Putopis

[Putopis] Freiburg (& Rheinfelden)

Posted on

Dok se neki zabavljaju po craft beer tulumima po Hrvatskoj, neki moraju i raditi. A neke posao odvede na poslovni put u Njemačku. Pa, kada sam već bio tamo, bilo bi šteta ne reći par riječi od nekolicini piva koja sam tamo probao.

Odmah na početku, iako se po Njemačkoj rade dobra piva, nemojte očekivati ludu craft priču punu novih okusa, čudnih stilova i otkrivenja. Jer ovo nije takva priča. Spomenuti ću nekoliko piva, redom lagera, pa da vidimo kako se to tamo radi.

Prva stanica u dubini Europe mi je bio Zürich. Imao sam jako malo vremena, bila je nedjelja (većina stvari ne radi), a i cijene su poprilično paprene za naše pojmove. Kada sam vidio da magnetić za frižider košta 7 franaka (ekvivalent oko 50 kuna), ostavio sam se nade da ću u centru Züricha naći jeftino craft pivo. 😀

No, put me vodio dalje prema Njemačkoj, preko Rheinfelden, gdje se nalazi pivovara Feldschlösschen. Pivovara je dio Carlsberg grupe, daklem macro lager…

feldschlosshen

Koliko vidim, moguće je napraviti i turu po pivovari (koja je dosta velika, ali izgleda više tradicionalno nego kao veliki industrijski pogon). Za turu nije bilo vremena, ali je za isprobati par piva u njihovoj pivnici koja je pored.

feld_ulaz feld_taps

Feldschlösschen Hopfenperle

hopfenperle

Izgled: Zlatne boje, kristalno bistro. Ima gustu bijelu pjena koja je vrlo postojana i stvara lacing cijelo vrijeme dok ga piješ

Miris: Arome su malo skrivene ispod te pjene, treba otpiti malo da se arome oslobode iz čaše. Prvi dojam je bio “meh, ovo je još jedan bezvezni lager, osjetim samo malo slada. Ali na drugi dojam osjeti se dosta ugodan biljni i travnati miris hmelja. I dalje je tu sladni miris. Možda ponešto zelene jabuke. Zapravo dosta dobro zahmeljeno, što se tiče arome.

Okus: Ono što se naziva “crisp”. Dakle, dosta svježe. Sladni okusi ispred svega. Dosta lagano tijelo, srednje karbonizirano. Solidno zagorčeno u finishu, malo ostaje u aftertasteu. Ništa ekstremno, ali nije ni za očekivati. Malo kukuruzno oko sredine. Čisto solidan okus hmelja. Probao sam to isto pivo i u jednom lokalu u samom mjestu gdje je bio podosta bezličan, ovaj na “izvoru” je dao puno bolji dojam.

Nije pivo koje ću prepričavati idućih pola godine, ali ok. Bolje od mnogih uradaka tog tipa koje se može popiti kod nas, da budemo iskreni.

Feldschlösschen Zwickelbier

Zwickel

Izgled: Žute boje, dosta mutno. Karbonizacija je dosta vidljiva u čaši (visoka i uska čaša). Pjena je zbilja moćna, bijele boje i vrlo postojana. Ostaje cijelim putem. malo zelene jabuke, kasnije malo banane.

Miris: Slad u prvom planu opet. Osjeti se travnati hmelj, čak ide i prema citrusnom u nekom trenu. Što malo začuđuje je neki skriveni spicy miris koji bi više očekivao od nekakvog belgijanera. Tu je i nešto zelene jabuke, ali čak i banane. Nije loša kombinacija.

Okus: Srednje tijelo, čak prema gušćem. Dosta silky na jeziku. Sladno i grainy, Okus malo vuče i na pšenicu (nisam siguran da li je ima u sastojcima).  Blaga gorčina, skoro nema u aftertasteu. Osvježavajuće pivo, zapravo ga ne bi očekivao od ovako veće pivovare. Koliko vidim po internetu, čini se da ga i nije moguće dobiti osim točenog u njihovoj pivovari. Za tip kažu da je Schweizer Spezialbier. Pa, neka im je, vrijedi ga spomenuti. 🙂

Toliko o Švicarskoj. 🙂 Put sada ide dalje u Freiburg, relativno mali grad u Njemačkoj, pun studenata. Detalje o gradu potražite na Wikipediji, a ja ću napisati par riječi o pivu. 😉

freiburg

Već više puta sam tamo bio, a jedno mjesto je nekako slučajno postalo redovita destinacija za nešto pojesti i popiti pivo. Radi se o restoranu Légére.

Dakle, niti se radi o neki posebnim gurmanskim delicijama, niti je ponuda piva nešto posebna. Ali mjesto je sasvim ugodno, hrana je ukusna, a cijene su dosta prihvatljive. Katkada znaju biti neke posebne “studentske” ponude kada se za male pare možete ubiti par pohanih šnicla, Flammkuchen (slično pizzi) ili nešto takvo.

flammkuchen

Ovdje pijem Fürstenberg. Opet velika pivovara, osnovana još 1283. S obzirom da sam ovo pivo probao prije nego sam upoznat sa cijelom craft pričom, bio sam fasciniran u usporedbi sa onime što sam mogao probati u Zagrebu. Danas, nakon što sam isprobao malo više stilova piva, i dalje mi je gušt popiti Fürstenberg Hefeweizen (pšenično). Zanimljiv im je moto koji kaže “Jedno od najboljih piva na svijetu”. Sviđa mi se ta doza rezerviranosti, da ne kažu da su baš NAJbolji. 😀

Upozoravam, malo sam subjektivan (dok sam inače skrooooz profi 😉 )

Fürstenberg Hefeweizen

fuerstenberg

Izgled: Jantarne boje,  jako mutno. Od te mutnoće boja malo vuće prema smeđoj. Gusta debela bijela pjena, koja ostavlja solidno lacinga. Iskreno, boja bi mogla biti ljepša, malo izgleda tmurno. 😀

Miris: Naravno, osjeti se slad, pšenica. Kvasac je isto prisutan. Čak ima nešto arome hmelja. Miris banane je blago prisutan, ali zapravo bi ga morao tražiti. Primjetio sam nešto sumpora.

Okus: Gusto tijelo, slabo do srednje gazirano. Okus zrnja, slada,  pšenice su glavni. Ima nešto blage kiseline u pozadini. Gorčina je slaba,  ništa od nje u aftertasteu.

Kao što rekoh, nije možda neki vrhunac, čak sam primjetio da ima malo nekih problema u mirisu. Ali, uz ok hranu u Légére i ako ne idem secirati okuse i mirise, s guštom ću ga popiti.

Iduće po redu je Martin’s Bräu.

martins_brau martins_inside2

To je na ovom putu bila jedina manja pivnica/pivovara. Zapravo se ne radi baš o craft pivovari nego više o lokalnoj mini pivovari tradicionalnog tipa. Tu ćete dobiti originalni pivnički ugođaj. Ugodna atmosfera, kobasice, zelje, koljenice i njihovo vlastito pivo. Klasika.

Evo i koja piva nude:

Martin’s Bräu Hefeweizen

martins_hefe

Izgled: Pitcher, litra i pol, točeno u male krigle.  Mutno pivo, žuto-smeđe boje. Bijela pjena velikih mjehurića koja brzo nestane. Drugo točenje se bolje držalo sa pjenom, možda je čaša bila slabo isprana od deterdženta. Sram ih bilo. 🙂

Miris: Sladno, pomalo parfemastog mirisa hmelja, kruhasto.  Malo kiselkasto miriši. Blaga banana. Malo čak belgian-like fenoli i sumpor. Malo citrusa kasnije. A malo i miris štale. Ok, ovo je dosta čudnovato.

Okus: Srednje tijelo,  srednje gazirano.  Sladno i kruhasto, što bi bilo i za očekivati. Kiselkasto prema kraju. Blaga gorčina od hmelja na kraju. Gotovo ništa u aftertasteu.

Nije baš dobro balansirano, iskače ta kiselina i dosta čudni off-mirisi.

Martins Bräu Pils

martins_pils

Blijedo žuto,  mutno.  Hrpa bijele pjene,  nema vidljive karbonizacije.

Miris: Blagi sladni miris,  malo biljnog mirisa hmelja,  malo zelene jabuke. Grainy, malo možda kuhanog kukuruza. Ne baš kompleksno.

Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje gazirano. Sladni i kruhasti okusi. Srednja gorčina na kraju uz blagi okus hmelja.  Malo vodeno oko sredine. Nista posebno od off flavora,  ali dosta prazno. Nije jako uzbudljivo.

Martins Bräu Dunkel

martins_dunkel

Izgled: Tamno smeđe,  mutno pivo. Dosta gusta i postojana pjena koja ostavlja lacing.

Miris: Sladni miris je glavni. Osjeti se blaga karamela. Tu su i orašasti plodovi, lješnjak. Kasnije daje malo voćni štih. Najzanimljiviji miris od svih isprobanih piva u ovoj pivnici.

Okus: Srednje tijelo, slabo do srednje karbonizirano. Sladni okus,  karamela,  orašasti okusi. Uglavnom preslikano iz mirisa. Dodatak koji sam osjetio je dojam kestena.  Blaga gorčina u finishu da balansira,  hmelj uglavnom neprisutan.

Ovo mi se sviđa, ok balans, nema nekih off flavora koji iskaču i dosta kompleksno za tradicionalnu pivovaru. Može.

Osim Dunkela, piva im nisu posebno zanimljiva. Bolji dojam daje sama pivnica, a i hrana koja se poslužuje nije bila loša. Fora su i velike staklene flaše “to-go” koje vam mogu napuniti tako da pivo odnesete kući.

martins_inside3

Druga manja pivovara u Freiburgu je Feierling, koju nažalost nisam stigao obići ovaj put.

Sad još par piva koja sam probao, pa neka bude u arhivi…

Ganter Urtrunk

ganter_urtrunk

Lager vulgaris,  yeasty. Mutno, boju ne vidim. Fora je jedino krigla, Pivo nije vrijedno spomena. 😀

Ganter Hefeweizen

ganter_hefe

Izgled: Mutno pivo, narančasto-jantarne boje. Gusta bijela pjena koja traje zauvijek.

Miris: Sladno,  grainy, pšenica. Osjeti se miris kvasca. Ima određeni dimljeni karakter. Nešto malo mirisa banane skrivene u pozadini.

Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Glavni su slad, pšenica i kruhasti okusi. I dalje taj neki dimljeni štih. Vrlo lagana gorčina na kraju. Dosta grubo, nije baš balansirano. Iskreno, Fürstenberg mi je bolji.

Waldhaus Dunkel

waldhaus

Izgled: Tamno smeđe, crvenkasto na rubovima. Gusta i jako postojana bež pjena sa hrpom lacinga.

Miris: Miris na pržene lješnjake i slad. Malo voćnog mirisa, ali najviše tupi sladni mirisi i roast. Malo kestena i badema.

Okus: Srednje tijelo, dosta karbonizirano. Osjeti se ugriz CO2 na jeziku. Slad i orašasti plodovi, otprilike kao i miris. Karamela je isto prisutna. Blaga do srednja gorčina u finishu i afteru. Malo fali tijela, ali nije loše.  

Toliko o lager avanturi iz Freiburga (i malo Švicarske). Sa craft pivima baš ne stoje najbolje, ali uspio sam ipak uhvatiti nekoliko primjeraka lokalnog craft pivarstva. O tome ćete čitati u idućim postovima. Za kraj, evo slike kako sam ovaj put izolirao boce da mi ih ne razbiju prilikom bacanja kofera na aerodromu. 😀

kofer

Živjeli!

Ljubljanski festival piva 2015

Posted on Updated on

pivo

Nakon kratkog oporavka, da napišem i par riječi o Ljubljanskom festivalu piva. Daklem… Red kiše, red piva, red kiše, red piva. Vremenski uvjeti se zbilja nisu smilovali nad ovim festivalom. Kiša je lijevala još od jutra kada smo sa zagrebačkog Velesajma krenuli autobusom prema Ljubljani. Organizator festivala je organizirao i bus koji nas je iz Zagreba prebacio ravno pred festival. Bus je bio super i vožnja ugodna. Već putem su se krenula otvarati neka piva, pravi maturalac. 😀 A krenula je kružiti i jedna boca Zmajsko Pozoj IPA. Što je, ako se ne varam, prva hrvatska flaširana IPA. Ekipa iz Zmajske pivovare je, naravno, napravila dobar posao s njom. Pivo je vrlo pitko, ima izražene i britke hmeljne okuse. Kada se pojavi u prodaji, trk po nju!

Po dolasku na mjesto gdje se održavao festival, pored restorana Grad Kodeljevo u Ljubljani, kiša je i dalje nemilosrdno padala. Oko i između festivalskih šatora skupljale su se lokve i blato, dok su festivalski ljudi i organizator Jernej Vidmar jurili okolo, donosili pumpe i bušili nekakva metalna korita, ne bi li izbacili vodu iz festivalskog prostora. Fun, fun. fest Uzeli smo čaše (vidite gore na slici, baš su fora) i žetone i krenuli redom. Bila je gomila štandova slovenskih craft pivovara, nekoliko uvoznika piva, mnoštvo štandova sa viskijem, jedan štand od homebrewera itd.

Ne treba posebno naglasiti da se degustiralo puno piva. Jedno od onih koja su me se više dojmila je bio i Hoppy Saison sa homebrewerskog štanda, koji je bio vrlo pitak, balansiran, pun okusa itd… a dobio je pohvale i od ljudi s kojima sam se družio. Good job!

Što se tiče craft pivovara, ovaj put bih istaknuo pivovaru Pelicon (izgovara se kako se i piše, C a ne K 🙂 ). Dok sam ih prije degustirao nisam bio baš jako impresioniran, a ovaj su se ovaj put zbilja iskazali. Imali su dobru double IPA, zanimljiv Coffee Ctout, dobar Saison (koji je u sebi imao nekakvo cvijeće, ako se ne varam) dobru IPAu itd. Bravo i za Pelicon!

Festival je ujedno bio i natjecanje craft pivara. U petak i subotu suci su isprobavali i ocjenjivali piva. U tome su sudjelovali i neki “naši” pivski suci koji će sudjelovati na Hrvatskom homebrew natjecanju. Pobjednici prema odlukama sudaca bili su objavljeni navečer, u objavama je sudjelovao i naš amer Matt Hollingworth. Čovjek kaže da je bilo puno diskusije, svađanja, mlaćenja, čegaveć, ali da su pošteno donešene odluke o pobjednicima. 🙂 Prvo mjesto odnio je Stout od pivovare Human Fish. Drugo Quantum DIPA od Pelicon. Treće SIPA (Slovenski IPA) od Human Fish. Četvrta je bila Black IPA od Reservior Dogs. Ako sam dobro uspio izvući poredak iz kolektivnog mutnog sjećanja. 😀

Par zamjerki na festival bi se naravno našlo. Prva bi bila cijena piva. Plaćalo se žetonima koji su ekvivalenti 0,5 eura. Cijena većine piva je bila 3 žetona za 1,5 dcl piva. Neka rijetka su bila 2 žetona, a neka i 4 – 5. Ne mogu reći da je to najskuplje što sam plaćao za pivo, ali za naše prilike to je malo žestoko. Druga primjedba bi bila preglasna muzika koja je dernjala na momente toliko glasno da se nije dalo pričati bez da se viče. Za mjesto koje nije koncert ili klub, ne vidim potrebe za to. Ljudi se tamo dolaze družiti i razgovarati. Treća primjedba ide meni, mogao sam se malo bolje obući, bilo je zbilja prohladno tamo biti cijeli dan. 🙂

Vrijeme se u kasnijem dijelu dana smirilo, čak je i granulo malo sunca. Vratili smo se uredno istim autobusom u Zagreb. Sve u svemu, svaka čast organizatorima, treba i više takvih događaja. Nadam se da će se i u Hrvatskoj učestalije vidjeti takve stvari.

Bilo je super, dobro smo se zabavili, svašta probali i… vidimo se opet!

Živjeli!

[Putopis] Jopen (Haarlem)

Posted on Updated on

Jopen.

Nizozemska pivovara i više nego dostojna da zatvori ovu seriju postova o pivovarama i pivnicama u Amsterdamu i okolici. Smještena je u gradiću Haarlemu, koji sam već spomenuo u postu o pivovari Het Uiltje. Smještena je u centru i vrlo lako ćete ju pronaći.

 

Zanimljiva stvar je da zgrada u kojoj se nalazi. Naime, pivnica i pivovara Jopen se nalazi u preuređenoj staroj crkvi u centru Haarlema. Moderna pivnica i restoran uklopljeni su u okolinu velikih prozora sa vitrajima i revitalizirali su Haarlem kao još jedan pivski grad o kojem se priča.
Na njihovoj stranici možete i virtualno prošetati kroz unutrašnjost:
http://www.jopenkerk.nl/en/

jopen_2_2500

Ukratko, izgleda odlično. Ti ogromni prozori sa šarenim vitrajima ispred kojih su smješteni veliki bakreni kotlovi i šank. Vrlo je prostrano, ima i gornji kat sa kojeg se vidi prizemlje. Vrlo je živo i puno ljudi. Barmen ispituje otkud smo, jer ima nekoliko skupina beergeekova iz raznih zemalja. Piva se užurbano toče, ljudi se muvaju i traži se stolac viška. A tek je popodne, navečer mora da je ludo.
Ako naletite nekada kada nije gužva, možete popričati sa vrlo uljudnim osobljem. Pogotovo jedna gospođa koja nam je jednom prethodnom prilikom davala i male uzorke za kušanje, objašnjavala o pivima, čak je i pozvala pivara da nam priča malo detalje o pivu. Pričali smo o udjelu zobi koji koriste u nekom od piva. 😀 Fun fun.

I tamo se naravno popilo par piva. Krenimo!

Malle Babbe – Weizen

 malle_babbe

Izgled: Mutno, jantarne boje sa gustom bijelom pjenom. Vidi se dosta karbonizacije u čaši.

Miris: Osjete se esteri banane i dinje. Tu je i svježa biljna aroma hmelja. Naravno, zrnje i pšenica su prisutni. Čak i malo citrusa.

Okus: Srednje tijelo, dosta karbonizirano. Vrlo osvježavajuće. Okus pšenice, slada. Osjeti se i dinja, kao i u mirisu. Na kraju dolazi osvježavajući grejpasti hmelj. Ima malo gorčine u finishu, ali nestaje u aftertasteu.
Prigodno za vruće dane, ekstra osvježavajuće. Vrlo dobro pivo.

Maelstrom – American strong 9,2% ABV

 maelstrom

Izgled: Mutno, smeđe boje. Bež pjena koja ostavlja puno lacinga na čaši. Ne vidim karbonizaciju.

Miris: Arome meda i šumskog voća. Sladni miris popraćen orasima ili lješnjacima. Vrlo gust i opojan miris.

Okus: Srednje do gusto tijelo, srednje karbonizirano. Odmah dolazi teški malty i karamelni okus. Med i lješnjaci. Odlično je.
Na kraju dolazi nešto gorčine i alkohol kao protuteža sladnom početku.
Super pivo, preporuka!

Imperial Pils – 7,8% ABV, ne znam da li ima neko “ime”

 imperial_pilsner

Izgled: Zlatno žute boje. Kristalno bistro i prozirno. Vidi se lagana karbonizacija. Bijela gusta pjena.

Miris: Blagi slad i biljni hmelj. Pilsnerski decentno. Kruhasti miris.

Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Vrlo svježe. Puni sladni okus, bez gustoće i težine, kruhasto. Zbilja pošteno uhmeljeno. Biljne i travnate arome hmelja. Dosta gorčine u finishu i aftertasteu. Čisto i ukusno.

Osobno, najzanimljiviji Pils koji sam dosad pio. Inače nisam baš nešto impresioniran pilsnerima, ali ovoga želim još. Preporuka 100%.

Life’s A Beach – session IPA

lifes_a_beach

Izgled: Mutno pivo. Narančasto jantarne boje. Bijela pjena koja uskoro nestaje. Ne vidim karbonizaciju.

Miris: Tropsko voće med i karamela se osjete na prvu. Težak i gust miris, obećava puno okusa. Malo čak i orašasto u mirisu. Miris breskve u pozadini.

Okus: Srednje tijelo, srednje do jako karbonizirano. Vrlo pitko. Citrusni kiselkasti dojam hmelja. Dovoljno  gorčine na kraju. Jako pitko i osvježavajuće.

Ima neki segment mirisa koji mi osobno ne odgovara, ali vjerojatno nije off-flavor. Okus mi je zakon.

Johannieter – Weizen Bock

 johannieter

Izgled: Smeđe crkvenkaste boje, mutno. Gusta bež postojana pjena.

Miris: “Holy crap! Kaj je ovo?!” Dakle… menta, voćni sirup, žele bomboni. Kava, sladoled od kave… Vrlo originalno, preporučam samo radi mirisa. Miris vanilije, keksa. Da napišem kako sam komentirao miris u svojoj bilježnici: “AAAAAAA!”. Miriši na Bronhi bombon, to je taj miris. Mora da ima nekakvih začina. Bar se nadam. 🙂

Okus: Da opet prepišem komentar iz bilježnice: “Ma daj ne kenjaj, ovo nije stvarno.” 😀
Srednje tijelo, očekivao bih više gustoće. Srednje karbonizirano.

Sladoled s kavom, čokoladom i voćnim alkoholnim likerom. Vrlo slaba gorčina. Podsjeća na fine sladolede iz Toskane. Malo alkohola na kraju i grijanje u aftertasteu. Mogao bih još pisat hvalospjeve ovom pivu, ali neće mi ljudi vjerovat. 🙂
Preporuka 1000%.

Vijgenbok

 vijgenbok

Izgled: Mutno i crno. Bež pjena koja ostavlja lacing.

Miris: Karamela, roasty sladni miris. Osjeti se čokolada. Malo i spaljenog mirisa.

Okus: Gusto puno tijelo, teški sladni okus. Roasty slad. Osjete se druge žitarice u pozadini. Malo više gazirano nego bih htio. Blago i uravnoteženo. Malo gorčine roasta i malo alkohola u finishu i aftertasteu. Solidno, ali ne jako uzbudljivo nakon ovog prije. 🙂

Leidsch Aaipiejee – IPA

 leidsch_aaipiejee

Izgled: Jantarne boje, mutno. Ne vidim karbonizaciju. Prljavo bijela gusta pjena, stvorio se fora humak od pjene. Puno lacinga.

Miris: Slad i karamela, miris meda. Malo voćni mirisi hmelja. Uglavnom cvjetno i parfemasto. Ima borovine negdje u pozadini. Kompleksna kombinacija hmelja.

Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Dosta malty, sa nešto karamele i meda. Dinja. I dalje se osjete ti cvjetni hmeljevi. Gorčina prikladna, ne ostaje dugo u aftertasteu.

Ok pivo, ali ne vrhunac uzbudljivosti, IMHO.

Snab Roock – Smoked Porter

 snab_roock

Izgled: Tamno, prema crnom. Na rubovima se malo prozire crvenkasto. Rijetka pjena velikih mjehurića koja začuđujuće dugo ostaje.

Miris: Teški jaki dimljeni.. špek. 🙂 Možda se neka kava bori izaći iz pozadine, ali ne ide.

Okus: Gusto i svilenkasto. Malo uljasto na jeziku. Malo roasta i čokolade. Glavnu riječ ima dim. Dimljeni slad je preuzeo sve. Nema kompleksnosti. Nije mi favorit.

Eto, toliko. Zadnja epizoda pivopisa iz Amsterdama i okolice. Nadam se da ste pronašli štogod zanimljivo za pročitati. I koju ukusnu fotku piva. Ako putujete tamo, definitivno posjetite Jopen. Osim ovih piva imaju ih još, koja možete naći po supermarketima. Jopen se čak da pronaći i u drugim zemljama dosta često.

Moram priznati, osjećam malo nostalgije. 🙂

Živjeli!

[Putopis] Het Uiltje (Haarlem)

Posted on Updated on

vjetrenjaca

Ovaj put ćemo se malo izvući iz Amsterdama i krenuti put Haarlema. To je gradić u blizini, do kojeg najjednostavnije možete doći vlakom. Sa glavnog kolodvora u Amsterdamu jako često idu vlakovi, i karta u jednom smjeru košta oko 4 eura. Put je zbilja kratak, i ta željeznica funkcionira odlično. Čim stignete, proučite malo starinski kolodovor u Haarlemu. Grad je vrlo simpatičan, a subotom se održava i street-market, na glavnom trgu. Prošećite, degustirajte kobasice, sireve, kolače i slično. Ima za kupiti zbilja raznih delikatesa, cijene nisu ni tako strašne.
Opaska: sireve i kobasice se više isplati kupovati po tim street marketima, nego u dućanima po Amsterdamu. Možete naći iste stvari, a cijene su mi se činile ponešto niže.

Ništa, opijen ponudom, morao sam kupiti 3 kobasice, jedna od magarećeg mesa, jedna sa lješnjacima i jedna obložena paprom. 3 za 10 (eura)  :slin: 🙂

No na ovom blogu se ponajviše bavimo pivom. U Haarlemu su trenutno (koliko znam) dvije vrlo zanimljive pivnice. Jedna je Het Uiltje, a druga je Jopen. Ovaj put malo o Het Uiltje.

Ta pivnica, istoimene pivovare, je otvorena vrlo nedavno. Vrlo lako ćete ju prepoznati po logou na kojem je simpatična nacrtana sovica. Het Uiltje i znači sova na nizozemskom.

http://www.brouwerijhetuiltje.nl/bloguk.html

Cijeli grad je mali i sve se da proći pješke, pa tako prošećite do ove pivnice. Nećete požaliti.

Unutrašnjost je vrlo jednostavna. Nekoliko separea, nekoliko visokih stolova i šank. A iza šanka cijela hrpa točionika.  uiltje_unutra

Nema se puno što čekati, idemo na piva.

Pale Ale ili Red Session IPA (konobar je bio zbunjen, pa nisam na kraju siguran što sam dobio, oh well 😀 )

pale_ale
Izgled: Bakrene boje, pomalo hazy. Ne vidi se karbonizacija. Tanka bijela pjena koja nestaje. Malo razočaranje količinom, tj. veličinom čaše. Ok, razumijem da to nije pivo za oblokavanje, al ova čašica od (valjda) 2 dcl na stalku je malo premalo za ovakav stil piva. Naživciralo me to u startu, a zašto sam im kasnije oprostio, pogledajte u nastavku… 🙂

Miris: Sladno i medasto. Cvjetni i parfemasti miris hmelja. Miriši dosta slatkasto.

Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Dosta sladno i grainy. Na kraju se pojavljuje dojam tog cvjetnog hmelja, i malo arome dinje. Osjeti se i mrva alkohola.

Mišljenje: Zanimljiva IPA, ne znam koliko je baš session. Nije lagano i baš jako pitko. Prejako i za pale ale. Ovo nije ono po što biste trebali doći u ovu pivnicu. Ali, ako ste znatiiželjni, naravno, probajte…

IPA

 IPA

Izgled: Zlatne do jantarne boje. Tanka bijela pjena, nema vidljive karbonizacije.

Miris: Biljni, grassy hmelj. Malo sladno. Malo se osjeti neka aroma poput začinskog bilja, za pizzu. Miris slada se probija kad malo odstoji u čaši.

Okus: Odmah na prvu odara jaki hmelj i pokriva sve okuse. Lagano tijelo, slabo karbonizirano. Ima nešto okusa meda i karamele.

Mišljenje: Ok, ako hoćeš jaku gorku IPAu. Sve u svemu malo jednostavno, još nisam sretan s ovom pivovarom.

Schreewuil – Imperial IPA

 IIPA

Izgled: Jantarne boje, bistro pivo. Ima jaku bijelu pjenu koja se dugo zadržava i ostavlja jaki lacing po čaši. Vidi se karbonizacija u čaši.

Miris: Predivni mirisi hmelja. Citrusi, mango, tropsko voće, borasti mirisi. Sve ima šta treba. Kad malo odmori, daje dojam voća, slada i karamele. Di-vno!

Okus: Nešto genijalno. Lagano do srednje tijelo, srednje karbonizirano. Slad, med i karamela na početku, slatkasto. Prema kraju brutalna dominacija hmelja. Ostaje ugodno jaka gorčina u aftertasteu. Alkoholna toplina malo u aftertesteu. Nema neugodnih alkoholnih okusa, sasvim solidno za pivo od 9% alkohola.

Mišljenje: E sad sam već zadovoljan. Definitivna preporuka. Popijte si ovo “lagano” pivce za zagrijavanje. 😀

Ransuil – Imperial Stout

Ransuil

Izgled: Crno, neprozirno. Gusta bež kavasta pjena, ostavlja jaki trag po čaši.

Miris: Opet genijalno. Ugodni roasty miris, bez trunke skurenosti ili ugljena. Tamna čokolada, lješnjaci i kava. Vuče na tiramisu! Malo smokey, čak i vanilija. Jao, jao..

Okus: Gusti i chewy. Osjeti se slad, karamela, kakao, kava, orasi… ma odlično. Na kraju malo gorčine i nešto alkohola u finishu, nema s ovim zezancije. Fino grije. Gusto, jako, fino pivo za pijuckanje. Moj komentar u bilježnici: “Popravio mi se rukopis od ovog.” 😀
Dodatni komentar: Kad nakon ovog pomirišim Imperial IPA, čini se još bolja, cure mi sline. 😀

Mišljenje: Dakle, nemojte se zeznuti pa ovo propustiti. Super.

Mind Your Step – Barrel Aged Imperial Stout

 mind_your_step

Izgled: Crno i neprozirno. Bež pjena koja ubrzo nestaje. Vidi se malo karbonizacije kod pjene.

Miris: Da opet napišem komentar iz bilježnice: “Ma daj, nemoj me…”

Čokolada, lješnjak, roasty, osjeti se bačva. Miriši kao najbolji kolač u svemiru. Eto, nemam više riječi.

Okus: Na početku gusto, chewy, viskozno. Okusi čokolade, oraha, karamela. Svilenkasti osjet na jeziku. I onda te satre… bačva, whisky, gorčina roasta. Kad ta oluja prođe, ostaje blagi alkohol i roast u aftertasteu.

Mišljenje: Dakle, ovo je pivo od 16,5% alkohola. Ali taj alkohol se ne osjeti na neki loš način. Definitivno pivo za polagano pijuckanje, sad razumijem čemu tako male doze. Ovo mi je ujedno i prvi barrel aged imperial stout koji sam probao. I moram vam reći, to je nešto genijalno. Otvoren mi je zbilja jedan sasvim novi pogled na pivo. Probao sam ih mnoga, ali ovo je nešto sasvim nenormalno i divlje.
Preporuka! Probati, probati, probati. Dao bih mu ocjenu 5/5.

Btw, uzeo sam i jednu bočicu u De Bierkoning, za doma. U Het Uiltje pivovari je bio puno impresivniji dojam. Ne znam točno zašto.

Meneer de Uil – Barrel Aged Imperial Stout

 meneer_de_uil

Isto barrel aged, ali u bačvama od drugog whiskyja.

Izgled: Isto kao i Mind Your Step. Crno i neprozirno, bež pjena.

Miris: Skroz druga priča nego prethodni barrel aged imperial stout. (baš dobro zvuči to “barrel aged imperial stout” 😀 ) U mirisi jako prevladava žestica, whisky, bačva. Nema roasta i ostale kolačaste priče. Zvuči opasno. Kad je malo odmorilo u čaši, osjeti se čokolada i malo oraha.

Okus: Chewy, gusto, teško. Brzo kreće u taj neki okus whiskyja. Dosta je agresivan okus. Osjeti se toplina alkohola na kraju i u aftertasteu. Ovo se pije zbilja(!) polako.
Mišljenje: definitivno treba probati, ali meni osobno nije sasvim po ukusu. Možda bi ljubitelji žestice i whiskyja bili sretniji. Malo je harsh sve skupa. Veći sam fan Mind Your Step-a, ali da opet dođem tamo, vjerojatno bih opet probao i ovo.

Toliko o pivima. Naravno, nekoliko dana nakon mog povratka u Zagreb, Het Uiltje je objavio da uskoro lansiraju još cijelu hrpu barrel aged piva. Očito je to njihova fora i tu foru zbilja solidno izvode.
Jao, jao… koji su to okusi bili!

Živjeli!

[Putopis] Butcher’s Tears (Amsterdam)

Posted on

Kako početi o ovoj pivovari… Pa recimo da mi je ovo jedan od Amsterdamskih favorita. Iz više razloga. Zbog piva. Zbog čudnovate lokacije kušaonice. Zbog atmosfere tamo. Zbog piva. 🙂

Dakle, Butcher’s Tears je amsterdamska pivovara čija je kušaonica isto malo udaljenija od centra. Nije to neki sumnjivi kvart. Ali nije niti u centru turističke gužve. Evo vam mapa:

Opet, fino sjesti na tramvaj i put Butcher’sa.

Dakle, kada dolazite tamo, pretpostavimo da pratite isprintanu kartu ili kartu na mobitelu. I onda kada se nadomak cilju dođete do ulice gdje kao turist ne bi nikad skrenuli. Tamo doduše stoji nekakva prikolica sa velikim znakom, koji vam govori da ste otprilike na dobrom mjestu.

_3078837_small

Ali ulica gdje biste trebali skrenuti izgleda kao mjesto gdje biste eventualno došli popraviti lim na autu. Na dobrom ste mjestu. Prođite par radiona i u daljini će osvanuti natpis Butcher’s Tears.

_3078839_small 

Ulaz je jednako obećavajuć. Neprozirna vrata u neko mjesto za koje niste sigurni da li je skladište. Ili chop-shop. 🙂

_3078856_small

Uđete unutra, a tamo jedna prostorija obložena bijelim pločicama, stolovi sa klupama koje su spojene na njih. Šank sa par točionika i popisom dostupnih piva markerom napisanih na zidu. Dakle, kušaonica im izgleda otprilike kako im izgleda i web stranica. Golo i sa ponekim čudnim umjetničkim izražajem naškrabanim na bijelim pločicama. Trebate li više da zagolica vašeg unutarnjeg beer-hipst… geeka. 😀

http://butchers-tears.com/

_3078846_small _3078849_small

No s obzirom na kvart i okolne zgrade, ovo mjesto je podosta živo. Vrijeme za kratku anegdotu. 😀
Ove godine nisam prvi put u toj kušaonici, pa sam znao u kojem smjeru se nalazi WC. 🙂 U jednom kutu su vrata. Prošle godine sam tamo ušao, i došao u prostor gdje su svjetlile samo plave neonske lampe, postavljene po podu i zidovima. Potpuno nadrealno. Ove godine sam se začudio ugledavši u tom prostoru neku ženu koja sjedi za stolom, sa laptopom i nešto radi kao da me nema. Kao da je najnormalniji ured. Ona me usmjerila u iduću prostoriju. Uđem tamo, a u toj (dosta velikoj) hali sve je pokriveno tepisima, na sredini stoje 3 (ili 4, nisam siguran) pianina i neki lik ih ugađa. 😀 Taj lik me na kraju usmjerio do krajnje destinacije.

Ispada da se tamo znaju odvijati razna događanja, kao koncerti klavirskih kvarteta ili ovako nešto:

Vrijeme je za recenzije piva.

U vrijeme kada sam došao, taman su napravili dvije verzije single-hop IPA. Prije nisu imali puno IPAstih piva, i ovo se moralo probati. Za zagrijavanje. 🙂

La Condition Humaine II

Hmeljeno sa Ahtanum hmeljem

 La_Condition_Humaine_II_III

Izgled: Jantarne boje, prozirno i bistro. Bijela pjena koja ostavlja lacing. (lijevo na slici)

Miris: Osjeti se tropsko voće, mango i malo meda. Također se osjeti i malo alkohola, što bi se moglo zamjeriti.

Okus: Srednje tijelo, slabo gazirano i pomalo svilenkasto na jeziku. Dosta kruhastog i grainy okusa. Malo alkoholne topline u aftertasteu, i dosta gorčine u afteru. Slatkasti okus hmelja, u okusu daje više cvjetni dojam nego tropsko voće.

Dodatak koji sam tada dopisao: “U ovom tasting roomu sve ima bolji okus. Izvan centra, zabijeno među automehaničare, sa ugodnim osobljem” 😀 A tek sam krenuo piti.

La Condition Humaine III

Hmeljeno sa Willamette hmeljem.

Izgled: Bojom i dojmom isto kao i II, ali više hazy, mutno. (desno na slici)

Miris: Podosta drugačije od prve IPAe, napadaju travnati hmeljevi. Ponešto voća, breskva i jagoda.

Okus: Isto srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih i toasty okusa, dosta zrnja na početku. Travnati kraj sa gorčinom koje ostaje dosta u aftertasteu. Te grassy arome ostaju i u aftertasteu. Pivo je pomalo grubo, trebalo bi obe te IPAe još ispolirati.

Last Possession (Amber Ale)

last_possession

Izgled: Duboka jantarna boja. Gusta off-white, iliti prljavo-bijela pjena koja ostavlja lacing po čaši.

Miris: Kompot od marelice, vuče na voćne likere. Malo drvenasto i grainy. Arome kruške, malo po bijelom vinu.

Okus: Tijelo je srednje, srednje karbonizirano. Početno se osjeti slad, nakon čega dolazi marelica. I nešto naranče. U sredini se osjeti dinja. Malo gorčine u finishu. Malo topline od alkohola u aftertasteu.

Mišljenje: Zvuči jednostavno, ali ima vrlo balansirane okuse slada i voća, sa ugodnom gorčinom. Ovo pivo mi se zbilja svidjelo, iako nisam jako puno očekivao od amber alea. Ali ovo nije American Amber Ale, po BJCPu. Preporučio bih ovo pivo, dobro je.

Lipreader (winter warmer)

lipreader

Izgled: Tamno crvene boje, prilično prozirno. Hrpa guste pjene koja ostavlja puno lacinga na čaši.

Miris: Hmmm, zanimljivo. Višnjevac i kesteni. Možda daje malo dojam po “ljepilu”. Osobno nije me smetalo, ali možda bi neki zamjerili. Miris malina i crnog ribiza.

Okus: Puno tijelo, slabe karbonizacije. Okus kestena i lješnjaka, sa slatkastim početkom pri gutljaju. Nastavlja dojam višnje, čak i kiselkaste višnje na kraju, što malo podiže svježinu. Nešto topline alkohola u aftertasteu. Za winter-warmer, ovo nije skroz nepoželjno.

Mišljenje: meni je ovo opako pivo, kompleksno i zanimljivo. Ne garantiram da veći znalci od mene ovdje ne bi prepoznali neke probleme, ali subjektivno mi se sviđa i preporučam probati.

Green Cap (traditional pale ale)

green_cap

Izgled: Zlatne do jantarne boje. Gusta pjena koja ostavlja lacing. Skoro pa bistro, malo hazy. Ne vidi se karbonizacija.

Miris: Jaki grassy, biljni hmeljni miris. Nešto gorke naranče.

Okus: Srednje tijelo, slabo karbonizirano. Vrlo kruhasto i grainy, ali bez slatkoće. Okus prelazi u biljni okus hmelja, zemljasti hmelj na kraju sa solidnom gorčinom u afteru.

Mišljenje: Dosta zanimljiv pale ale koji pokazuje najbolje od graina i evropskih hmeljeva, tipa Saaz, Styrian itd. Nije posebno uzbudljivo ili ekstremno, ali zbilja solidno.

Revenant (spiced Christmas ale)

revenant

Izgled: Tamno crveno, skoro neprozirno. Pjena bijela i gusta, ali se brzo spušta u tanki bijeli sloj na površini.

Miris: Višnja i vrlo jaki lješnjak. Karamela je prisutna. Alkohol se osjeti i malo kiselkastog mirisa. Miris borovnica ili možda crnog ribiza. Miris suhog voća.

Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Tupo i blago, kruhasto. Kolači s lješnjacima. Nešto topline od alkohola u aftertasteu. Malo suhog voća koje ide uz taj Nutella-sti okus. Vrlo smooth pivo.
Mišljenje: Ovo mi je jedan od favorita od Butcher’s Tears. Pivo punog tijela, okusa i arome. Ono što ubrajam u kategoriju tekućeg kolača. Probajte.

Ex Voto (nuns’ ale, što god to značilo :D)

ex_voto

Izgled: Tamno crveno, malo mutno. Tanka off-white pjena.

Miris: Jako slično kao Lipreader. Malo više lješnjak, dosta manje “ljepilo”. Višnjevac, lješnjaci, nekakvo šumsko voće.

Okus: Puno, gusto tijelo, slabo gazirano. Slično kao Lipreader, ali više karamelno. I dalje okus višnje. Dosta jaka alkoholna toplina na kraju.

Mišljenje: Fino, ali ne razlikuje se toliko od Lipreadera.

Toliko za sad. Butcher’s tears ima naravno još piva, neka “stara” su se nudila i u bocama, po malo paprenijim cijenama, pa ih ovaj put nisam išao ponavljati. Jedna vrlo inspirativna pivovara, koja ne inzistira toliko na jako popularnim stilovima poput IPA (ove godine ih ima više) i nekakvih stout-porter crnjaka, ali svejedno imaju puno toga za ponuditi. Odite tamo, nemojte se obeshrabriti putem, probajte naletiti na kakav čudan koncert i dobro se zabavite.

Živjeli!

[Putopis] Troost (Amsterdam)

Posted on Updated on

troost

Još jedna pivovara-pivnica u Amsterdamu. Smještena je ponešto izvan centra, ali dohvatljiva javnim prijevozom bez prevelikih problema. Daje vrlo moderni dojam, i nudi razna zanimljiva piva. Osobno, nije mi najveći favorit (jer nisam baš jako za taj moderni štih), ali vrijedi ju pohoditi ako imate vremena.


 

Unutrašnjost je uređena jednostavno i prozračno. Jednostavni stolovi i stolci, a iznad šanka se nalaze inox tankovi. U pivnici nude i hranu, koju nisam probao, ali hamburgeri koje su konobarice nosile okolo su izgledali zbilja primamljivo. (nažalost, izgleda da nemam fotke interijera)

Jedna tehnička zanimljivost oko ove pivnice: plaćanje je moguće ISKLJUČIVO karticama. Da, dobro ste pročitali, nema keša. Nemojte se zeznuti i otići tamo bez da netko ima karticu (sa pinom) tipa Maestro ili tako nešto. Zašto su se točno odlučili na tu kombinaciju ne znam, ali tako je kako je. Prve godine kada sam tamo otišao, nisam to znao, pa sam se malo znojio dok sam čekao da li će im moja kartica odgovarati. 😀 Odgovarala je, phew.

Ajmo na piva!

Saison

saison

Izgled: Pivo jantarne boje, mutno. Ima postojanu bijelu pjenu i ne vidi se karbonizacija u boci. Volim taj mutni izgled craft piva, daje mu dodatnu primamljivost, a morate priznati da dobro izgleda na svjetlu svijeća u pivnici. 🙂

Miris: Odmah se osjete prepoznatljive arome belgijskih kvasaca. Mirisom prevladava slad, sa malo karamele. Miriši na žitarice, odnosno grainy. Ima i voćnih mirisa, prevladava mi kruška.

Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje karbonizirano. Podosta malty i grainy. Karbonizacija malo pecka po jeziku. Osjete se okusi suhog voća. Pomalo drvenasti okusi. Blaga gorčina se pojavljuje u finishu i ostaje u aftertasteu. Vrlo pitko i osvježavajuće pivo, kako saison i treba biti.

IPA

IPA

Izgled: Izgledom dosta slično saisonu. Jantarne boje i mutno, sa gustom bijelom pjenom koja ostavlja lacing po čaši. Ne vidim karbonizaciju.

Miris: Prvo dolazi slad, miris meda i karamele, voćni esterasti mirisi i blagi cvjetni miris hmelja.

Okus: Srednje gusto tijelo, slabo karbonizirano. Dosta jaki grainy i malty okus. Nešto arome meda i karamele. U finishu se osjeti travnati hmelj, koji brzo nestaje u blagu gorčinu u aftertasteu. Pivo je ok, al kad se radi o IPAma, više volim malo uzbudljivije mirise i okuse.

Imperial IPA

imperial_IPA

Izgled: Tamnije bakrene boje, isto relativn mutno. Pjena je gusta i bijela, grudasta kao šlag. Ne vidi se karbonizacija u čaši. Izgleda vrlo primamljivo.

Miris: Američki hmeljevi su glavni. Citrusi, grejp, ponešto manga. Ipak, osjeti se i dosta karamele, i nešto suhog voća.

Okus: Srednje do gusto tijelo. Prvo do izražaja dolazi karamela i slad. Suho voće se osjeti u sredini, kojeg preuzima aroma grejpa i gorčina na kraju. Srednje gorko u aftertasteu. Malo previše karamele i preslatko za moj ukus, nije mi balansirano. Pivo nije loše, ali bilo bi bolje da je pitkije.

Weizen

weizen

Izgled: Zlatne boje, prema jantarnoj. Bijela pjena koja brzo nestaje, blago mutno. Ne odgovara stilu koji zahtijeva gustu debelu bijelu pjenu na vrhu čaše.

Miris: Osjete se bananasti mirisi, slad i pšenica. Malo vuče na belgijski kvasac po tom spicy mirisu, i mirisu kruške i suhog voća. Čudno za Weizen stil.

Okus: Srednje tijelo, malo karbonizirano. Okus je malty i grainy, sa nešto gorčine na kraju. I dalje više vuče na belgijske pive (Witbier možda) nego na weizen. Nije loše, ali mislim da je krivo nazvano.

Bok

bok

Izgled: Duboka crveno-bakrena boja. Mutno pivo. Ima bijelu pjenu koja je ubrzo nestala u tanki obrub na čaši.

Miris: Super suho voće, karamela i orasi. Dosta slada, naravno. Malo se osjeti alkohol, osobno mi ne smeta. Ima i malo arome dima. Miris je zbilja odličan!

Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Duboki malty okus, okusi orašastih plodova, i suhog voća. Malo drvenasto. Blaga gorčina na kraju. Pivo je iznimno puno okusa i balansirano. Do sad se nisam baš koncentrirao na bokbier (bock) i zbilja sam ugodno iznenađen. Ovo pivo mi je favorit od Troosta, ako ste tamo, e ovo definitivno probajte!

Toliko od Troosta. U idućem postu dolazimo do još jedne pivovare sa vrlo specifičnim karakterom. Čitajte, lajkajte, shareajte, tweetajte.

I naravno, pijte dobro pivo.

Živjeli!
Vaš Zao Gnom

[Putopis] Brouwerij ‘t IJ (Amsterdam)

Posted on Updated on

Nastavljaju se pivske dogodovštine po Amsterdamu. Ovaj put ćemo svratiti u jednu od pivovara-pivnica koje sam među prvima “upoznao” u Amsterdamu. I koja me impresionirala odmah na prvu. Prvo mjesto tog tipa, gdje neupućeni ljubitelj piva dođe i ostane zapanjen ponudom koju ne vidi kod kuće. Tu sam shvatio kako treba izgledati craft pivovara. Jedna pivovara koja nudi tolike različite stilove vlastitog kreativnog i dobrog piva. Takve “prve ljubavi” se uvijek pamte, pa imajte razumijevanja ako budem ponešto subjektivan u ovom tekstu (nije da inače nisam 😀 ).

Dakle: Brouwerij ‘t IJ

brouwerij_t_IJ

Ime je dobila očito po kanalu (koji tehnički možda i nije kanal) po imenu IJ. Nalazi se malo izvan centra, i vrlo je vjerojatno da nećete tamo naletiti samo šetajući između standardnih znamenitosti Amsterdama. Stoga, skok na tramvaj i tamo ste za tren.

Nema šanse da ju nećete uočiti. Naime, nalazi se ispod prave velike vjetrenjače. E pa teško može biti “nizozemskije” od toga. Na zgradi se nalazi veliki logo pivovare, na kojem je prepoznatljivi noj. Po ljeti ima terasu, odnosno ograđeni dio s klupama gdje hrpe ljudi ispivaju pive. Kakve pive? Hajdmo prvo ući unutra…

 brouwerij_unutra

Unutrašnjost je sasvim jednostavna. Kružni izduženi šank sa hrpama točionika, bijele pločice, pivske boce naslagane po zidovima. Ove godine je preuređena, prije toga je bila otprilike upola manja.  Nekoliko konobara užurbano toči pive. Ovo je isto zapravo “kušaonica”. Vjerojatno je to razlog zašto ne radi baš dugo u noć, zatvara se već u 8 navečer! To ne znači da je ritam tamo spor, subotom predvečer je tamo totalna ludnica. Ljudi ko u priči. Žamor, razgovor, buka. Skupljači čaša nose metar, metar i pol visoke stupce čaša sa stolova… Vani hladno i puše vjetar, sve vanjske klupe su pune… obožavam to mjesto. 😀

Ajmo na pive. Opet, ponuda je tolika da nisam imao ni šansu sve isprobati. A pojavile su se i neke nove, pa je trebalo to probati. Evo par recenzija.

Red Rye IPA

red_rye_IPA

Izgled: Tamno bakrene, crvenkaste boje. Izgleda vrlo bistro. Na vrhu je gusta bijela pjena koja se solidno zadržava. Začudila me bistrina, izgleda da su ove godine počeli filtrirati pivo.

Miris: Ah, to je to. Mango do krova. Malo se osjeti miris bora, malo voćnog mirisa – breskvastog. Kažu da je hmeljeno sa Simcoe, Willamette i Citra hmeljevima. Vjerujem im. 😀 Divota.

Okus: Lagano do srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih okusa, osjeti se nešto karamele. Čak i malo suhog voća je tu. Ubrzo okus preuzima hmelj, ti spomenuti voćni-mango okusi. Osjeti se zrnje, raž u pozadini, ali naglasak ovog piva je na hmelju. Jako osvježavajuće pivo. Gorčina je solidna, ali ne ostaje predugo i prejako u aftertasteu. Nemam zamjerki, preporuka za ljubitelje fino zahmeljene IPAe.

IPA

Ili kako ju od milja zovem “sisata IPA”. Pardon my french. 😀
To je radi etikete ovog piva, na kojoj je nacrtana gola istetovirana žena. Ovo pivo mi isto ima određeno sentimentalno značenje. Nije prva IPA koju sam pio, ali prvi put da sam doživio IPAu kako ju treba doživjeti. Svježu, točenu, na licu mjesta gdje se i proizvodi. To je jednostavno TO. I još kad ima tako dobru etiketu, to je “višnja na šlagu na torti”. 🙂 Kada sam ju prvi put probao, bila je mutna, očigledno nefiltrirana…
IPA
Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Definitivno promjena od prije. Hoće li filtriranje utjecati na okus? :zabrinut: Tanka bijela pjena, karbonizacija se ne vidi u čaši.

Miris: Probao sam ju u dva navrata (ove godine), pa ću napisati oba dojma. Prvi put se činila malo više malty, što me jako začudilo. No drugi put je sve bilo kako spada. Ili je bila druga bačva ili se promijenio moj subjektivni dojam. Hrpe reskog mirisa citrusa. Malo cvjetnih mirisa, moguće. Baš kako ga se sjećam.

Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Krušni okusi, malo meda i karamele. Dolazi hmelj… opet, u prvom kušanju je bilo potisnutiji, u drugom je bio super. Citrusi, cvjetni okusi. Ponešto gorčine koja se zadržava u aftertasteu.

Ako dođete ovdje, definitivno i ovo probati. 🙂

Vlo

Ovo pivo im je novo u ponudi, pa sam morao… Nagrađivano pivo koje je dobilo srebrnu medalju na Brussels Beer Challenge

Vlo 

Izgled: Jantarne boje, bistro. Ima tanku, ali postojanu pjenu. Nema vidljive karbonizacije.

Miris: Pretežno malty miris. Dosta se osjeti taj grain, malo lagerasto. Biljni miris hmelja. Čak malo vuče na dim.

Okus: lagano tijelo, srednje karbonizirano. Izrazito malty i grainy. Vrlo specifičan “tupi” malt okus, nije slatko. Hmelj u pozadini daje dojam slatkoće. Okusi keksa, ponešto medne arome. Pivo je pomalo grubo, ali ne u smislu nedorađenosti, nego više u smislu ozbiljnosti, čvrstine okusa. Ima nešto gorčine na kraju i u aftertasteu. Nažalost nisam primjetio korijander, koji je spomenut u službenom opisu.
Sviđa mi se. Ma preporučam i to. 🙂

Paasij

Njihov uskršnji bokbier. Moralo se probati. Što se mora… 😀

Paasij

Izgled: Zlatne boje, bistro. Tanka bijela pjena na vrhu. Nema karbonizacije u čaši.

Miris: Prvi dojam – kokice! Vrlo zanimljivo. Miris kestena. Arome cvjetnih i parfemastih hmeljeva, ali taj dojam ostaje u pozadini.

Okus: lagano tijelo, blago karbonizirano. Iznimni okus slada i žitarica. Čak me mrvicu podsjeća na grah. Drvenasti dojam, sa malo hmeljnih okusa. Odlični okusi blago tostiranih sladova. Vrlo čvrsta pivuša. Ovo je dobar primjer kako vrlo sladno pivo isto može imati stav. Korijander opet nisam primjetio.

Preporuka radi zanimljivosti.

Bridgeport Barleywine

Pivo kuhano u suradnji sa Marz Brewing pivovarom iz Chicaga. Ime je dobilo po kvartu pivovare Marz. Novo ove godine u ponudi, moralo se probati.

bridgeport_barleywine

Izgled:Tamno bakrene boje. Ide prema smeđem, sa crvenkastim sjajem na rubu čaše. Tanka bež pjena na vrhu, ne toliko gusta kako se hvale. Ne vidi se karbonizacija.

Miris: Miris suhog voća i biljnog hmelja, vrlo čist miris. Nema alkohola koji bi smetao u aromi. Borovina se jako osjeti, utjecaj američkih hmeljeva, odlično. Aroma karamele. Vrlo je ugodan okus, puno komponenti, ali ništa napadno ili da ispada iz slike. Malo ananasa, malo lješnjaka… čak mi se čini i grožđe. Vrlo bogato. Obećava.

Okus: Gusto tijelo, srednje karbonizirano. Drvenasti malty okus. Dojam tamnog suhog voća. Ima nešto karamele, ali ne daje slatki dojam. Vrlo, vrlo pun i balansiran okus. Na kraju dolazi gorčina od hmelja. Malo okusa akohola se osjeti na kraju, ipak da podsjeti da je tu, ne smeta. Dobio sam dojam okusa nekog namaza tipa Nutella, ali bez svog šećera. Hmelj se drži u pozadini kao potpora.

100% preporuka, odlično pivo.

To je nažalost to od recenzija. Ostala je cijela hrpa piva, no morat će pričekati neku iduću priliku. Nekoliko kojih se sjećam da su bila dobra: Black IPA, Columbus, Natte, Zatte, Flink, Struis… ma joj ima ih. Sad mi dođe nostalgija što nisam sve stigao ponovo probati i opisati. 😀
Grrr, drugi put. 😀

Toliko o Brouwerij ‘t IJ. Ova pivnica (i pivovara) je velika osobna preporuka u Amsterdamu. Inače, njihovih piva ima i u dućanima, čak ih se može ponekad naći i u drugim zemljama (našao u Pragu npr. 🙂 ) Nemojte propustiti!

Lajkajte, shareajte, tweetajte… i najbitnije – pijte dobro pivo.

Živjeli!
Vaš Zao Gnom.