2016 – komentar o domaćem craft pivarstvu

Posted on 03.07.2016 Updated on 04.07.2016

Od pojave prve craft pivovare u Hrvatskoj je prošlo već podosta vremena i sada je već definitivno tren da se malo prokomentira gdje je craft scena i kamo sve to ide. U 2016 funkcionira već par desetaka craft pivovara u Hrvatskoj. Niču kao gljive poslije kiše, reklo bi se. Nekako je to bilo i za očekivati. Ako se craft revolucija dogodila u drugim zemljama, bilo je vjerojatno da će i domaća publika prepoznati craft pivo i njegove prednosti. O tome što je zapravo craft pivo sam već drobio OVDJE, pa to neću ponavljati. No, da utvrdimo još jednom bit crafta. Bit (bar što se tiče samog piva) je da pivar napravi svoju kreaciju, interpretaciju određenog stila (ili namjerno mimo stila) i na taj način susretne specifične želje određenog dijela pivske publike. Craft piva se međusobno razlikuju, i nije očekivati da će široke mase obožavati baš svaki stil ili svaku njegovu interpretaciju. Craft pivo ima osobnost i izraženije karakteristike od uobičajenih industrijskih piva. A ako nema, onda bi bar moralo imati višu kvalitetu od njih. Mora naime imati bar neku prednost, osim tople ljudske priče pivara.

You had one job…

I tak, craft pivo je došlo i ostaje. Ono je i trend i (vjerojatno) budućnost. Možda će nekog naljutiti što kažem da je to trend, ali budimo realni – publika se tek razvija, nemaju svi koji piju craft istančana nepca i izgrađeno iskustvo u degustiranju. Neki ga piju jer je to sad cool. To nije ništa previše tragično jer ima svoje pozitivne posljedice. Polako, ali sigurno i ugostitelji i trgovci shvaćaju da craft ima svoje prednosti. A najbitnija prednost je najčešće to da se dobro prodaje. 🙂 Ima i to smisla, trgovci i ugostitelji žele prodavati stvari. Šteta da “entuzijazam” za praćenjem tog “trenda” dosta često nije popraćen nekim tehničkim uvjetima. Dobro craft pivo, ma koliko dobro napravljeno, je delikatno biće. Kako pivar mazi i pazi kvasce, slad i hmelj u pivovari, tako se prema njemu treba odnositi i cijelim putem do potrošača. A to se često ne radi. Loše skladištenje bez hlađenja, stajanje na svjetlu i suncu, neodržavanje linija za točenje, predugo stajanje na raznim policama… sve to uništava pivo. A kada ga kupac dobije u takvom lošem stanju, vjerojatno će optužiti pivara. Kako od pivara očekujemo da napravi dobar proizvod, tako moramo očekivati i od svih drugih u prodajnom lancu da daju sve od sebe da pivo dođe na stol u najboljem stanju. “Čuvati u mračnom i hladnom prostoru”.

Dindrlica s kriglom…

Nisam siguran kako se točno kreće mindset pivske publike u Hrvatskoj, ali nadam se da se isto polako razvija u nekom normalnom smjeru. Normalan smjer bi bio prvenstveno bila edukacija. Da ljudi znaju što piju, što vole i što ne vole. Možda zvuči čudno, ali moguće je ne znati kakvo pivo voliš. 🙂 I piti nešto što su te uvjerili da je dobro, sve dok ne nađeš zbilja dobro pivo istog stila. Treba isprobavati stilove, razmišljati o greškama i manama u onom što piješ. Nije to samo za najzabrijanije beergeekove.
No ono što se čini postojanim, to je odnos medija i marketinga (ugostitelja) prema craftu. I taj odnos IMHO, nikako da krene u pravom smjeru. I dalje se čini preteškim odoljeti pisanju tekstova koji pokušavaju uvaljati nekakve bezvezne stereotipe o tome koja populacija treba voljeti kakvo pivo. Muškarci gorko, žene slatko, bla bla bla. To sam već istaknuo OVDJE. Ali treba ponavljati, sve dok se uz članak o pale aleu stavlja velika slika sisate gospođice u dindrlici sa litrenom kriglom nečega (vjerojatno Oktoberfest lager). Dok konobarice u nekim craft establišmentima moraju nositi kvazi-seksi uniforme koje nemaju veze s ničim, a kamoli craft pivom (doduše, na jednom mjestu su odustali od tih gluposti).
Čuo sam više puta da se “mora tako” jer publika jednostavno želi “sise i guzice”. Ja bih imao malo više povjerenja u publiku. Ponudite im dobre i edukativne tekstove. Ponudite im normalnu ljudsku atmosferu u craft birtijama. Ploča se popisom piva u ponudi, osoblje koje će ti znati objasniti i preporučiti. A za sise i guzice će se publika sama snaći.

Ziher je ziher…

Oke, dosta aktivizma. 🙂 Ajmo sad malo o stilovima. Kako sam rekao, dosta novih pivovara se pojavljuje na sceni. Neke, ne mnogobrojne su već i nestale sa scene od početka cijele priče. U nekom strahu od tržišta naviklog na svijetle lagere, novi craft proizvođači se najčešće odlučuju za određeni stil iz skupa “entry” piva koje će im biti osnova proizvodnje. Najčešće uz napomenu “planiramo u budućnosti raditi i XYZ”. Taj entry stil je u najviše slučajeva pale ale. Ponekad se pojavi i neki blond ale, koji ima još i manje izražene okuse i mirise. XYZ pri tome bivaju neki zanimljiviji stilovi, za koje pretpostavljam da ih pivari žele raditi po svom guštu. Ok, razumijem, treba imati bazno pivo koje će donositi novce u biznis. Ali sada je tržište ipak već dovoljno stasalo da bi sasvim sigurno prihvatilo i malo više od pale alea. Kada se pojavi neka dobra domaća IPA na tržištu, redovito se razgrabi. Prihvatilo bi možda i drugačije (a ne više) od pale alea – gotovo da nema nijednog piva koje ide u nekom belgijskom smjeru. Možda bi se moglo usmjeriti i prema sladu, a ne samo (američkom) hmelju. Craft pivo je doživilo boom jer su ljudi bili zasićeni jednim te istim sadržajem u različitim pakiranjima. Možda bi onda trebalo ciljati na “drugačije”, a ne na “isto”.

Substance over style…

Stilove sam prokomentirao. No nažalost, treba malo prokomentirati i sadržaj. Dakle, kao što sam rekao, postoji cijeli niz uvjeta koje treba ispuniti da bi pivo došlo u dobrom stanju do potrošača. A i svaki stil se ne može svidjeti svakom potrošaču, ukusi i dalje postoje i dobro da postoje, bilo bi dosadno bez rasprava jel bolja IPA ili saison.
Unatoč tome, određeni manji broj piva koja se pojave na tržištu jednostavno nisu dobro napravljena. Imaju greške za koje se dosta sigurno može pretpostaviti da su nastale u pivovari, a ne negdje kasnije. Osobno, najčešće potičem na prihvaćanje fluktuacija u šaržama nekog piva, meni je to čak i zanimljivo. Ali ako su to fluktuacije u dojmu, a ne kardinalne greške. Neke pivovare su imale greške, ispravile su ih. Dogodi se svakom i ja ću ponovo probati njihovo pivo. Ali kada neki proizvođač više puta pusti u prodaju pivo koje ne da ima manje greškice, nego je na rubu (ili preko ruba) pitkosti, nešto gadno ne štima. Preporučam i proizvođačima da se i oni educiraju. Ako rade neki stil, pa vjerojatno su probali određeni broj piva tog stila. Neku inspiraciju su imali. Pogotovo ako rade pale ale. 🙂
Ako vam neko pivo ode u krivo, nemojte ga uvaljivati kupcima. Bacite ga. Ta beštija će se sasvim sigurno u nekom trenu okrenuti da vas ugrize za guzicu. A onda je povjerenje teško dobiti nazad.
Imate Internet, društvene mreže, Ratebeer itd. Ako sami ne vidite greške, pogledajte da li vam drugi ukazuju na njih. Ako ne znate gdje je problem nastao, čitajte knjige (jeftine su, uložite toliko), pitajte kolege pivare ili čak homebrewere.

I kamo to sve ide…

U mp3? Ma ne. 🙂 Da završim sa ipak malo veselijim notama. 🙂 Svašta sam tu iskritizirao, ali stanje nije loše. Craft piva ima, sve ga je više, i ima zbilja divnih primjeraka. Polako se proizvode novi stilovi, pojavljuju se novi ljudi. Ima sve više craft festivala, ali drugi bi imali puno više reći na tu temu. 🙂 Homebrewing scena isto raste, što će valjda producirati i više komercijalnih pivara sa hands-on iskustvom. Na greške treba ukazivati, kako bi se mogle popraviti, jel tako? A ukazivanje grešaka nije gunđanje u bradu dok zaključujete da više nikad nećete uzeti pivo neke pivovare. Ako ste dobili nešto loše u čaši u birtiji, vratite i komentirajte. Za te pare trebate dobiti pošten proizvod. Ako kupite pivo i očigledno je (treba trening za to prepoznati) da je staro ili bilo u lošim uvjetima, vratite i komentirajte prodavaču. Ako probate neko pivo i kiselo je, ima okus na karton, ima napadno jaki alkohol, neopravdano ima medicinske mirise ili nešto takvo – kontaktirajte proizvođača i recite: “čovječe, nešto radiš krivo”. Treba održavati dovoljno visoke standarde.

A kad je pivo koje pijete dobro ili odlično… opet recite to pivarima, mislim da i zato rade taj posao. Mislim da nije samo zbog zgrtanja bogatstva. 😀

Živjeli!