IPA

Red X IPA

Posted on Updated on

Ponukan iskustvom kolege homebrewera Svarrogha (koji profi kuha u Beckersu), odlučio sam isprobati pivo sa 100% Bestmalz Red X sladom u mashu. Što bi bilo prikladnije nego red IPA? Taj slad mi se već prije svidio kada sam ga koristio u nečemu na tragu ambera, jer je dao dosta fine zaokružene toasty sladne note. Onaj neki ozbiljni “drvasti” štih, za razliku od raznih crystal sladova koji znaju pivo učiniti napornim.

Znam da početkom iduće godine dolazi neko natjecanje gdje je jedan od stilova red IPA, pa možda nekom bude korisno ovo iskustvo.

Pa eto recept za nekih 13-14L…

Mash: ajmo reći da je 100% Bestmalz Red X. Zapravo sam dodao malo Maris Ottera jer mi je falilo za željeni O.G.

Hmelj:
10g Aurora – 60 min
17g citra (dugo otvorena vrećica, dobro miriši) – 5 min
22g Chinook (tek otvoreni) – 5 min

Dryhop 5 dana:
78g chinook
50g citra

Glupe gramaže hmelja jer sam ih toliko imao u frižideru. 🙂

Kvasac: Fermentis S-05

Voda: kao i obično pola Zg pipovača, pola RO voda, dodao mrvu CaSO4, nek kao preteže na hmeljnu stranu.

Početna gustoća je bila 1,060, kvasac pitchan na 18 stupnjeva, fermentacija oko 19-20. Fermentacija je bila relativno spora i uporna (za razliku od raznih belgijanera na koje sam se navikao). Završna gustoća oko 1.010 što mu daje oko 6,6% alkohola. Gazirano običnim šećerom u boci, kao i obično.

red_x_ipa

Izgled:
Crveno smeđe boje. Hazy ali sasvim umjereno. Svijetlo smeđa – bež pjena sa jako dobrim zadržavanjem u čaši. Nisam uopće morao žuriti sa fotkanjem, a pjena stoji i dok ovo pišem. Dosta crveno izgleda, da se malo još izbistri vjerojatno bi bilo ful crveno.

Miris:
Kombinacija toasty sladnih mirisa i hmelja. Hmelj vuče nekako u floral i tropsku varijantu, unatoč citri. Taj hmelj ne izbija van baš koliko bi čovjek (brewer) poželio, ali po mom iskustvu obično tako nekako ispada kada se koriste sladovi sa izraženim tostiranim i “sladnim” aromama. Taj slad nekako presvuče hmelj.

Okus:
Srednje tijelo, srednja karbonizacija. Dosta okusa prepečenca, malo keksa, malo drva. Poprilično suh završetak, skoro me čudi sa 100% specijalnim sladom u mashu. Gorčina u finishu je srednje visoka, možda bi netko želio više od IPAe, ali po meni nije nužno. Drvasto tostirano sladni okus sa floral gorčinom u finishu i afteru. Kvasac je zbilja neutralan u ovoj priči, odradio je vrlo kulturno i bez nekih off flavora. Ili ikakvih flavora skoro.

Mišljenje:
Vrlo zadovoljavajuće pivo. Ima taj neki čvrsti toasty dojam. Hmelj je definitivno prisutan, ali ovo nije hmeljna bomba. O pivu dosta govori činjenica da sam skoro propustio napisati post o njemu, jer se popilo. Ovo je zadnja boca. Ovaj slad je definitivno zanimljiv, a sa utrpavanjem još tona hmelja bi se dalo poigrati.

Ako mislite kuhati red IPA, možda zapravo fali malo te karamele ili nekog drugog specijalca prema BJCP 2015 stilovima.

Živjeli!

[Brewday] Farmhouse IPA 2

Posted on

Kao što rekoh, skuhao sam još turu jako hmeljastog saisona, kojeg zovem Farmhouse IPA. Ovo je dakle Farmhouse IPA 2, sa hmeljevima koje sam dobio kao nagradu na Hrvatskom Homebrew Prvenstvu (od Hopsija).

Recept za nekih 10ak litara je ovakav:

Zrnje:
3Kg Nova Gradiška Pilsner
0,3Kg CaraRed
0,2Kg Biscuit

Hmelj:
15 min 23g Simcoe
15 min 25g Amarillo
Dryhop: 20g Simcoe i oko 25 Amarillo
(dio Simcoa mi se prosuo dok sam otvarao vrećicu, proklet bio Murphy 🙂 )

prosuti_simcoe.jpg

Voda je 50% – 50% pipovača i RO, usmjerena prema hmeljnoj strani.

Kvasac: po N-ti put isprani French Saison od Wyeast. Baš sam izmuzao taj paket kvasca. 🙂

Ukomljavano na oko 67 stupnjeva, ali kao što rekoh, ovom kvascu nije previše bitno.

Zrnje je bilo zbilja dosta loše samljeveno, pa je učinkovitost bila loša i nikakva. 🙂 Dobio sam mizernih 1.040 početne gustoće. Trebalo je biti malo jače pivo, ali s ozbirom da je završilo na ok 1.002-1.001, dobio sam regularno pivo od 5% ABV. Zapravo i ok za usporedbu sa nešto žešćim originalnim receptom.

Fermentirano na dosta visokoj sobnoj temperaturi, bez ikakve kontrole.

farmhouse_IPA_2

Izgled: narančasto i predivno hazy. Baš izgleda primamljivo na svjetlu. Bijela pjena, prvo bogata, a kasnije se spušta u nešto tanji sloj i ostaje prisutna sve do kraja, ostavljajući lacing.

Miris: meni su ove kombinacije super. Osjeti se hmelj i to dosta hmelja u nekom biljnom i piney smjeru. U isto vrijeme radi kombinacija sa produktima kvasca koji daju neku zrelu naranču i dojam vitaminskih šumećih tableta ili PEZ bombona. A kada se probiješ kroz sve to, ima nešto svijetlog slada i kruhastih mirisa.

Okus: laganog tijela, dosta gazirano. Vrlo suhi finish sa solidnom, ali ne pretjeranom gorčinom. Prednjači okus gorke naranče. Ima tu i neke mandarine, malo nekih paprenastih okusa prema kraju. Ima i tu blagu kiselkastu notu koju daje French Saison kvasac. Vrlo je pitko i lagano, ali krcato tim osvježavajućim okusima. U aftertasteu ostaje nešto gorčine i voćni okusi hmelja i kvasca.

Mišljenje: Meni su te saison-IPA kombinacije odlične. Teško mi se odlučiti da li mi je bolja ova lakša varijanta od 5% alkohola ili prvi recept koji je premašivao 7%. Lagana varijanta zbilja ne pokazuje miris alkohola i iznimno je pitka, iako je i jači recept dosta dobro to sakrivao sa svim tim voćnim okusima. Pitanje je možda jedino naziva, da li ovo zvati “farmhouse IPA” ili hoppy saison. Što se tiče gorčine, možda ipak nije IPA. Što se tiče hmeljih aroma, je. Ali ovaj stil je ionako neka specialty kategorija, pa nije pretjerano ni bitno. 🙂 Što sam siguran je: sigurno ću opet kuhati ovakve kombinacije i preporučam “stil” svim homebrewerima koji žele napraviti hardcore pivo, a regularna američka IPA im više nije dovoljna. 😀

Tema za razmišljanje je kako pristupiti slaganju recepta za ovakvo pivo. U svom tom metežu mirisa i okusa, teško je raspoznati koji hmelj igra kakvu ulogu. Pogotovo jer kvasac daje jako veliki doprinos u aromama. Ova Amarillo/Simcoe varijanta više vuče na herbal/piney dok je varijanta sa Mosaic/Chinook hmeljevima imala više štih tropskog voća. U oba slučaja, radi se o jakim i realno skupim hmeljevima, pa to povlači i solidnu cijenu ovakvog piva. Vjerojatno je dobra ideja dodati solidnu količinu specijalnih sladova, jer zbilja malo njihovih šećera ostane da bi podržavalo hmelj. Dok tamni sladovi malo drugačije transformiraju pivo bazirano na saison kvascu, ali o tom jednom drugom prilikom. (imam još i jedan tamni saison kojeg bi se dalo raspraviti 🙂 )

Upravo mi je u sekundaru još jedan sličan recept, kojeg je u potpunosti dizajnirala i izvela Hmeljita. Rađen je sa suhim Mangrove French Saison kvascem, što bi bilo dosta jednostavnije i jeftinije za nabaviti. Prema kušanom polu-proizvodu, mislim da će ovaj biti pošteno zagorčen i hmeljast. I malo tamniji. Kombinira se. Javim kako je ispao. 😉

Na idućem homebrew natjecanju očekujem bar 5 ovakvih piva, pa nek se suci malo znoje procijeniti koji od tih je bolji. 😀

Živjeli!

[Brewday] Farmhouse IPA

Posted on Updated on

farmhouse_ipa

A sada još jedan homebrew uradak sa natjecanja, Farmhouse IPA. Već su neki pitali za recept, pa eto recepta da ljudi isprobaju.
Radi se o Specialty IPA. Ovo pivo je osvojilo broncu u IPA kategoriji na V. Hrvatskom homebrew prvenstvu. Ocijenjeno je sa 42,5 bodova. Ja zadovoljan. 🙂 Ukratko, nešto jača IPA, u kojoj je korišten saison kvasac umjesto uobičajenih kvasaca koji daju čisti profil.

Recept je zapravo jednostavan, natrpan hmeljom i sa izražajnim saison doprinosom. Meni se čini kao zbilja solidno pivo, a vi probajte skuhati, pa recite. 🙂

Za 10ak litara…

Zrnje:
3,5 Kg NG
0,3 CaraRed (50 EBC)
0,2 Kg Biscuit

Hmelj:
15min – 30g Mosaic
5min – 30g Mosaic + 30g Chinook
Sekundar, dryhop: 40g mosaic, 30g chinook

Kvasac:
French Saison WYeast

Ukomljavano oko 67 stupnjeva, ali nije previše ni bitno, jer ovaj kvasac poždere sve.

Voda prilagođena u hmeljnu stranu.

O.G. = 1.060
F.G. = 1.002 što bi reklo oko 7,6% alkohola.

Fermentirano na sobnoj temperaturi, bez kontrole. Kao što rekoh, nikakvi složeni šećeri, karamele i temperature ukomljavanja ne zanimaju ovaj kvasac. Sve pojede.

A evo i što su suci rekli o pivu (uzeti dijelovi koji su zanimljivi, ili hvale pivo 😀 )

Aroma:  
“Jako fine arome hmelja, pomiješane sa esterima od kvasca”
“Ugodna i bogata hmeljna aroma, ugodno hmeljeno.”

Izgled:
…a vidite sliku, dosta neloše izgleda. U stilu.

Okus:
“Voćni  esteri dominiraju u okusu. Pivo je lijepo suho na kraju, a balans gorčine i tijela je ok. Na kraju jako malo visokih alkohola.”
“Ugodna sladna aoma, završava suho, odlična gorčina.” Ovo dešifriram rukopis: “Poželjna jača aroma hmelja u okusu.”

Mouthfeel:
“Karbonizacija visoka, no i dalje svilenkasto.”
“Tijelo slabo, dobra karbonizacija, kremasto!!!”

Overall impression:
“Dobro pivo bez grešaka. U stilu i jako dobro izvedeno.”
“Odlično pivo!!!”

I, tko će prvi probati ovako nešto? 🙂
Ja sam već skuhao nešto slično, malo lakše i sa drugim hmeljevima. Napišem kako će ispasti.

Živjeli!

5. Hrvatsko homebrew prvenstvo – dojmovi

Posted on Updated on

logo_pivarstvo_info_final_grn

Gotovo je 5. Hrvatsko homebrew prvenstvo. I bilo je odlično. Pripreme su trajale dosta dugo, od treninga za suce, samog suđenja i tehničkih priprema. Prijavljeno je jako puno natjecateljskih piva, njih čak 350. Stiglo ih je nešto manje, 325.

Imao sam priliku suditi sessione u american pale ale i american amber, brown & dark kategorijama. U prijevodu, amerčki (najčešće hmeljasti) aleovi, u svim bojama. Pale aleovi, manji broj ambera i dosta portera i stoutova. Među tamnim pivima sam probao nekoliko zbilja dobrih uradaka, pogotovo par američkih stoutova. Baš fine stvari.
Prošao sam i session tamnih aleova britanskog otočja – irish stout, sweet stout, oatmeal stout i slični. Isto je bilo nekoliko solidnih piva.
Pale aleovi nisu toliko briljirali, i dosta malo ih je na kraju išlo u drugu rundu natjecanja, makar ih je pristigao velik broj. Vjerojatno je to entry stil piva koji ljudi počnu raditi, pa se zna naći svakakvih grešaka.

Na kraju nisam sudio niti jedan mini-BOS (mini Best Of Show), gdje se piva koja su prošla iz prve runde ocjenjuju za medalje. Biranje medalja ide paralelno, isprobavaju se sva piva koja su prošla u toj kategoriji i određuju se prva 4 mjesta – 3 medalje i “honorable mention”. Svejedno, užicao sam po mini-BOS stolovima raznih piva iz raznih kategorija, i moram reći da je bilo zbilja divnih piva. Prvo mjesto u weizenima je bilo odlično. Specialty barrel aged kategorija je isto priča za sebe. Nekoliko divnih BA stoutova odležavanih u bačvama bourbona i čega već. I jedan ludi belgian quad, barrel agean, i sa hrpom nekih začina, koji svejedno čini smislenu i bogatu cjelinu. Odlično.

Zanimljivo je da nije nužno uvijek dodijeliti 3 prve nagrade, ukoliko suci ne misle da su piva dovoljno dobra za to. Poseban slučaj se dogodio ove godine, kada su suci odlučili ne dodijeliti prvo mjesto u kategoriji trapista i jakih belgijskih aleova.

Ovako izgleda raspodjela bodova nakon svih dana suđenja:
graf_bodoviOve godine je party proglašenja pobjednika izgledao malo drugačije. I to moram naglasiti – puno bolje nego do sad. Svaka čast organizatorima, ispravili su neke pogreške od prošlih godina i ovaj tulum od nekoliko stotina ljudi je (po mom osjećaju) tekao glatko i bez ikakvih nervoza. Glavna razlika je bila u rasporedu točenja. Na vanjskom dijelu su postavljeni šatori sa većim brojem točionika, njih 10. Od 13 sati krenulo je točenje, paralelno na svim točionicima. Kako bi koji keg pukao, tako bi se prikopčao idući. Šira istovremena ponuda je rasteretila navalu i moglo se puno smirenije točiti, usput i popričati sa ljudima, i probati neko od drugih piva. U nijednom trenu nisam primjetio neki veći red na točionicima. Dobro izvedeno.
Druga promjena je bila da su za hranu podijeljeni kuponi. Svatko je na ulazu dobio jedan kupon, da se ne bi događalo da ljudi uzimaju previše hrane i onda to bacaju (kao prošle godine). Nadam se da je na ovaj način bilo donekle dovoljno hrane za sve, iako znam da u kasnijim satima neki ljudi koji nisu ranije iskoristilo bon, nisu uspjeli dobiti hranu. Ima još malo mjesta za doradu i poliranje, ali svejedno dosta dobro izvedeno.
Postavljeni su bili i ispirači čaša, koji nažalost nisu bili baš dovoljno korišteni, ali to je već na gostima.
E da, čaše su isto bitan pomak. Svatko je dobio jednu deblju plastičnu čašu sa logom Pivarstvo.info koju je onda koristio cijeli dan. To je isto vjerojatno malo usporilo navalu na točionike. A glavna stvar je da se smanjio suludi broj bačenih plastičnih čaša od prošle godine.

Zao gnom homebrewing je nudio dva piva na tapu: Le Gnome Saison i Coconuts Migrate (pale ale s kokosom). Iako je saison bio dobro prihvaćen, jedno 15 ljudi me pitalo kada će doći coconut. Baš su davili sa tim coconutom 😀
Kada je keg saisona pukao, došao je konačno red na coconut i stvorio se mali red za to pivo. To me naravno ispunilo ponosom, a da li je pivo ispunilo očekivanja, to bolje neka kažu oni koji su ga probali. Mislim da je bilo solidno iako malo laganije nego ono sa zimskog druženja. Ajmo reći da je to namjerno laganije, za ljeto. 😀

Tako je prolazilo popodne: dobro vrijeme, dobra muzika (nekoliko bendova koji su prašili nekakve blues-rock stvari), dobro pivo i dobro druženje. Puno poznatih ljudi, homebrewera, brewera i prijatelja. Koliko sam vidio, bez ikakvih incidenata za toliko ljudi i alkohola.
Nakon solidnog zagrijavanja, u 18 sati je došlo vrijeme za dodjelu nagrada.
Best of show nagrada je otišla ovaj put u Sloveniju, za pivo sa Brett kvascem. Nažalost, nisam ga probao, ali svaka čast dečkima za uspjeh. Osim medalja, ekipa iz Slovenije je pomagala i u suđenju.
Raspodjela medalja po zemljama je ispala OVAKO:
Croatia 21
Slovenia 5 + Best of Show
Romania 2
Bulgaria 2
UK 2
Bosnia i Hercegovina 2
Slovakia 1

5_hhp_medalje

Ja sam uspio ove godine ipak ubrati dvije medalje (na sedam poslanih piva): srebro u kategoriji Belgian Ales za “Simply Blond” belgian blond ale i broncu u kategoriji IPA sa “Farmhouse IPA” specialty IPA (IPA sa saison kvascem). Za sva piva naravno Hmeljita kao co-brewer.
Ostala piva mi nisu baš bajno prošla, tako to ide. Ja imam bolje mišljenje o njima, nego su dobili bodova. 😛
Odmah mogu napomenuti da iduće godine neće biti moguće poslati tako puno piva, nego će se ograničiti na tri po glavi. Na taj način će više ljudi imati priliku sudjelovati, a na svima će biti da prosude koje pivo im se isplati poslati.

Bronca iz IPA kategorije mi je najveći ponos, jer je to dosta jaka kategorija sa puno prijava. Farmhouse IPA je osvojila 42,5 bodova (od 50) što ju prema onom grafu s bodovima stavlja otprilike u prvih 10 najbolje ocijenjenih.
Prilično sam zadovoljan time. 😀
Ako budete dobri čitatelji, možda jednog dana objavim recept. 😉

Toliko o tome, treba sada srediti dojmove, a malo i odraditi detoksikaciju. 😀

Hvala organizatorima na ovako dobro odrađenom poslu, zbilja je bio pivski tulum godine. Znate koji ste. Hvala i sucima, stewardima, homebrewerima, pomagačima i navijačima, zakon ste. Pravi je gušt biti dio ovako pozitivne zajednice.

Hvala i heroju koji je dan prije partyja nadljudskim naporima i specijalnom tehnikom odštopao wc u Magic Beer Roomu. Znaš koji si. 😀 Mislim da ti sve žene koje su bile na partyju duguju zahvalost. 😀

A sada, ajmo kuhati za iduću godinu. Ta jaka piva trebaju odležati.

I sorry, nemam slika sa tuluma jer sam zaključio da je preopasno nositi fotić, a mobitel mi je u banani. 🙂 Pratite Facebook stranicu od prvenstva, sigurno će biti fotki.


Živjeli!

P.S. Tek sada po broju smajlića vidim koliko je ovo sretan post. 😀

Nova Runda – C4 IPA

Posted on Updated on

C4.png

Od danas kreće promocija novog piva iz produkcije Nove runde. Ni manje ni više nego hmeljna bomba C4 IPA, sa hmeljevima Cascade, Centennial, Chinook i Citra.
Počinje se točiti u Zagrebu kod Rođe na Opatovini (Ro&Do), a gdje ćete ju još moći popiti pogledajte na njihovom Facebooku.

Još nisam stigao probati, ali prema po njihovom pale aleu i Braletu imam dosta visoka hmeljna očekivanja.

Jedino što vam mogu još poručiti: NEMOJTE MI SVE POPITI dok ne probam. 😀

Živjeli!

[Putopis] Amsterdam – Gollem Café

Posted on

gollem_bar

Kreću opet malo pivopisi-putopisi iz Amsterdama i okolice. Ovaj put nije kušaona nego bar. Gollem Bar.
Koliko vidim na njihovoj stranici OVDJE, postoje čak četri Gollem cafea/bara u Amsterdamu. Ja sam posjetio ovog na adresi Raamsteg 4.
Kao što vidite na mapi, nalazi se samom centru Amsterdama. Doduše, morate ga baš tražiti jer se nalazi u dosta maloj uličici i nije pretjerano vidljiv.

Radi se o dosta malom baru sa dosta širokim izborom piva. Na slici možete vidjeti solidnu ponudu. Osim tog prostora oko šanka, ima i još jedan povišeni dio sa nekoliko naguranih stolova. Posvuda su pivske boce, čaše, naljepnice, posteri, zastavice i ostale pivske stvarčice.

Ovaj bar toči piva već preko četrdeset godina i dosta ga se spominje po Internetu. Ako ga želite posjetiti, nemojte očekivati da ćete naći mjesta navečer jer će tih par stolova vrlo vjerojatno biti popunjeno.
Osim solidne ponude piva, možete naručiti i sir, kobasice i razne slične skupe i fine hrane. Ako želite doživiti nizozemski bruin café, preporučam vam da odete neko popodne u Gollem, naručite si pivo i sir… i upijate atmosferu.
Svaki put si mislim “e idući put ću naručiti taj sir”, i ne naručim. Jer sam škrt i štedim za skupo pivo po Amsterdamu. Ali idući put…!

Gollem mi je bio samo usputna pivska stanica, pa sam stoga iskoristio priliku da degustiram ono što drugdje nema. A to su njihova dva piva: Gollem Blond i Gollem Precious IPA…

blond_and_precious_ipa

Gollem Blond (lijevo)

Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Gusta bijela pjena ostavlja lacing po čaši.

Miris: Svježi bijeli kruh iz pekare. Zvuči jednostavno da je samo taj miris, ali baš je kao kruh. Fino. Kasnije kako se grije dolazi i neki miris svježeg sira ili jogurta. (nisam baš stručnjak za jogurte)

Okus: Kruhasto sa kompotom od breskve. Srednje tijelo, dosta svilenkasto na jeziku. Skroz lagana karbonizacija tj. Pjenušavost. Vrlo voćno, kao gusti sok. Gorčina je sasvim lagana. Mrvica metalik okusa pri kraju, osobno nagađam da možda ima pšenice u ovom pivu.

Mišljenje: Lagani i voćni blond ale. Kada ste u Gollem cafeu, definitivno ga probajte kao lokalni proizvod.

Gollem Precious IPA (desno)

Izgled: Mutno, dosta mutno. Jantarne boje. Bijela pjena koja nestaje tokom pijenja. Nešto malo lacinga.

Miris: Jaki udar hmelja! Zapravo nisam očekivao tako jaki hmeljni miris. Mango, blagi miris borovine i hrpa “cat piss”. Ako niste znali, to je oznaka za prodorni miris hmelja kojeg daje npr sorta hmelja “citra”. A ako imate mačku, možete razmisliti zašto. Uglavnom, to je dobar miris. 😀
Nešto malo slada iza toga, prvenstveno hmeljna bomba.

Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Blagi sladni i tostirani okus. Hmelj ide od početka sa kiselkastom citrusnom notom. Kasnije ima malo više breskve. Malko je vodeno pred sam kraj nakon čega slijedi srednje-jaka gorčina koja ostaje i u aftertasteu.

Mišljenje: Solidno, ali ne brutalno. Miris je dosta bolji od okusa, kojem fali malo čistoće. Malo preslatko što ne dozvoljava hmelju da se potpuno iskaže.

Toliko o Gollem cafeu. Pratite dalje Zao Gnom blog za pivopise iz Nizozemske, a dotad…

Živjeli!

[Recenzija] Thornbridge – Halcyon

Posted on Updated on

thornbridge_halcyon

Pivovara: Thornbridge
Pivo: Halcyon

Izgled: zlatno žute boje, sasvim bistro. Jako gazirano, vidljivo baš puno mjehurića. Bogata bijela pjena koja ostavlja lacing po čaši.

Miris: borasti mirisi i citrusi. Limeta, limun, nešto u tom smjeru. Fin oštar miris hmelja. Iza toga je nešto svijetlog slada i malo alkohola. Mogla bi biti svježija boca, ali i dalje je dosta dobar miris.

Okus: Lagano do srednje tijelo, osrednji ugriz CO2 na jeziku. Prednjači svijetli sladni okus, nakon čega ubrzo dolazi hmelj. Putem se osjeti i neka slatkoća koja malo balansira hmelj. Gorčina grejpa pri kraju gutljaja. Finish je suh i gorak. Nakon toga slijedi dugi gorki aftertaste.

Mišljenje: Moćna Imperial IPA. Nažalost na ovoj boci su malo već otišle hmeljne arome, jer znam da sam pio i bolje Halcyone. Svejedno, Thornbrigde zna kako napraviti dobru IPAu.
Hmeljoljupci, navalite!

Živjeli!

[Recenzija] Brouwerij Kees – Farmhouse IPA

Posted on Updated on

kees_farmhouse_ipa

Pivovara: Brouwerij Kees
Pivo: Farmhouse IPA

Izgled: Tamno zlatne boje, mrvicu hazy. Gusta bijela pjena do kraja pijenja.

Miris: Funky, kruh, mandarina, kuhana šunka, origano, u pozadini parfemasto, blago medicinski, dinja, čak banana, mrvica jabuke. Vrlo vrlo zanimljiv miris.

Okus: Mrak! Ovo je tako fino kompleksno, a da se čak u nekakvim fazama razlučiti različite aspekte koje pivo pruža. Kreće sa sladom i tračkom lagane karamele. I u tom trenu je prisutna samo mrvica neke kiselosti koja razbija tu slatkoću. Nakon toga kreće dio sa dojmom začina, voća. Nakon toga dolazi zatišje na samom kraju, relativno miran suhi završetak. Mrvicu slatkasti dojam. A onda se vraća aftertaste i udara gorčinom prave IPAe.

Mišljenje: Ne znam kakav je ovo stil, ali pivo je meni više nego odlično. To se je ono “inovativno” u craftu. Ako nađete, probajte.

Živjeli!

[Recenzija] Brasserie D’Achouffe – Chouffe Houblon

Posted on

chouffe_houblon

Pivovara: Brasserie D’Achouffe
Pivo: Chouffe Houblon

Izgled: Žute boje, dosta svijetlo. Pomalo mutnjikavo tj. hazy. Ogromna bogata bijela pjena sa lacingom. U čaši se vidi hrpa mjehurića CO2, ne prestaju ludovati cijelo vrijeme dok se pije.

Miris: Kruhasti miris, kombiniran sa belgijskim kvascem. Uz to prati bogat miris hmelja, vuče uglavnom na citruse. Daje kiselkasti dojam, zove na gutljaj. Malo se osjeti alkoholni miris.

Okus: Kreće sa primisli na IPA okus. Slad, ali bez karamele, kruhasti okusi. Uz to prati okus hmelja. Oko sredine gutljaja počinje dominirati dojam belgijskog tripela. Prema finishu se osjeti grejp i sasvim solidna gorčina. U aftertasteu ostaje dosta te gorčine i spicy okusa karakterističnog za belgijanere.

Mišljenje: Meni su to jako dobre kombinacije, belgijski kvasac i američki mirišljavi hmelj. Ovo je jedan takav primjerak još i izražene snage u svakom smislu (pa tako i alkohola). Definitivna preporuka, meni je po guštu.

[Recenzija] Anchor – IPA

Posted on

anchor_ipa.jpg

Pivovara: Anchor Brewing
Pivo: IPA

Izgled: jantarne boje, sasvim bistro sa hrpetinom karbonizacije u čaši. Pjena je ogromna, prljavo bijele boje, zadržava se do kraja i ostavlja lacing. Izgleda lijepo.

Miris: Sladno, keksasto. Miris meda i karamele. Blagi miris citrusnog hmelja, dosta prikriven. Voćni mirisi. Kada se zgrije, malo se osjeti više borastog mirisa hmelja. Ali suzdržano.

Okus: Srednje tijelo, dosta karbonizacije na jeziku. Dosta sladno u prvom planu. I dalje se osjete ti okusi meda, keksa i karamele. Pri sredini dolazi nešto okusa hmelja, pomalo boraste arome se oslobađaju. Gorčina u finishu je taman da balansira, zadržava se u aftertasteu.

Mišljenje: Solidna IPA, dobro izbalansirana. Osobno bi mi odgovaralo više hmeljnih aroma, koje su možda nestale na dugom putu iz SADa.