Putopis

[Putopis] Het Uiltje (Haarlem) – 2016

Posted on Updated on

haarlem_vlak

Dužan sam još par pivopisa iz Amsterdama i okolice. Pa kud bolje nego napisati pokoju riječ ovako usred ljeta. Opet je na redu neizostavna sovica Het Uiltje. Već prije sam posjetio njihov bar u Haarlemu, pa detalje o lokaciji i kako doći možete pogledati OVDJE. Lokacija je ista, uređenje je isto. Različito je da je Uiltje otvorio novu kušaonicu u sklopu pivovare, isto u Haarlemu, koju nisam stigao posjetiti jer je malo na drugu stranu od centra. Ako vas zanima, pogledajte si detalje OVDJE. Glede Uiltje Bar-a ima još jedna novost, ali o tome malo kasnije.

Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je dobra ideja ići u Haarlem subotom ujutro, jer se tada na (glavnom, valjda) trgu održava food market, iliti plac. Može se naći zbilja raznih delicija pa preporučam da pokušate tamo uhvatiti koji zanimljivi zalogaj. Ili pak kupite suvenire u obliku kobasica i sira. Prijatelji će vam to vjerojatno više cijeniti nego magnet za frižider. 🙂

Prošli put sam u Uiltje Baru prvi put zbilja upoznao divote barrel-aged imperial stoutova. Ok, probao sam prije pokoji RIS, ali Mind Your Step, BA varijanta je nešto što će mi ostati u pamćenju. Prvi BA RISevi se ne zaboravljaju lako. 🙂 Ostala njihova piva me se nisu baš TOLIKO dojmila, a prateći njihovu stranicu po Facebooku sam primjetio da se dosta igraju sa bačvama i jakim pivima. S tim na pameti sam došao opet u njihov bar.

uiltje_bar

Lokal izgleda poprilično isto. Dodatak interijeru je mačka Loes de Poes, koja (po pričama) obitava u birtiji. Naravno, ima i svoju FB stranicu. Nažalost, za cijelo vrijeme dok sam boravio u baru, nije se udostojila pojaviti, iako ju baš htio upoznati. Tjah, nemoš dobit’ sve. Kako su nam rekli, ime se izgovara “Lus d pus”. Valjda. Recimo. 😀
Anyway, sada kada sam napisao taj bitan dio, možda je vrijeme i za pivo. Osim cijele hrpe RISova i sličnih jakih piva, bilo je tu i ponešto svjetlijih, hmeljastih uradaka…

uiltje_taps

Po nekoj logici krenuli smo od najlakšeg prema težima.

Dwerguil (hoppy lager)

dwerguil_hoppy_lager

Zlatno bistro, vidljivi mjehurići, grudasta bijela pjena.

U mirisu svijetli slad, kruh. Biljni miris hmelja, malo borasto. Puno kruha i malo zemljastog hmelja kasnije.

Lagano tijelo, srednje jako gazirano. Lagani svijetli slad. Dosta gorčine od hmelja od početka do zbilja pošteno gorkog i suhog finisha. Dosta i hmeljnog okusa u biljnom smjeru. Mrvice kiselkastog štiha od hmelja.

Britki lager, zbilja pošteno zahmeljen. Dobar početak.

Perfect Fit (pale ale)

perfect_fit_pale_ale

Duboko zlatno-jantarne boje, bistro. Bijela kremasta pjena koja ostavlja dobar lacing.

U mirisi iskače mango i baš udara u nos. Nešto slada i karamele iza, ali taj mango je baš ful jak. Malo bor i citrusi. Nom!

Lagano sladno i karamelno. Prati hrpa hmelja prema kraju. Malo vodeno oko sredine. Zbilja dosta gorčine, čak i “previše” za pale ale.

Mišljenje: odličan mango pale ale. Nema se što puno filozofirati.

uiltje_free_cheese

Očigledno, ako izgledaš dovoljno entuzijastično, konobar ti nenajavljeno donese i par komada sira za probati. Besplatno. Znaju ti nizozemski ugostitelji kako se to radi. 🙂

Sad je bilo dosta zezancije…
Big Fat Double 5 (double IPA)

big_fat_double_5_dipa

Jantarne boje, bijela pjena. Sasvim bistro. Vidljiva karbonizacija tj. mjehurići.

Blaaaago karamela, a onda… HMELJ! Ma ono… sve. Mango, citrusi, borovina. Predivan miris. Na drugo mirisanje hmelj je još veća strava.

U okusu je dosta karamele, ali ne zagušuje dojam. Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta suho i pitko. Hmelj naravno razara okusom. Gorčina i nije tako jaka, zapravo dosta brzo nestaje u aftertasteu. Balansirano, ali beskompromisno hmeljasto. Ništa od topline alkohola (8%).

Mišljenje: Brutala.

S obzirom da smo zapravo došli po RISeve, bačve i slično, ove hmeljaste divote su nas potpuno oduševile. Jedna od zanimljivosti je da su nedavno Uiltjeovci napravili novo hlađeno skladište u blizini bara, što im, čini se, dosta pomaže da im hmeljasta piva budu u apsolutno idealnom stanju. Možda sam naletio i u pravi tren, ali ovo su bile baš divote. Čemu onda stati tu.

Caution, Kiwi Crossing (New Zealand strong ale)

caution_kiwi_crossing_NZ_strong

Bakreno, blago hazy, mutnjikavo. Prljavo bijela pjena, vidljivi mjehurići.

Blaga karamela u mirisu. Tropsko voće, mango i nešto egzotičnije. Možda papaja ili tako nešto. Neka vrlo sretna breskva. Malo alkohola se ipak osjeti.

U okusu se osjeti karamela i voće, slatkasto je na početku. Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Blago se osjeti alkohol na kraju. Okus kao kutija sa slatkišima. Srednja gorčina i alkohol u finishu i aftertasteu mu daju ozbiljnost.

Mišljenje: bogato i jako pivo sa puno voćnih aroma i okusa. Za lagano pijuckanje, nije za lokanje u velikim količinama.

Spray Tan Gone Wrong (orange milk stout)

spray_tan_gone_wrong_porter

Crno, skoro neprozirno. Manja bež pjena. Opet se vidi karbonizacija.

U mirisu kava, čokolada, roast. Miriši mi na prvu na obični stout. Da ne znam, rekao bi da ima voćnih mirisa, ali ne nalazim naranču baš na prvu.

Jače tijelo, dosta svilenkasto. Lagano do srednje karbonizirano. Bogato sladno tijelo s kavastim okusima. Srednja gorčina na kraju. Osjeti se naranča, ali jako uklopljeno u ostale okuse. Da ne tražim, ne bih pretpostavio da je baš dodana. Što je ok jer ne strši napadno iz cjeline.

Mišljenje: još jedno dobro pivo, možda se ne prepoznaje dovoljno zašto je specijal.

Ova piva dosta koštaju, oko 3-4 € za čašu od 2,5 dcl. Jača piva ala RIS idu i prema 5-6 eura. A kada bi čovjek zaredao sve što može tamo probati bilo bi svašta. Srećom, imaju i beer-flight, gdje se za 12,5 € može dobiti 4 mala testera piva. Kojeg god imaju na točioniku. Odlična prilika za paralelno testiranje.
Stoga je uslijedilo… Death by dark/barrel aged beer!

uiltje_imp_stout_flight

1)Flaming Ass Owl – smoked imperial porter
2)Meneer de Uil – Bowmore BA imperial stout
3) Black, Peat & Red – imperial stout with red fruit
4)Meneer de Uil – Ledaig BA imperial stout

Nije mi točno jasno kako sam ovo probavao i pisao, ali ne ide baš redom. Nema veze. 🙂

2)Meneer de Uil (Bowmore)
Sva piva su crna i neprozirna, izgledaju prilično slično. Gusta smeđa pjena. Trojka ima malo tamniju smeđu pjenu.
U mirisu roast i kava, soja sos, dim. Ful jako se osjeti bačva, daje slankasti miris, duhan i drvo.
Puno tijelo, lagana karbonizacija. Roast kava i malo tamne čokolade. Bačva, whisky, soja sos. Ugodna toplina alkohola na kraju. Prošle godine mi se ovo pivo činilo napadnije, ali nisam siguran da li je odležavano u istoj bačvi. Nešto gorčine od roasta u finishu.

4)Meneer de Uil (Ledaig )
U mirisu kava i roast, mliječna čokolada, kinder jaje miris. Izrazita mliječna čokolada. Vanilija, malo lješnjaka. Bolji mi je od 2) zbog izrazito kolačastog dojma, ali to je sad zbilja osobni ukus.
Okus: Divan barrel aged stout. Totalno smooth. Srednje do puno tijelo, lagana karbonizacija. Hrpa čokolade, predivno. Alkohol se u ovoj varijanti ne osjeti. Smooth, čoko, kava, divno.

3)Black, Peat & Red
Miris: kava, višnjevac. Voćni mirisi. Osjeti se malo alkohola. Prisutan je barrel aged štih kao kod 2). Ima i nešto dima.
U okusu kava, dim, višnja i kupina. Osjeti se kiselkasti okus voća. Ne piše da je barrel aged, ali okus je malo u smjeru 2). Voće ga osvježava. Toplina alkohola u finishu i aftertasteu uz trajanje kiselkastog dojma. Odličan napad na osjetila.

1) Flaming Ass Owl
Miris je nešto blaži od ostalih. Blagi roast i dim. Blaaago čokolada.
Okus kreće roasty i kavasto. Malo i voćno. Srednje tijelo, lagano karbonizirano. U finishu blaga gorčina. Nakon gutljaja sekunda zadrške i onda lupa ljutina chilli papričice u grlu. Napadno, ali vrlo zabavno.

Ukupni dojam sva četri piva… 4) je vrhunski balansirani barrel aged imperial stout. 3) daje fora kombinaciju s voćem uz nešto blaži whiskey kick od 2). 2) je dosta bolji nego prošle godine(mislim da smo pili tu varijantu). 1) je malo nasilno ljut, za hardcore chilli fanove.

Toliko o ovom posjetu Uiltje Baru. Bilo je vrlo zabavno i opet su potvrdili moje mišljenje da treba probati njihove specijale i BA piva ako se na njih naleti.

Živjeli!

[Putopis] Jopen (Haarlem) – 2016

Posted on

haarlem

Opet me put doveo u priliku da mogu posjetiti Haarlem u Nizozemskoj. Zašto se tamo ide? Pa simpatičan je grad, arhitektura, vjetrenjača. Ima i solidna ponuda na subotnjem placu. A ima i odličnog piva. U ovom postu, vraćamo se u Jopen.
O ljepotama pivovare Jopen u smislu ambijenta, o detaljima i lokaciji možete pročitati u prvom postu OVDJE. (Ima i lijepih slika 🙂 )
Ovo će više biti priča o odličnom provodu i zavidnoj razini kako te u Jopenu tretiraju kao gosta. A provod je bio zbilja dobar.

Došli smo revno, usred bijela dana. Ako želite izbjeći veću gužvu u Jopenu, to vam je najbolja opcija. Sjeli za poznati šank ispod bakrenih kotlova pivovare, obasjani suncem koje prolazi kroz šarene prozore u pozadini.
jopen_bar

Pogledom na ploču na kojoj pišu piva koja se toče, zaključili smo da ima dosta toga o čemu prošli put nisam pisao. Pa je trebalo to “obaviti”. 😀 I tako su krenule degustacije piva koja su više-manje u standarnoj ponudi Jopena. Krenimo malo o njima…

jopen_jacobus_rpa
Jacobus RPA (Rye IPA)

Jantarno-bakrena boja, bistro. Postojana bež pjena.

Kruhasta baza u mirisu. Hrpa manga iznad toga. Fini čisti miris hmelja. Malo keksa i vanilije. Odličan miris. Kasnije toasty.

Srednje tijelo, lagano-srednje gazirano. Sladni, kruhasti, raženi okus popraćen voćnim okusima manga i grejpastom gorčinom. Srednja do jača gorčina u finishu i aftertasteu. Cristp suhi završetak.

Jako dobro pivo, vrhunski balansirano. Nikakvih zamjerki.

jopen_mooie_nel
Mooie Nel IPA

Jantarne boje, mrvicu mutnjikavo. Gusta bijela pjena sitnih mjehurića, kao cappuccino.

Citrusni hmeljevi u mirisu, sa bogatom količinom slada i karamele. Limun-limeta, mrvica meda. Nešto toasta.

U okusu, IPA americana. 🙂 Slad, karamela kao baza. Grejpasta gorčina se gradi od početka i kulminira u finishu. Solidan gorki kick i u aftertasteu. Suhi finish, vrlo pitko i neopterećujuće. Zove na idući gutljaj.

Showcase američka IPA. Hmelj bi mogao malo jače stršati u mirisu, ali to je osobni gušt za pretjerivanjem. Super.

jopen_adriaan_wit
Adriaan Wit

Mutno i žuto. Velika bijela i solidno postojana pjena.

U mirisu dominira kruh, slad… pinca. Slatkasto i cvjetno. Ima nešto štiha vanilije. Bananasti esteri su dosta jaki.

Tijelo je srednje, lagano karbonizirano. Okus pšenice kojeg prati trunka kiselkastog okusa. Cvjetni okus prati kroz gutljaj. Moguće da ima dodanog korijandera.

jopen_gerstebier
Gerstebier (ječmeno pivo? 🙂 )

Zlatno, blago mutno. Bijela pjena sa lacingom koja se polagano spušta.Vidljivo je malo mjehurića u čaši.

U mirisu prednjači svijetli slad i reski miris hmelja: citrus, borasto, smola. Kao jako zahmeljeni Pils. Kasnije malo maslaca počne izlaziti, što bi se možda dalo staviti kao zamjerku.

U okusu svijetli slad kao čvrsta baza. Crisp okus. Bogato zahmeljeno. Čisti i izražajni okusi. Suhi finish sa srednjom gorčinom koja ostaje dosta dugo u afteru. Lagano-srednje tijelo.

Čisto, britko pivo. Za popiti veće količine, ali nimalo dosadno. Maslac koji kasnije počne izlaziti malo kvari dojam, jer je hmelj na početku bio odličan. Preživi se. 🙂

I sada kreće taj dio gdje želim nahvaliti način kako te u tom mjestu ugoste. I do ovog trena je sve bilo u najboljem redu. Naručiš pivo, dobiješ… sve super. Ali naš barmen je počeo primjećivati bilježnice i mahnito zapisivanje i fotografiranje svakog piva (kao i u Oedipusu) i počeo se interesirati što radimo. Krenule su uobičajeni razgovori tog tipa “bla bla, beer geekovi, bla bla, blog, bla bla”. Čovjek naviknut na naše lokalne običaje bi možda pretpostavio da će barmen okrenuti očima i produžiti, ali ovaj dotični gospodin se onda tek zainteresirao i počeo “baviti” nama. Navodnici koje koristim nikako ne označavaju da nam je pokušao uvaliti i prodati nešto što ne želimo.

jopen_boce
Krenulo je sa “o, vi se baš furate na pivo, ovo bi vas moglo zanimati”. I onda nam je izvadio 6 boca piva za koje nismo imali pojma ni da postoje u njihovoj ponudi. Gledali smo što nam je sve ponudio i zakačili se (naravno) i na par jakih “imperial” piva. Na što nam je čovjek krenuo pričati što sve odležavaju u bačvama i kako ima u pivnici neka “specijalna soba za degustacije” sa takvim ljepotama. Takvo nešto je vjerojatno sasvim ekskluzivno i jako skupo, pa smo se držali ove “uobičajene” ponude. I što je još napravio, a da čovjek ne bi možda očekivao…

Rekao je: “Ako vas zanimaju ta tamna, jaka, imperijalna piva (stoutovi, barleywine, barrel aged itd…) imamo u Haarlemu još jednu…” Tu smo ga prekinuli i rekli da znamo za Het Uiltje i planiramo ponovni pohod i u tu pivovaru. To je već drugi put da u Jopenu reklamiraju drugu lokalnu pivovaru iz istog grada. Konkurencija si tu ne podmeće klipove, nego valjda shvaća da mogu jedni uz druge rasti. Nešto zbilja čudnovato. Ako to nije craft duh, ne znam što je.

No dobro, od ovih boca smo odabrali dvije koje su se činile zanimljivije od drugih. Da budemo iskreni, SVE su zanimljive. Ali kad koštaju 4-7 eura (otprilike), moraš malo kalkulirati.

jopen_sumatra_ipa
Sumatra IPA

Jantarne boje, blago mutno. Bež postojana pjena.

U mirisu je uglavnom kava na površini. Uz to se probija nešto voća (od hmelja), možda mandarina. Daje malo oštrijeg dojma  iza te kave.

U okusu na početku keksi, kava i nešto citrusa. Solidno tijela (srednje tijelo), srednje karbonizirano. Baš keksi sa narančinom koricom i kavom. Nimalo kavaste kiselosti. Dobra i neočekivana kombinacija.

Moja dodatna zabilješka uz ovo: “treba zbrewati ovakvo pivo doma.”
I budem. 😉

jopen_haarlem_shake
Haarlem Shake (collaboraton w/ Oedipus)

Crno kao mrak, tanka kavasta pjena koja brzo nestaje.

U mirisu drvo, roast, vanilija, voćni miris malina. Kava i čokolada. Blagi alkohol.

U okusu krene kao barrel-aged stout. Kava, drvo, roast, čokolada, keksi. Oko sredine krene smiješno jaki okus maline. Ne, zbilja nisam očekivao da se ovako jasno i izraženo može uklopiti malina u tako jako pivo kao imperial stout. Sirupasto. Blaga kiselost od maline. Ima malo topline od alkohola u aftertasteu.

Odlična kombinacija barrel-aged russian imperial stouta i voća. Prvi put da pijem ovakvu kombinaciju i odlična je. I barrel-aged stout se osjeti, a i malina se izražajno osjeti. Uklopljeno zajedno zbilja na razini genijalnosti.

I ovo želim pokušati napraviti u homebrew varijanti, ali moglo bi biti zeznuto. 🙂

Nastavak priče… komentiramo sa barmenom o pivama, spominjemo mandarine i kavu i sve to što kojiput zvuči kao pretjerivanje. Pa se on opet malo zainati i kaže “mi ovdje radimo i pivske koktele, samo malo…” i ode dalje i donese čašu nečega. “Ajde da čujem što ima u ovom.” 🙂
U tom je bilo nekakvog mandarinastog likera, nekavog tamnog jakog piva itd. Krenemo se raspravljati što sve se da osjetiti u tom pivskom koktelu, koji okusi i mirisi. Krene barmen dalje slagati koktele za probati, koktel sa witbier-om, sokom od naranče i nekakvom jakom cugom na kojoj piše “43”. Baš ljetni i veseli okusi. 🙂 Raspravljamo i dalje kakvih tu mirisa i okusa ima, donosi nam boce žestice koje je koristio, da možemo pomirisati. Uskoro, šank ispred nas izgleda ovako:
jopen_beer_cocktail

Sad se naš barmen zaigrao. Kada se već igramo sa žesticama “Jeste li probali naš gin?”. Nisam ni znao da i destiliraju. (makar su mi boce iza šanka mogle nagovijestiti takvu mogućnost 🙂 ).
“Niste, sad ću ja vama složiti…”

Opet proradi naša nesigurnost, naučena na ovdašnjim prostorima, u neznanju da li ćemo morati platiti još nešto osim piva koja smo naručili. Jer, skupa je zemlja, pa…

Nosi nama naš barmen (sada mi je već neugodno što ga nismo pitali za ime i to…) dvije čašice. U jednoj čaši njihov gin vulgaris, u drugoj “kako ga poslužuju začinjenog” sa grančicom ružmarina i paprom. Ne kužim se u gin, ne znam reći dal je to loše, osrednje ili genijalno, jer sam seljober po tom pitanju. 😀
jopen_gin

Ok, i gdje su tu piva? Ne, i dalje ne pijemo piva, nego nas barmen animira…
“A jeste li probali naše okruglice?” 😀
I sad lik nešto klika po touchscreenu blagajne… Komentiramo potiho “pa je#### neće nam valjda i to zaračunat, propadosmo…”
Prolaze minute, valjda smo imali još nekog piva u čaši, to pijuckamo pričamo. Kad eto konobara s drugog kata, nosi tanjur. Ajoj, odu euri. 😀

jopen_okruglice

Okruglice su bile mrak. Došle su četiri, ali nisam se ni sjetio slikati prije nego smo sredili dvije. 😀 Neki senf u ovoj posudici, nisam zapisivao, mislim da je bio malo ljutkast. Tople pržene okruglice sa i bez komadića mesa unutra. Pivski snack za poželjeti. Da ih je donio deset, ne bi bio problem. 😀

Ok… sad ta zabava traje već preko sat i pol. Naš barmen nam donosi potencijalno skupe stvari. Donekle pripiti i vrhunski zabavljeni… pada nam ideja na pamet. Naime, u Haarlem (da, u Nizozemskoj) smo donijeli bocu Zmajskog Portera, da ga slikamo u dalekoj zemlji. Jer je to fora. I jer smo po uvjerenju blago budale. 😀 Mogli bi dati našem barmenu bocu Zmajske, očito se kuži u pivo pa nek proba nešto uz Hrvatske. I to smo napravili. 🙂

zmajska_haarlem_2
Nastavljamo priču o tome kakva je craft scena u Hrvatskoj, lik pokušava pročitat “Žmajska pifofara” ili tako nekako, ispravljamo ga i naglašavamo Z. Ma znate kako to ide.
Ali neće on sad nama ostati dužan. Gleda okolo…hm hm… i donosi nam najdesnije pivo sa one fotke sa 6 boca. Jopen Limited Edition nešto nešto… evo vama onda ovo od mene. Eto, poštena zamjena. Stavlja natpis sa svojim imenom na bocu Zmajske i sprema iza šanka za kasnije. Nešto smo se i dogovorili da ćemo istovremeno piti to, da li te večeri… malo mi je mutan taj dio. Još imam tu bocu koju smo dobili, nadam se da ćemo uspjeti nekako napraviti kontakt da vide bocu slikanu u Zagrebu (u pivnici Jopen ima jedan zid sa slikama raznih ljudi koji su okolo nosili boce, ista fora kao što smo napravili sa Zmajskom).

Došao je kraj “degustiranju” u Jopenu, pa smo se krenuli spremati. Dobili smo još i upute kako točno doći do pivskog dućana u blizini (već smo bili tamo, ali tko će se sjećati) i koja piva od Jopena bi mogli probati (u barrel-aged smjeru).

jopen_podmetac

Na računu, mogli ste pretpostaviti, nije bilo svih onih “dodataka” koje nam je naš barmen donosio uz pivo. Zapravo, potrošili smo i manje nego po nekim drugim pivovarama. Rekli smo čovjeku da nam je bilo super i zahvalili na trudu i što je nekih 2 sata se zabavljao s nama (bez zanemarivanja drugih gostiju na šanku, da bude jasno).
Rekao je nešto u stilu “oh well, it’s my job”.

E pa ako je ovo “samo službena dužnost”, kako je onda kad se s nekim barmenom i sprijateljiš.

Kupili smo i majicu. 🙂

Eto, odličan provod. Gajim nerealne nade da će ovo pročitati i poneki vlasnik ugostiteljskog pivskog objekta, barmen ili konobar i shvatiti što znači osoban i stručan odnos prema gostima. Kada ti osoblje pokaže sve što ti mjesto može ponuditi i što možeš doživiti. Bez napornosti, bez uvaljivanja i “prodavanja” loših ili starih stvari. Pristojno, stručno i sa željom pomoći. Njihov trošak je zapravo bio nikakav, osim osobnog truda.

I zato ću se sigurno vratiti baš u tu pivovaru/pivnicu, makar je daleko i skupo.

Čisto od pisanja ovog teksta mi se vratilo svo veselje od tog posjeta.

Živjeli!

[Putopis] Amsterdam – Oedipus

Posted on Updated on

Oedipus taproom…

Hajdmo u još jednu šetnju po malo opskurnijim kvartovima Amsterdama u potrazi za dobrim pivom. Tražimo Oedipus pivovaru i kušaonicu, koja radi neka malo “pomaknuta” i dosta zanimljiva piva. Ako želite proučiti detalje, evo vam njihova stranica OVDJE.

Lokacija zbilja nije centralno. Nalazi se u dijelu Amsterdam Noord, i tamo vam je najlakše doći autobusom sa glavnog kolodvora (10ak minuta + malo šetnje).

Kada izađete iz autobusa, ako vam se čini da ste u malo industrijskom kvartu, dobra je šansa da ste na dobrom mjestu. Iako, malo me stisne kada izađem iz javnog prijevoza na ovako random-izgledajućem mjestu. Nakon kraće šetnjice između industrijskih hala i radiona, doći ćete do jednog većeg parkinga pokraj kojeg se nalazi supermarket (piše veliko Foodmarkt Amsterdam). Na lijevo od toga je još jedna industrijska hala na kojoj možete uočiti veliki logo Oedipus.

oedipus_ulaz.jpg

Kada uđete, primjetiti ćete da ambijent nije toliko siv i industrijski kao okolina. Šareni šank sa ručicama točionika u raznim oblicima. Boce/vaze/svijećnjaci po sklepanim stolovima i klupama. I nezaobilazno golemo rozo prase iznad šanka.

oedipus_bar.jpg

Iza šanka možete vidjeti stvarni pogon Oedipus pivovare. Tu su kotlovi, fermentori, bačve i sva silina divne inox opreme. Nema muljaže. 🙂

oedipus_brewery.jpg

Ulaz u WC je isto zanimljivo oslikan likovima u skladu sa etiketama njihovih piva. 😀

oedipus_wc.jpg

Ako vam to nije dovoljno “čudnovato”, čitajte dalje. Baš taj dan kada smo došli u Oedipus pivovaru, imali su akciju “Bring your grandparents to our taproom today”. Složili su nekakve društvene igre po stolovima.

Screenshot_2016-03-18-16-51-10.png
I zbilja je tamo bila skupina od desetak vremešnijih ljudi, sa svim hodalicama, kolicima i štakama. Igrali su društvene igre i (valjda) pijuckali pivo. 😀 Možete ih vidjeti po slikama.
Dakle, TO je ta priča sa sudjelovanjem craftera u zajednici. Ne mora biti prazno laprdanje.

Osim seniora, za jednim stolom je bilo par gospođa sa šivaćim mašinama koje su nešto… well… šivale (lijevo od šanka na fotki). Koja je točno to ideja bila, pojma nemam, ali pojačava taj malo “pomaknuti” dojam. Hipsteraj ili samo opuštenost, totalno mi je nebitno, ovo je zbilja kul mjesto. 🙂
Koliko vidim po njihovom Facebooku, bude tamo koncerata, i sličnih manifestacija.

Kakav je ambijent, takva su im i piva. Raznolika. Imaju 12 točionika na kojem se izmjenjuju Oedibrews, te ponekad gostujuće pivovare. Izmjene su česte, ne možete baš jako računati na što ćete naletiti kada dođete. Ali izbor je zbilja dosta širok, nema straha da ćete ostati žedni.

Evo što se degustiralo tog dana… (ako vam se da, pročitajte opise piva na njihovim stranicama, bude smiješnih stvari )

mannen_liefde_mama.jpg

Mannen Liefde – saison (lijevo na slici)

Izgled: Duboko zlatne do jantarne boje. Gusta bijela pjena koja nestaje i ostavlja jaki lacing.

Miris: Reski saison sa dodatkom bosiljka. Blagi slad u pozadini, dosta citrusa i bosiljka. Fino oštar miris…
Kada sam pročitao, vidim da nije bosiljak nego limunska trava i sechuan pepper. E baš me prevarilo, ja bi se zakleo bosiljak. Zanimljivo. 🙂

Okus: Srednje tijelo, lagano gazirano. Sladni i keksasti okus popraćen tim spicy okusom tipa bosiljak i mrvicom kiselkastog okusa. Malo vodenasto pred sam kraj. Finish je srednje gorak i dosta suh. Aftertaste vrlo složen sa gorčinom, malo kiselosti i spicy okusima.

Mišljenje: fino balansirani saison sa dodatnim začinima koji se dobro uklapaju u priču. Kad se zagrije, onda ti začini postaju malo izraženiji, možda mrvicu prejaki. Pitanje ukusa. Sve skupa, zanimljivo pivo.

Mama – pale ale (desno na slici)

Izgled: jantarne boje, bistro. Bijela pjena koja nestaje, i isto ostavlja pozamašni lacing.

Miris: Slad, karamela, med, blagi cvjetni miris hmelja. Dosta klasičan pale ale.

Okus: Isto kao i miris. Lagano do srednje tijelo, lagana gaziranost. Srednja gorčina u finishu i aftertasteu. Sladno, uredno balansirano hmeljem.

Mišljenje: Ok, ništa specijalno.

 

slomo.jpg

Slomo – session saison

Izgled: Mutno, žuto-narančaste boje. Gusta bijela pjena sa hrpom lacinga. Prilično lijepe pjene na ovim pivama dosad.

Miris: Kruhasto i lagano voćno. Mandarina, šumsko voće tipa malina, jagoda. Nešto svježe kruške. Malo mirisa boje. Kada se miriši na rubu čaše, fini citrusini mirisi.

Okus: lagano-srednje tijelo, lagano gazirano. Kruhasto, svijetli keks, štrudl od jabuka i krušaka. Suhi finish sa ugodnom osrednjom gorčinom. Blago kiselkasti štih.

Mišljenje: Solidno, baš lagano i voćno pivo za vruće dane.

 

babylounge.jpg

Babylounge – Session Black IPA

Izgled: Crno i neprozirno. Bež grudasta pjena sa lacingom.

Miris: Čokolada, borovnice, kupine, borovina. Super. Hrpa tamnih mirisa. Po mirisu nikako ne bih pretpostavio session pivo (3,5% abv), zbilja bogato. Blagi bubblegum miris i papreni miris.

Okus: Ipak malo laganiji okus. Kreće čokoladno i sladno sa mrvicom roasta. Dosta blago i svilenkasto na jeziku. Prema kraju se razvija borasti hmelj sa srednjom gorčinom i suhi finish. Okus hmelja se osjeti fino u aftertasteu. Gorčina ne ostaje jako dugo.

Mišljenje: jako puno mirisa i solidna količina okusa za jedno session pivo. IMHO, jako dobro izvedeno.

 

thai_thai.jpg

 

Thai Thai – Tripel

Izgled: Duboko zlatne boje, bistro. Ogromna pjena sa “otokom” u sredini.

Miris: Sladno, slatkasto, hrpa začina. Prepoznao bih korijander i možda koricu naranče, ali ima tu svega. Limunska trava se koristi u više piva u ovoj pivovari, počinjem razumjeti zašto. Kruhasto u pozadini.

Okus: And now for something completely different… Sladna baza. Kreće zaokruženo, srednjeg tijela i lagano gazirano. Kako ide prema kraju, rapidno se pojačavaju začini. Solidno jaka ljutina na kraju koja grije i u aftertasteu.

Mišljenje: Puno svega je u ovom pivu, malo se treško koncentrirati, ali nije loše. Za popiti jednog-dva, nije mi baš za cijelovečernju zanimaciju. Napravljeno kao protuteža suhim i hmeljastim pivama koja su radili na početku. Ako vas zanima priča pročitajte ju OVDJE.

 

gaia.jpg

Gaia – India Pale Ale

Izgled: Jantarne boje, bistro, bijela bogata pjena.

Miris: Borovina, biljni miris hmelja. Slad i karamela su prisutni. Vuče mi na neko povrće ili nešto tipa koprive. Zapravo baš miriši na hmelj. Bez jakih primisli na citrusne američke hmeljeve. (ako su korišteni baš oni)

Okus: Slad i karamela su u bazi. Taj isti hmelj iz mirisa putuje od početka do gorkog finisha i ostaje u afterasteu dosta dugo. Vrlo čisti okusi, crisp pivo.

Mišljenje: kada se malo zagrijalo, postaje mi sve bolje. Hmelj je čist i izražen, a slad ne smeta nego daje potporu. Life is good, rather good.

 

panty.jpg

Panty – Stout

Izgled: Crno i neprozirno. Smeđa pjena koja nestaje tokom pijenja.

Miris: Roast, kava, čokolada. Fino sladno i bogato. Čokoladni bomboni punjeni kavom. Blagi hmelj u nekom herbal smjeru. Kasnije blago sherry miris.

Okus: Lagano-srednje tijelo, lagano gazirano. Slad, roast. Puni okus kave. Prema kraje se osjeti nešto arome hmelja. Blaga do srednja gorčina pri kraju, sa malo roasta. Produžuje se u aftertaste.

Mišljenje: jedan solidno fini stout. Ne bih pogodio da je raž u njemu, ali sve je dobro balansirano. Nice.

 

gandalf_the_pink.jpg

Gandalf the Pink – Berliner Weisse with cherries

Izgled: Crveno i blago hazy. Pjena brzo nestaje, gotovo je nema.

Miris: Citrusno, kiselkasto, voćno, malina, višnja. Dosta mouth-watering. Malo slada u pozadini.

Okus: Blago sladno u prvom planu. Ubrzo kreće u kiselkasto voćne okuse. Mrvu vodenasto. Finish otprilike kao razvodnjeni sok od višnje. Blago kisel i voćni. Ništa gorčine.

Mišljenje: Nije nešto ekstremno kiselo, ali nije baš previše ni da se osjeti “pivo”. Nisam baš upućen u ove kiseliše. 😀

Toliko o pivu. Mjesto je dosta ludo, ako ste u Amsterdamu, nemojte se ustručavati otići do ove pivovare/kušaonice. Čudnovati dizajn, čudnovata piva, čudnovata ekipa. Zao Gnom odobrava. 🙂

Dok se ovo sve degustiralo, mjesto se poprilično napunilo. To što je nije baš u turističkom centru ne smeta ljudima da dođu na dobro pivo i druženje.

Jedna od barmenica je skužila bilježnice i mahnito pisanje o svakom pivu pa se došla interesirati kako i što. Malo popričali s njom, ispada da ima nekog poznatog iz Hrvatske i možda planira doći u nekoj skorijoj budućnosti. Zapisao sam adresu bloga, pa ako slučajno pročita ovaj post… pozdrav ekipi iz Oedipusa od Zlog Gnoma. 😀

Živjeli!

 

[Putopis] Amsterdam – Arendsnest

Posted on Updated on

arendsnest

Još jedna pivska birtija u Amsterdamu. Tako sam mislio kada bih prije puta po internetu tražio kamo se u Amsterdamu može dobro pivski provesti. Svaki put bi u tražilici iskočio i Arendsnest. Kada bih pričao sa pivskim znalcima, kako iz Hrvatske, tako i u Nizozemskoj, svi bi spominjali Arendsnest kao mjesto koje treba posjetiti. Stoga, pri zadnjem posjetu i jesam.

Arendsnest znači “orlovo gnijezdo visoko na stijeni ili stablu”, ako je za vjerovati Googleu. To je pivski bar, smješten dosta centralno u Amsterdamu, gledajući prema jednom od kanala. Nije pretjerano naglašeno označen, ali ako znate adresu, neće biti problema da ga nađete.

Kada uđete unutra, otkriti ćete još jedan tradicionalni nizozemski pivski bar. Stari drveni namještaj, pomalo kičast, pivske reklame i solidan popis točenih piva. Zanimljivost ovog mjesta je da toče samo nizozemska piva. Preko 30 tapova i 100 piva u boci. Ako nemate puno vremena, i želite iskusiti nizozemsko pivsko iskustvo, to je mjesto za vas. Osim toga, možete uzeti i neku hranu, vidio sam opet da imaju nekog sira i kobasica.

Usputna misao:
Kad si razmislim, kod nas zbilja fali da se može nešto takvo naručiti uz pivo. Kombinacija je zbilja jednostavna, a vrlo dobro ide uz piva punog okusa. Ne vjerujem da bi se baš tuklo sa okusima nekog stila. Pivske birtije u Hr –  UČITE OD DRUGIH. 😉

Konobar je bio više nego genijalan. Profinjeno odjeveni, bradati i brkati lik sa naočalama, koji zna, ZNA kakva piva ima na točionicima. Zna kakve su im karakteristike i zna što preporučiti gostima koji ga pitaju. Nažalost nismo imali puno vremena za neko dulje druženje uz šank pa smo sjeli odmah uz prozor.

Još jedna usputna misao:
Još jedna preporuka za domaće ugostitelje koji nude craft. Educirajte konobare, neka znaju što nude. Na ovom putovanju u Amsterdam sam ponovo bio fasciniran koliko su barmeni i konobari u craft mjestima educirani i profesionalni. To zbilja ima svoju veliku vrijednost za gosta, a gostu s kojim se tako dobro postupa nije žao ostaviti novce.
True story.

Nazad na temu.. Kada smo kod novaca, piva su im podosta skupa. Dobro, ovo je mjesto gdje se zapravo dolazi kušati pivo, pa postoje “veliko” od 2,5 dcl i “malo” od 1,5 dcl. Cijene velikoga su oko 5 eura, a maloga oko 3, što je za naše prilike dosta žestoka brojka.
arendsnest_taplist

Odabrali smo dva zanimljiva piva za ovaj put i degustirali. Arendsnest mi je isto zapravo bio samo usputna postaja, pa je stalo na tome.

walhalla_osiris

Walhalla – Osiris (farmhouse/saison)

Izgled: Jantarne boje, ponešto mutno. Ima ogromnu prljavo bijelu pjenu koja je iznimno postojana. Izgleda super u čaši.

Miris: Slad i toast sa ugodnim farmhouse fenolima. Malo jabuke i naranče, možda breskve. Ta breskva se ne osjeti kao teški miris od previše-karamele i estera, sasvim ugodno. Malo mentolasto.

Okus: Srednje tijelo, lagano gazirano. Kreće sladno sa voćnim okusima tipa kompot od kruške. Prema kraju lagano preuzima hmelj i daje grejpastu gorčinu. Gorčine ima u solidnoj mjeri u finishu, a ostaje i u aftertasteu. Oko sredine gutljaja ima neki zanimljivi mesni okus.

Mišljenje: voćno, hmeljasto, vedro i pitko sa solidnom gorčinom. Ima prepoznatljivu osobnost. Nom!

eem_pampus_dark_hops

Eem + Pampus – Dark Hops (Black IPA)

Izgled: Crno i sasvim neprozirno. Dosta tamna smeđa pjena koja ostavlja smeđi lacing. Izgleda malo kao espresso.

Miris: Ima bogatu količinu roasta i kave. Uz to dolazi miris hmelja koji ide u smjeru borovine. Ugodno i punog mirisa iako tehnički prema stilu možda ima previše roasta. (Ali ako je pivo dobro, ne treba baš jako ustrajati na stilovima, jel tako?)

Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Hmelj lupa zbilja jako od samog početka. U okusu je roast tek pozadina, a hmelj je da ti oči ispadnu. Vrlo hardcore. Malo topline alkohola i solidna gorčina se pojavljuju u finishu i ostaju u aftertasteu. Dosta suhi finish.

Mišljenje: mrvicu previše prženog slada za stil, ali svejedno je odlično. Da još mrvicu jače iskače hmelj u mirisu, bilo bi brutalno.

Toliko o Arendsnestu za ovaj put. Nizozemski bar i nizozemska piva. Odličan ambijent i odlično osoblje.
Tako to treba izgledati.

Živjeli!

[Putopis] Amsterdam – Gollem Café

Posted on

gollem_bar

Kreću opet malo pivopisi-putopisi iz Amsterdama i okolice. Ovaj put nije kušaona nego bar. Gollem Bar.
Koliko vidim na njihovoj stranici OVDJE, postoje čak četri Gollem cafea/bara u Amsterdamu. Ja sam posjetio ovog na adresi Raamsteg 4.
Kao što vidite na mapi, nalazi se samom centru Amsterdama. Doduše, morate ga baš tražiti jer se nalazi u dosta maloj uličici i nije pretjerano vidljiv.

Radi se o dosta malom baru sa dosta širokim izborom piva. Na slici možete vidjeti solidnu ponudu. Osim tog prostora oko šanka, ima i još jedan povišeni dio sa nekoliko naguranih stolova. Posvuda su pivske boce, čaše, naljepnice, posteri, zastavice i ostale pivske stvarčice.

Ovaj bar toči piva već preko četrdeset godina i dosta ga se spominje po Internetu. Ako ga želite posjetiti, nemojte očekivati da ćete naći mjesta navečer jer će tih par stolova vrlo vjerojatno biti popunjeno.
Osim solidne ponude piva, možete naručiti i sir, kobasice i razne slične skupe i fine hrane. Ako želite doživiti nizozemski bruin café, preporučam vam da odete neko popodne u Gollem, naručite si pivo i sir… i upijate atmosferu.
Svaki put si mislim “e idući put ću naručiti taj sir”, i ne naručim. Jer sam škrt i štedim za skupo pivo po Amsterdamu. Ali idući put…!

Gollem mi je bio samo usputna pivska stanica, pa sam stoga iskoristio priliku da degustiram ono što drugdje nema. A to su njihova dva piva: Gollem Blond i Gollem Precious IPA…

blond_and_precious_ipa

Gollem Blond (lijevo)

Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Gusta bijela pjena ostavlja lacing po čaši.

Miris: Svježi bijeli kruh iz pekare. Zvuči jednostavno da je samo taj miris, ali baš je kao kruh. Fino. Kasnije kako se grije dolazi i neki miris svježeg sira ili jogurta. (nisam baš stručnjak za jogurte)

Okus: Kruhasto sa kompotom od breskve. Srednje tijelo, dosta svilenkasto na jeziku. Skroz lagana karbonizacija tj. Pjenušavost. Vrlo voćno, kao gusti sok. Gorčina je sasvim lagana. Mrvica metalik okusa pri kraju, osobno nagađam da možda ima pšenice u ovom pivu.

Mišljenje: Lagani i voćni blond ale. Kada ste u Gollem cafeu, definitivno ga probajte kao lokalni proizvod.

Gollem Precious IPA (desno)

Izgled: Mutno, dosta mutno. Jantarne boje. Bijela pjena koja nestaje tokom pijenja. Nešto malo lacinga.

Miris: Jaki udar hmelja! Zapravo nisam očekivao tako jaki hmeljni miris. Mango, blagi miris borovine i hrpa “cat piss”. Ako niste znali, to je oznaka za prodorni miris hmelja kojeg daje npr sorta hmelja “citra”. A ako imate mačku, možete razmisliti zašto. Uglavnom, to je dobar miris. 😀
Nešto malo slada iza toga, prvenstveno hmeljna bomba.

Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Blagi sladni i tostirani okus. Hmelj ide od početka sa kiselkastom citrusnom notom. Kasnije ima malo više breskve. Malko je vodeno pred sam kraj nakon čega slijedi srednje-jaka gorčina koja ostaje i u aftertasteu.

Mišljenje: Solidno, ali ne brutalno. Miris je dosta bolji od okusa, kojem fali malo čistoće. Malo preslatko što ne dozvoljava hmelju da se potpuno iskaže.

Toliko o Gollem cafeu. Pratite dalje Zao Gnom blog za pivopise iz Nizozemske, a dotad…

Živjeli!

[Putopis] Ljubljana zimi

Posted on

trg_panorama_small

Bacite pogled na jednodnevni pivopis iz Ljubljane OVDJE.

Živjeli!

[Putopis] Hvar – Vunetovo

Posted on Updated on

A sada slijedi jedan kraći pivopis-putopis, ovaj put na domaćem teritoriju. Grad Hvar, na otoku Hvaru. Ljetna destinacija za partijanere, jahtaše i slično. Da budemo iskreni, nije baš destinacija gdje ćete ići radi široke ponude craft piva. Dapače, na većini mjesta ćete naći debelo preskupe industrijske lagere, po cijenama koje vam neće biti previše simpatične.

Baš zato je ova oaza craft piva posebno vrijedna pažnje. Vunetovo, prva i jedina hvarska craft pivovara smjestila se malo izvan centra Hvara. Ali, čak i da ste smješteni na sasvim drugom kraju, neće vam biti daleko prošetati do tamo.

vunetovo_terasa

Tamo je kušaonica pivovare Vunetovo. I kada kažem kušaonica, mislim šarena mala terasa pored kuće/pivovare, gdje ispod drveća masline, šipka i gorke naranče možete degustirati Vunetovo. Odmah pored je i sama pivovara, gdje sam mogao malo razgledati kako izgleda njihov sustav za kuhanje. Radi se o nečemu na granici homebrewinga i crafta, te tim više daje dojam entuzijazma i domaće atmosfere.
Btw, koliko mi je poznato, ovog piva nema za kupiti po drugim lokalima na Hvaru. Odite do njih.

Vunetovo ima nekoliko piva u ponudi, ali ovaj put ću komentirati njihov novi Saison Dekot, koji čak mislim da se još ne nalazi u stalnoj ponudi. Po meni, trebao bi. 🙂
Iako sam ga već probao na homebrewerskom druženju, dobio sam priliku probati i flaširanu varijantu. I btw, popiti ga u zalasku sunca, uz dramatične valove, na kamenoj hvarskoj obali. IMHO, to je jedan od boljih načina da se degustira pivo, ali čovjek rijetko dođe u priliku. 😀

Vunetovo – Saison Dekot

saison_dekot

Izgled: Jantarno-narančaste boje, hazy kad je ohlađeno, ali da budem iskren, malo se vjerojatno i uzburkao kvasac pri nošenju. Bijela gusta velika pjena, postojana dosta dugo.  Lacing u čaši je bogat. Kod toplijeg piva vidljiva hrpa karbonizacije, prava oluja. Ohlađeno malo manje karbonizacije vidljivo.

Miris: Kruhasti i sladni mirisi, suho voće, naranče i mandarine.  Blago kompot kruške, malo se osjeti dinja. Reski miris hmelja. Pikantni saison miris. Voćno, ugodno zaokruženo.

Okus: Srednje tijelo, dosta gazirano. Miris preslikan u okus. Kruhasto i voćno. Mandarine mi prve padaju na pamet.  Srednja gorčina, ostaje blago u aftertasteu. U nekom trenu ima malo kiselkasti, opet voćni dojam, fino uparen sa sladnom pozadinom.

Mišljelje: Poželjno piti na Hvaru, krajem 9 mjeseca. 🙂 Odlično predstavlja svu kompleksnost saisona koja mi se osobno jako sviđa. Iako pivo nije ni u kojem segmentu napadno, na svim poljima ima nešto za ponuditi. Od sladnog dijela, do utjecaja kvasca koji je dosta prepoznatljiv. A posebno mi se svidila voćna i reska svježina hmelja, za kojeg nisam mogao vjerovati da je Saaz (kojeg sam u nekom trenu radi loše ispale ture mojeg piva otpisao kao bezveznog).

Toliko o tome, ako dođete na Hvar, znate kamo jednostavno morate otići.

Živjeli!

[Putopis] Freiburg (& Rheinfelden)

Posted on

Dok se neki zabavljaju po craft beer tulumima po Hrvatskoj, neki moraju i raditi. A neke posao odvede na poslovni put u Njemačku. Pa, kada sam već bio tamo, bilo bi šteta ne reći par riječi od nekolicini piva koja sam tamo probao.

Odmah na početku, iako se po Njemačkoj rade dobra piva, nemojte očekivati ludu craft priču punu novih okusa, čudnih stilova i otkrivenja. Jer ovo nije takva priča. Spomenuti ću nekoliko piva, redom lagera, pa da vidimo kako se to tamo radi.

Prva stanica u dubini Europe mi je bio Zürich. Imao sam jako malo vremena, bila je nedjelja (većina stvari ne radi), a i cijene su poprilično paprene za naše pojmove. Kada sam vidio da magnetić za frižider košta 7 franaka (ekvivalent oko 50 kuna), ostavio sam se nade da ću u centru Züricha naći jeftino craft pivo. 😀

No, put me vodio dalje prema Njemačkoj, preko Rheinfelden, gdje se nalazi pivovara Feldschlösschen. Pivovara je dio Carlsberg grupe, daklem macro lager…

feldschlosshen

Koliko vidim, moguće je napraviti i turu po pivovari (koja je dosta velika, ali izgleda više tradicionalno nego kao veliki industrijski pogon). Za turu nije bilo vremena, ali je za isprobati par piva u njihovoj pivnici koja je pored.

feld_ulaz feld_taps

Feldschlösschen Hopfenperle

hopfenperle

Izgled: Zlatne boje, kristalno bistro. Ima gustu bijelu pjena koja je vrlo postojana i stvara lacing cijelo vrijeme dok ga piješ

Miris: Arome su malo skrivene ispod te pjene, treba otpiti malo da se arome oslobode iz čaše. Prvi dojam je bio “meh, ovo je još jedan bezvezni lager, osjetim samo malo slada. Ali na drugi dojam osjeti se dosta ugodan biljni i travnati miris hmelja. I dalje je tu sladni miris. Možda ponešto zelene jabuke. Zapravo dosta dobro zahmeljeno, što se tiče arome.

Okus: Ono što se naziva “crisp”. Dakle, dosta svježe. Sladni okusi ispred svega. Dosta lagano tijelo, srednje karbonizirano. Solidno zagorčeno u finishu, malo ostaje u aftertasteu. Ništa ekstremno, ali nije ni za očekivati. Malo kukuruzno oko sredine. Čisto solidan okus hmelja. Probao sam to isto pivo i u jednom lokalu u samom mjestu gdje je bio podosta bezličan, ovaj na “izvoru” je dao puno bolji dojam.

Nije pivo koje ću prepričavati idućih pola godine, ali ok. Bolje od mnogih uradaka tog tipa koje se može popiti kod nas, da budemo iskreni.

Feldschlösschen Zwickelbier

Zwickel

Izgled: Žute boje, dosta mutno. Karbonizacija je dosta vidljiva u čaši (visoka i uska čaša). Pjena je zbilja moćna, bijele boje i vrlo postojana. Ostaje cijelim putem. malo zelene jabuke, kasnije malo banane.

Miris: Slad u prvom planu opet. Osjeti se travnati hmelj, čak ide i prema citrusnom u nekom trenu. Što malo začuđuje je neki skriveni spicy miris koji bi više očekivao od nekakvog belgijanera. Tu je i nešto zelene jabuke, ali čak i banane. Nije loša kombinacija.

Okus: Srednje tijelo, čak prema gušćem. Dosta silky na jeziku. Sladno i grainy, Okus malo vuče i na pšenicu (nisam siguran da li je ima u sastojcima).  Blaga gorčina, skoro nema u aftertasteu. Osvježavajuće pivo, zapravo ga ne bi očekivao od ovako veće pivovare. Koliko vidim po internetu, čini se da ga i nije moguće dobiti osim točenog u njihovoj pivovari. Za tip kažu da je Schweizer Spezialbier. Pa, neka im je, vrijedi ga spomenuti. 🙂

Toliko o Švicarskoj. 🙂 Put sada ide dalje u Freiburg, relativno mali grad u Njemačkoj, pun studenata. Detalje o gradu potražite na Wikipediji, a ja ću napisati par riječi o pivu. 😉

freiburg

Već više puta sam tamo bio, a jedno mjesto je nekako slučajno postalo redovita destinacija za nešto pojesti i popiti pivo. Radi se o restoranu Légére.

Dakle, niti se radi o neki posebnim gurmanskim delicijama, niti je ponuda piva nešto posebna. Ali mjesto je sasvim ugodno, hrana je ukusna, a cijene su dosta prihvatljive. Katkada znaju biti neke posebne “studentske” ponude kada se za male pare možete ubiti par pohanih šnicla, Flammkuchen (slično pizzi) ili nešto takvo.

flammkuchen

Ovdje pijem Fürstenberg. Opet velika pivovara, osnovana još 1283. S obzirom da sam ovo pivo probao prije nego sam upoznat sa cijelom craft pričom, bio sam fasciniran u usporedbi sa onime što sam mogao probati u Zagrebu. Danas, nakon što sam isprobao malo više stilova piva, i dalje mi je gušt popiti Fürstenberg Hefeweizen (pšenično). Zanimljiv im je moto koji kaže “Jedno od najboljih piva na svijetu”. Sviđa mi se ta doza rezerviranosti, da ne kažu da su baš NAJbolji. 😀

Upozoravam, malo sam subjektivan (dok sam inače skrooooz profi 😉 )

Fürstenberg Hefeweizen

fuerstenberg

Izgled: Jantarne boje,  jako mutno. Od te mutnoće boja malo vuće prema smeđoj. Gusta debela bijela pjena, koja ostavlja solidno lacinga. Iskreno, boja bi mogla biti ljepša, malo izgleda tmurno. 😀

Miris: Naravno, osjeti se slad, pšenica. Kvasac je isto prisutan. Čak ima nešto arome hmelja. Miris banane je blago prisutan, ali zapravo bi ga morao tražiti. Primjetio sam nešto sumpora.

Okus: Gusto tijelo, slabo do srednje gazirano. Okus zrnja, slada,  pšenice su glavni. Ima nešto blage kiseline u pozadini. Gorčina je slaba,  ništa od nje u aftertasteu.

Kao što rekoh, nije možda neki vrhunac, čak sam primjetio da ima malo nekih problema u mirisu. Ali, uz ok hranu u Légére i ako ne idem secirati okuse i mirise, s guštom ću ga popiti.

Iduće po redu je Martin’s Bräu.

martins_brau martins_inside2

To je na ovom putu bila jedina manja pivnica/pivovara. Zapravo se ne radi baš o craft pivovari nego više o lokalnoj mini pivovari tradicionalnog tipa. Tu ćete dobiti originalni pivnički ugođaj. Ugodna atmosfera, kobasice, zelje, koljenice i njihovo vlastito pivo. Klasika.

Evo i koja piva nude:

Martin’s Bräu Hefeweizen

martins_hefe

Izgled: Pitcher, litra i pol, točeno u male krigle.  Mutno pivo, žuto-smeđe boje. Bijela pjena velikih mjehurića koja brzo nestane. Drugo točenje se bolje držalo sa pjenom, možda je čaša bila slabo isprana od deterdženta. Sram ih bilo. 🙂

Miris: Sladno, pomalo parfemastog mirisa hmelja, kruhasto.  Malo kiselkasto miriši. Blaga banana. Malo čak belgian-like fenoli i sumpor. Malo citrusa kasnije. A malo i miris štale. Ok, ovo je dosta čudnovato.

Okus: Srednje tijelo,  srednje gazirano.  Sladno i kruhasto, što bi bilo i za očekivati. Kiselkasto prema kraju. Blaga gorčina od hmelja na kraju. Gotovo ništa u aftertasteu.

Nije baš dobro balansirano, iskače ta kiselina i dosta čudni off-mirisi.

Martins Bräu Pils

martins_pils

Blijedo žuto,  mutno.  Hrpa bijele pjene,  nema vidljive karbonizacije.

Miris: Blagi sladni miris,  malo biljnog mirisa hmelja,  malo zelene jabuke. Grainy, malo možda kuhanog kukuruza. Ne baš kompleksno.

Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje gazirano. Sladni i kruhasti okusi. Srednja gorčina na kraju uz blagi okus hmelja.  Malo vodeno oko sredine. Nista posebno od off flavora,  ali dosta prazno. Nije jako uzbudljivo.

Martins Bräu Dunkel

martins_dunkel

Izgled: Tamno smeđe,  mutno pivo. Dosta gusta i postojana pjena koja ostavlja lacing.

Miris: Sladni miris je glavni. Osjeti se blaga karamela. Tu su i orašasti plodovi, lješnjak. Kasnije daje malo voćni štih. Najzanimljiviji miris od svih isprobanih piva u ovoj pivnici.

Okus: Srednje tijelo, slabo do srednje karbonizirano. Sladni okus,  karamela,  orašasti okusi. Uglavnom preslikano iz mirisa. Dodatak koji sam osjetio je dojam kestena.  Blaga gorčina u finishu da balansira,  hmelj uglavnom neprisutan.

Ovo mi se sviđa, ok balans, nema nekih off flavora koji iskaču i dosta kompleksno za tradicionalnu pivovaru. Može.

Osim Dunkela, piva im nisu posebno zanimljiva. Bolji dojam daje sama pivnica, a i hrana koja se poslužuje nije bila loša. Fora su i velike staklene flaše “to-go” koje vam mogu napuniti tako da pivo odnesete kući.

martins_inside3

Druga manja pivovara u Freiburgu je Feierling, koju nažalost nisam stigao obići ovaj put.

Sad još par piva koja sam probao, pa neka bude u arhivi…

Ganter Urtrunk

ganter_urtrunk

Lager vulgaris,  yeasty. Mutno, boju ne vidim. Fora je jedino krigla, Pivo nije vrijedno spomena. 😀

Ganter Hefeweizen

ganter_hefe

Izgled: Mutno pivo, narančasto-jantarne boje. Gusta bijela pjena koja traje zauvijek.

Miris: Sladno,  grainy, pšenica. Osjeti se miris kvasca. Ima određeni dimljeni karakter. Nešto malo mirisa banane skrivene u pozadini.

Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Glavni su slad, pšenica i kruhasti okusi. I dalje taj neki dimljeni štih. Vrlo lagana gorčina na kraju. Dosta grubo, nije baš balansirano. Iskreno, Fürstenberg mi je bolji.

Waldhaus Dunkel

waldhaus

Izgled: Tamno smeđe, crvenkasto na rubovima. Gusta i jako postojana bež pjena sa hrpom lacinga.

Miris: Miris na pržene lješnjake i slad. Malo voćnog mirisa, ali najviše tupi sladni mirisi i roast. Malo kestena i badema.

Okus: Srednje tijelo, dosta karbonizirano. Osjeti se ugriz CO2 na jeziku. Slad i orašasti plodovi, otprilike kao i miris. Karamela je isto prisutna. Blaga do srednja gorčina u finishu i afteru. Malo fali tijela, ali nije loše.  

Toliko o lager avanturi iz Freiburga (i malo Švicarske). Sa craft pivima baš ne stoje najbolje, ali uspio sam ipak uhvatiti nekoliko primjeraka lokalnog craft pivarstva. O tome ćete čitati u idućim postovima. Za kraj, evo slike kako sam ovaj put izolirao boce da mi ih ne razbiju prilikom bacanja kofera na aerodromu. 😀

kofer

Živjeli!

Ljubljanski festival piva 2015

Posted on Updated on

pivo

Nakon kratkog oporavka, da napišem i par riječi o Ljubljanskom festivalu piva. Daklem… Red kiše, red piva, red kiše, red piva. Vremenski uvjeti se zbilja nisu smilovali nad ovim festivalom. Kiša je lijevala još od jutra kada smo sa zagrebačkog Velesajma krenuli autobusom prema Ljubljani. Organizator festivala je organizirao i bus koji nas je iz Zagreba prebacio ravno pred festival. Bus je bio super i vožnja ugodna. Već putem su se krenula otvarati neka piva, pravi maturalac. 😀 A krenula je kružiti i jedna boca Zmajsko Pozoj IPA. Što je, ako se ne varam, prva hrvatska flaširana IPA. Ekipa iz Zmajske pivovare je, naravno, napravila dobar posao s njom. Pivo je vrlo pitko, ima izražene i britke hmeljne okuse. Kada se pojavi u prodaji, trk po nju!

Po dolasku na mjesto gdje se održavao festival, pored restorana Grad Kodeljevo u Ljubljani, kiša je i dalje nemilosrdno padala. Oko i između festivalskih šatora skupljale su se lokve i blato, dok su festivalski ljudi i organizator Jernej Vidmar jurili okolo, donosili pumpe i bušili nekakva metalna korita, ne bi li izbacili vodu iz festivalskog prostora. Fun, fun. fest Uzeli smo čaše (vidite gore na slici, baš su fora) i žetone i krenuli redom. Bila je gomila štandova slovenskih craft pivovara, nekoliko uvoznika piva, mnoštvo štandova sa viskijem, jedan štand od homebrewera itd.

Ne treba posebno naglasiti da se degustiralo puno piva. Jedno od onih koja su me se više dojmila je bio i Hoppy Saison sa homebrewerskog štanda, koji je bio vrlo pitak, balansiran, pun okusa itd… a dobio je pohvale i od ljudi s kojima sam se družio. Good job!

Što se tiče craft pivovara, ovaj put bih istaknuo pivovaru Pelicon (izgovara se kako se i piše, C a ne K 🙂 ). Dok sam ih prije degustirao nisam bio baš jako impresioniran, a ovaj su se ovaj put zbilja iskazali. Imali su dobru double IPA, zanimljiv Coffee Ctout, dobar Saison (koji je u sebi imao nekakvo cvijeće, ako se ne varam) dobru IPAu itd. Bravo i za Pelicon!

Festival je ujedno bio i natjecanje craft pivara. U petak i subotu suci su isprobavali i ocjenjivali piva. U tome su sudjelovali i neki “naši” pivski suci koji će sudjelovati na Hrvatskom homebrew natjecanju. Pobjednici prema odlukama sudaca bili su objavljeni navečer, u objavama je sudjelovao i naš amer Matt Hollingworth. Čovjek kaže da je bilo puno diskusije, svađanja, mlaćenja, čegaveć, ali da su pošteno donešene odluke o pobjednicima. 🙂 Prvo mjesto odnio je Stout od pivovare Human Fish. Drugo Quantum DIPA od Pelicon. Treće SIPA (Slovenski IPA) od Human Fish. Četvrta je bila Black IPA od Reservior Dogs. Ako sam dobro uspio izvući poredak iz kolektivnog mutnog sjećanja. 😀

Par zamjerki na festival bi se naravno našlo. Prva bi bila cijena piva. Plaćalo se žetonima koji su ekvivalenti 0,5 eura. Cijena većine piva je bila 3 žetona za 1,5 dcl piva. Neka rijetka su bila 2 žetona, a neka i 4 – 5. Ne mogu reći da je to najskuplje što sam plaćao za pivo, ali za naše prilike to je malo žestoko. Druga primjedba bi bila preglasna muzika koja je dernjala na momente toliko glasno da se nije dalo pričati bez da se viče. Za mjesto koje nije koncert ili klub, ne vidim potrebe za to. Ljudi se tamo dolaze družiti i razgovarati. Treća primjedba ide meni, mogao sam se malo bolje obući, bilo je zbilja prohladno tamo biti cijeli dan. 🙂

Vrijeme se u kasnijem dijelu dana smirilo, čak je i granulo malo sunca. Vratili smo se uredno istim autobusom u Zagreb. Sve u svemu, svaka čast organizatorima, treba i više takvih događaja. Nadam se da će se i u Hrvatskoj učestalije vidjeti takve stvari.

Bilo je super, dobro smo se zabavili, svašta probali i… vidimo se opet!

Živjeli!

[Putopis] Jopen (Haarlem)

Posted on Updated on

Jopen.

Nizozemska pivovara i više nego dostojna da zatvori ovu seriju postova o pivovarama i pivnicama u Amsterdamu i okolici. Smještena je u gradiću Haarlemu, koji sam već spomenuo u postu o pivovari Het Uiltje. Smještena je u centru i vrlo lako ćete ju pronaći.

 

Zanimljiva stvar je da zgrada u kojoj se nalazi. Naime, pivnica i pivovara Jopen se nalazi u preuređenoj staroj crkvi u centru Haarlema. Moderna pivnica i restoran uklopljeni su u okolinu velikih prozora sa vitrajima i revitalizirali su Haarlem kao još jedan pivski grad o kojem se priča.
Na njihovoj stranici možete i virtualno prošetati kroz unutrašnjost:
http://www.jopenkerk.nl/en/

jopen_2_2500

Ukratko, izgleda odlično. Ti ogromni prozori sa šarenim vitrajima ispred kojih su smješteni veliki bakreni kotlovi i šank. Vrlo je prostrano, ima i gornji kat sa kojeg se vidi prizemlje. Vrlo je živo i puno ljudi. Barmen ispituje otkud smo, jer ima nekoliko skupina beergeekova iz raznih zemalja. Piva se užurbano toče, ljudi se muvaju i traži se stolac viška. A tek je popodne, navečer mora da je ludo.
Ako naletite nekada kada nije gužva, možete popričati sa vrlo uljudnim osobljem. Pogotovo jedna gospođa koja nam je jednom prethodnom prilikom davala i male uzorke za kušanje, objašnjavala o pivima, čak je i pozvala pivara da nam priča malo detalje o pivu. Pričali smo o udjelu zobi koji koriste u nekom od piva. 😀 Fun fun.

I tamo se naravno popilo par piva. Krenimo!

Malle Babbe – Weizen

 malle_babbe

Izgled: Mutno, jantarne boje sa gustom bijelom pjenom. Vidi se dosta karbonizacije u čaši.

Miris: Osjete se esteri banane i dinje. Tu je i svježa biljna aroma hmelja. Naravno, zrnje i pšenica su prisutni. Čak i malo citrusa.

Okus: Srednje tijelo, dosta karbonizirano. Vrlo osvježavajuće. Okus pšenice, slada. Osjeti se i dinja, kao i u mirisu. Na kraju dolazi osvježavajući grejpasti hmelj. Ima malo gorčine u finishu, ali nestaje u aftertasteu.
Prigodno za vruće dane, ekstra osvježavajuće. Vrlo dobro pivo.

Maelstrom – American strong 9,2% ABV

 maelstrom

Izgled: Mutno, smeđe boje. Bež pjena koja ostavlja puno lacinga na čaši. Ne vidim karbonizaciju.

Miris: Arome meda i šumskog voća. Sladni miris popraćen orasima ili lješnjacima. Vrlo gust i opojan miris.

Okus: Srednje do gusto tijelo, srednje karbonizirano. Odmah dolazi teški malty i karamelni okus. Med i lješnjaci. Odlično je.
Na kraju dolazi nešto gorčine i alkohol kao protuteža sladnom početku.
Super pivo, preporuka!

Imperial Pils – 7,8% ABV, ne znam da li ima neko “ime”

 imperial_pilsner

Izgled: Zlatno žute boje. Kristalno bistro i prozirno. Vidi se lagana karbonizacija. Bijela gusta pjena.

Miris: Blagi slad i biljni hmelj. Pilsnerski decentno. Kruhasti miris.

Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Vrlo svježe. Puni sladni okus, bez gustoće i težine, kruhasto. Zbilja pošteno uhmeljeno. Biljne i travnate arome hmelja. Dosta gorčine u finishu i aftertasteu. Čisto i ukusno.

Osobno, najzanimljiviji Pils koji sam dosad pio. Inače nisam baš nešto impresioniran pilsnerima, ali ovoga želim još. Preporuka 100%.

Life’s A Beach – session IPA

lifes_a_beach

Izgled: Mutno pivo. Narančasto jantarne boje. Bijela pjena koja uskoro nestaje. Ne vidim karbonizaciju.

Miris: Tropsko voće med i karamela se osjete na prvu. Težak i gust miris, obećava puno okusa. Malo čak i orašasto u mirisu. Miris breskve u pozadini.

Okus: Srednje tijelo, srednje do jako karbonizirano. Vrlo pitko. Citrusni kiselkasti dojam hmelja. Dovoljno  gorčine na kraju. Jako pitko i osvježavajuće.

Ima neki segment mirisa koji mi osobno ne odgovara, ali vjerojatno nije off-flavor. Okus mi je zakon.

Johannieter – Weizen Bock

 johannieter

Izgled: Smeđe crkvenkaste boje, mutno. Gusta bež postojana pjena.

Miris: “Holy crap! Kaj je ovo?!” Dakle… menta, voćni sirup, žele bomboni. Kava, sladoled od kave… Vrlo originalno, preporučam samo radi mirisa. Miris vanilije, keksa. Da napišem kako sam komentirao miris u svojoj bilježnici: “AAAAAAA!”. Miriši na Bronhi bombon, to je taj miris. Mora da ima nekakvih začina. Bar se nadam. 🙂

Okus: Da opet prepišem komentar iz bilježnice: “Ma daj ne kenjaj, ovo nije stvarno.” 😀
Srednje tijelo, očekivao bih više gustoće. Srednje karbonizirano.

Sladoled s kavom, čokoladom i voćnim alkoholnim likerom. Vrlo slaba gorčina. Podsjeća na fine sladolede iz Toskane. Malo alkohola na kraju i grijanje u aftertasteu. Mogao bih još pisat hvalospjeve ovom pivu, ali neće mi ljudi vjerovat. 🙂
Preporuka 1000%.

Vijgenbok

 vijgenbok

Izgled: Mutno i crno. Bež pjena koja ostavlja lacing.

Miris: Karamela, roasty sladni miris. Osjeti se čokolada. Malo i spaljenog mirisa.

Okus: Gusto puno tijelo, teški sladni okus. Roasty slad. Osjete se druge žitarice u pozadini. Malo više gazirano nego bih htio. Blago i uravnoteženo. Malo gorčine roasta i malo alkohola u finishu i aftertasteu. Solidno, ali ne jako uzbudljivo nakon ovog prije. 🙂

Leidsch Aaipiejee – IPA

 leidsch_aaipiejee

Izgled: Jantarne boje, mutno. Ne vidim karbonizaciju. Prljavo bijela gusta pjena, stvorio se fora humak od pjene. Puno lacinga.

Miris: Slad i karamela, miris meda. Malo voćni mirisi hmelja. Uglavnom cvjetno i parfemasto. Ima borovine negdje u pozadini. Kompleksna kombinacija hmelja.

Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Dosta malty, sa nešto karamele i meda. Dinja. I dalje se osjete ti cvjetni hmeljevi. Gorčina prikladna, ne ostaje dugo u aftertasteu.

Ok pivo, ali ne vrhunac uzbudljivosti, IMHO.

Snab Roock – Smoked Porter

 snab_roock

Izgled: Tamno, prema crnom. Na rubovima se malo prozire crvenkasto. Rijetka pjena velikih mjehurića koja začuđujuće dugo ostaje.

Miris: Teški jaki dimljeni.. špek. 🙂 Možda se neka kava bori izaći iz pozadine, ali ne ide.

Okus: Gusto i svilenkasto. Malo uljasto na jeziku. Malo roasta i čokolade. Glavnu riječ ima dim. Dimljeni slad je preuzeo sve. Nema kompleksnosti. Nije mi favorit.

Eto, toliko. Zadnja epizoda pivopisa iz Amsterdama i okolice. Nadam se da ste pronašli štogod zanimljivo za pročitati. I koju ukusnu fotku piva. Ako putujete tamo, definitivno posjetite Jopen. Osim ovih piva imaju ih još, koja možete naći po supermarketima. Jopen se čak da pronaći i u drugim zemljama dosta često.

Moram priznati, osjećam malo nostalgije. 🙂

Živjeli!