Month: Siječanj 2016
[Recenzija]De Molen – Tsarina Esra
Pivovara: De Molen
Pivo: Tsarina Esra (Imperial Porter-ish)
Izgled: poprilično crno i neprozirno, tamno smeđe na rubovima. Pjena je velikih mjehurića i relativno brzo nestaje u tanki sloj.
Miris: Orašasto / brownies. Tona tih oraha i čokolade. Malo višnje u pozadini. Malo i toasty. Zapravo malo riječi koje opisuju miris, ali intenzitet je nevjerojatan. Nešto odlično.
Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano, vrlo viskozno po osjećaju u ustima. Hrpetina slada, oraha, tamne čokolade, višnje ili višnjevca. Nešto karamele. Bogato i raskošno. Kraj je relativno gorak i ostavlja gorki i malo astringent (trpak) aftertaste, ali uz ovakve okuse ne smeta mu.
Mišljenje: Dakle… TO je De Molen. Ako hoćete pivo koje će zauvijek ovu pivovaru upisati u vaše pamćenje, ne tražite dalje. Košta fine novce, ali ovo probajte ako još ima kod nas za kupiti.
Živjeli!
[Brewday] Coconut Pale Ale
Ovaj put jedan malo specijalniji recept. Zao Gnom vam predstavlja Coconut Pale Ale!
Tko je bio na homebrewerskom druženju u Magic Beer Roomu pred kraj prošle godine je mogao probati ovo pivo. Komentari su bili uglavnom pozitivni, pa eto vam cijela tajna uspjeha. 🙂
Opet, količina gotovog piva je 10L
Zrnje:
2,5 Kg Nova Gradiška Pilsner
0,5 Kg Biscuit Malt
0,3 Kg zobene pahuljice
0,3 Kg Crystal malt (120 EBC)
Ukomljavanje na oko 67,5 stupnjeva 60 minuta. Korištena voda 50% reverzna osmoza, 50% iz pipe, uz dodatak MgSO4 za pomicanje profila vode u hmeljnu stranu.
Hmelj:
40g Citra na 10 min. To je sve. 😀
Dodaci:
100g tostiranih listića kokosa ubačeno u kuhanje zadnjih 15 minuta. Kokos je tostiran raširen na papiru za pečenje u pećnici sasvim kratko, treba biti pažljiv jer jako lako se pre-tostira i postane smeđe boje. Čim se počnu nazirati smeđi rubovi na nekim listićima, vadi van! Miris toga je zakon. Moj savjet: kupite si dodatno kokosa jer će te odmah istostirati još jednu turu i pojesti ju. 😀
Još 100g kokosa korišteno kasnije (čitaj dalje…).
Početna gustoća (O.G.) = 1.053
Kvasac: Safale S-05
Fermentirano na sobnoj temperaturi, bez neke posebne pažnje.
Prebačeno u sekundar i dodano još 100g tostiranog kokosa. Drycoconutting! 🙂
Ostavljeno tako još tjedan dana u sekundaru.
Završna gustoća (F.G) = 1.010, što daje oko 5,2% ABV.
Flaširano sa 60g šećera na tih 10L.
Coconut Pale Ale
Izgled: Duboko bakrene boje, hazy. Vidi se dosta mjehurića CO2 u čaši. Pjene bež boje ima puno, ali relativno brzo se gubi. Ostavlja nešto lacinga. Možda je boja pretamna za Pale Ale, al iskreno… zbilja nije bitno za ovu priču. 🙂
Miris: Slad, keksi i kokos su u prvom planu. Iza toga ima nešto citrusnog hmelja. Kada se čaša malo provrti, izađe malo borastog i travnatog hmelja kojeg onda brzo opet preuzme kokos. Napomena, ovo je boca piva koje je kuhano prije dva i pol mjeseca, tako da nije sasvim u cvijetu mladosti, ali arome su još uvijek super.
Okus: Lagano do srednje tijelo, odmah na početku ima dosta ugriza CO2 na jeziku. Svijetli slad na početku. Nakon toga odmah dolazi kokos u igru. Uz njega nešto karamele i tosta. Slijede ga voćne hmeljaste note prema završetku srednje gorčine. U aftertasteu ostaje ugodno ta gorčina i okus kokosa.
Mišljenje: Vrlo sam zadovoljan kako je ispao ovaj specijal. Baza mu je sasvim razumni pale ale, a kokos nije nasilan i ne daje “umjetni” štih koji bi se mogao zamisliti. Kokos se zapravo sasvim uklapa u sladni profil, a sa citrusnim hmeljem zaokružuje neku tropsku priču koja bi se sigurno dala još eksploatirati. Naravno, treba paziti da hmelj ne pokrije tu aromu kokosa (što se ne bi bilo teško zeznuti), ali IPA sa nekakvim mango aromama hmelja i dodatkom kokosa bi mogla biti prava tropska bomba.
Živjeli!
[Brewday] Belgian Golden Strong Ale
Da malo napišem i nešto o receptima. Ovaj put se kuhao Belgian Golden Strong Ale. Recept je relativno jednostavan. Konačni rezultat je 10L gotovog piva.
Zrnje i dodaci:
3,5 Kg Nova Gradiška Pilsner
0,1 Kg Cara (Crystal) 35 EBC
0,3 Kg Vienna
0,25 Kg šećer (dodano za vrijeme kuhanja)
Korištena voda je okvirno bila 50% iz reverzne osmoze i 50% iz pipe, uz korištenje malo CaSO4 da profil pretegne u hmeljnu stranu.
Ukomljavano je 60 minuta na 65-66 stupnjeva, nakon čega je temperatura dignuta na 70 za mashout i ispirano sa vodom na 70 stupnjeva.
Hmelj:
15g Celeia – 60 min
30g Celeia – 15 min
30g Celeia – 0 min
Btw, Celeia je neki rođak od Styrian Goldinga, ako niste znali.
Zadnjih 15 minuta ubačeno 250g bijelog šećera da istanji tijelo i pojača alkohol.
Nakon kuhanja napravljen vrlog kuhačom (whirlpool) da se hmelj nakupi u sredini lonca i ostavljeno da se zadnji hmelj još natapa 15 minuta.
Početna gustoća (O.G.) = 1.070
Ubačen WYEAST XL 3787 Trappist High Gravity (smack pack dobro nabubrio, 3 sata ranije smackan da nabubri).
Fermentacija na sobnoj temperaturi (bez frižidera), oko 22 stupnja, pušteno nek divlja kako god mu se sviđa. U pravom belgijskom stilu. 😀
Završna gustoća (F.G.) = 1.010 što mu daje 7.9% ABV.
Gazirano sa 60g šećera na tih 10L. (moglo je definitivno više)
A evo i recenzija što sam dobio…
Pivo: Belgian Golden Strong Ale (7,9% ABV)
Izgled: duboko zlatne boje, začudo sasvim bistro. Vidi se nešto mjehurića CO2 kako se dižu. Solidan sloj bijele pjene koja ostavlja dosta lacinga.
Miris: kruhasto sa dojmom belgijskog kvasca. Malo kruške i zrele dinje. Osjeti se malo fenola i alkohola. Nije lako biti objektivan prema svom pivu, ali mislim da nema previše tih mirisa. Ima i nekog veselijeg voćnog mirisa hmelja u pozadini, možda malo mandarina ili naranča. Malo mirisa drva. Hmelj zapravo dolazi do izražaja u praznoj čaši nakon svega, uz zanimljiv papreni miris. Fora.
Okus: Srednje tijelo, lagano do srednje gazirano. Moglo bi biti više gazirano. Sladni okusi su dominantni u prednjem planu. Dosta čisti svijetli slad. Kroz gutljaj prelazi u više voćne okuse i neke spicy, pomalo paprene note. Gorčina u finishu je srednja, i ostaje je ponešto u aftertasteu. Nakon gutljaja osjeti se utjecaj alkohola. Relativno suh završetak.
Mišljenje: Dosta pitko i ugodno pivo. Gorčina na kraju i osjetna jačina ga ipak odvajaju daleko od session piva. Hmeljni miris bi mogao i trebao biti izraženiji. Gorčina je po meni ok. Finish bi mogao biti više suh, i definitivno mu fali gaziranosti, što bi pojačalo i formiranje pjene. Generalno mi se čini da se uklapa u stil prema BJCP(2008). Sve u svemu gušt za popiti, daje neki “profinjeni” štih. 🙂
Za iduću varijaciju na temu planiram napraviti isti recept, ali umjesto blage Celeie koristiti Cascade i napraviti nešto u smjeru Belgian IPA. Mislim da bi to moglo biti dosta zanimljivo. Koristiti ću ovaj isti kvasac, kojeg sam isprao. Za ovako malu turu zapravo je kvasac bio najveći izdatak koji košta preko 10 eura za jedan paket dovoljan za ovakvu turu (možda i malo veću). Zrnje i hmelj su dosta povoljni.
Verzija sa Cascadeom će naravno biti malo skuplja. Drž’te fige da ispadne dobro. 😀
Živjeli!
[Recenzija] Samuel Adams – Boston Lager
Pivovara: Samuel Adams
Pivo: Boston Lager
Izgled: Duboko zlatne boje, prema jantarnoj. Kristalno bistro, sa manjom bijelom pjenom koja nestaje tokom pijenja. Par mjehurića vidljivo u čaši.
Miris: Sladni mirisi, nešto karamele i meda. Blagi miris hmelja, u travnatom smjeru. Krušni miris.
Okus: Lagano do srednje tijelo, ne osjeti se previše karbonizacije na jeziku. Krušni i sladni okus. Dosta bogato karamelom i okusom meda. Kroz gutljaj se osjeti nešto okusa hmelja, ali to je dosta suptilno. Srednja gorčina na kraju, ostaje i blago u aftertasteu.
Mišljenje: Jedan sasvim solidan lager, dosta pun okusa. Da su svi ovakvi, manje bih ih sprdali craft-beer-geerkovi.
Živjeli!
[Recenzija] De Molen – Op & Top
Pivovara: De Molen
Pivo: Op & Top (american bitter-ish)
Izgled: Jantarne boje, mutno, hazy. Bijela pjena se brzo gubi u tanak sloj na površini.
Miris: Sladni miris i nešto meda. Voćni mirisi i blago citrusni miris hmelja. Marelica. Pomalo i travnato.
Okus: lagano tijelo, možda malo prema srednjem. Lagano vodeno oko sredine gutljaja. Dominantan okus hmelja, travnatog. Nešto marelice po putu. Gorčina je srednja u finishu i ostaje ponešto u aftertasteu.
Mišljenje: čini se ok prema stilu, ali mu nedostaje malo karaktera. Malo više sladnih nota mu ne bi škodilo. Hmelj je dosta živahan, ali ne bi pretpostavio da su korištene američke sorte na kraju kuhanja (kako piše).
Živjeli!
[Recenzija] De Molen – Hexen & Trollen
Pivovara: De Molen
Pivo: Heksen & Trollen (saison-ish) (da, vidim da imam tipfeler u naslovu, ne mogu sad više mijenjati jer linkovi neće raditi 🙂 )
Izgled: Blago hazy, prema bistrom. Žuto zlatne boje. Ogromna bijela pjena koja se dobro drži.
Miris: Mmmm, saison. Kompot kruške, jabuke. Nešto limuna. Voćni mirisi. Krušni mirisi. Pomalo spicy i papreno. Kako ja volim takva piva… ❤
Okus: Srednje tijelo, ne pretjerano karbonizirano. Sladni i krušni prvi plan, ide prema dosta suhom završetku sa srednjom gorčinom. Voćni okusi na početku i u sredini. Ima i nešto dojma od hmelja. U aftertasteu ima ponešto gorčine i spicy okusa.
Mišljenje: Dosta ok saison. Čini mi se i zanimljiviji u mirisu nego u okusu. Vrlo pitko i suho, a dobro popunjeno okusom. Nom!
Živjeli!
Sretna Nova 2016!
Prošla je još jedna zanimljiva godina. Puno piva, puno okusa.
Zapravo, uopće se neću žaliti na nju. Začudo. 😀
Vama, dragi čitatelji, želim sretnu Novu 2016!
Pijte fina piva, družite se, učite, eksperimentirajte… Ako još niste, mislim da je 2016 prava godina da skuhate prvo pivo kod kuće. Ozbiljno, vrijeme vam je. 🙂
Ako trebate savjet, pitajte!
A lošem pivu, infekcijama sladovine, razbijenim bocama, zapelim fermentacijama, off-flavorima, zaštopanim pumpama, iskrivljenom inoxu, podsmijehu kaj-kuhaš-u-kadi, makrolagerskom mamurluku, zlim ljudima i zloj sreći recite:
Fakof, 2016 će biti zakon!
Živjeli!