Mangrove Belgian Blond

Posted on

U moru pokušaja piva belgijskog uvjerenja upitno dobrih rezultata, evo jedan recept koji smatram dosta uspješnim.
Nakon nekoliko jakih piva u smjeru tripela ili belgian golden stronga, zaključio sam da želim imati nešto u “session” jačini, što se može piti više usputno, neobavezno, i bez da se čovjek napije nakon jedne bočice.

Iz tog dubokog promišljanja, rodila se ideja o Mangrove Belgian Blond.

Recept je za oko 14 litara piva, uz uobičajeno katastrofalnu učinkovitost mog sustava.

Zrnje:
3 Kg Bestmalz Pilsner
0,5 Kg Bestmalz Wheat
0,15 Kg Bestmalz Acidulated (da malo spusti pH)
0,2 Kg zobene pahuljice

Radio sam standardni mash sa pola RO vode i pola pipovače. Acidulated slad je trebalo malo spustiti pH prema ciljanom području. Ukomljavanje je rađeno na okvirnih 67 °C, lagani mashout i ispiranje na 70+.

Hmelj:
50g Styrian Wolf – 5 min. Beersmith kaže oko 21 IBU.

Kvasac:
Mangrove Jack’s M41 – Belgian Ale

Fermentacija:
Ohlađeno prije pitchanja kvasca na nekih 20°C. Nakon toga fermentacija na malo više od toga, ajmo reći 22-23.

Fermentacija je uredno odradila svoje, krausen je bio solidan. Završna gustoća je pala na nekih 1.006, što bi reklo da pivo ima oko 5,8% alkohola.

Ali, pšenica, zob, manjak protein resta, loš boil na indukcijskoj ploči i slabo flokulirajući kvasac su opet (tko bi rekao) producirali pivo koje izgleda ne kao NE pale ale, nego više na razini ćušpajza. Sliku nemam, da ne strašim čitatelje. Ok, zaboravio sam slikati.

Osobno nikako nisam poklonik NE (IPA) trenda. Volim da pivo bude eventualno blago hazy.
Očiti izlaz iz tako mutne situacije je opet bila želatina.
Prokuhao malo vode i pustio da se blago ohladi, dodao pola vrećice želatine poznatog proizvođača iz obližnjeg dućana, promiješao i ulio u cold-crashano pivo (što hladnije, a mislim da je to u mom slučaju oko 5-6 °C).

Idući dan, pivo je vidno bistrije, a za 3 dana sam ga flaširao BEZ dodavanja novog kvasca.

Rezultat…

mangrove_belgian

Izgled:
Odličan izgled. Bistro, zlatno žute boje. Gusta bijela pjena sa odličnim zadržavanjem. Komično bistro. Očigledno dobro gazirano. 6/5 bez lažne skromnosti.

Miris:
Svijetli slad, bijelo vino. Spicy fenoli od kvasca. Blagi noble hmeljni štih. Mrva banane, nešto kruške ili kompota od kruške.

Okus:
Srednje jako tijelo, dosta gazirano, ima ugriz CO2 na jeziku. Fluffy mouthfeel, relativno suho na kraju. Nekako uljasti dojam, unatoč gaziranosti. Svijetli slad, pils, kruh. Slatkasti dojam iako nije slatko ili premalo odfermentirano. Srednja gorčina sa ponešto hmeljnog okusa u finishu, taman balansira. Spicy belgijski aftertaste. Nešto bijelog vina.

Mišljenje:
Dosta dobro pogođena poanta koju sam ciljao. Ne prejako pivo sa svojih 5,8% ABV, po meni ima dovoljno kompleksnosti da bude zanimljivo. Styrian Wolf nije baš nasljednik Citre, ali doprinos koji je ovdje dao je dosta dobro pogođen. Mangrove M41 kvasac mi i dalje nije najdraži u ovoj kvasi (Wyeast 1388 je), ali radi vrlo vrlo ugodno. Opet, možda sam ga mogao fermentirati malo toplije. Tko zna.

Grain bill je, po meni apsolutno pogođen. Daje odličan puni mouthfeel, vjerojatno zbog zobi koja mu daje taj uljasti štih. Jedini problem je što bez bistrenja izgleda stvarno užasno, ali očigledno se i to da srediti. Gaziranje čak ni sa (želatinom) izbačenim kvascem nije nikakav problem – već nakon 3 dana u boci, pivo je bilo gazirano. Ali isto tako nakon tih tri dana je postojala neka gadna aroma jabuke, za koju je trebalo vremena da ju kvasac malo sredi.

Mora da se pitate zašto sam čašu slikao sa vrganjima.

Zato jer sam pukim slučajem otkrio odličan kulinarski #sljub sa ovim pivom.  Taman sam doma imao vrganje, zalio zalogaj belgian blondom i ugledao Istinu.

Primitivni recept:

Divne vrganje narezati na ploške debele par milimetara.

rezanje_vrganji

Ploške vrganja pržiti do zlatne boje na maslinovom ulju, s obe strane. To ne traje predugo, nemojte spaliti gljive.

przenje_vrganji

Izvaditi pržene vrganje na kuhinjski papir da se riješe malo ulja, dosta će ga i upiti. Spužvasti su.

Malo posoliti, može i himalajskom soli ako vas nije strah da će vas proglasiti hipsterima.

Malo mljevenog papra, ali nije nužno.

Neki ne-sasvim-bijeli kruh isto ne smeta, kad se već častimo. Ovo je neki sa miješanom pšenicom i durumom. Worked like a charm.

kruh

 

Preporučam jesti stojećki, još dok ih pržite, dok su još topli i zaljevati Mangrove belgian blondom.

E TO je, dragi čitatelji, vrhunski kvalitetan način za nabaciti kile.

Živjeli!

Oglasi

Belgian Golden Strong – pokušaj X

Posted on Updated on

U prošlom postu sam opisao horor koji sam dobio u zadnjem pokušaju kuhanja jakog svijetlog belgijskog piva. Ali isto tako sam napisao da mi se sladni profil čini čisto ok, pa da bi vjerojatno bilo ok ponoviti stvar, ali sa nekim drugim kvascem.
To sam i napravio, za Hrvatsko homebrew prvenstvo.
Novi cilj je bio (ajmoreć) belgian golden strong ale. Po meni, stil dosta blizak tripelu, možda malo hmeljastiji i živahniji, iako postoje i razne izvedbe tripela.
Definitivno najpoznatiji predstavnik belgian golden strong stila bi bio Duvel. A ako ćemo cjepidlačiti prema BJCPu: “svijetlo, kompleksno, pjenušavo, jako, belgijsko pivo sa visokom atenuacijom (malo neprevrelih šećera), sa voćnim i hmeljnim notama koje nadjačavaju fenole”.
Još kraće: svijetli jaki belgijaner. 🙂
Pivo je završilo u mini-BOSu na natjecanju, neka vam to bude poticaj da pročitate do kraja. (Nije ništa osvojilo – 35 bodova, provuklo se zapravo u mini-BOS 🙂 )
Kao sladnu bazu sam koristio otprilike isto zrnje kao i u prethodnom slučaju, sa malo podebljanim pilsnerom:
4 Kg Best Pilsner
0,5 Kg Best Heidelberg Wheat
0,2 Kg Best Oat malt
0,1 Kg Carahell
300g šećera pri početku boila
Za gorčinu sam koristio Auroru:
12g na 60 min
Na kraju boila još 25g Styrian Colibri 10 minuta. Hmelj mi je novost, mirišao je vrlo svježe i spicy.

Ukupno oko 25 IBU, prema Beersmithu.
Trenutno (ili bolje rečeno stalno) sam u fazi dryhopanja belgijskih stilova sa američkim hmeljevima, pa se ni ovaj put nisam spriječio da ubacim oko 40g Galaxy hmelja u dryhop. Iskreno, vjerojatno nisam trebao to napraviti, o tome više poslije. 🙂
Koristio sam tekući kvasac WYeast 1388, koji se više puta pokazao odličnim. Obično mi daje neke estere u voćnom i bubblegum (na dobar način) smjeru, pa sam išao tom “sigurnom” rutom.
Početna gustoća je ispala 1.078, a završna oko 1.008, što pivu daje (bar) solidnih 9,3% ABV (i više nakon gaziranja).
I ovaj kvasac je ovaj put odlučio da se ne želi taložiti. Sa 1388 sam imao razne situacije, od divno bistrog do dosadno mutnog. Ovaj put je baš bilo previše mutno, čak i uz cold crash, a s obzirom da sam ga radio za natjecanje, i to naravno prekasno, odlučio sam ga bistriti želatinom.
Želatina bez okusa u malo prokuhane tople vode – bljuč u fermentor i idući dan u frižideru sam imao divno bistro pivo. Idući problem koji je bistrenje stvorilo je pak manjak kvasca za gaziranje. S obzirom da je pivo trebalo biti gazirano u dosta kratkom roku (za natjecanje), dodao sam malo rehidriranog S-05 i stavio dosta šećera za malo jače gaziranje.
13 litara finalnog produkta u bocama.

Rezultat…

belgian_golden_strong_2018
Pivo je ispalo solidno, ali sa par grešaka. Za početak, dryhop sa Galaxyjem je bio sasvim nepotreban. Iako mi je Galaxy išao sasvim dobro u saison i kveik, a drugi američki hmeljevi su super išli u neka lakša piva belgijskog tipa, u ovom slučaju se Galaxy sukobio sa ostalim okusima i alkoholom, što je u takvoj kombinaciji umjesto svježeg hmeljastog dojma dalo pomalo naporni mentolasto-spicy dojam. Umjesto da pivo postane življe, postalo je teško u toj mladoj fazi. Srećom, taj hmeljasti utjecaj se izgleda do natjecanja dovoljno primirio, pa ga suci nisu posebno isticali. Kako vrijeme prolazi, esteri od kvasca sve više zamjenjuju hmelj, i pivo sve više ide u prema onom što je trebalo biti.
Druga greška je prenaglašeni alkohol, što naravno suci jesu primjetili. Kvasac je ubačen na hladnijoj temperaturi, a kada je fermentacija krenula (krausen) onda sam temperaturu pustio (i dogrijavao) prema višim temperaturama deklariranim za taj kvasac, kako bi pokazao što zna. Pitch cold, ferment warm.
Generalno pravilo bi bilo više “Pitch cold, ferment as declared.”
Imam par ideja zašto alkohol previše strši:
1) Zeznuo sam sa hlađenjem/grijanjem. Uvijek je moguće. 🙂
2) Alkohola u tom pivu ima jednostavno puno, pivo je kuhano prekasno da “odleži” i da se taj alkohol malo smiri.
3) Sve navedeno.
Generalno, nisam pretjerani pobornik odležavanja svijetlih piva, pa čak ni tako jakih. Makar bi se alkohol vjerojatno primirio (osjeti se kako vrijeme ide), svježina piva bi definitivno opala. Jednom RISu dobro dođe da se okusi balansiraju, a čak mu ni oksidacija katkada ne smeta baš jako. Ali belgian golden strong ne vjerujem da može imati puno koristi od starosti.
Znam da se ne bi svi baš s tim složili, jer znam da ljudi odležavaju tripele itd.
Stoga, plan za poboljšanje ovog recepta: malo smanjiti OG i ABV i dodatno paziti na temperaturu pitchanja. Izbaciti dryhop. I kuhati pivo na vrijeme, da se stigne izbistriti i gazirati i sve. 🙂
Evo i moja recenzija, oko mjesec dana nakon što su ga ocjenjivali na prvenstvu:
Izgled:
Ogromna bijela pjena (suci su napisali da je pjena niska, što je jasno da je još bilo nedovoljno gazirano). Zlatna boja, skroz bistro. Izgleda “k’o milja kuna”.
Miris:
Svijetli slad, voćni esteri, bubblegum. Nešto mirisa kruške, pomalo mirisa koji me podsjeća na kamilicu. Malo bijelog vina. Moglo bi to življe.
Alkohol je i dalje donekle prisutan u mirisu. Nije oštar, ali je definitivno tu.
Okus:
Svijetli slad, malo meda. Dosta voćnih okusa, kompot od kruške, možda jabuke, grožđice, suho voće. Gorčina dosta dobro balansira slad u prilično suhom finishu. U aftertasteu se osjete i dalje voćne note. U finishu i kasnije se i dalje provlači malo neuglađenog alkohola. Nije “hot”, ali ga je više nego je potrebno.
Mouthfeel je super, pivo je bogato okusom a vrlo vrlo pitko i suho. Vjerojatno se još isušilo s vremenom, tako da pretpostavljam da lako može biti u blizini 10% ABV
Mišljenje:
Pivo je solidno i poslužiti će kao baza za daljnje dorade. Sve sam bliže da napravim BGS s kojim ću biti zadovoljan, ali moram priznati da mi nije najlakši stil za izvesti. 😀
Živjeli!

Bistrenje želatinom i kvasac BE-256

Posted on

Za ovaj put, kombinacija isprobavanja novog kvasca i tehnika bistrenja piva želatinom.

Pivo koje sam kuhao trebao je biti (ajmo reći) belgijski tripel. Potaknut dobrim rezultatima sa korištenjem Fermentisovog saison kvasca (BE-134), odlučio sam isprobati Fermentis Safale BE-256. Taj kvasac je opisan kao prigodan za “abbey style” piva. Istovremeno, deklarirano je da je idealni temperaturni raspon za fermentaciju između 15 i 20 stupnjeva Celziusa, što mi je na prvu zvučalo malo nisko za jednog belgijanca. No dobro, ako je tako deklarirano, bolje poslušati.

Što se tiče recepta, malo sam komplicirao, ali ništa jaaaako ekstremno. 🙂
3,5Kg Pilsner
0,5Kg pšenični slad
0.2Kg  zobeni slad
0,15Kg acidulated
0,15Kg Carahell

300g šećera 15 minuta u boil

10g Styrian Aurora 60 minuta
20g Styran Golding 10 minuta

O.G. sam jako promašio, ispao prenisko 1.072, nešto sam brljao krivo sa Beersmithom.

Wort ohlađen na 18 stupnjeva i pitchan kvasac. Možda je greška bila pitchati iznad donje deklarirane granice, ali nekako mi je 18 zvučalo uobičajeno.

Kada je fermentacija krenula, termostat podešen oko 20 (vjerojatno je išlo malo iznad toga). Opet ništa ekstremno za belgijance.

Za početak, malo o fermentaciji. Fermentacija je krenula u razumnom roku i odradila kroz 12ak dana na 1.010, to je sve ok.

Ali…

ALI…

Takvu produkciju sumpora još nisam doživio. Tisuću paklenih vidri koje su se nažderale pokvarenih kamenica ne mogu isprdit takvo zlo koje se manifestiralo iz te vrenjače. Soba u kojoj je demižon bio unutar zatvorenog frižidera nije bila za ljudsko boravljenje. Ok, možda mrvicu pretjerujem, al stvarno užas. Samo zbog toga bih razmislio da li ću ponovo koristiti taj kvasac.

Fermentacija je završila, F.G. nije mrdao. Miris i okus su bili dosta “meh”. Nešto voćno/vinsko i nedefinirano, sa dosta kvasca. Vjerojatno zato jer je kvasac apsolutno odbijao istaložiti se na dnu, čak ni uz uporni cold crash.

Stoga sam odlučio (konačno) isprobati bistrenje piva želatinom.

Proces nije kompliciran. Uzmete neku želatinu bez okusa (ja sam uzeo prvu u dućanu, od poznatog proizvođača za kolače). Prokuhate vodu da pobijete eventualne bakterije u njoj. Neki web siteovi kompliciraju i kažu da se želatina mora dodati u hladnu vodu, pa podizati prema 70 stupnjeva i nikako više od toga.
To je vjerojatno pretjerivanje. Ja sam prokuhao vodu, pričekao da se ohladi oko 70 stupnjeva, dodao jedan mali paketić želatine, promiješao i ubacio u oko 13 litara hladnog (cold crashanog) piva. Skroz blago zavrtio pivo da se to promiješa, vratio vrenjaču i nastavio sa životom.

Već drugo jutro, rezultat je bio komično bistro pivo. Znači, u mashu je bilo i pšenice i zobi, nisam radio protein rest, a želatina je uspjela izbaciti i kvasac i chill haze unutar nekih 10 sati. (sorry za lošu sliku mobitelom)prije_poslije

Pivo sam gazirao sa poštenom količinom šećera, da nabijem karbonizaciju dostojnu belgijskog piva. Nisam dodavao novi kvasac, makar je želatina izbacila većinu postojećeg.

Kroz par tjedana, pivo se gaziralo.

I izgleda genijalno.

belgian_gelatine

Ima mrvicu hazea, ali većina mutnosti na slici je zbog toga što se čaša orosila. Pivo je ful ohlađeno, i ima samo minimalno hazea. Pjena je kao šlag, ogromna, sitnih mjehurića i stabilna.


Izgled: 3/3, bez lažne skromnosti.

A sada recenzija aroma i okusa…

znaci_strasno

 

Dakle, uopće se ne isplati tratiti previše riječi na ovo.

Aroma: kombinacija lošeg bijelog vina sa malo acetona.

Okus: Sladni početak se čini zbilja ok, al onda preuzme ova ista gadost iz arome. 😀

Mišljenje: Operacija uspješna, pacijenta ću ubit’ (u odvod). Zbilja, dati ću mu još koji tjedan da se možda malo skulira, ako ne, ide u odvod. A pivo ću vjerojatno ponoviti sa istim sastojcima, ali uz neki normalni kvasac. Možda netko drugi zna sa ovim napraviti dobro pivo, a ja mislim da mu se više neću vraćati. Kvasac za belgian style piva koji ne može podnijeti 20 i sitno stupnjeva – pih!


Živjeli!

Igra!

Posted on Updated on

gnomebrewscreenshot

Nadam se da ste se svi dobro najeli i napili finog piva ovih dana. Tko je na godišnjem, a nema pametnijeg posla, može isprobati igru na koju sam potrošio hrpu vremena koje sam inače mogao iskoristiti za pisanje postova. #isprike

Dodao sam novi page na blog, bacite pogled OVDJE.

Svi komentari, sugestije i pronađeni bugovi su više nego dobrodošli. (Nisu bugovi dobrodošli, ali mi javite ako ih nađete. 😀 )

Živjeli!

Testiranje kvasca: Fermentis BE-134

Posted on Updated on

Većini homebrewera je poznata firma Fermentis koja proizvodi suhe kvasce za kućnu i profesionalnu upotrebu. S-05 i S-04 su sigurno jedni od češće korištenih kvasaca. No, nešto ranije ove godine predstavljen je novi kvasac iz njihove ponude BE-134, po opisu “belgijski saison”. Nakon što se pojavio u jednom od bližih online dućana za homebrew potrepštine, morao sam ga nabaviti da ga isprobam. Tekući Wyeast i White Labs kvasci su dokazano dobri i zanimljivi, ali su isto tako skupi i teže dobavljivi. Zbog toga je definitivno zanimljivo naći suhi kvasac s kojim pouzdano možete složiti zanimljivi saison.

Recept za test nisam napravio sasvim jednostavnim, jer mi cilj nije bio samo isprobati okvirne karakteristike koje kvasac daje, nego sam htio dobiti odmah nešto što ću smatrati solidnim saisonom, ako kvasac odradi kako treba. Opet, nisam ga htio ubiti u pojam nekim brutalnim dryhopom.

Pa evo kako izgledaju sastojci za 12ak litara piva…

Zrnje:
3Kg Bestmalz Pilsner
1Kg Bestmalz Wheat malt
0,15Kg Bestmalz Acidulated malt

Hmelj:
Styrian Cardinal 5g – 60 min
Styrian Cardinal 30g – whirlpool 15 min
Styrian Cardinal 10g – dryhop 5 dana

Kvasac: Fermentis BE-134

Voda je bila 50:50 reverzna osmoza i pipovača, nisam dodavao nikakvih dodataka osim onog kiselog slada da malo popravi pH.

Ukomljavanje sam malo zakomplicirao, pa sam radio ferulic rest na oko 45°C 15 minuta, pa protein rest na 55°C minuta , i onda normalna konverzija šećera na 66°C 60min. S obzirom na pšenicu, ideja mi je bila stvoriti prekursore za arome klinčića, kao u weizenu. Teško je biti siguran da li je uspjelo. 😀
Mash sam zagrijavao i recirkulirao pri svakoj promjeni temperature i nekako mi je uspjelo zagoriti na dnu mash-tuna. Možda je to ključ uspjeha, ali ne preporučam. 🙂

Kuhalo se standardnih 60 minuta.

O.G = 1.050

Ohladio sam sladovinu na 19ak stupnjeva i pitchao kvasac. Kada je kvasac odradio početnu fazu i počeo stvarati krausen, krenuo sam dogrijavati (s obzirom da je malo hladnije) do 25°C (vjerojatno unutar worta i nekoliko stupnjeva više).

Nakon dva tjedna sam ubacio ostatak Styrian Cardinala koliko sam ga imao. Za 5 dana cold-crash i flaširao sa 90 g šećera na 12L.

F.G. = nisam zapisao, jebiga. Ali mislim da je bio oko 1.004.

fermentis_saison

Izgled:
Svijetlo žute boje, ugodno hazy. Velika bijela pjena koja se solidno zadržava i ostavlja blagi lacing.

Miris:
Blagi svijetli slad i pšenica, lagano krušno. Prepoznaje se saisonasti štih. Miris limuna i agruma općenito mu daje oštriju kiselkastu notu. Prisutno je nešto suhog voća. Tu je još neki miris koji mi najviše vuče u smjeru vanilije, iako nije baš točan opis. Blagi biljni miris hmelja. Spicy miris, u smislu začinskog bilja. Nije napadno i naporno.

Okus:
Lagano tijelo, srednje do jako karbonizirano. Lagani sladni okus popraćen voćnim okusom kruške. Nastavlja se u citrusne okuse te biljni okus hmelja koji donosi srednju gorčinu. Gorčina  se sa lagano kiselim dojmom nastavlja u aftertaste. Pri kraju gutljaja karbonizacija, suhoća i kiselkasti dojam daju blagi ugriz i čine pivo osvježavajućim.

Mišljenje:
Dosta lagano i pitko pivo, sa dovoljno kompleksnim kombinacijama spicy i citrusnih okusa/aroma da ne bude dosadno. Kvasac je prepoznatljivo saisonast, ali ostavlja dovoljno prostora za igru sa dryhop-om ili začinima. Možda bi se mogao kombinirati i sa nekim drugim belgian-style kvascem koji bi dao druge zanimljive segmente u okusu.

Ovo pivo mi je definitivni go-to recept, a po ljeti će biti idealno. Pogotovo s obzirom na cijenu sastojaka. 😉

Apsolutna preporuka, mislim da mi je ovo do sada favorit što se tiče suhih saison kvasaca.

Živjeli!

 

Koliko je piva u demižonu?

Posted on

demizon

Koliko je piva u demižonu?

Mnogi od nas homebrewera koriste staklene demižone za fermentaciju piva. Dolaze u raznim praktičnim veličinama koje možemo ručno prenositi. Stakleni su pa ih se relativno lako čisti i sanitizira. Nije lako napraviti ogrebotine na njima, pa je teže raznim nepoželjnim (osim u specijalnim slučajevima) zvijerima poput bakterija i divljih kvasaca da se zavuku u pukotine i kvare nam pivo. Vidimo kroz njih što se točno događa, je li krausen pao, je li se pivo izbistrilo itd. Najčešće dolaze u onim plastičnim “košarama”, pa ih se može i donekle zaštititi od svjetla.

Što je jako nepraktično kod njih?
Njihov podosta glupi oblik. Imaju taj neki oblik “suze”, kojem je praktički nemoguće izračunati volumen nekog dijela, bez da ga izravno mjerimo. I naravno, nemaju na sebi označenu skalu. Zato je jako korisno da tu skalu napravimo sami. Postupak zbilja nije kompliciran: ulijevajte vodu u demižon u nekim jednakim inkrementima (npr. 2 po 2 litre) i razinu vode označite markerom na vanjskoj stijenki demižona.
(Opaska: bilo bi zgodno stavljati te oznake na neku vertikalnu ljepljivu traku koju bi mogli lakše umnožiti pa lijepiti na neki drugi demižon, ali ne bih se oslanjao na to da su svi demižoni od 20L jednakog oblika, makar ih kupili u istom dućanu graditeljskog, vrtlarskog i inog sadržaja)

Ok, stvarno nije neka teška znanost, ali čemu se uopće gnjaviti s tim? Iskreno, i ja sam dugo bio prelijen da to napravim (i još uvijek nisam na svim demižonima), nego sam “od oka” procijenjivao koliko piva ima unutra. Što je glupo, da budemo iskreni.

Evo zašto je to korisno:

  1. Praktičan razlog – da znamo koliko boca i čepova trebamo za flaširanje. A ne da usred flaširanja moramo oprati i sanitizirati još 3 boce, jer fali. Been there, done that.
  2. Da znate što otprilike radite s kvascem: taman ili over/underpitch.
  3. Da odmah u primarnom fermentoru možete znati koliko šećera vam je potrebno za gaziranje u boci.
  4. Da možete izračunati učinkovitost.
    beersmith_bh_eff
    Ako koristite Beersmith program za proračune recepata, vjerojatno ste naletili na pojam “brewhouse efficiency”, iliti učinkovitost pivovare. Ta učinkovitost predstavlja (ukratko) postotak šećera koji je završio u fermentoru u odnosu na onaj koji je postojao u zrnju. Količinu šećera mjerimo kroz početnu gustoću, stoga moramo znati koji je stvarni volumen piva koji smo dobili u fermentor. Ponavljam,
    u fermentor, ne u boce. U tu učinkovitost su uračunati svi gubici pivovare, i kada ju jednom izmjerimo i unesemo u Beersmith, kasnije možemo točnije predviditi koliko “jaku” sladovinu ćemo dobiti. Pa neće biti neugodnih situacija tipa “joj, zašto mi je ispalo 1.045, a trebalo je 1.053”. Been there, done that, too.
    Osim toga, ovisno o količini zrnja, količini korištene vode za mash i sparge, jačini plamena itd. će ovisi koliko sladovine dobijete. Ako bar taj podatak znate, možete primjetiti ako vam učinkovitost iz nekog razloga padne, pa možete tražiti uzroke. (A uzroci mogu biti brojni: loše mljevenje, loš termometar, loš slad… i ostale zanimljive priče 😀 )

Eto, kratak ali koristan savjet. Ne budite lijeni, označite si demižone.
Živjeli!

 

Edukativni post! Fusel alcohols…

Posted on

Long time no see! 🙂

Nakon manjeg ne-pisanja, evo jedan edukativni post o off flavorima. Bacite pogled OVDJE, stavio sam ga kao page da ga bude lakše naći.

Ako netko pametniji primjeti da sam napisao neku glupost, neka me slobodno ispravi. 😀

Živjeli!