuka za ljubitelje fino zahmeljene IPAe.

IPA

Ili kako ju od milja zovem “sisata IPA”. Pardon my french. 😀
To je radi etikete ovog piva, na kojoj je nacrtana gola istetovirana žena. Ovo pivo mi isto ima određeno sentimentalno značenje. Nije prva IPA koju sam pio, ali prvi put da sam doživio IPAu kako ju treba doživjeti. Svježu, točenu, na licu mjesta gdje se i proizvodi. To je jednostavno TO. I još kad ima tako dobru etiketu, to je “višnja na šlagu na torti”. 🙂 Kada sam ju prvi put probao, bila je mutna, očigledno nefiltrirana…
IPA
Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Definitivno promjena od prije. Hoće li filtriranje utjecati na okus? :zabrinut: Tanka bijela pjena, karbonizacija se ne vidi u čaši.

Miris: Probao sam ju u dva navrata (ove godine), pa ću napisati oba dojma. Prvi put se činila malo više malty, što me jako začudilo. No drugi put je sve bilo kako spada. Ili je bila druga bačva ili se promijenio moj subjektivni dojam. Hrpe reskog mirisa citrusa. Malo cvjetnih mirisa, moguće. Baš kako ga se sjećam.

Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Krušni okusi, malo meda i karamele. Dolazi hmelj… opet, u prvom kušanju je bilo potisnutiji, u drugom je bio super. Citrusi, cvjetni okusi. Ponešto gorčine koja se zadržava u aftertasteu.

Ako dođete ovdje, definitivno i ovo probati. 🙂

Vlo

Ovo pivo im je novo u ponudi, pa sam morao… Nagrađivano pivo koje je dobilo srebrnu medalju na Brussels Beer Challenge

Vlo 

Izgled: Jantarne boje, bistro. Ima tanku, ali postojanu pjenu. Nema vidljive karbonizacije.

Miris: Pretežno malty miris. Dosta se osjeti taj grain, malo lagerasto. Biljni miris hmelja. Čak malo vuče na dim.

Okus: lagano tijelo, srednje karbonizirano. Izrazito malty i grainy. Vrlo specifičan “tupi” malt okus, nije slatko. Hmelj u pozadini daje dojam slatkoće. Okusi keksa, ponešto medne arome. Pivo je pomalo grubo, ali ne u smislu nedorađenosti, nego više u smislu ozbiljnosti, čvrstine okusa. Ima nešto gorčine na kraju i u aftertasteu. Nažalost nisam primjetio korijander, koji je spomenut u službenom opisu.
Sviđa mi se. Ma preporučam i to. 🙂

Paasij

Njihov uskršnji bokbier. Moralo se probati. Što se mora… 😀

Paasij

Izgled: Zlatne boje, bistro. Tanka bijela pjena na vrhu. Nema karbonizacije u čaši.

Miris: Prvi dojam – kokice! Vrlo zanimljivo. Miris kestena. Arome cvjetnih i parfemastih hmeljeva, ali taj dojam ostaje u pozadini.

Okus: lagano tijelo, blago karbonizirano. Iznimni okus slada i žitarica. Čak me mrvicu podsjeća na grah. Drvenasti dojam, sa malo hmeljnih okusa. Odlični okusi blago tostiranih sladova. Vrlo čvrsta pivuša. Ovo je dobar primjer kako vrlo sladno pivo isto može imati stav. Korijander opet nisam primjetio.

Preporuka radi zanimljivosti.

Bridgeport Barleywine

Pivo kuhano u suradnji sa Marz Brewing pivovarom iz Chicaga. Ime je dobilo po kvartu pivovare Marz. Novo ove godine u ponudi, moralo se probati.

bridgeport_barleywine

Izgled:Tamno bakrene boje. Ide prema smeđem, sa crvenkastim sjajem na rubu čaše. Tanka bež pjena na vrhu, ne toliko gusta kako se hvale. Ne vidi se karbonizacija.

Miris: Miris suhog voća i biljnog hmelja, vrlo čist miris. Nema alkohola koji bi smetao u aromi. Borovina se jako osjeti, utjecaj američkih hmeljeva, odlično. Aroma karamele. Vrlo je ugodan okus, puno komponenti, ali ništa napadno ili da ispada iz slike. Malo ananasa, malo lješnjaka… čak mi se čini i grožđe. Vrlo bogato. Obećava.

Okus: Gusto tijelo, srednje karbonizirano. Drvenasti malty okus. Dojam tamnog suhog voća. Ima nešto karamele, ali ne daje slatki dojam. Vrlo, vrlo pun i balansiran okus. Na kraju dolazi gorčina od hmelja. Malo okusa akohola se osjeti na kraju, ipak da podsjeti da je tu, ne smeta. Dobio sam dojam okusa nekog namaza tipa Nutella, ali bez svog šećera. Hmelj se drži u pozadini kao potpora.

100% preporuka, odlično pivo.

To je nažalost to od recenzija. Ostala je cijela hrpa piva, no morat će pričekati neku iduću priliku. Nekoliko kojih se sjećam da su bila dobra: Black IPA, Columbus, Natte, Zatte, Flink, Struis… ma joj ima ih. Sad mi dođe nostalgija što nisam sve stigao ponovo probati i opisati. 😀
Grrr, drugi put. 😀

Toliko o Brouwerij ‘t IJ. Ova pivnica (i pivovara) je velika osobna preporuka u Amsterdamu. Inače, njihovih piva ima i u dućanima, čak ih se može ponekad naći i u drugim zemljama (našao u Pragu npr. 🙂 ) Nemojte propustiti!

Lajkajte, shareajte, tweetajte… i najbitnije – pijte dobro pivo.

Živjeli!
Vaš Zao Gnom.

[Putopis] De Prael (Amsterdam)

Posted on Updated on

Pivovara i pivnica De Prael

Pa dobro, budimo pravi turisti. Kad smo već u Amsterdamu, idemo prošetati u Red Light District (Četvrt crvenih svjetiljki). I popiti pivo.

Ovdje se nalazi pivovara-pivnica De Prael. Lako ćete prepoznati njihove pive po logou koji izgleda kao žuto-plava kapljica. Ulaz u pivnicu se nalazi u malo manje vidljivoj ulici, ali vjerujte online kartama, zbilja je tamo. 🙂
Unutrašnjost je jednostavna, stolovi, klupe, vrlo prozračno i sa dosta svjetla po danu. de_prael_iznutraKad kažem prozračno, nemojte me shvatiti doslovno: prostor nije naguran, ali u zraku se može osjetiti miris slada iz pogona pivovare koji se nalazi u pozadini pivnice. Kroz velika stakla možete vidjeti pivare kako nadgledaju proces proizvodnje piva, i velike fermentore u podrumu. Eto, sad znate da ne muljaju nego zbilja rade to pivo. 😀

Jedan dio pivnice čak izgleda kao nečiji dnevni boravak, pa se možete zavaliti u fotelje i uživati u pijuckanju.

Dobro, dosta više o pivnici, ajmo sada malo o pivu. Imaju zbilja solidan broj piva. Prije (prošle godine, 2014) su pivama davali “umjetnička” imena, dok sada pokušavaju prijeći samo na upotrebu pivskog stila. Možda je praktično, ali osobno volim kada se pivu pokuša i opisati osobnost nekim imenom. Nešto kao naziv ispod slike ili fotografije. Osobni gušt, no big deal.

Očito im se neka piva ponavljaju sezonski, a neka su moguće i one-timeri, pa se nemojte začuditi da kroz više posjeta nečeg više nema. Tako ovaj put npr. nije bilo “HIJSM” oatmeal milk stouta. To pivo mi se (2014 god) točeno u De Prael pivnici činilo genijalno, a jednom prilikom kasnije u boci malo manje genijalno.

Hajdmo redom:

De Prael – IPA (Nick & Simon)

de_prael_IPA

Izgled: Zlatno-jantarne boje, mutno pivo. Vidi se malo karbonizacije. Ima bijelu postojanu pjenu.

Miris: Osjete se blage arome citrusa, zapravo podsjeća dosta na mandarinu. Dosta manga u mirisu. Miris kompota od breskve, kakvim me baka hranila kao malog. 😀

Okus: Solidno tijelo, puno, dosta krušnih okusa. Srednje karbonizirano. Na kraju dolaze voćne hmeljne arome i gorčina koja ostaje u aftertasteu. I dalje se osjeti taj kompot od breskve. Malo arome žvakaće gume, ali u dobrom smislu. Upotpunjava taj voćni puni miris. Balansirano i fino, iako na prvu nije jako napadno mirisom. (što osobno volim kod IPA, šta’š 😀 )

De Prael – Milk Stout (Zwarte Riek)

de_prael_milk_stout

Izgled: Crno i neprozirno. Svijetlo smeđa (ja to zovem “bež”, e sad, valjda je) lagana pjena.

Miris: Roasty & Malty. Što bi reklo miris po prženom sladu, općenito sladno. Jaki miris oraha, lješnjaka…. Arome kave, cappuccino. Vrlo bogat i gust miris. Super.

Okus: Srednje gazirano. Srednje do gusto tijelo. Dosta slatkasto, svilenkaste teksture na jeziku. U okusu prevladava taj roasty okus koji se zadržava do aftertastea. Maaaalo manje bogato u okusu nego bi miris dao naslutiti. Svejedno, dovoljno dojma kave i keksastih okusa. Osjeti se i mrvica dima. Fino pivce.

Kako stojite za sad, jel vam malo već sline cure? Meni malo da, dok gledam ponovo ove slike. 😀 Idemo dalje, nema predaje.

 

De Prael – Scotch Ale (Doe Maar)

de_prael_scotch_ale

Izgled: Jantarno, prema bakrenom, mutno. Gusta bijela pjena. Ne vidi se previše karbonizacije.

Miris: Hm, malo čudan. Kažu “Scotch Ale”, a meni miris ide u smjeru spicy belgijanera. Miris dinje, malo suhog voća… Nekako dosta funky (ne baš u smislu nekih Brett piva, ali funky). Osjetim i miris dimljenog slada, ali u ovom trenu nisam siguran, jer su otvorili vrata od pivovare. Žestoki toasty miris je preplavio pivnicu, pa se malo borim sa šnjofanjem svoga u čaši. 😀

Miris je dobar… al ne vjerujem da se to uklapa u scotch. Čak ni taj smoky miris.

Okus: Da, definitivno je smoky. Nije zbog mirisa iz pogona. Srednje gusto tijelo, srednje gazirano. Ima dosta hmelja, čak je malo travnato i gorko od njega. Nope, to nisam očekivao od Scotch Ale. Da ne isprobavam sve redom, nego da sam htio samo to, bio bi malo ljut. Ovako nisam. 😀
Možda ima mrvicu buttery (maslac) off-flavora (lošeg okusa). Sorry (oprostite), neke stvari je prirodnije reći na engleskom.
Nisam fan ovog njihovog piva, imao sam druga očekivanja, a ni izvedba mi nije vrh. Možda je slučajno, nije da ga ne bih probao opet ako navratim još koji put. 🙂

Ovo smoky čudo ima 7.7% alkohola.

De Prael – Barleywine (Mary)

Oke, sad smo došli do piva za odrasle. 9.6% alkohola. Što je više alkohola, povećavaju se šanse da pobjegne neki alkoholni off-flavor, pa da vidimo kako to De Prael radi. Iliti “čija mater crnu vunu prede”. 😀

de_prael_barleywine

Izgled: Više manje kao i Scotch Ale, ali pjena je nešto slabija i brzo nestaje. Dakle amber(jantarno) – bakrena boja, mutno. Ne vidim baš neke mjehuriće CO2. (nije da ih mora biti, samo nek se zna)

Miris: Mrvicu yeasty, malo miris daje na kvasac. Inače dosta voćno, breskvasto. Čak spicy. Osjeti se suho voće. Moguće čak i korijander. Hmmm…

Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta malty pivo, što je sasvim ok. Kruhasti okusi. E sad mi dolazi nešto što me malo čudi. Opet neki spicy okus, koji vuče na belgijanere. Na kraju se pojavljuje dosta gorčine koja ostaje u aftertasteu.

U aftertasteu ostaje i nešto topline od alkohola, ali u mirisu se ne osjeti i ne daje napadne okuse koje tako jaka piva znaju imati. Što se toga tiče, good job De Prael.

Generalno, pivo mi je dobro, ali nije mi favorit od barleywine-a koje sam probao.

Piva ima još bar 3 u ponudi na točioniku, ali vremena je malo. Treba krenuti dalje.

Iza ugla, uz jedan od kanala, nalazi se i njihov dućan u kojem možete kupiti flaširane De Prael pive, i pive još nekih pivovara.

de_prael_ducan_izvana

Osim toga, ima i nekih (čini se) finih stvarčica za jesti. Ako imate sreće, uz kupovinu ćete dobiti i plakat od De Praela. 🙂

de_prael_ducan

Toliko o njima. Ako navratite u Amsterdam, nek vam ovo bude jedno od go-to mjesta.

Živjeli!