coconut
5. Hrvatsko homebrew prvenstvo – dojmovi
Gotovo je 5. Hrvatsko homebrew prvenstvo. I bilo je odlično. Pripreme su trajale dosta dugo, od treninga za suce, samog suđenja i tehničkih priprema. Prijavljeno je jako puno natjecateljskih piva, njih čak 350. Stiglo ih je nešto manje, 325.
Imao sam priliku suditi sessione u american pale ale i american amber, brown & dark kategorijama. U prijevodu, amerčki (najčešće hmeljasti) aleovi, u svim bojama. Pale aleovi, manji broj ambera i dosta portera i stoutova. Među tamnim pivima sam probao nekoliko zbilja dobrih uradaka, pogotovo par američkih stoutova. Baš fine stvari.
Prošao sam i session tamnih aleova britanskog otočja – irish stout, sweet stout, oatmeal stout i slični. Isto je bilo nekoliko solidnih piva.
Pale aleovi nisu toliko briljirali, i dosta malo ih je na kraju išlo u drugu rundu natjecanja, makar ih je pristigao velik broj. Vjerojatno je to entry stil piva koji ljudi počnu raditi, pa se zna naći svakakvih grešaka.
Na kraju nisam sudio niti jedan mini-BOS (mini Best Of Show), gdje se piva koja su prošla iz prve runde ocjenjuju za medalje. Biranje medalja ide paralelno, isprobavaju se sva piva koja su prošla u toj kategoriji i određuju se prva 4 mjesta – 3 medalje i “honorable mention”. Svejedno, užicao sam po mini-BOS stolovima raznih piva iz raznih kategorija, i moram reći da je bilo zbilja divnih piva. Prvo mjesto u weizenima je bilo odlično. Specialty barrel aged kategorija je isto priča za sebe. Nekoliko divnih BA stoutova odležavanih u bačvama bourbona i čega već. I jedan ludi belgian quad, barrel agean, i sa hrpom nekih začina, koji svejedno čini smislenu i bogatu cjelinu. Odlično.
Zanimljivo je da nije nužno uvijek dodijeliti 3 prve nagrade, ukoliko suci ne misle da su piva dovoljno dobra za to. Poseban slučaj se dogodio ove godine, kada su suci odlučili ne dodijeliti prvo mjesto u kategoriji trapista i jakih belgijskih aleova.
Ovako izgleda raspodjela bodova nakon svih dana suđenja:
Ove godine je party proglašenja pobjednika izgledao malo drugačije. I to moram naglasiti – puno bolje nego do sad. Svaka čast organizatorima, ispravili su neke pogreške od prošlih godina i ovaj tulum od nekoliko stotina ljudi je (po mom osjećaju) tekao glatko i bez ikakvih nervoza. Glavna razlika je bila u rasporedu točenja. Na vanjskom dijelu su postavljeni šatori sa većim brojem točionika, njih 10. Od 13 sati krenulo je točenje, paralelno na svim točionicima. Kako bi koji keg pukao, tako bi se prikopčao idući. Šira istovremena ponuda je rasteretila navalu i moglo se puno smirenije točiti, usput i popričati sa ljudima, i probati neko od drugih piva. U nijednom trenu nisam primjetio neki veći red na točionicima. Dobro izvedeno.
Druga promjena je bila da su za hranu podijeljeni kuponi. Svatko je na ulazu dobio jedan kupon, da se ne bi događalo da ljudi uzimaju previše hrane i onda to bacaju (kao prošle godine). Nadam se da je na ovaj način bilo donekle dovoljno hrane za sve, iako znam da u kasnijim satima neki ljudi koji nisu ranije iskoristilo bon, nisu uspjeli dobiti hranu. Ima još malo mjesta za doradu i poliranje, ali svejedno dosta dobro izvedeno.
Postavljeni su bili i ispirači čaša, koji nažalost nisu bili baš dovoljno korišteni, ali to je već na gostima.
E da, čaše su isto bitan pomak. Svatko je dobio jednu deblju plastičnu čašu sa logom Pivarstvo.info koju je onda koristio cijeli dan. To je isto vjerojatno malo usporilo navalu na točionike. A glavna stvar je da se smanjio suludi broj bačenih plastičnih čaša od prošle godine.
Zao gnom homebrewing je nudio dva piva na tapu: Le Gnome Saison i Coconuts Migrate (pale ale s kokosom). Iako je saison bio dobro prihvaćen, jedno 15 ljudi me pitalo kada će doći coconut. Baš su davili sa tim coconutom 😀
Kada je keg saisona pukao, došao je konačno red na coconut i stvorio se mali red za to pivo. To me naravno ispunilo ponosom, a da li je pivo ispunilo očekivanja, to bolje neka kažu oni koji su ga probali. Mislim da je bilo solidno iako malo laganije nego ono sa zimskog druženja. Ajmo reći da je to namjerno laganije, za ljeto. 😀
Tako je prolazilo popodne: dobro vrijeme, dobra muzika (nekoliko bendova koji su prašili nekakve blues-rock stvari), dobro pivo i dobro druženje. Puno poznatih ljudi, homebrewera, brewera i prijatelja. Koliko sam vidio, bez ikakvih incidenata za toliko ljudi i alkohola.
Nakon solidnog zagrijavanja, u 18 sati je došlo vrijeme za dodjelu nagrada.
Best of show nagrada je otišla ovaj put u Sloveniju, za pivo sa Brett kvascem. Nažalost, nisam ga probao, ali svaka čast dečkima za uspjeh. Osim medalja, ekipa iz Slovenije je pomagala i u suđenju.
Raspodjela medalja po zemljama je ispala OVAKO:
Croatia 21
Slovenia 5 + Best of Show
Romania 2
Bulgaria 2
UK 2
Bosnia i Hercegovina 2
Slovakia 1
Ja sam uspio ove godine ipak ubrati dvije medalje (na sedam poslanih piva): srebro u kategoriji Belgian Ales za “Simply Blond” belgian blond ale i broncu u kategoriji IPA sa “Farmhouse IPA” specialty IPA (IPA sa saison kvascem). Za sva piva naravno Hmeljita kao co-brewer.
Ostala piva mi nisu baš bajno prošla, tako to ide. Ja imam bolje mišljenje o njima, nego su dobili bodova. 😛
Odmah mogu napomenuti da iduće godine neće biti moguće poslati tako puno piva, nego će se ograničiti na tri po glavi. Na taj način će više ljudi imati priliku sudjelovati, a na svima će biti da prosude koje pivo im se isplati poslati.
Bronca iz IPA kategorije mi je najveći ponos, jer je to dosta jaka kategorija sa puno prijava. Farmhouse IPA je osvojila 42,5 bodova (od 50) što ju prema onom grafu s bodovima stavlja otprilike u prvih 10 najbolje ocijenjenih.
Prilično sam zadovoljan time. 😀
Ako budete dobri čitatelji, možda jednog dana objavim recept. 😉
Toliko o tome, treba sada srediti dojmove, a malo i odraditi detoksikaciju. 😀
Hvala organizatorima na ovako dobro odrađenom poslu, zbilja je bio pivski tulum godine. Znate koji ste. Hvala i sucima, stewardima, homebrewerima, pomagačima i navijačima, zakon ste. Pravi je gušt biti dio ovako pozitivne zajednice.
Hvala i heroju koji je dan prije partyja nadljudskim naporima i specijalnom tehnikom odštopao wc u Magic Beer Roomu. Znaš koji si. 😀 Mislim da ti sve žene koje su bile na partyju duguju zahvalost. 😀
A sada, ajmo kuhati za iduću godinu. Ta jaka piva trebaju odležati.
I sorry, nemam slika sa tuluma jer sam zaključio da je preopasno nositi fotić, a mobitel mi je u banani. 🙂 Pratite Facebook stranicu od prvenstva, sigurno će biti fotki.
Živjeli!
P.S. Tek sada po broju smajlića vidim koliko je ovo sretan post. 😀
[Recenzija] Het Uiltje – BCC Porter
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: BCC: Porter (Coffee and coconut porter Grandma’s edition)
Izgled: crno i neprozirno, gusta smeđa pjena sa lacingom.
Miris: Divna kombinacija kave i kokosa. Balansirano u tamni roasty miris piva. Odlično, bez zamjerke. Malo čokolade, vanilija, keks, Raffaelo. Slatkasto, nutty.
Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano. Odlična kombinacija roasta, kave, kokosa, slada, keks, vanilija. Tiramisu. Srednja roasty gorčina na kraju. Nekako silky i slatkasto, kao da ima laktoze, mliječno.
Mišljenje: Jedno jako dobro pivo. Iznimno pivo. Stilski bi išlo u neku Herbs&Spices kategoriju. Svi začini su uklopljeni sa savršenom mjerom. Porter sam po sebi nema nikakvih problema koji mogu nastati radi roastanog slada. Ima sve, ništa ne smeta. Od-li-čno.
Ne treba ni reći, PROBAJTE ovo, ako negdje nađete.
Živjeli!
[Brewday] Coconut Pale Ale
Ovaj put jedan malo specijalniji recept. Zao Gnom vam predstavlja Coconut Pale Ale!
Tko je bio na homebrewerskom druženju u Magic Beer Roomu pred kraj prošle godine je mogao probati ovo pivo. Komentari su bili uglavnom pozitivni, pa eto vam cijela tajna uspjeha. 🙂
Opet, količina gotovog piva je 10L
Zrnje:
2,5 Kg Nova Gradiška Pilsner
0,5 Kg Biscuit Malt
0,3 Kg zobene pahuljice
0,3 Kg Crystal malt (120 EBC)
Ukomljavanje na oko 67,5 stupnjeva 60 minuta. Korištena voda 50% reverzna osmoza, 50% iz pipe, uz dodatak MgSO4 za pomicanje profila vode u hmeljnu stranu.
Hmelj:
40g Citra na 10 min. To je sve. 😀
Dodaci:
100g tostiranih listića kokosa ubačeno u kuhanje zadnjih 15 minuta. Kokos je tostiran raširen na papiru za pečenje u pećnici sasvim kratko, treba biti pažljiv jer jako lako se pre-tostira i postane smeđe boje. Čim se počnu nazirati smeđi rubovi na nekim listićima, vadi van! Miris toga je zakon. Moj savjet: kupite si dodatno kokosa jer će te odmah istostirati još jednu turu i pojesti ju. 😀
Još 100g kokosa korišteno kasnije (čitaj dalje…).
Početna gustoća (O.G.) = 1.053
Kvasac: Safale S-05
Fermentirano na sobnoj temperaturi, bez neke posebne pažnje.
Prebačeno u sekundar i dodano još 100g tostiranog kokosa. Drycoconutting! 🙂
Ostavljeno tako još tjedan dana u sekundaru.
Završna gustoća (F.G) = 1.010, što daje oko 5,2% ABV.
Flaširano sa 60g šećera na tih 10L.
Coconut Pale Ale
Izgled: Duboko bakrene boje, hazy. Vidi se dosta mjehurića CO2 u čaši. Pjene bež boje ima puno, ali relativno brzo se gubi. Ostavlja nešto lacinga. Možda je boja pretamna za Pale Ale, al iskreno… zbilja nije bitno za ovu priču. 🙂
Miris: Slad, keksi i kokos su u prvom planu. Iza toga ima nešto citrusnog hmelja. Kada se čaša malo provrti, izađe malo borastog i travnatog hmelja kojeg onda brzo opet preuzme kokos. Napomena, ovo je boca piva koje je kuhano prije dva i pol mjeseca, tako da nije sasvim u cvijetu mladosti, ali arome su još uvijek super.
Okus: Lagano do srednje tijelo, odmah na početku ima dosta ugriza CO2 na jeziku. Svijetli slad na početku. Nakon toga odmah dolazi kokos u igru. Uz njega nešto karamele i tosta. Slijede ga voćne hmeljaste note prema završetku srednje gorčine. U aftertasteu ostaje ugodno ta gorčina i okus kokosa.
Mišljenje: Vrlo sam zadovoljan kako je ispao ovaj specijal. Baza mu je sasvim razumni pale ale, a kokos nije nasilan i ne daje “umjetni” štih koji bi se mogao zamisliti. Kokos se zapravo sasvim uklapa u sladni profil, a sa citrusnim hmeljem zaokružuje neku tropsku priču koja bi se sigurno dala još eksploatirati. Naravno, treba paziti da hmelj ne pokrije tu aromu kokosa (što se ne bi bilo teško zeznuti), ali IPA sa nekakvim mango aromama hmelja i dodatkom kokosa bi mogla biti prava tropska bomba.
Živjeli!