[Putopis] Butcher’s Tears (Amsterdam)

Posted on

Kako početi o ovoj pivovari… Pa recimo da mi je ovo jedan od Amsterdamskih favorita. Iz više razloga. Zbog piva. Zbog čudnovate lokacije kušaonice. Zbog atmosfere tamo. Zbog piva. 🙂

Dakle, Butcher’s Tears je amsterdamska pivovara čija je kušaonica isto malo udaljenija od centra. Nije to neki sumnjivi kvart. Ali nije niti u centru turističke gužve. Evo vam mapa:

Opet, fino sjesti na tramvaj i put Butcher’sa.

Dakle, kada dolazite tamo, pretpostavimo da pratite isprintanu kartu ili kartu na mobitelu. I onda kada se nadomak cilju dođete do ulice gdje kao turist ne bi nikad skrenuli. Tamo doduše stoji nekakva prikolica sa velikim znakom, koji vam govori da ste otprilike na dobrom mjestu.

_3078837_small

Ali ulica gdje biste trebali skrenuti izgleda kao mjesto gdje biste eventualno došli popraviti lim na autu. Na dobrom ste mjestu. Prođite par radiona i u daljini će osvanuti natpis Butcher’s Tears.

_3078839_small 

Ulaz je jednako obećavajuć. Neprozirna vrata u neko mjesto za koje niste sigurni da li je skladište. Ili chop-shop. 🙂

_3078856_small

Uđete unutra, a tamo jedna prostorija obložena bijelim pločicama, stolovi sa klupama koje su spojene na njih. Šank sa par točionika i popisom dostupnih piva markerom napisanih na zidu. Dakle, kušaonica im izgleda otprilike kako im izgleda i web stranica. Golo i sa ponekim čudnim umjetničkim izražajem naškrabanim na bijelim pločicama. Trebate li više da zagolica vašeg unutarnjeg beer-hipst… geeka. 😀

http://butchers-tears.com/

_3078846_small _3078849_small

No s obzirom na kvart i okolne zgrade, ovo mjesto je podosta živo. Vrijeme za kratku anegdotu. 😀
Ove godine nisam prvi put u toj kušaonici, pa sam znao u kojem smjeru se nalazi WC. 🙂 U jednom kutu su vrata. Prošle godine sam tamo ušao, i došao u prostor gdje su svjetlile samo plave neonske lampe, postavljene po podu i zidovima. Potpuno nadrealno. Ove godine sam se začudio ugledavši u tom prostoru neku ženu koja sjedi za stolom, sa laptopom i nešto radi kao da me nema. Kao da je najnormalniji ured. Ona me usmjerila u iduću prostoriju. Uđem tamo, a u toj (dosta velikoj) hali sve je pokriveno tepisima, na sredini stoje 3 (ili 4, nisam siguran) pianina i neki lik ih ugađa. 😀 Taj lik me na kraju usmjerio do krajnje destinacije.

Ispada da se tamo znaju odvijati razna događanja, kao koncerti klavirskih kvarteta ili ovako nešto:

Vrijeme je za recenzije piva.

U vrijeme kada sam došao, taman su napravili dvije verzije single-hop IPA. Prije nisu imali puno IPAstih piva, i ovo se moralo probati. Za zagrijavanje. 🙂

La Condition Humaine II

Hmeljeno sa Ahtanum hmeljem

 La_Condition_Humaine_II_III

Izgled: Jantarne boje, prozirno i bistro. Bijela pjena koja ostavlja lacing. (lijevo na slici)

Miris: Osjeti se tropsko voće, mango i malo meda. Također se osjeti i malo alkohola, što bi se moglo zamjeriti.

Okus: Srednje tijelo, slabo gazirano i pomalo svilenkasto na jeziku. Dosta kruhastog i grainy okusa. Malo alkoholne topline u aftertasteu, i dosta gorčine u afteru. Slatkasti okus hmelja, u okusu daje više cvjetni dojam nego tropsko voće.

Dodatak koji sam tada dopisao: “U ovom tasting roomu sve ima bolji okus. Izvan centra, zabijeno među automehaničare, sa ugodnim osobljem” 😀 A tek sam krenuo piti.

La Condition Humaine III

Hmeljeno sa Willamette hmeljem.

Izgled: Bojom i dojmom isto kao i II, ali više hazy, mutno. (desno na slici)

Miris: Podosta drugačije od prve IPAe, napadaju travnati hmeljevi. Ponešto voća, breskva i jagoda.

Okus: Isto srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih i toasty okusa, dosta zrnja na početku. Travnati kraj sa gorčinom koje ostaje dosta u aftertasteu. Te grassy arome ostaju i u aftertasteu. Pivo je pomalo grubo, trebalo bi obe te IPAe još ispolirati.

Last Possession (Amber Ale)

last_possession

Izgled: Duboka jantarna boja. Gusta off-white, iliti prljavo-bijela pjena koja ostavlja lacing po čaši.

Miris: Kompot od marelice, vuče na voćne likere. Malo drvenasto i grainy. Arome kruške, malo po bijelom vinu.

Okus: Tijelo je srednje, srednje karbonizirano. Početno se osjeti slad, nakon čega dolazi marelica. I nešto naranče. U sredini se osjeti dinja. Malo gorčine u finishu. Malo topline od alkohola u aftertasteu.

Mišljenje: Zvuči jednostavno, ali ima vrlo balansirane okuse slada i voća, sa ugodnom gorčinom. Ovo pivo mi se zbilja svidjelo, iako nisam jako puno očekivao od amber alea. Ali ovo nije American Amber Ale, po BJCPu. Preporučio bih ovo pivo, dobro je.

Lipreader (winter warmer)

lipreader

Izgled: Tamno crvene boje, prilično prozirno. Hrpa guste pjene koja ostavlja puno lacinga na čaši.

Miris: Hmmm, zanimljivo. Višnjevac i kesteni. Možda daje malo dojam po “ljepilu”. Osobno nije me smetalo, ali možda bi neki zamjerili. Miris malina i crnog ribiza.

Okus: Puno tijelo, slabe karbonizacije. Okus kestena i lješnjaka, sa slatkastim početkom pri gutljaju. Nastavlja dojam višnje, čak i kiselkaste višnje na kraju, što malo podiže svježinu. Nešto topline alkohola u aftertasteu. Za winter-warmer, ovo nije skroz nepoželjno.

Mišljenje: meni je ovo opako pivo, kompleksno i zanimljivo. Ne garantiram da veći znalci od mene ovdje ne bi prepoznali neke probleme, ali subjektivno mi se sviđa i preporučam probati.

Green Cap (traditional pale ale)

green_cap

Izgled: Zlatne do jantarne boje. Gusta pjena koja ostavlja lacing. Skoro pa bistro, malo hazy. Ne vidi se karbonizacija.

Miris: Jaki grassy, biljni hmeljni miris. Nešto gorke naranče.

Okus: Srednje tijelo, slabo karbonizirano. Vrlo kruhasto i grainy, ali bez slatkoće. Okus prelazi u biljni okus hmelja, zemljasti hmelj na kraju sa solidnom gorčinom u afteru.

Mišljenje: Dosta zanimljiv pale ale koji pokazuje najbolje od graina i evropskih hmeljeva, tipa Saaz, Styrian itd. Nije posebno uzbudljivo ili ekstremno, ali zbilja solidno.

Revenant (spiced Christmas ale)

revenant

Izgled: Tamno crveno, skoro neprozirno. Pjena bijela i gusta, ali se brzo spušta u tanki bijeli sloj na površini.

Miris: Višnja i vrlo jaki lješnjak. Karamela je prisutna. Alkohol se osjeti i malo kiselkastog mirisa. Miris borovnica ili možda crnog ribiza. Miris suhog voća.

Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Tupo i blago, kruhasto. Kolači s lješnjacima. Nešto topline od alkohola u aftertasteu. Malo suhog voća koje ide uz taj Nutella-sti okus. Vrlo smooth pivo.
Mišljenje: Ovo mi je jedan od favorita od Butcher’s Tears. Pivo punog tijela, okusa i arome. Ono što ubrajam u kategoriju tekućeg kolača. Probajte.

Ex Voto (nuns’ ale, što god to značilo :D)

ex_voto

Izgled: Tamno crveno, malo mutno. Tanka off-white pjena.

Miris: Jako slično kao Lipreader. Malo više lješnjak, dosta manje “ljepilo”. Višnjevac, lješnjaci, nekakvo šumsko voće.

Okus: Puno, gusto tijelo, slabo gazirano. Slično kao Lipreader, ali više karamelno. I dalje okus višnje. Dosta jaka alkoholna toplina na kraju.

Mišljenje: Fino, ali ne razlikuje se toliko od Lipreadera.

Toliko za sad. Butcher’s tears ima naravno još piva, neka “stara” su se nudila i u bocama, po malo paprenijim cijenama, pa ih ovaj put nisam išao ponavljati. Jedna vrlo inspirativna pivovara, koja ne inzistira toliko na jako popularnim stilovima poput IPA (ove godine ih ima više) i nekakvih stout-porter crnjaka, ali svejedno imaju puno toga za ponuditi. Odite tamo, nemojte se obeshrabriti putem, probajte naletiti na kakav čudan koncert i dobro se zabavite.

Živjeli!

Oglasi

Ostavite komentar.

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s