Ova knjiga je zanimljivo štivo pogodno za svakoga tko želi malo dublje uroniti u svijet degustiranja piva. Pisana je dosta pitko i neće vas udaviti pre-tehničkim stvarima. Kao što to često bude, na početku imamo malo povijesti, gdje se objašnjava kako i u kojim uvjetima je pivo nastalo, zašto se razvijalo kako je i slično.
No vrlo brzo prelazimo na pravu stvar. Opisuje se koji su zapravo dijelovi doživljaja piva, od okusa, mirisa i ostalog. Upoznajemo se (na relativno površnoj razini) sa proizvodnjom piva, što nam omogućava da razumijemo namjeru pivara i proces kojim je došao do onoga što kušamo. Kroz tekst se pojavljuju nazivi pojedinih okusa (kako dobrih tako i off-flavor), mirisa i doživljaja koje možemo sresti kod kušanja piva, kada i u kojem slučaju su oni poželjni ili nepoželjni itd. To je način da se upoznate sa “jezikom” piva, i kroz te neke standardne izraze možete jasnije izraziti ono što osjetite pri degustiranju.

Dio knjige govori o prezentiranju piva. Praktični savjeti kako ga točiti, koliko jako ga ohladiti, kakvu čašu koristiti itd. Korisno, jer ako već kupujete skupi craft, nema smisla da ga npr. ohladite tako da vam skoro ispadnu zubi. Prezentacija utječe na dojam, ima smisla paziti na nju.
Jedno poglavlje govori i o sparivanju piva sa hranom. Daju se neke generalne smjernice kako bi se to trebalo raditi, ali čini mi se da bi za to trebalo dosta prakse. Čak više prakse nego samo ocjenjivanje piva, zato jer su kombinacije sa hranom još kompleksnije. Više sastojaka i okusa –  više kombinacija. Zvuči zanimljivo i u tome bi se trebalo okušati.

Opisane su i različite vrste pivskih natjecanja i kako funkcioniraju. No još zanimljivije, to poglavlje ima upute kako na pivskom natjecanju degustirati pivo, što gledati i kako tražiti.

Dobar dio knjige sadrži opis nekih stilova piva. Ili bolje reći grubih grupa pivskih stilova, s obzirom da se definicije mijenaju kroz godine (BJCP je 2015 izdao nove smjernice za pivske stilove). Taj dio knjige mi je malo suhoparan, jer sadrži uglavnom karakteristike stilova uz eventualno malo povijesnog konteksta kako su nastali. Kao podsjetnik je ok, ali nije posebno zanimljivo.

Uglavnom, ovu knjigu bi preporučio svima koje zanima degustiranje piva, i opisivanje tog doživljaja.
Homebrewerima to može biti od velike koristi da nauče prepoznavati i definirati pogreške koje imaju u procesu kuhanja piva, kao i pozitivne karakteristike koje žele naglasiti ili smanjiti.
Onima koji u pivu samo uživaju, knjiga može biti inspiracija za još veće uživanje. Na vrlo entuzijastičan način se opisuju karakteristike piva koje, kada ih prepoznamo, pojačavaju doživljaj. Na taj način prepoznajemo namjeru pivara, a možemo i shvatiti kakve procese je vjerojatno koristio. To je određeni način komunikacije između pivopije i pivara, slično kao kod doživljavanja umjetnosti. Možemo uživati u njoj na nesvjesnoj razini, a možemo ju i raščlaniti i dublje promisliti.
Koga zanima biti pivski sudac, ovdje je sažeto mnogo toga što će vam sigurno biti dobar početak. Ostatak posla je uporno “vježbanje”. 😉

Živjeli!