Craft brewing

Kruh sa saison kvascem

Posted on Updated on

kruh_saison.jpg

Uz ovu zamamnu sliku vas želim podsjetiti da je danas promocija Hoppy Saison-a iz kolaboracije Pulfer – Zao Gnom.
Kruh je napravila Hmeljita sa saison kvascem, baš od tog piva #malažuta. Moram priznati da se saison ne osjeti u kruhu, ali je svejedno fin još ovako vruć, mmmm. 😀

Kakav je saison, još ne znam! Ali možete ga probati danas od 19 sati u A most unusal garden. Nabacite koji komentar na Untappd ili RateBeer ili negdje, da znamo da li vam se sviđa. 🙂

Vidimo se!

Oglasi

Pulfer & Zao gnom collab

Posted on

Proteklih par dana je bilo dosta zanimljivo.

gnom_pulfer

Prvi put je ekipa Zao Gnom (Hmeljita i ja) sudjelovala u “collaboration brewing” sa našim prijateljima iz pivovare Pulfer!

Collaboration, kolaboracija, zajedničko kuhanje, suradnja… obično označava da dvije pivovare zajednički snagama skuhaju neko pivo.

collab_crew

U našem slučaju, kuhali su Pulferi (odnosno Žina, njihov glavni brewer) kao profesionalci. Oni sada kuhaju pivo koristeći dosta novi Letina Inox pogon pivovare Lepi Dečki u Čakovcu. Iznajmljuju resurse, jelte. Vrlo seksi gomila inoxa, ako smijem reći.

Ako idete tamo, u blizini je hotel sa modernim ambijentom.

hotel_ambijent
Šalu na stranu, naiva je super. 😀

Promatranje i pomaganje u kuhanju otvara neke vidike, jer postaje očitije na koje načine je homebrewing različit (ili sličan) profesionalnom pogonu. Principi jesu otprilike isti, samo je na profesionalnoj razini sve puno veće, puno skuplje, puno teže za nositi, puno više se pazi na sanitaciju (makar nijedan homebrewer neće priznati da mu sanitacija nije 100% sigurna 😀 ), puno više ventila, ZBILJA puno više ventila…

Uglavnom, ista stvar, samo skroz različito. 😀

Mi smo u ovom collaborationu dali nešto malo iskustva kao homebreweri, malo smo nosili i gurali slad, ubacili malo hmelja u boil kettle. Osim toga smo maltretirali Žinu sa pitanjima tipa “oooooh, what does this button doooo?”. Vremenske prilike su nam osigurale da ne bude hladno, pogotovo uz grijače, paru itd. Na povratku je termometar u autu pokazivao 38 stupnjeva, čisto za referentnu točku.

hard_work_hmeljita
Hmeljita šljaka.

Vrlo zabavno i zanimljivo iskustvo, i veliko hvala Pulferima što su nas zvali. 🙂

Za ovaj tren još neću reći o kojem pivu se radi, makar sam već iz par smjerova čuo tračeve. 😀

sexy_beer_haze
Stout nije. 😀

 

Idem rađe tražiti kako da bocu stavim u okvir na zidu. 🙂

A evo i par slika sa kuhanja…

hard_work_gnom
Nisam baš samo pametovao sa strane.
IMG_20170706_123140
Prvi gumb koji sam ikad stisnuo na profi pogonu. Vrijedi zabilježiti. 🙂
pale_ale_iz_tanka
Probati pivo iz fermentora, dok je real-feel 400000 °C, je divan osjećaj.
vrenjaca
Fermentira pošteno!

Stavio bih i par videa, ali ne mogu na ovom besplatnom WordPressu. 😉

Živjeli! 😀

Oš – neš?

Posted on Updated on

tripel

Trenutno pijuckam jedan domaće-kuhani tripel koji je zapravo dosta dosadnjikav, a još nije vrijeme da pišem o nekim drugim kuhanjima ili pivskim zanimacijama, pa ću se opet malo baciti u filozofiranje.

Craft pivska scena u svijetu, Europi, a već donekle i u Hrvatskoj solidno razvila. Ima žiljarde (jako velik broj) različitih piva – domaćih i uvoznih, posvuda pivski događaji (AKA eventi), pivovare niču na svakom uglu, pivski blogeri drobe tekstove o sladno-hmeljastom napitku, svi klikaju po aplikacijama za ocjenjivanje, procjenjivanje, dijeljenje, šeranje, lajkanje – pivovara, piva, etiketa, svakog pojedinog gutljaja. Pivski turizam nije više prazna floskula, ljudi zbilja putuju i posjećuju pivovare isto kao što bi posjećivali muzeje, dvorce ili prirodne ljepote. Svaki drugi grad, općina, selo i vikend naselje se okušava u svojem “jedinstvenom” pivskom festivalu. “Sljubljivanje” piva s hranom, preljub piva s whiskyjem, kuhanje s pivom, yoga s pivom, ******* s pivom.

Stvorio se dosta solidan šum u sustavu. 🙂
Iako na prvu zvuči kao “prihvaćam izazov” tip ideje, čovjek ne može “živjeti pivo” 24 sata dnevno, 7 dana tjedno. Zašto? Jer većina ljudi (osim nešto malo profi pivara) mora raditi neki drugi stvarni posao. Jer ne bi bilo zdravo toliko piti. Jer je to, realno gledano, skup sport.
I na kraju krajeva – iz principa, jer ne odgovara sve svakome.

STOGA… sam osmislio ovu kraću OSOBNU listu “dos and don’ts”. Zabave radi, koristit ću prijevod “hoću – neću”. Znam mnogo ljudi koji se neće složiti s mojim pogledima i to je sasvim ok, ne moramo svi biti isti, nemojte prestati pratiti moj blog. 😀

1) Bavljenje pivskim temama.

Neću: se predstavljati kao vrhovni autoritet o pivu. 😀 To što pišem blog ne znači da sam stručnjak u tom polju. Sigurno da u tekstovima negdje ima krivih informacija i/ili gluposti. Ako primjetite neku, slobodno me ispravite.

Hoću: pisati blog o pivu, pivarenju i pivopisima-putopisima. Mislim da je tema zanimljiva. Baveći se time na razini hobija mislim da sam skupio neka znanja koja bi i drugima mogla biti korisna. Ili zabavna. Ništa više ništa manje.

2) Money makes the beer go round.

Neću: plaćati brutalno visoke cijene nekih pojedinih piva, koje su toliko visoke samo radi visoke potražnje. Neka piva dostignu određeni uzvišeni status zbog ocjena po aplikacijama i onda im cijena raste u nebo. Iako ne sumnjam da su Westvleteren 12 ili Pliny the Elder (Russian River Brewing) izvanredna piva, ne želim njih davati nekoliko puta više para nego za neki drugo (dobro) pivo tog stila. Iako, razumijem da je radoznalost jaka (“zašto je baš to pivo smatrano naj…”). Možda popustim u nekom trenu slabosti. 🙂

Hoću: pljunuti malo više para za degustiranje stilova koji zahtijevaju više truda, vremena, sastojaka. Ponekad.

3) Entuzijast, fan ili groupie? Tko je tu radi koga? I tko tu koga?

Neću: čekati u redovima za neko pivo, u maniri fanova određenih brandova mobilnih telefona. Ne, ne, ne, ne i ne. Ovaj dio pišem jer sam neki dan vidio snimku ljudi koji su cijelu noć (bar toliko) čekali ispred neke pivovare kako bi uspjeli kupiti pintu nekog (ne sumnjam dobrog) piva. Po kiši.
Nema šanse. 😀

Hoću: ako u nekom stranu gradu ima pivovara koja mi je draga zbog atmosfere, nekadašnjeg dobrog provoda ili kojeg god subjektivnog razloga – pri ponovnom posjetu tom gradu ću se vratiti u tu pivovaru. Kao totalni fan. Ali ne kao groupie. 🙂

4) Ash Ketchum ne pije pivo.

Neću: skupljati Pokemone. 🙂 To znači: pod svaku cijenu pokušati probati što veći broj piva (i naravno to registrirati na Untappd ili Ratebeer ili nešto treće). Da, znam da ima ljudi koje to veseli, i neka im je. Ali ja neću. Ne zanima me doživljaj nekoliko gutljaja svakog bugarskog blond alea, indijskog makro-lagera ili chileanskog gosea.
Ne moram skupit sve.

Hoću: Probati što više piva kada dođem u točionicu neke pivovare. Ako sam već tamo, onda želim vidjeti što baš oni nude. Ne može lokalnije. I onda ću probati i helles i blond i kućnu mineralnu vodu ak treba. 🙂

5)  Veli kum da je craft sad in.

Neću: Ići daleko od doma na svaki pivski “festival” kojeg lokalni poduzetnik odluči održati. Nešto me ipak mora privući na festival, jer domaćih piva nema toliko da bi na svakom mogao probati nešto zanimljivo (ili možda novo). A nema se baš ni vremena/novaca beskonačno.

Hoću: ići na druženja kućnih pivara, jer se tu zapravo radi više o druženju nego o pivarenju. Uvijek bude dobar provod. A drugi dan se uredno možeš oporaviti doma.

6) Od viška glava boli.

Neću: ovo ću garant jednom prekršiti i onda zaključiti da zbilja više neću: Ići na veliki, razvikani pivski festival koji nudi abnormalan broj vrhunskih pivovara i piva. Možda zvuči čudno da me takvo nešto malo odbija, ali evo argumentacije: Te stvari su skupe, to je neizbježno. Te stvari su u inozemstvu, zasad je i to neizbježno. Ne vidim jako puno smisla putovati i onda pod pritiskom (jer šteta je propustiti neko pivo kad si već tamo) pokušavati uliti u sebe desetke različitih gutljaja različitih svjetski poznatih piva. Na desetom od tih “gutljaja” već ne znaš di ti je glava a di rep, a ne da relaksirano pijuckaš u dobroj atmosferi.
Očito ja mislim da može biti previše dobroga na jednom mjestu. Ili u jednom danu.

Hoću: planirati putovanje sa dobrim dijelom vremena predviđenim za posjete lokalnim pivovarama. Nemam nikakvog problema s tim da mi je pivo tematika nekog putovanja. Ali, sigurno ću pokušati doživiti i druge aspekte nekog mjesta. Nije baš SVE u pivu. 😉

Mislim da je to dovoljno za ovaj put. Našlo bi se još, ali presušio mi je tripel. 😀

Što vi mislite?  Nabacite koji komentar. 🙂

Živjeli!

BeerYard fest – vopi u Čvari

Posted on Updated on

beeryard_cover

Pivskih festivala svih oblika i boja ima već na svakom uglu u Hrvatskoj pa nema smisla svaki posebno najavljivati. Osim toga, kalendar za većinu možete naći na Pivariumu. Ali ipak, jedan ću najaviti jer bi trebao imati malo drugačiji značaj.

Radi se o BeerYard festivalu, koji će se održati 27.8.2016 u velikom dvorištu kluba Močvara. Na Facebook event se možete zakačiti OVDJE. Imaju naravno i FB i Twitter accounte, pa ih slobodno i tamo zapratite.

Ovo bi trebao biti festival napravljen “od craftera za beergeekove”, po mojoj slobodnoj interpretaciji. Iako je pivo glavni motiv i u samom nazivu, ovaj festival okuplja tri nezavisne scene: pivsku, street food i glazbenu.

Kako će to izgledati… odlična lokacija, dvorište kluba Močvara (meni osobno najdražeg u Zagrebu), piva domaćih craft pivovara uz dodatak nekih zagrebačkih craft pubova, brdo dobre hrane i koncerti.

Što više vam može trebati za dobar provod, pitate se? E pa dođite malo ranije, jer već popodne kreću neke pivske radionice, predstavljanje portala Pivarium, paneli itd.
Ulaz se naplaćuje kako bi se pokrili troškovi organizacije, ali samo 35 kuna i karte su već u prodaji. Lokacije potražite na profilima BeerYard festivala.

Jedna karakteristika ovog festivala je da pivari neće plaćati za sudjelovanje na njemu. Dobiti će mjesto za prodavanje, a dalje je na njima da odrede cijenu i sve ostalo. Koliko čujem stvari nisu takve po mnogim drugim festivalima koji niču kao gljive poslije kiše. Možda vam se to čini kao dosadan organizacijski detalj, ali zbog toga možete znati da pare koje pljunete za pivo idu baš onome tko pivo proizvodi, bez da ga netko usputno muze. 🙂

Dodatna zanimljivost su (bar) dvije pivovare koje dosad nisu bile dostupne u Zagrebu, Varoška i Valens, pa eto prilike da probate nešto novo, nešto divlje. 😀

To je to, vidimo se tamo.

Živjeli!

Nova piva novih stilova

Posted on Updated on

Taman sam kritizirao kako nitko ne izlazi sa nekim novim stilovima, kad li ono… poznate face na sceni otkrivaju neka nova piva…

Zmajska pivovara tako ovaj četvrtak u Tolkiensu premijerno toči american wheat ale iliti HOPPY WHEAT.
zmajska_hoppy_wheat.jpg

Isto tako, Varionica je pustila hoppy lager u prodaju. Trenutno na otoku Visu, a trebalo bi uskoro biti i po drugim mjestima.
varionica_sunny_lager_wave.jpg

Kad bi bilo još hoppy lagera Baltazara od Medvedgrada i kada bi se negdje našao India Pale Lager(kojeg još nisam uspio probati) od Pivionice, bilo bi kao stvoreno za paralelno kušanje, misaono glađenje brade i kvazi-stručnu diskusiju. 🙂

Pivovara Prvo viško pivo je izašla sa tri svoja piva: pale ale, porter i nešto manje uobičajeni saison. Ha! Znao sam da saisoni dolaze u modu. 🙂 Ukrao sam im sliku sa Facebooka, nadam se da neće zamjeriti.

prvo_visko_pivo.jpg

Ima još nekih uradaka, koji mislim da su još uvijek neslužbeni, pa ću ih zasad pustiti u miru. Ako dođu u regularnu prodaju, biti će zanimljivosti. I dalje se čini da hmelj vodi glavnu riječ što se tiče inovacija. Što je sasvim u redu, hmelj je zakon. Porteri i stoutovi drže (vjerojatno slabiju ali) postojanu poziciju. Saisoni ipak ukazuju da bi se pivska publika mogla početi upoznavati i sa drugim smjerovima okusa, onima u kojima dominira kvasac. Koje sve krasne kombinacije dolaze nakon toga, možemo samo iščekivati.

Oooosim toga, priča se da bi se mogao dogoditi jedan vrlo zanimljiv craft pivski event. Zasad isto neću izlanuti o čemu se točno radi, gradim napetost. 😀

Uglavnom, pivarska scena u Hrvatskoj se komeša, i mislim da nam je svima drago zbog toga.

Samo tih par sitnica od mene za danas.
Živjeli!

 

 

2016 – komentar o domaćem craft pivarstvu

Posted on Updated on

gnom_usklicnik

 

Od pojave prve craft pivovare u Hrvatskoj je prošlo već podosta vremena i sada je već definitivno tren da se malo prokomentira gdje je craft scena i kamo sve to ide. U 2016 funkcionira već par desetaka craft pivovara u Hrvatskoj. Niču kao gljive poslije kiše, reklo bi se. Nekako je to bilo i za očekivati. Ako se craft revolucija dogodila u drugim zemljama, bilo je vjerojatno da će i domaća publika prepoznati craft pivo i njegove prednosti. O tome što je zapravo craft pivo sam već drobio OVDJE, pa to neću ponavljati. No, da utvrdimo još jednom bit crafta. Bit (bar što se tiče samog piva) je da pivar napravi svoju kreaciju, interpretaciju određenog stila (ili namjerno mimo stila) i na taj način susretne specifične želje određenog dijela pivske publike. Craft piva se međusobno razlikuju, i nije očekivati da će široke mase obožavati baš svaki stil ili svaku njegovu interpretaciju. Craft pivo ima osobnost i izraženije karakteristike od uobičajenih industrijskih piva. A ako nema, onda bi bar moralo imati višu kvalitetu od njih. Mora naime imati bar neku prednost, osim tople ljudske priče pivara.

You had one job…

I tak, craft pivo je došlo i ostaje. Ono je i trend i (vjerojatno) budućnost. Možda će nekog naljutiti što kažem da je to trend, ali budimo realni – publika se tek razvija, nemaju svi koji piju craft istančana nepca i izgrađeno iskustvo u degustiranju. Neki ga piju jer je to sad cool. To nije ništa previše tragično jer ima svoje pozitivne posljedice. Polako, ali sigurno i ugostitelji i trgovci shvaćaju da craft ima svoje prednosti. A najbitnija prednost je najčešće to da se dobro prodaje. 🙂 Ima i to smisla, trgovci i ugostitelji žele prodavati stvari. Šteta da “entuzijazam” za praćenjem tog “trenda” dosta često nije popraćen nekim tehničkim uvjetima. Dobro craft pivo, ma koliko dobro napravljeno, je delikatno biće. Kako pivar mazi i pazi kvasce, slad i hmelj u pivovari, tako se prema njemu treba odnositi i cijelim putem do potrošača. A to se često ne radi. Loše skladištenje bez hlađenja, stajanje na svjetlu i suncu, neodržavanje linija za točenje, predugo stajanje na raznim policama… sve to uništava pivo. A kada ga kupac dobije u takvom lošem stanju, vjerojatno će optužiti pivara. Kako od pivara očekujemo da napravi dobar proizvod, tako moramo očekivati i od svih drugih u prodajnom lancu da daju sve od sebe da pivo dođe na stol u najboljem stanju. “Čuvati u mračnom i hladnom prostoru”.

Dindrlica s kriglom…

Nisam siguran kako se točno kreće mindset pivske publike u Hrvatskoj, ali nadam se da se isto polako razvija u nekom normalnom smjeru. Normalan smjer bi bio prvenstveno bila edukacija. Da ljudi znaju što piju, što vole i što ne vole. Možda zvuči čudno, ali moguće je ne znati kakvo pivo voliš. 🙂 I piti nešto što su te uvjerili da je dobro, sve dok ne nađeš zbilja dobro pivo istog stila. Treba isprobavati stilove, razmišljati o greškama i manama u onom što piješ. Nije to samo za najzabrijanije beergeekove.
No ono što se čini postojanim, to je odnos medija i marketinga (ugostitelja) prema craftu. I taj odnos IMHO, nikako da krene u pravom smjeru. I dalje se čini preteškim odoljeti pisanju tekstova koji pokušavaju uvaljati nekakve bezvezne stereotipe o tome koja populacija treba voljeti kakvo pivo. Muškarci gorko, žene slatko, bla bla bla. To sam već istaknuo OVDJE. Ali treba ponavljati, sve dok se uz članak o pale aleu stavlja velika slika sisate gospođice u dindrlici sa litrenom kriglom nečega (vjerojatno Oktoberfest lager). Dok konobarice u nekim craft establišmentima moraju nositi kvazi-seksi uniforme koje nemaju veze s ničim, a kamoli craft pivom (doduše, na jednom mjestu su odustali od tih gluposti).
Čuo sam više puta da se “mora tako” jer publika jednostavno želi “sise i guzice”. Ja bih imao malo više povjerenja u publiku. Ponudite im dobre i edukativne tekstove. Ponudite im normalnu ljudsku atmosferu u craft birtijama. Ploča se popisom piva u ponudi, osoblje koje će ti znati objasniti i preporučiti. A za sise i guzice će se publika sama snaći.

Ziher je ziher…

Oke, dosta aktivizma. 🙂 Ajmo sad malo o stilovima. Kako sam rekao, dosta novih pivovara se pojavljuje na sceni. Neke, ne mnogobrojne su već i nestale sa scene od početka cijele priče. U nekom strahu od tržišta naviklog na svijetle lagere, novi craft proizvođači se najčešće odlučuju za određeni stil iz skupa “entry” piva koje će im biti osnova proizvodnje. Najčešće uz napomenu “planiramo u budućnosti raditi i XYZ”. Taj entry stil je u najviše slučajeva pale ale. Ponekad se pojavi i neki blond ale, koji ima još i manje izražene okuse i mirise. XYZ pri tome bivaju neki zanimljiviji stilovi, za koje pretpostavljam da ih pivari žele raditi po svom guštu. Ok, razumijem, treba imati bazno pivo koje će donositi novce u biznis. Ali sada je tržište ipak već dovoljno stasalo da bi sasvim sigurno prihvatilo i malo više od pale alea. Kada se pojavi neka dobra domaća IPA na tržištu, redovito se razgrabi. Prihvatilo bi možda i drugačije (a ne više) od pale alea – gotovo da nema nijednog piva koje ide u nekom belgijskom smjeru. Možda bi se moglo usmjeriti i prema sladu, a ne samo (američkom) hmelju. Craft pivo je doživilo boom jer su ljudi bili zasićeni jednim te istim sadržajem u različitim pakiranjima. Možda bi onda trebalo ciljati na “drugačije”, a ne na “isto”.

Substance over style…

Stilove sam prokomentirao. No nažalost, treba malo prokomentirati i sadržaj. Dakle, kao što sam rekao, postoji cijeli niz uvjeta koje treba ispuniti da bi pivo došlo u dobrom stanju do potrošača. A i svaki stil se ne može svidjeti svakom potrošaču, ukusi i dalje postoje i dobro da postoje, bilo bi dosadno bez rasprava jel bolja IPA ili saison.
Unatoč tome, određeni manji broj piva koja se pojave na tržištu jednostavno nisu dobro napravljena. Imaju greške za koje se dosta sigurno može pretpostaviti da su nastale u pivovari, a ne negdje kasnije. Osobno, najčešće potičem na prihvaćanje fluktuacija u šaržama nekog piva, meni je to čak i zanimljivo. Ali ako su to fluktuacije u dojmu, a ne kardinalne greške. Neke pivovare su imale greške, ispravile su ih. Dogodi se svakom i ja ću ponovo probati njihovo pivo. Ali kada neki proizvođač više puta pusti u prodaju pivo koje ne da ima manje greškice, nego je na rubu (ili preko ruba) pitkosti, nešto gadno ne štima. Preporučam i proizvođačima da se i oni educiraju. Ako rade neki stil, pa vjerojatno su probali određeni broj piva tog stila. Neku inspiraciju su imali. Pogotovo ako rade pale ale. 🙂
Ako vam neko pivo ode u krivo, nemojte ga uvaljivati kupcima. Bacite ga. Ta beštija će se sasvim sigurno u nekom trenu okrenuti da vas ugrize za guzicu. A onda je povjerenje teško dobiti nazad.
Imate Internet, društvene mreže, Ratebeer itd. Ako sami ne vidite greške, pogledajte da li vam drugi ukazuju na njih. Ako ne znate gdje je problem nastao, čitajte knjige (jeftine su, uložite toliko), pitajte kolege pivare ili čak homebrewere.

I kamo to sve ide…

U mp3? Ma ne. 🙂 Da završim sa ipak malo veselijim notama. 🙂 Svašta sam tu iskritizirao, ali stanje nije loše. Craft piva ima, sve ga je više, i ima zbilja divnih primjeraka. Polako se proizvode novi stilovi, pojavljuju se novi ljudi. Ima sve više craft festivala, ali drugi bi imali puno više reći na tu temu. 🙂 Homebrewing scena isto raste, što će valjda producirati i više komercijalnih pivara sa hands-on iskustvom. Na greške treba ukazivati, kako bi se mogle popraviti, jel tako? A ukazivanje grešaka nije gunđanje u bradu dok zaključujete da više nikad nećete uzeti pivo neke pivovare. Ako ste dobili nešto loše u čaši u birtiji, vratite i komentirajte. Za te pare trebate dobiti pošten proizvod. Ako kupite pivo i očigledno je (treba trening za to prepoznati) da je staro ili bilo u lošim uvjetima, vratite i komentirajte prodavaču. Ako probate neko pivo i kiselo je, ima okus na karton, ima napadno jaki alkohol, neopravdano ima medicinske mirise ili nešto takvo – kontaktirajte proizvođača i recite: “čovječe, nešto radiš krivo”. Treba održavati dovoljno visoke standarde.

A kad je pivo koje pijete dobro ili odlično… opet recite to pivarima, mislim da i zato rade taj posao. Mislim da nije samo zbog zgrtanja bogatstva. 😀

Živjeli!

 

Kako preživjeti craft/homebrew party?

Posted on

gnom_casa

Bliži nam se party Hrvatskog homebrew prvenstva, pa sam poželio staviti par jednostavnih savjeta kako preživjeti jedan takav event. Svima je jasno da je to pivski event, na kojem se  (ne bi čovjek vjerovao) pije pivo. Podosta piva.

Savjet #1: Nemojte doći autom.
Ne, zbilja, nemojte. To vam drastično popravlja izglede za preživljavanjem, kažu znanstvenici. 😉 Nećete popiti 2 mala piva i stati na tome, to znate i sami. Vožnja u pijanom stanju nije kul, nego je opasna za vas i druge. Za birtijašku cijenu craft piva možete si platiti Uber  da vas preveze preko pola grada. Pod pretpostavkom da s nekim i dijelite vožnju, vožnja je zbilja sića. Nemojte si radi par kuna priuštiti da vam neki pijani udes pokvari najbolji pivski tulum godine.
Ako nećete Uber, ima i drugih taksija. I javni prijevoz (još je rano kada party završava). I popularni “cipelcug”.

Savjet #2: Ma zapravo sam samo htio reći savjet #1. 🙂 Osim toga, ne zaboravite se rehidrirati (to znači piti dovoljno vode, a ne samo tankati pivo u sebe). Pojedite nešto. Družite se. Teško da vam neće biti dobro.

hidrate_bitch
“Do not be stubborn, HYDRATE BITCH! Drink water.”

Živjeli!