Craft brewing
“Lito ide malina” iliti Gnomeberry saison
Artwork: Hmeljita
Color & tehnička obrada: Zao Gnom
Prije nekoliko mjeseci u “redakciju” Zao Gnoma nam se javio Goran iz splitske pivovare Tap B, s kojim se znamo dulje vremena iz homebrew voda, sa idejom o homebrew-craft kolaboraciji. Piva su im super, a i čovjek je zvučao oduševljen OVOM BESPLATNOM IGROM O HOMEBREWINGU 😉 😉 kada sam ju lansirao, pa rekoh – zašto ne, nešto novo nešto divlje.
Razgovor je tekao prilično jednostavno (tekst je blago izmijenjen radi dodavanja literarne vrijednosti):
Tap B: Mislili smo nešto lagano ljetno.
Zao Gnom: Saison.
Tap B: Možda nešto voćno.
Zao Gnom: Voće je dobro.
Tap B: Možemo srediti neke maline…
Zao Gnom: Maline totalno dobro idu.
Tap B: Ajmo onda tako.
Nakon te duboke diskusije i izmjene argumenata, one thing led to another, i ubrzo smo putovali u Split na kuhanje i druženje. Dobro, ajd, jesmo još razglabali i chatali o sirovinama i da li ovaj hmelj ili onaj hmelj. Recept smo bazirali na jednom Hmeljitinom uratku koji je na hrvatskom homebrew natjecanju pobrao respektabilnih 42 boda. Grain bill je bio standardno saisonski jednostavan sa pilsnerom, pale ale sladom i pšenicom koja će malo popuniti tijelo, a da i dalje pivo bude lagano i prozračno. Belle saison je odabran da se pobrine za voćno-spicy saisonaste note. 60 kila zaprešićkih malina je išlo u sekundar, sve su mi sline curile kad smo vidjeli slike tih malina. A za dryhop je određen amarillo i citra. Jer, tko ne voli amarillo i citru. Oba hmelja daju te neke citrusne arome, što bi cijelu stvar trebalo učiniti još malo voćnijom i svježijom. Gorčina je lagana (20 IBU), alkohol je ciljan relativno nisko tako da dobro odgovara nadolazećim toplijim danima (5,5%). Sve skupa bi trebalo dati jedno sretno, voćno, lagano, ljetno pivo.
Samo da napomenem, dok su TapB-ovci kuhali pivo, a mi Gnomovi mudrovali sa strane, dobili smo ovaj soparnik za okrijepu, ako to nije farmhouse, ja ne znam što je. 🙂
Prvo kuhanje saisona u pivovari, stvari su postale… maglovite?
Fermentor je napunjen bez milosti. Preostalo je vratiti se u Zg i čekati novosti kako pivo napreduje.
Moj doprinos, držim poklopac! Bez toga ne bi ispao dobar saison.
Btw, tko nije bio, nek malo navrati u Tap B pub, da vidi kako su oživili taj prostor, sakriven među zgradama. Ako ima nekog od njih, mislim da ih možete i gnjaviti da vam pokazuju pogon koji je odmah iza šanka. 🙂
Uglavnom, pivo će biti lansirano na promociji u pubu Tap B u Splitu 15.5.2019. Nakon toga će biti u Zagrebu u Beertija, HopIn, Horvati, Fakin, Valhalla, u Splitu u Tap B i Mačak, u Dubrovniku u DBC. Bar koliko mi je poznato za sad.
Hvala TapB-ovcima na dobrom društvu i zanimljivom iskustvu, bilo je vrhunski!
A sad, idite, probajte, javite kakvo je pivo, možda se i sretnemo u nekom od tih mjesta. 🙂
Živjeli
Pivski stilovi – upute ili zamke?
Kad pojedinac bude izložen craft pivu kao pojavi, otprilike istovremeno bude i izložen hrpi informacija u obliku pivskih stilova. Pivo prestaje biti samo pivo, postaje više od žute pjenušave tekućine sa oko 5% alkohola, bez previše okusa, koja služi za cuganje na izlasku, za vrijeme tekme ili polijevanje po roštilju (u što iskreno sumnjam da ima nekog pozitivnog efekta na meso). Odjednom je pivo cijela neka lepeza boja, jačina (alkoholnih), okusa, čak i tekstura. I onda neupućeni pivopija krene piti te craftove, bilo iz razloga jer su mu fini ili jer je kul piti craft, misleći ovaj craft A mi je fin, ovaj craft B mi nije baš fin, ovaj craft C je kisel – fuj, pokvareno! Sve dok se ne nađe sa frendom koji je duboko upućen u craft scenu i kretanja, probao je 500 piva, sve je zabilježio na Untappd i bar tri puta je pio IPAu direkt iz tanka, kod frenda u pivovari. Tada dolazi do pravog prosvjetljenja, prijatelj-znalac će upozoriti neupućenog pivopiju da je to što pije zapravo brut-west-coast IPA i da bi se trebao malo educirati o pivskim stilovima. Neupućeni pivopija kimne glavom i kaže “ma da, to sam htio reći, brut”, a pri povratku doma lagano pripit sjeda za kompjuter i kreće googlati o pivskim stilovima…
And down the rabbit hole we go…
Što su zapravo pivski stilovi?
Grubo rečeno, to je izraz za grupe u koje su ljudi kategorizirali različita piva, prema nekim njihovim mirisno-okusno-opipljivim(jezikom) svojstvima, načinom proizvodnje ili čak lokacijom otkuda su potekli. Dvije velike grupe koje se često spominju su ale i lager piva. Razlika između ove dvije grupe su zapravo u dvije, ajmoreći, skupine kvasaca koje se koriste za njihovu proizvodnju. Opet grubo govoreći, lager kvasci fermentiraju na nižim temperaturama, dok ale kvasci fermentiraju na višim. Osim kad to nije istina. Dapače, piva proizvedena sa te dvije skupine kvasaca se često preklapaju u toliko karakteristika da smatram da takva podjela zbilja nije previše korisna.
Neupućeni pivopija će na početku svoje fascinacije craftom često lager poistovjećivati sa industrijskim pivom, što zapravo nema nikakve veze. To je samo zbog činjenice jer su prije pojave crafta (u Hrvatskoj, ali to je više manje isti slučaj svuda) samo lager piva bila dostupna u prodaji. Lager je bio sinonim za pivo. I to “industrijski” lager, jer manjih/craft pivovara skoro da i nije bilo. (Ako govorimo craft VS industrija žargonom)
Ok, ale i lager smo obavili, ajmo sada na zanimljivije stvari…
I tako neupućeni pivopija googla pivske stilove i odjednom se tu pojavljuju neki golemi popisi sa desecima različitih stilova, detaljnim opisima, mjerljivim vrijednostima i granicama u koje se moraju uklapati piva. Pale ale, IPA, 17 vrsta stoutova, portera, pa se odjednom tu spominju i zemlje porijekla… Britanija, Belgija, Njemačka, SAD…
Od šume više ne vidimo drvo, pa bolje da se malo odmaknemo da imamo bolji uvid u situaciju.
Nastanak pivskih stilova.
Dobro, jučer sam imao to jedno “pivo” za polijevanje prasca na roštilju, kako sad odjednom 75 pivskih stilova i milijon podvarijanti? Kako je to nastalo?
Hrpa različitih stvari je utjecala na to kakvi će se pivski stilovi razviti. Za početak – dostupnost sirovina. Nećemo ići baš jako daleko u povijest, ali pivari nisu baš uvijek imali dostupne sve vrste ječmenog slada na raspolaganju, po mogućnosti za naručiti preko Interneta. Koristili su različite vrste ječma i drugih žitarica, obično ovisno o tome što je dobro uspijevalo u njihovom kraju. Hmelj je posebna priča, jer danas vrlo dobro znamo da čak i ista sorta hmelja u različitim krajevima može dati sasvim drugačije rezultate. Različiti profili vode u različitim krajevima također utječu na uspješnost različitih stilova. Tako je npr. meka češka voda bila pogodnija za proizvodnju svijetlih lagera, tvrđa burtonska voda je bila pogodna za hmeljaste IPAe itd.
No nisu samo ti prirodni uvjeti bili poticaj za oblikovanje pivskih stilova, često su i ljudski zakoni usmjeravali pivare u nekim smjerovima. Tako Nijemci imaju onaj poznati zakon o čistoći piva. Belgijanci su u nekom trenutku (valjda 1822) donijeli porez koji je ovisio o veličini posude za ukomljavanje (mash tun). Zato su pivari u Belgiji napravili što manje posude koje su maksimalno natrpavali zrnjem. Posljedica je turbid mash, što je osnova za lambice. A vjerojatno je utjecalo na činjenicu da su belgijski stilovi prosječno jači od ostalih. Sva sreća što su ljudi spretni u izbjegavanju poreza. 🙂 Škoti su imali 60, 70, 80.. schilling ale, što je označavalo koliko okvirno košta bačva piva.
Dakle, očito je… pivski stilovi su očito nastali organski. Lokacija, prilike i zakoni su formirali njihove karakteristike. Pa, i ne baš. I da i ne. Kako gdje, kako kada.
Dobro, kako su onda nastali?
Dio pivskih stilova je nastao kako sam opisao i dobio svoj neki naziv u narodu. Ali rijetko (ako igdje) je pivski stil službeno proglašen od strane države ili nekakvog ceha pivara.
Izraz pivski stilovi se zapravo počinje koristiti više u modernom pivskom svijetu, otkad je Michael James Jackson (ne pjevač) 1977. napisao knjigu The World Guide To Beer, u kojoj je pokušao kategorizirati i opisati razne pivske oblike koje je pronašao.
I danas, ne postoji jednoznačna i globalno prihvaćena lista pivskih stilova. Različite organizacije poput BJCP-a, CAMRA-e, Brewers Association daju svoje popise pivskih stilova.
Osim toga, s obzirom da je temelj craft pokreta dijelom i otkrivanje novih okusa, ti popisi su vrlo podložni promjenama. Dodaju se novi stilovi, poput svjetski popularnih NE IPA i sličnih. Evoluirajuća tržišta, ukusi pivopija i inovacije pivara tjeraju pivske stilove da se mijenjaju.
Ok, neupućeni pivopija je sada solidno-upućeni pivopija. Instalirao je aplikaciju sa BJCP stilovima prije idućeg izlaska na pivo. Zna za tropical stout. Kako će sada primjeniti svoje znanje?
Uvijek postoji tamna strana.
Ti pivski stilovi mogu biti zbilja zanimljiva tema. Sasvim solidna baza za postajanje geekom. Možeš u društvu laprdati o natruhama citrusa u IPAi, o notama vanilije u barrel aged imperial stoutu, voćnim notama u robustnom no istovremeno elegantnom saisonu. Super tema za entuzijaste, bolje nego ćaskanje o vremenu. Što bi moglo otići po zlu?
Ako se čovjek zaleti, ponekad se lako dogodi da pivski stil postane glavna bit pijenja piva. Mislite da pričam gluposti?
Onda očito niste čuli izraze tipa “ovo mi je nekako više zahmeljeni pale ale, a ne session IPA, dati ću mu manje bodova na Untappdu”. Ili “ovo je smeće, piše da je porter, a totalno je roasty.”
Bitno je zapamtiti: pivski stilovi služe SAMO za pivska natjecanja i marketing.
Na pivskim natjecanjima je potrebno definirati stil kao cilj, kako bi homebrew pivo mogli usporediti sa nekim značajkama i dati mu bodove prema tome. Čak i stilovi po BJCPu (koji se koriste na hrvatskom homebrew prvenstvu) dopuštaju određene raspone u kojima se pivo treba kretati poput: srednje-do-puno tijelo, srednja-do-izražena-hmeljna-aroma. Umjesto da svoje mišljenje formirate po odgovaranju piva u stil koji je deklariran, razmislite rađe malo o okusima i aromama. Da li ste osjetili nešto novo, nešto poznato ali dobro, neku zanimljivu kombinaciju, da li vam je pivo općenito ukusno. Ukratko: ne postoji idealna kombinacija za IPAu, ne postoji savršeno pivo. Postoji samo okvir, a čak i pivo koje iskače iz okvira vam se smije svidjeti.
Digresija – iz istog razloga, nemam pojma kako “pravilno” koristiti aplikacije tipa Untappd ili Ratebeer. Da li uspoređivati pivo sa definicijom (kao pivski sudac), ili ići po osobnim preferencama. S obzirom da korisnici tih aplikacija rade miješano i jedno i drugo, mislim da su te ocjene u najmanju ruku upitne. Ali o tom nekom drugom prilikom… 🙂
Što se marketinga tiče, pivski stilovi omogućavaju da pivar preko etikete brzo (i okvirno) komunicira kupcu što može očekivati od te boce. U šarenom neredu craft-polica, vjerojatno to ima smisla.
Ali isto tako vodi do nekakvih mutacija stilova u potpune gluposti. IPA je (vjerojatno zbog uzbudljivih američkih hmeljeva) u nekom trenu tokom razvoja modernog craft piva postala najprodavaniji stil. Što su mudri marketingaši napravili – počeli su lijepiti IPA na svako pivo koje ima ikakvu značajniju aromu hmelja. To je čak i BJCP natjeralo da ima miljardu podvrsti IPAe. A na policama se pojavljuju razne belgian-mexican-donut-milkshake-farmhouse-IPA gluposti, zato jer taj naziv prodaje pivo. Što opet dovodi do konfuzije, jer ako je sve IPA, onda i ništa nije IPA. Recimo. 🙂
Kako riješiti taj problem opsesije pivskim stilovima?
Nisam siguran. Sa strane potrošača – osobno bi preporučio ljudima da pročitaju o tim stilovima kako bi saznali čega sve uopće ima. A nakon toga da se opuste i popiju pivo. Samo popiju pivo, ne da sude pivo. Zapravo, razmislite što ste okusili i mirisali, da li vam se to sviđa, da li bi vam se moglo sviđati. Ako ste potpuno ludi, dopustite si čak i subjektivnost. Neka vam dobro društvo i dobra lokacija dignu ocjenu u glavi. To je pivopija level pro. 🙂
Sa strane pivara – smatrao bih čak osvježavajućim da nađem bocu koja na prednjoj etiketi nema izražen stil. A na stražnjoj nek piše opis što je pivar htio reći i kakve okuse postići. Bez stila. Mogu si priuštiti pročitati tri retka teksta.
Da li je tržište spremno za tako nešto? Možda i ne. A možda je baš to niša gdje se netko može probiti.
Živjeli.
Kruh sa saison kvascem
Uz ovu zamamnu sliku vas želim podsjetiti da je danas promocija Hoppy Saison-a iz kolaboracije Pulfer – Zao Gnom.
Kruh je napravila Hmeljita sa saison kvascem, baš od tog piva #malažuta. Moram priznati da se saison ne osjeti u kruhu, ali je svejedno fin još ovako vruć, mmmm. 😀
Kakav je saison, još ne znam! Ali možete ga probati danas od 19 sati u A most unusal garden. Nabacite koji komentar na Untappd ili RateBeer ili negdje, da znamo da li vam se sviđa. 🙂
Vidimo se!
Pulfer & Zao gnom collab
Proteklih par dana je bilo dosta zanimljivo.
Prvi put je ekipa Zao Gnom (Hmeljita i ja) sudjelovala u “collaboration brewing” sa našim prijateljima iz pivovare Pulfer!
Collaboration, kolaboracija, zajedničko kuhanje, suradnja… obično označava da dvije pivovare zajednički snagama skuhaju neko pivo.
U našem slučaju, kuhali su Pulferi (odnosno Žina, njihov glavni brewer) kao profesionalci. Oni sada kuhaju pivo koristeći dosta novi Letina Inox pogon pivovare Lepi Dečki u Čakovcu. Iznajmljuju resurse, jelte. Vrlo seksi gomila inoxa, ako smijem reći.
Ako idete tamo, u blizini je hotel sa modernim ambijentom.
Promatranje i pomaganje u kuhanju otvara neke vidike, jer postaje očitije na koje načine je homebrewing različit (ili sličan) profesionalnom pogonu. Principi jesu otprilike isti, samo je na profesionalnoj razini sve puno veće, puno skuplje, puno teže za nositi, puno više se pazi na sanitaciju (makar nijedan homebrewer neće priznati da mu sanitacija nije 100% sigurna 😀 ), puno više ventila, ZBILJA puno više ventila…
Uglavnom, ista stvar, samo skroz različito. 😀
Mi smo u ovom collaborationu dali nešto malo iskustva kao homebreweri, malo smo nosili i gurali slad, ubacili malo hmelja u boil kettle. Osim toga smo maltretirali Žinu sa pitanjima tipa “oooooh, what does this button doooo?”. Vremenske prilike su nam osigurale da ne bude hladno, pogotovo uz grijače, paru itd. Na povratku je termometar u autu pokazivao 38 stupnjeva, čisto za referentnu točku.
Vrlo zabavno i zanimljivo iskustvo, i veliko hvala Pulferima što su nas zvali. 🙂
Za ovaj tren još neću reći o kojem pivu se radi, makar sam već iz par smjerova čuo tračeve. 😀
Idem rađe tražiti kako da bocu stavim u okvir na zidu. 🙂
A evo i par slika sa kuhanja…
Stavio bih i par videa, ali ne mogu na ovom besplatnom WordPressu. 😉
Živjeli! 😀
Oš – neš?
Trenutno pijuckam jedan domaće-kuhani tripel koji je zapravo dosta dosadnjikav, a još nije vrijeme da pišem o nekim drugim kuhanjima ili pivskim zanimacijama, pa ću se opet malo baciti u filozofiranje.
Craft pivska scena u svijetu, Europi, a već donekle i u Hrvatskoj solidno razvila. Ima žiljarde (jako velik broj) različitih piva – domaćih i uvoznih, posvuda pivski događaji (AKA eventi), pivovare niču na svakom uglu, pivski blogeri drobe tekstove o sladno-hmeljastom napitku, svi klikaju po aplikacijama za ocjenjivanje, procjenjivanje, dijeljenje, šeranje, lajkanje – pivovara, piva, etiketa, svakog pojedinog gutljaja. Pivski turizam nije više prazna floskula, ljudi zbilja putuju i posjećuju pivovare isto kao što bi posjećivali muzeje, dvorce ili prirodne ljepote. Svaki drugi grad, općina, selo i vikend naselje se okušava u svojem “jedinstvenom” pivskom festivalu. “Sljubljivanje” piva s hranom, preljub piva s whiskyjem, kuhanje s pivom, yoga s pivom, ******* s pivom.
Stvorio se dosta solidan šum u sustavu. 🙂
Iako na prvu zvuči kao “prihvaćam izazov” tip ideje, čovjek ne može “živjeti pivo” 24 sata dnevno, 7 dana tjedno. Zašto? Jer većina ljudi (osim nešto malo profi pivara) mora raditi neki drugi stvarni posao. Jer ne bi bilo zdravo toliko piti. Jer je to, realno gledano, skup sport.
I na kraju krajeva – iz principa, jer ne odgovara sve svakome.
STOGA… sam osmislio ovu kraću OSOBNU listu “dos and don’ts”. Zabave radi, koristit ću prijevod “hoću – neću”. Znam mnogo ljudi koji se neće složiti s mojim pogledima i to je sasvim ok, ne moramo svi biti isti, nemojte prestati pratiti moj blog. 😀
1) Bavljenje pivskim temama.
Neću: se predstavljati kao vrhovni autoritet o pivu. 😀 To što pišem blog ne znači da sam stručnjak u tom polju. Sigurno da u tekstovima negdje ima krivih informacija i/ili gluposti. Ako primjetite neku, slobodno me ispravite.
Hoću: pisati blog o pivu, pivarenju i pivopisima-putopisima. Mislim da je tema zanimljiva. Baveći se time na razini hobija mislim da sam skupio neka znanja koja bi i drugima mogla biti korisna. Ili zabavna. Ništa više ništa manje.
2) Money makes the beer go round.
Neću: plaćati brutalno visoke cijene nekih pojedinih piva, koje su toliko visoke samo radi visoke potražnje. Neka piva dostignu određeni uzvišeni status zbog ocjena po aplikacijama i onda im cijena raste u nebo. Iako ne sumnjam da su Westvleteren 12 ili Pliny the Elder (Russian River Brewing) izvanredna piva, ne želim njih davati nekoliko puta više para nego za neki drugo (dobro) pivo tog stila. Iako, razumijem da je radoznalost jaka (“zašto je baš to pivo smatrano naj…”). Možda popustim u nekom trenu slabosti. 🙂
Hoću: pljunuti malo više para za degustiranje stilova koji zahtijevaju više truda, vremena, sastojaka. Ponekad.
3) Entuzijast, fan ili groupie? Tko je tu radi koga? I tko tu koga?
Neću: čekati u redovima za neko pivo, u maniri fanova određenih brandova mobilnih telefona. Ne, ne, ne, ne i ne. Ovaj dio pišem jer sam neki dan vidio snimku ljudi koji su cijelu noć (bar toliko) čekali ispred neke pivovare kako bi uspjeli kupiti pintu nekog (ne sumnjam dobrog) piva. Po kiši.
Nema šanse. 😀
Hoću: ako u nekom stranu gradu ima pivovara koja mi je draga zbog atmosfere, nekadašnjeg dobrog provoda ili kojeg god subjektivnog razloga – pri ponovnom posjetu tom gradu ću se vratiti u tu pivovaru. Kao totalni fan. Ali ne kao groupie. 🙂
4) Ash Ketchum ne pije pivo.
Neću: skupljati Pokemone. 🙂 To znači: pod svaku cijenu pokušati probati što veći broj piva (i naravno to registrirati na Untappd ili Ratebeer ili nešto treće). Da, znam da ima ljudi koje to veseli, i neka im je. Ali ja neću. Ne zanima me doživljaj nekoliko gutljaja svakog bugarskog blond alea, indijskog makro-lagera ili chileanskog gosea.
Ne moram skupit sve.
Hoću: Probati što više piva kada dođem u točionicu neke pivovare. Ako sam već tamo, onda želim vidjeti što baš oni nude. Ne može lokalnije. I onda ću probati i helles i blond i kućnu mineralnu vodu ak treba. 🙂
5) Veli kum da je craft sad in.
Neću: Ići daleko od doma na svaki pivski “festival” kojeg lokalni poduzetnik odluči održati. Nešto me ipak mora privući na festival, jer domaćih piva nema toliko da bi na svakom mogao probati nešto zanimljivo (ili možda novo). A nema se baš ni vremena/novaca beskonačno.
Hoću: ići na druženja kućnih pivara, jer se tu zapravo radi više o druženju nego o pivarenju. Uvijek bude dobar provod. A drugi dan se uredno možeš oporaviti doma.
6) Od viška glava boli.
Neću: ovo ću garant jednom prekršiti i onda zaključiti da zbilja više neću: Ići na veliki, razvikani pivski festival koji nudi abnormalan broj vrhunskih pivovara i piva. Možda zvuči čudno da me takvo nešto malo odbija, ali evo argumentacije: Te stvari su skupe, to je neizbježno. Te stvari su u inozemstvu, zasad je i to neizbježno. Ne vidim jako puno smisla putovati i onda pod pritiskom (jer šteta je propustiti neko pivo kad si već tamo) pokušavati uliti u sebe desetke različitih gutljaja različitih svjetski poznatih piva. Na desetom od tih “gutljaja” već ne znaš di ti je glava a di rep, a ne da relaksirano pijuckaš u dobroj atmosferi.
Očito ja mislim da može biti previše dobroga na jednom mjestu. Ili u jednom danu.
Hoću: planirati putovanje sa dobrim dijelom vremena predviđenim za posjete lokalnim pivovarama. Nemam nikakvog problema s tim da mi je pivo tematika nekog putovanja. Ali, sigurno ću pokušati doživiti i druge aspekte nekog mjesta. Nije baš SVE u pivu. 😉
Mislim da je to dovoljno za ovaj put. Našlo bi se još, ali presušio mi je tripel. 😀
Što vi mislite? Nabacite koji komentar. 🙂
Živjeli!
BeerYard fest – vopi u Čvari
Pivskih festivala svih oblika i boja ima već na svakom uglu u Hrvatskoj pa nema smisla svaki posebno najavljivati. Osim toga, kalendar za većinu možete naći na Pivariumu. Ali ipak, jedan ću najaviti jer bi trebao imati malo drugačiji značaj.
Radi se o BeerYard festivalu, koji će se održati 27.8.2016 u velikom dvorištu kluba Močvara. Na Facebook event se možete zakačiti OVDJE. Imaju naravno i FB i Twitter accounte, pa ih slobodno i tamo zapratite.
Ovo bi trebao biti festival napravljen “od craftera za beergeekove”, po mojoj slobodnoj interpretaciji. Iako je pivo glavni motiv i u samom nazivu, ovaj festival okuplja tri nezavisne scene: pivsku, street food i glazbenu.
Kako će to izgledati… odlična lokacija, dvorište kluba Močvara (meni osobno najdražeg u Zagrebu), piva domaćih craft pivovara uz dodatak nekih zagrebačkih craft pubova, brdo dobre hrane i koncerti.
Što više vam može trebati za dobar provod, pitate se? E pa dođite malo ranije, jer već popodne kreću neke pivske radionice, predstavljanje portala Pivarium, paneli itd.
Ulaz se naplaćuje kako bi se pokrili troškovi organizacije, ali samo 35 kuna i karte su već u prodaji. Lokacije potražite na profilima BeerYard festivala.
Jedna karakteristika ovog festivala je da pivari neće plaćati za sudjelovanje na njemu. Dobiti će mjesto za prodavanje, a dalje je na njima da odrede cijenu i sve ostalo. Koliko čujem stvari nisu takve po mnogim drugim festivalima koji niču kao gljive poslije kiše. Možda vam se to čini kao dosadan organizacijski detalj, ali zbog toga možete znati da pare koje pljunete za pivo idu baš onome tko pivo proizvodi, bez da ga netko usputno muze. 🙂
Dodatna zanimljivost su (bar) dvije pivovare koje dosad nisu bile dostupne u Zagrebu, Varoška i Valens, pa eto prilike da probate nešto novo, nešto divlje. 😀
To je to, vidimo se tamo.
Živjeli!
Nova piva novih stilova
Taman sam kritizirao kako nitko ne izlazi sa nekim novim stilovima, kad li ono… poznate face na sceni otkrivaju neka nova piva…
Zmajska pivovara tako ovaj četvrtak u Tolkiensu premijerno toči american wheat ale iliti HOPPY WHEAT.
Isto tako, Varionica je pustila hoppy lager u prodaju. Trenutno na otoku Visu, a trebalo bi uskoro biti i po drugim mjestima.
Kad bi bilo još hoppy lagera Baltazara od Medvedgrada i kada bi se negdje našao India Pale Lager(kojeg još nisam uspio probati) od Pivionice, bilo bi kao stvoreno za paralelno kušanje, misaono glađenje brade i kvazi-stručnu diskusiju. 🙂
Pivovara Prvo viško pivo je izašla sa tri svoja piva: pale ale, porter i nešto manje uobičajeni saison. Ha! Znao sam da saisoni dolaze u modu. 🙂 Ukrao sam im sliku sa Facebooka, nadam se da neće zamjeriti.
Ima još nekih uradaka, koji mislim da su još uvijek neslužbeni, pa ću ih zasad pustiti u miru. Ako dođu u regularnu prodaju, biti će zanimljivosti. I dalje se čini da hmelj vodi glavnu riječ što se tiče inovacija. Što je sasvim u redu, hmelj je zakon. Porteri i stoutovi drže (vjerojatno slabiju ali) postojanu poziciju. Saisoni ipak ukazuju da bi se pivska publika mogla početi upoznavati i sa drugim smjerovima okusa, onima u kojima dominira kvasac. Koje sve krasne kombinacije dolaze nakon toga, možemo samo iščekivati.
Oooosim toga, priča se da bi se mogao dogoditi jedan vrlo zanimljiv craft pivski event. Zasad isto neću izlanuti o čemu se točno radi, gradim napetost. 😀
Uglavnom, pivarska scena u Hrvatskoj se komeša, i mislim da nam je svima drago zbog toga.
Samo tih par sitnica od mene za danas.
Živjeli!
2016 – komentar o domaćem craft pivarstvu
Od pojave prve craft pivovare u Hrvatskoj je prošlo već podosta vremena i sada je već definitivno tren da se malo prokomentira gdje je craft scena i kamo sve to ide. U 2016 funkcionira već par desetaka craft pivovara u Hrvatskoj. Niču kao gljive poslije kiše, reklo bi se. Nekako je to bilo i za očekivati. Ako se craft revolucija dogodila u drugim zemljama, bilo je vjerojatno da će i domaća publika prepoznati craft pivo i njegove prednosti. O tome što je zapravo craft pivo sam već drobio OVDJE, pa to neću ponavljati. No, da utvrdimo još jednom bit crafta. Bit (bar što se tiče samog piva) je da pivar napravi svoju kreaciju, interpretaciju određenog stila (ili namjerno mimo stila) i na taj način susretne specifične želje određenog dijela pivske publike. Craft piva se međusobno razlikuju, i nije očekivati da će široke mase obožavati baš svaki stil ili svaku njegovu interpretaciju. Craft pivo ima osobnost i izraženije karakteristike od uobičajenih industrijskih piva. A ako nema, onda bi bar moralo imati višu kvalitetu od njih. Mora naime imati bar neku prednost, osim tople ljudske priče pivara.
You had one job…
I tak, craft pivo je došlo i ostaje. Ono je i trend i (vjerojatno) budućnost. Možda će nekog naljutiti što kažem da je to trend, ali budimo realni – publika se tek razvija, nemaju svi koji piju craft istančana nepca i izgrađeno iskustvo u degustiranju. Neki ga piju jer je to sad cool. To nije ništa previše tragično jer ima svoje pozitivne posljedice. Polako, ali sigurno i ugostitelji i trgovci shvaćaju da craft ima svoje prednosti. A najbitnija prednost je najčešće to da se dobro prodaje. 🙂 Ima i to smisla, trgovci i ugostitelji žele prodavati stvari. Šteta da “entuzijazam” za praćenjem tog “trenda” dosta često nije popraćen nekim tehničkim uvjetima. Dobro craft pivo, ma koliko dobro napravljeno, je delikatno biće. Kako pivar mazi i pazi kvasce, slad i hmelj u pivovari, tako se prema njemu treba odnositi i cijelim putem do potrošača. A to se često ne radi. Loše skladištenje bez hlađenja, stajanje na svjetlu i suncu, neodržavanje linija za točenje, predugo stajanje na raznim policama… sve to uništava pivo. A kada ga kupac dobije u takvom lošem stanju, vjerojatno će optužiti pivara. Kako od pivara očekujemo da napravi dobar proizvod, tako moramo očekivati i od svih drugih u prodajnom lancu da daju sve od sebe da pivo dođe na stol u najboljem stanju. “Čuvati u mračnom i hladnom prostoru”.
Dindrlica s kriglom…
Nisam siguran kako se točno kreće mindset pivske publike u Hrvatskoj, ali nadam se da se isto polako razvija u nekom normalnom smjeru. Normalan smjer bi bio prvenstveno bila edukacija. Da ljudi znaju što piju, što vole i što ne vole. Možda zvuči čudno, ali moguće je ne znati kakvo pivo voliš. 🙂 I piti nešto što su te uvjerili da je dobro, sve dok ne nađeš zbilja dobro pivo istog stila. Treba isprobavati stilove, razmišljati o greškama i manama u onom što piješ. Nije to samo za najzabrijanije beergeekove.
No ono što se čini postojanim, to je odnos medija i marketinga (ugostitelja) prema craftu. I taj odnos IMHO, nikako da krene u pravom smjeru. I dalje se čini preteškim odoljeti pisanju tekstova koji pokušavaju uvaljati nekakve bezvezne stereotipe o tome koja populacija treba voljeti kakvo pivo. Muškarci gorko, žene slatko, bla bla bla. To sam već istaknuo OVDJE. Ali treba ponavljati, sve dok se uz članak o pale aleu stavlja velika slika sisate gospođice u dindrlici sa litrenom kriglom nečega (vjerojatno Oktoberfest lager). Dok konobarice u nekim craft establišmentima moraju nositi kvazi-seksi uniforme koje nemaju veze s ničim, a kamoli craft pivom (doduše, na jednom mjestu su odustali od tih gluposti).
Čuo sam više puta da se “mora tako” jer publika jednostavno želi “sise i guzice”. Ja bih imao malo više povjerenja u publiku. Ponudite im dobre i edukativne tekstove. Ponudite im normalnu ljudsku atmosferu u craft birtijama. Ploča se popisom piva u ponudi, osoblje koje će ti znati objasniti i preporučiti. A za sise i guzice će se publika sama snaći.
Ziher je ziher…
Oke, dosta aktivizma. 🙂 Ajmo sad malo o stilovima. Kako sam rekao, dosta novih pivovara se pojavljuje na sceni. Neke, ne mnogobrojne su već i nestale sa scene od početka cijele priče. U nekom strahu od tržišta naviklog na svijetle lagere, novi craft proizvođači se najčešće odlučuju za određeni stil iz skupa “entry” piva koje će im biti osnova proizvodnje. Najčešće uz napomenu “planiramo u budućnosti raditi i XYZ”. Taj entry stil je u najviše slučajeva pale ale. Ponekad se pojavi i neki blond ale, koji ima još i manje izražene okuse i mirise. XYZ pri tome bivaju neki zanimljiviji stilovi, za koje pretpostavljam da ih pivari žele raditi po svom guštu. Ok, razumijem, treba imati bazno pivo koje će donositi novce u biznis. Ali sada je tržište ipak već dovoljno stasalo da bi sasvim sigurno prihvatilo i malo više od pale alea. Kada se pojavi neka dobra domaća IPA na tržištu, redovito se razgrabi. Prihvatilo bi možda i drugačije (a ne više) od pale alea – gotovo da nema nijednog piva koje ide u nekom belgijskom smjeru. Možda bi se moglo usmjeriti i prema sladu, a ne samo (američkom) hmelju. Craft pivo je doživilo boom jer su ljudi bili zasićeni jednim te istim sadržajem u različitim pakiranjima. Možda bi onda trebalo ciljati na “drugačije”, a ne na “isto”.
Substance over style…
Stilove sam prokomentirao. No nažalost, treba malo prokomentirati i sadržaj. Dakle, kao što sam rekao, postoji cijeli niz uvjeta koje treba ispuniti da bi pivo došlo u dobrom stanju do potrošača. A i svaki stil se ne može svidjeti svakom potrošaču, ukusi i dalje postoje i dobro da postoje, bilo bi dosadno bez rasprava jel bolja IPA ili saison.
Unatoč tome, određeni manji broj piva koja se pojave na tržištu jednostavno nisu dobro napravljena. Imaju greške za koje se dosta sigurno može pretpostaviti da su nastale u pivovari, a ne negdje kasnije. Osobno, najčešće potičem na prihvaćanje fluktuacija u šaržama nekog piva, meni je to čak i zanimljivo. Ali ako su to fluktuacije u dojmu, a ne kardinalne greške. Neke pivovare su imale greške, ispravile su ih. Dogodi se svakom i ja ću ponovo probati njihovo pivo. Ali kada neki proizvođač više puta pusti u prodaju pivo koje ne da ima manje greškice, nego je na rubu (ili preko ruba) pitkosti, nešto gadno ne štima. Preporučam i proizvođačima da se i oni educiraju. Ako rade neki stil, pa vjerojatno su probali određeni broj piva tog stila. Neku inspiraciju su imali. Pogotovo ako rade pale ale. 🙂
Ako vam neko pivo ode u krivo, nemojte ga uvaljivati kupcima. Bacite ga. Ta beštija će se sasvim sigurno u nekom trenu okrenuti da vas ugrize za guzicu. A onda je povjerenje teško dobiti nazad.
Imate Internet, društvene mreže, Ratebeer itd. Ako sami ne vidite greške, pogledajte da li vam drugi ukazuju na njih. Ako ne znate gdje je problem nastao, čitajte knjige (jeftine su, uložite toliko), pitajte kolege pivare ili čak homebrewere.
I kamo to sve ide…
U mp3? Ma ne. 🙂 Da završim sa ipak malo veselijim notama. 🙂 Svašta sam tu iskritizirao, ali stanje nije loše. Craft piva ima, sve ga je više, i ima zbilja divnih primjeraka. Polako se proizvode novi stilovi, pojavljuju se novi ljudi. Ima sve više craft festivala, ali drugi bi imali puno više reći na tu temu. 🙂 Homebrewing scena isto raste, što će valjda producirati i više komercijalnih pivara sa hands-on iskustvom. Na greške treba ukazivati, kako bi se mogle popraviti, jel tako? A ukazivanje grešaka nije gunđanje u bradu dok zaključujete da više nikad nećete uzeti pivo neke pivovare. Ako ste dobili nešto loše u čaši u birtiji, vratite i komentirajte. Za te pare trebate dobiti pošten proizvod. Ako kupite pivo i očigledno je (treba trening za to prepoznati) da je staro ili bilo u lošim uvjetima, vratite i komentirajte prodavaču. Ako probate neko pivo i kiselo je, ima okus na karton, ima napadno jaki alkohol, neopravdano ima medicinske mirise ili nešto takvo – kontaktirajte proizvođača i recite: “čovječe, nešto radiš krivo”. Treba održavati dovoljno visoke standarde.
A kad je pivo koje pijete dobro ili odlično… opet recite to pivarima, mislim da i zato rade taj posao. Mislim da nije samo zbog zgrtanja bogatstva. 😀
Živjeli!
Kako preživjeti craft/homebrew party?
Bliži nam se party Hrvatskog homebrew prvenstva, pa sam poželio staviti par jednostavnih savjeta kako preživjeti jedan takav event. Svima je jasno da je to pivski event, na kojem se (ne bi čovjek vjerovao) pije pivo. Podosta piva.
Savjet #1: Nemojte doći autom.
Ne, zbilja, nemojte. To vam drastično popravlja izglede za preživljavanjem, kažu znanstvenici. 😉 Nećete popiti 2 mala piva i stati na tome, to znate i sami. Vožnja u pijanom stanju nije kul, nego je opasna za vas i druge. Za birtijašku cijenu craft piva možete si platiti Uber da vas preveze preko pola grada. Pod pretpostavkom da s nekim i dijelite vožnju, vožnja je zbilja sića. Nemojte si radi par kuna priuštiti da vam neki pijani udes pokvari najbolji pivski tulum godine.
Ako nećete Uber, ima i drugih taksija. I javni prijevoz (još je rano kada party završava). I popularni “cipelcug”.
Savjet #2: Ma zapravo sam samo htio reći savjet #1. 🙂 Osim toga, ne zaboravite se rehidrirati (to znači piti dovoljno vode, a ne samo tankati pivo u sebe). Pojedite nešto. Družite se. Teško da vam neće biti dobro.
“Do not be stubborn, HYDRATE BITCH! Drink water.”
Živjeli!
[Recenzija] Dva barleywinea od Het Uiltje
Barleywine, malo teorije i degustacija.
Što je zapravo barleywine?
U najkraćem opisu, jako ale pivo sa kompleksnim sladnim okusima, dodatno pojačano voćnim aromama i hmeljem. Radi se o gustom pivu, jakog tijela i viskoznosti, sa primjetnim utjecajem topline alkohola. Nešto za male čaše i polagano uživanje. Prema BJCP stilovima iz 2015 godine, razlikuju se English i American barleywine, gdje potonji ima izraženiji utjecaj američkih hmeljeva (tko bi pogodio 🙂 ). Po mom mišljenju, to je manje razvikani rođak RISa (russian imperial stout), bez izraženih kavasto-čokoladnih aroma od prženog slada. Čak i boja može varirati od duboko zlatne do tamno smeđe, pa čak i izgledom može sličiti tamnim imperijalnim pivima.
Kao što je slučaj i sa drugim jačim pivskim stilovima, barleywine se ponekad odležava u drvenim bačvama, što ostavlja dodatne arome. Često se koriste bačve u kojima je već odležavalo neko jako piće poput whiskyja, bourbona, sherryja i slično, i svaka od tih bačvi nameće svoj osobni karakter u pivo.
Pivovara Het Uiltje iz Haarlema (Nizozemska) definitivno ima iskustva u proizvodnji imperijalnih piva odležavanih u bačvama, i za ovaj put ću recenzirati dva njihova barleywine-a. Koliko vidim, radi se o istoj recepturi, no ove dvije varijante su odležavane u bačvama od različitih žestica. Zanimljivo je usporediti koliko razlike u okusima uzrokuje bačva u kojoj se pivo odležavalo. Sve u znanstvene svrhe, naravno. 😀
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Auchroisk whisky cask aged)
Izgled: tamno smeđe, smeđa pjena velikih mjehurića. Malo nepostojana.
Miris: slad, blagi roast na početku, hrpa bačve od whiskeya. Alkohola nema previše u mirisu, 13,4%. Orašasto i višnjasto. Više roasty kasnije.
Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano. Svilenkasti sladni okus, nešto višnje i suhog voća. Prema kraju se osjeti bačva, malo grubosti i alkohola. Ne mogu zamjeriti. Kompleksnost je zbilja na razini, a i količina koliko su okusi izraženi. Finish je kao čokoladni bomboni punjeni nekim alkoholom. Ma mrak.
Mišljenje: Nisam siguran da li je baš barleywine, malo mi je mračno za to. Ali totalno me nije briga. Još jedno ludo pivo od Uiltje. Ako dođete u priliku, nikako propustiti.
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Bunnahhabhain whisky cask aged)
Izgled: tamno smeđe, blago hazy. Tanka bež pjena koja brzo nestaje.
Miris: čokolada, vanilija, dosta drva i whisky mirisa. Nešto alkoholnog mirisa, zapravo podosta. Malo orašasto, keksi od integralnog zrnja. Nema višnje. Zbilja dosta bačve. Malo duhana. Malo marcipana.
Okus: Ako se ravnamo prema mirisu, okus je dosta smooth što se tiče alkoholne topline. Tijelo je puno, lagano karbonizirano. Slatkasti okusi, čokolada, kava, rum kocke, kolači… Pri kraju ipak izlazi malo whisky žestine sa solidno drvenastih, bačvastih okusa. U aftertasteu ostaje malo mesnog okusa, možda soja-sos. U finishu ima solidna količina roasty gorčine koja zapravo balansira općeniti slatki i sladni dojam.
Mišljenje: Isto možda malo pretamno za standardni barleywine, ali totalno nije bitno. Čini mi se malo zaokruženiji i balansiraniji od prvog Bla Bla Bla. Fina su oba.
Nadam se da će se ovaj “trend” jakih piva iz drvenih bačava uskoro pojaviti i kod nas. Sasvim sam siguran da tržište ne bi odbilo ovakve bombe okusa i mirisa. “Nezgodno” kod takvih piva je što obavezno zahtijevaju duže odležavanje kako bi se svi okusi zaokružili i došli na svoje mjesto. Kada kažem duže, mislim na godinu dana ili čak nekoliko. Stoga ideja za sve ove nove pivovare koje izlaze na tržište: odmah skuhati neki barleywine ili RIS, spremiti negdje na sigurno i za godinu-dvije imati ćete hit. 😀
Živjeli!
- 1
- 2
- …
- 5
- Sljedeće →
Zao Gnom Homebrewing 