Homebrewing

Red X IPA

Posted on Updated on

Ponukan iskustvom kolege homebrewera Svarrogha (koji profi kuha u Beckersu), odlučio sam isprobati pivo sa 100% Bestmalz Red X sladom u mashu. Što bi bilo prikladnije nego red IPA? Taj slad mi se već prije svidio kada sam ga koristio u nečemu na tragu ambera, jer je dao dosta fine zaokružene toasty sladne note. Onaj neki ozbiljni “drvasti” štih, za razliku od raznih crystal sladova koji znaju pivo učiniti napornim.

Znam da početkom iduće godine dolazi neko natjecanje gdje je jedan od stilova red IPA, pa možda nekom bude korisno ovo iskustvo.

Pa eto recept za nekih 13-14L…

Mash: ajmo reći da je 100% Bestmalz Red X. Zapravo sam dodao malo Maris Ottera jer mi je falilo za željeni O.G.

Hmelj:
10g Aurora – 60 min
17g citra (dugo otvorena vrećica, dobro miriši) – 5 min
22g Chinook (tek otvoreni) – 5 min

Dryhop 5 dana:
78g chinook
50g citra

Glupe gramaže hmelja jer sam ih toliko imao u frižideru. 🙂

Kvasac: Fermentis S-05

Voda: kao i obično pola Zg pipovača, pola RO voda, dodao mrvu CaSO4, nek kao preteže na hmeljnu stranu.

Početna gustoća je bila 1,060, kvasac pitchan na 18 stupnjeva, fermentacija oko 19-20. Fermentacija je bila relativno spora i uporna (za razliku od raznih belgijanera na koje sam se navikao). Završna gustoća oko 1.010 što mu daje oko 6,6% alkohola. Gazirano običnim šećerom u boci, kao i obično.

red_x_ipa

Izgled:
Crveno smeđe boje. Hazy ali sasvim umjereno. Svijetlo smeđa – bež pjena sa jako dobrim zadržavanjem u čaši. Nisam uopće morao žuriti sa fotkanjem, a pjena stoji i dok ovo pišem. Dosta crveno izgleda, da se malo još izbistri vjerojatno bi bilo ful crveno.

Miris:
Kombinacija toasty sladnih mirisa i hmelja. Hmelj vuče nekako u floral i tropsku varijantu, unatoč citri. Taj hmelj ne izbija van baš koliko bi čovjek (brewer) poželio, ali po mom iskustvu obično tako nekako ispada kada se koriste sladovi sa izraženim tostiranim i “sladnim” aromama. Taj slad nekako presvuče hmelj.

Okus:
Srednje tijelo, srednja karbonizacija. Dosta okusa prepečenca, malo keksa, malo drva. Poprilično suh završetak, skoro me čudi sa 100% specijalnim sladom u mashu. Gorčina u finishu je srednje visoka, možda bi netko želio više od IPAe, ali po meni nije nužno. Drvasto tostirano sladni okus sa floral gorčinom u finishu i afteru. Kvasac je zbilja neutralan u ovoj priči, odradio je vrlo kulturno i bez nekih off flavora. Ili ikakvih flavora skoro.

Mišljenje:
Vrlo zadovoljavajuće pivo. Ima taj neki čvrsti toasty dojam. Hmelj je definitivno prisutan, ali ovo nije hmeljna bomba. O pivu dosta govori činjenica da sam skoro propustio napisati post o njemu, jer se popilo. Ovo je zadnja boca. Ovaj slad je definitivno zanimljiv, a sa utrpavanjem još tona hmelja bi se dalo poigrati.

Ako mislite kuhati red IPA, možda zapravo fali malo te karamele ili nekog drugog specijalca prema BJCP 2015 stilovima.

Živjeli!

Oglasi

Bistrenje želatinom i kvasac BE-256

Posted on

Za ovaj put, kombinacija isprobavanja novog kvasca i tehnika bistrenja piva želatinom.

Pivo koje sam kuhao trebao je biti (ajmo reći) belgijski tripel. Potaknut dobrim rezultatima sa korištenjem Fermentisovog saison kvasca (BE-134), odlučio sam isprobati Fermentis Safale BE-256. Taj kvasac je opisan kao prigodan za “abbey style” piva. Istovremeno, deklarirano je da je idealni temperaturni raspon za fermentaciju između 15 i 20 stupnjeva Celziusa, što mi je na prvu zvučalo malo nisko za jednog belgijanca. No dobro, ako je tako deklarirano, bolje poslušati.

Što se tiče recepta, malo sam komplicirao, ali ništa jaaaako ekstremno. 🙂
3,5Kg Pilsner
0,5Kg pšenični slad
0.2Kg  zobeni slad
0,15Kg acidulated
0,15Kg Carahell

300g šećera 15 minuta u boil

10g Styrian Aurora 60 minuta
20g Styran Golding 10 minuta

O.G. sam jako promašio, ispao prenisko 1.072, nešto sam brljao krivo sa Beersmithom.

Wort ohlađen na 18 stupnjeva i pitchan kvasac. Možda je greška bila pitchati iznad donje deklarirane granice, ali nekako mi je 18 zvučalo uobičajeno.

Kada je fermentacija krenula, termostat podešen oko 20 (vjerojatno je išlo malo iznad toga). Opet ništa ekstremno za belgijance.

Za početak, malo o fermentaciji. Fermentacija je krenula u razumnom roku i odradila kroz 12ak dana na 1.010, to je sve ok.

Ali…

ALI…

Takvu produkciju sumpora još nisam doživio. Tisuću paklenih vidri koje su se nažderale pokvarenih kamenica ne mogu isprdit takvo zlo koje se manifestiralo iz te vrenjače. Soba u kojoj je demižon bio unutar zatvorenog frižidera nije bila za ljudsko boravljenje. Ok, možda mrvicu pretjerujem, al stvarno užas. Samo zbog toga bih razmislio da li ću ponovo koristiti taj kvasac.

Fermentacija je završila, F.G. nije mrdao. Miris i okus su bili dosta “meh”. Nešto voćno/vinsko i nedefinirano, sa dosta kvasca. Vjerojatno zato jer je kvasac apsolutno odbijao istaložiti se na dnu, čak ni uz uporni cold crash.

Stoga sam odlučio (konačno) isprobati bistrenje piva želatinom.

Proces nije kompliciran. Uzmete neku želatinu bez okusa (ja sam uzeo prvu u dućanu, od poznatog proizvođača za kolače). Prokuhate vodu da pobijete eventualne bakterije u njoj. Neki web siteovi kompliciraju i kažu da se želatina mora dodati u hladnu vodu, pa podizati prema 70 stupnjeva i nikako više od toga.
To je vjerojatno pretjerivanje. Ja sam prokuhao vodu, pričekao da se ohladi oko 70 stupnjeva, dodao jedan mali paketić želatine, promiješao i ubacio u oko 13 litara hladnog (cold crashanog) piva. Skroz blago zavrtio pivo da se to promiješa, vratio vrenjaču i nastavio sa životom.

Već drugo jutro, rezultat je bio komično bistro pivo. Znači, u mashu je bilo i pšenice i zobi, nisam radio protein rest, a želatina je uspjela izbaciti i kvasac i chill haze unutar nekih 10 sati. (sorry za lošu sliku mobitelom)prije_poslije

Pivo sam gazirao sa poštenom količinom šećera, da nabijem karbonizaciju dostojnu belgijskog piva. Nisam dodavao novi kvasac, makar je želatina izbacila većinu postojećeg.

Kroz par tjedana, pivo se gaziralo.

I izgleda genijalno.

belgian_gelatine

Ima mrvicu hazea, ali većina mutnosti na slici je zbog toga što se čaša orosila. Pivo je ful ohlađeno, i ima samo minimalno hazea. Pjena je kao šlag, ogromna, sitnih mjehurića i stabilna.


Izgled: 3/3, bez lažne skromnosti.

A sada recenzija aroma i okusa…

znaci_strasno

 

Dakle, uopće se ne isplati tratiti previše riječi na ovo.

Aroma: kombinacija lošeg bijelog vina sa malo acetona.

Okus: Sladni početak se čini zbilja ok, al onda preuzme ova ista gadost iz arome. 😀

Mišljenje: Operacija uspješna, pacijenta ću ubit’ (u odvod). Zbilja, dati ću mu još koji tjedan da se možda malo skulira, ako ne, ide u odvod. A pivo ću vjerojatno ponoviti sa istim sastojcima, ali uz neki normalni kvasac. Možda netko drugi zna sa ovim napraviti dobro pivo, a ja mislim da mu se više neću vraćati. Kvasac za belgian style piva koji ne može podnijeti 20 i sitno stupnjeva – pih!


Živjeli!

Igra!

Posted on Updated on

gnomebrewscreenshot

Nadam se da ste se svi dobro najeli i napili finog piva ovih dana. Tko je na godišnjem, a nema pametnijeg posla, može isprobati igru na koju sam potrošio hrpu vremena koje sam inače mogao iskoristiti za pisanje postova. #isprike

Dodao sam novi page na blog, bacite pogled OVDJE.

Svi komentari, sugestije i pronađeni bugovi su više nego dobrodošli. (Nisu bugovi dobrodošli, ali mi javite ako ih nađete. 😀 )

Živjeli!

Testiranje kvasca: Fermentis BE-134

Posted on Updated on

Većini homebrewera je poznata firma Fermentis koja proizvodi suhe kvasce za kućnu i profesionalnu upotrebu. S-05 i S-04 su sigurno jedni od češće korištenih kvasaca. No, nešto ranije ove godine predstavljen je novi kvasac iz njihove ponude BE-134, po opisu “belgijski saison”. Nakon što se pojavio u jednom od bližih online dućana za homebrew potrepštine, morao sam ga nabaviti da ga isprobam. Tekući Wyeast i White Labs kvasci su dokazano dobri i zanimljivi, ali su isto tako skupi i teže dobavljivi. Zbog toga je definitivno zanimljivo naći suhi kvasac s kojim pouzdano možete složiti zanimljivi saison.

Recept za test nisam napravio sasvim jednostavnim, jer mi cilj nije bio samo isprobati okvirne karakteristike koje kvasac daje, nego sam htio dobiti odmah nešto što ću smatrati solidnim saisonom, ako kvasac odradi kako treba. Opet, nisam ga htio ubiti u pojam nekim brutalnim dryhopom.

Pa evo kako izgledaju sastojci za 12ak litara piva…

Zrnje:
3Kg Bestmalz Pilsner
1Kg Bestmalz Wheat malt
0,15Kg Bestmalz Acidulated malt

Hmelj:
Styrian Cardinal 5g – 60 min
Styrian Cardinal 30g – whirlpool 15 min
Styrian Cardinal 10g – dryhop 5 dana

Kvasac: Fermentis BE-134

Voda je bila 50:50 reverzna osmoza i pipovača, nisam dodavao nikakvih dodataka osim onog kiselog slada da malo popravi pH.

Ukomljavanje sam malo zakomplicirao, pa sam radio ferulic rest na oko 45°C 15 minuta, pa protein rest na 55°C minuta , i onda normalna konverzija šećera na 66°C 60min. S obzirom na pšenicu, ideja mi je bila stvoriti prekursore za arome klinčića, kao u weizenu. Teško je biti siguran da li je uspjelo. 😀
Mash sam zagrijavao i recirkulirao pri svakoj promjeni temperature i nekako mi je uspjelo zagoriti na dnu mash-tuna. Možda je to ključ uspjeha, ali ne preporučam. 🙂

Kuhalo se standardnih 60 minuta.

O.G = 1.050

Ohladio sam sladovinu na 19ak stupnjeva i pitchao kvasac. Kada je kvasac odradio početnu fazu i počeo stvarati krausen, krenuo sam dogrijavati (s obzirom da je malo hladnije) do 25°C (vjerojatno unutar worta i nekoliko stupnjeva više).

Nakon dva tjedna sam ubacio ostatak Styrian Cardinala koliko sam ga imao. Za 5 dana cold-crash i flaširao sa 90 g šećera na 12L.

F.G. = nisam zapisao, jebiga. Ali mislim da je bio oko 1.004.

fermentis_saison

Izgled:
Svijetlo žute boje, ugodno hazy. Velika bijela pjena koja se solidno zadržava i ostavlja blagi lacing.

Miris:
Blagi svijetli slad i pšenica, lagano krušno. Prepoznaje se saisonasti štih. Miris limuna i agruma općenito mu daje oštriju kiselkastu notu. Prisutno je nešto suhog voća. Tu je još neki miris koji mi najviše vuče u smjeru vanilije, iako nije baš točan opis. Blagi biljni miris hmelja. Spicy miris, u smislu začinskog bilja. Nije napadno i naporno.

Okus:
Lagano tijelo, srednje do jako karbonizirano. Lagani sladni okus popraćen voćnim okusom kruške. Nastavlja se u citrusne okuse te biljni okus hmelja koji donosi srednju gorčinu. Gorčina  se sa lagano kiselim dojmom nastavlja u aftertaste. Pri kraju gutljaja karbonizacija, suhoća i kiselkasti dojam daju blagi ugriz i čine pivo osvježavajućim.

Mišljenje:
Dosta lagano i pitko pivo, sa dovoljno kompleksnim kombinacijama spicy i citrusnih okusa/aroma da ne bude dosadno. Kvasac je prepoznatljivo saisonast, ali ostavlja dovoljno prostora za igru sa dryhop-om ili začinima. Možda bi se mogao kombinirati i sa nekim drugim belgian-style kvascem koji bi dao druge zanimljive segmente u okusu.

Ovo pivo mi je definitivni go-to recept, a po ljeti će biti idealno. Pogotovo s obzirom na cijenu sastojaka. 😉

Apsolutna preporuka, mislim da mi je ovo do sada favorit što se tiče suhih saison kvasaca.

Živjeli!

 

Koliko je piva u demižonu?

Posted on

demizon

Koliko je piva u demižonu?

Mnogi od nas homebrewera koriste staklene demižone za fermentaciju piva. Dolaze u raznim praktičnim veličinama koje možemo ručno prenositi. Stakleni su pa ih se relativno lako čisti i sanitizira. Nije lako napraviti ogrebotine na njima, pa je teže raznim nepoželjnim (osim u specijalnim slučajevima) zvijerima poput bakterija i divljih kvasaca da se zavuku u pukotine i kvare nam pivo. Vidimo kroz njih što se točno događa, je li krausen pao, je li se pivo izbistrilo itd. Najčešće dolaze u onim plastičnim “košarama”, pa ih se može i donekle zaštititi od svjetla.

Što je jako nepraktično kod njih?
Njihov podosta glupi oblik. Imaju taj neki oblik “suze”, kojem je praktički nemoguće izračunati volumen nekog dijela, bez da ga izravno mjerimo. I naravno, nemaju na sebi označenu skalu. Zato je jako korisno da tu skalu napravimo sami. Postupak zbilja nije kompliciran: ulijevajte vodu u demižon u nekim jednakim inkrementima (npr. 2 po 2 litre) i razinu vode označite markerom na vanjskoj stijenki demižona.
(Opaska: bilo bi zgodno stavljati te oznake na neku vertikalnu ljepljivu traku koju bi mogli lakše umnožiti pa lijepiti na neki drugi demižon, ali ne bih se oslanjao na to da su svi demižoni od 20L jednakog oblika, makar ih kupili u istom dućanu graditeljskog, vrtlarskog i inog sadržaja)

Ok, stvarno nije neka teška znanost, ali čemu se uopće gnjaviti s tim? Iskreno, i ja sam dugo bio prelijen da to napravim (i još uvijek nisam na svim demižonima), nego sam “od oka” procijenjivao koliko piva ima unutra. Što je glupo, da budemo iskreni.

Evo zašto je to korisno:

  1. Praktičan razlog – da znamo koliko boca i čepova trebamo za flaširanje. A ne da usred flaširanja moramo oprati i sanitizirati još 3 boce, jer fali. Been there, done that.
  2. Da znate što otprilike radite s kvascem: taman ili over/underpitch.
  3. Da odmah u primarnom fermentoru možete znati koliko šećera vam je potrebno za gaziranje u boci.
  4. Da možete izračunati učinkovitost.
    beersmith_bh_eff
    Ako koristite Beersmith program za proračune recepata, vjerojatno ste naletili na pojam “brewhouse efficiency”, iliti učinkovitost pivovare. Ta učinkovitost predstavlja (ukratko) postotak šećera koji je završio u fermentoru u odnosu na onaj koji je postojao u zrnju. Količinu šećera mjerimo kroz početnu gustoću, stoga moramo znati koji je stvarni volumen piva koji smo dobili u fermentor. Ponavljam,
    u fermentor, ne u boce. U tu učinkovitost su uračunati svi gubici pivovare, i kada ju jednom izmjerimo i unesemo u Beersmith, kasnije možemo točnije predviditi koliko “jaku” sladovinu ćemo dobiti. Pa neće biti neugodnih situacija tipa “joj, zašto mi je ispalo 1.045, a trebalo je 1.053”. Been there, done that, too.
    Osim toga, ovisno o količini zrnja, količini korištene vode za mash i sparge, jačini plamena itd. će ovisi koliko sladovine dobijete. Ako bar taj podatak znate, možete primjetiti ako vam učinkovitost iz nekog razloga padne, pa možete tražiti uzroke. (A uzroci mogu biti brojni: loše mljevenje, loš termometar, loš slad… i ostale zanimljive priče 😀 )

Eto, kratak ali koristan savjet. Ne budite lijeni, označite si demižone.
Živjeli!

 

Edukativni post! Fusel alcohols…

Posted on

Long time no see! 🙂

Nakon manjeg ne-pisanja, evo jedan edukativni post o off flavorima. Bacite pogled OVDJE, stavio sam ga kao page da ga bude lakše naći.

Ako netko pametniji primjeti da sam napisao neku glupost, neka me slobodno ispravi. 😀

Živjeli!

Pulfer & Zao gnom collab

Posted on

Proteklih par dana je bilo dosta zanimljivo.

gnom_pulfer

Prvi put je ekipa Zao Gnom (Hmeljita i ja) sudjelovala u “collaboration brewing” sa našim prijateljima iz pivovare Pulfer!

Collaboration, kolaboracija, zajedničko kuhanje, suradnja… obično označava da dvije pivovare zajednički snagama skuhaju neko pivo.

collab_crew

U našem slučaju, kuhali su Pulferi (odnosno Žina, njihov glavni brewer) kao profesionalci. Oni sada kuhaju pivo koristeći dosta novi Letina Inox pogon pivovare Lepi Dečki u Čakovcu. Iznajmljuju resurse, jelte. Vrlo seksi gomila inoxa, ako smijem reći.

Ako idete tamo, u blizini je hotel sa modernim ambijentom.

hotel_ambijent
Šalu na stranu, naiva je super. 😀

Promatranje i pomaganje u kuhanju otvara neke vidike, jer postaje očitije na koje načine je homebrewing različit (ili sličan) profesionalnom pogonu. Principi jesu otprilike isti, samo je na profesionalnoj razini sve puno veće, puno skuplje, puno teže za nositi, puno više se pazi na sanitaciju (makar nijedan homebrewer neće priznati da mu sanitacija nije 100% sigurna 😀 ), puno više ventila, ZBILJA puno više ventila…

Uglavnom, ista stvar, samo skroz različito. 😀

Mi smo u ovom collaborationu dali nešto malo iskustva kao homebreweri, malo smo nosili i gurali slad, ubacili malo hmelja u boil kettle. Osim toga smo maltretirali Žinu sa pitanjima tipa “oooooh, what does this button doooo?”. Vremenske prilike su nam osigurale da ne bude hladno, pogotovo uz grijače, paru itd. Na povratku je termometar u autu pokazivao 38 stupnjeva, čisto za referentnu točku.

hard_work_hmeljita
Hmeljita šljaka.

Vrlo zabavno i zanimljivo iskustvo, i veliko hvala Pulferima što su nas zvali. 🙂

Za ovaj tren još neću reći o kojem pivu se radi, makar sam već iz par smjerova čuo tračeve. 😀

sexy_beer_haze
Stout nije. 😀

 

Idem rađe tražiti kako da bocu stavim u okvir na zidu. 🙂

A evo i par slika sa kuhanja…

hard_work_gnom
Nisam baš samo pametovao sa strane.
IMG_20170706_123140
Prvi gumb koji sam ikad stisnuo na profi pogonu. Vrijedi zabilježiti. 🙂
pale_ale_iz_tanka
Probati pivo iz fermentora, dok je real-feel 400000 °C, je divan osjećaj.
vrenjaca
Fermentira pošteno!

Stavio bih i par videa, ali ne mogu na ovom besplatnom WordPressu. 😉

Živjeli! 😀