Month: Svibanj 2016
Kako preživjeti craft/homebrew party?
Bliži nam se party Hrvatskog homebrew prvenstva, pa sam poželio staviti par jednostavnih savjeta kako preživjeti jedan takav event. Svima je jasno da je to pivski event, na kojem se (ne bi čovjek vjerovao) pije pivo. Podosta piva.
Savjet #1: Nemojte doći autom.
Ne, zbilja, nemojte. To vam drastično popravlja izglede za preživljavanjem, kažu znanstvenici. 😉 Nećete popiti 2 mala piva i stati na tome, to znate i sami. Vožnja u pijanom stanju nije kul, nego je opasna za vas i druge. Za birtijašku cijenu craft piva možete si platiti Uber da vas preveze preko pola grada. Pod pretpostavkom da s nekim i dijelite vožnju, vožnja je zbilja sića. Nemojte si radi par kuna priuštiti da vam neki pijani udes pokvari najbolji pivski tulum godine.
Ako nećete Uber, ima i drugih taksija. I javni prijevoz (još je rano kada party završava). I popularni “cipelcug”.
Savjet #2: Ma zapravo sam samo htio reći savjet #1. 🙂 Osim toga, ne zaboravite se rehidrirati (to znači piti dovoljno vode, a ne samo tankati pivo u sebe). Pojedite nešto. Družite se. Teško da vam neće biti dobro.
“Do not be stubborn, HYDRATE BITCH! Drink water.”
Živjeli!
[Recenzija] Jopen – Koyt
Pivovara: Jopen
Pivo: Koyt
Izgled: crveno bakreno, mutno. Bež pjena koja dosta brzo u potpunosti nestaje.
Miris: Bogati sladni i slatkasti miris. Bogato karamele. Pregršt kolačastih i orašastih mirisa. Suho voće, smokve i možda grožđice. Neki blago “hladni” mentolasti ili Bronhi bombon miris. Toasty kruh.
Okus: Jače tijelo, lagano karbonizirano. Sirupasto i slatkasto. Sasvim blaga gorčina na kraju. Orašasti plodovi, marcipan, čak malko u smjeru neke Nutelle. Tostirani sladovi. Hrpe suhog voća, možda i malo višnje. Neki slankasto-metalik štih, ali uklopljeno.
Mišljenje: Jako, gusto, sirupasto desertno vino. Ovo je slatka i sladna bomba, možete ga taman popiti umjesto kolača nakon ručka. Zanimljivost je što se radi o gruitu, pivu bez hmelja. Umjesto toga, koriste se razni začini i trave. U Koytu je korištena mirta. Recept je reprodukcija piva kuhanog po receptu iz godine 1407 iz Haarlema. Nije pretjerano bitno za okus i miris, ali je zanimljiv PR podatak. 🙂
Živjeli!
[Brewday] Dark Saison
Random slika slada, jer je to prikladno!
Ne treba se uvijek baš držati pivskih stilova. Bar belgijanci znaju da je to istina. Smislite koncept, vlastiti stil, i ako dobro protpostavite što bi na kraju od tog piva trebalo ispasti, ponekad ćete biti vrlo sretni rezultatom.
A kojiput ćete dobiti drek. 😀
S obzirom da sam podosta fasciniran saison kvascima i pivima, sasvim je očekivano da ću se poigrati u tom smjeru. 🙂
Dakle, saison je (kao što već i ptice na grani znaju) originalno bio pivo za sezonske radnike na farmama u Belgiji. Dakle, bio je lagano pivo, koje možeš piti na suncu, na polju, bez da se srušiš nakon 3 dcl. Današnji klasični saisoni (tipa Dupont) su dobrom većinom ipak jača piva, sa više okusa i aroma. Najčešće svijetle boje.
Super. Imamo bazni stil.
Sad da to pokvarimo…
Prvo, ajmo ga potamniti. Ako je BLACK india PALE ale već sasvim poznat i prihvaćen stil piva, zašto ne bi bio i “dark saison”. Nije to sasvim i nemoguće za kupiti komercijalno, evo jednog primjera OVDJE. Dodati ćemo sasvim malo prženog ječma i tamnog karamelnog slada. Toliko da potamni, ali opet da ne dobijemo neki jaki roast. Možda ne bi bilo ni loše sa roastom, ali tu varijantu ću idući put. 🙂
Nešto pšenice da dobije malo grublji kruhasti okus i eventualno popuni tijelo.
Munich za dodatne sladne arome.
Saison kvasac daje vrlo prepoznatljive arome sam po sebi. Kako koji, naravno. Tu bude voćnih aroma, i tih nekih čudnih, gljivastih, pomalo fenoličnih mirisa. Dodajem i malo korijandera koji će pridonjeti svojim limunasto-parfemastim štihom. What could go wrong? 🙂
Ok, i začini su tu.
A što je još “moderno” staviti u svako pivo. Pa američki hmelj, naravno. Ubacujem i solidnu količinu Citre pred kraj kuhanja, nek fino doda svoj cat-piss i citruse.
Pretty much totalni ćušpajz. 😀
Konkretno, recept za 10ak litara izleda ovako:
Slad:
2 Kg – Nova Gradiška Pilsner slad
1 Kg – Pšenični slad
0,5 Kg – Munich
0,3 – Kg Crystal 120
0,1 – Kg Roasted Barley
5g Coriander 15 min
40g Citra 5 min (da, to je sav hmelj, samo 5 minuta prije kraja)
French Saison WYeast
Ukomljavanje oko 67 stupnjeva, mash-out i ispiranje oko 70 stupnjeva.
Početna gustoća je ispala 1.051. Završilo je fermentaciju na 1.005.
Flaširano sa 85 grama šećera da se dobije jača gaziranost.
Početna gustoća baš i nije ispala prevelika, dosta loša učinkovitost. Ali ovaj French Saison kvasac je zbilja nemilosrdan. Sa solidnom količinom karamelnog slada, Municha i pšeničnog slada, sve je pojeo. Ne zanima njega je li šećer kompleksan ili ne. Sve jede. Već kroz nekoliko tura dokazana teorija. Ako hoćete suho pivo, French Saison rastura. A ima i arome koje mi se sviđaju. Malo manje voćno i “gusto” od Belgian Saisona (Dupont kvasac), ali sa dosta oštrim i britkim štihom.
U trenu dok pišem recenziju već ima ponešto starosti, pa su arome Citre već pomalo izblijedile.
Izgled: Sasvim se izbistrilo, tamno krvavo crvene boje. Svijetlo smeđa grudasta pjena koja se dugo zadržava i ostavlja lacing.
Miris: Hrpa crnog ribizla i višnje. Kiselkasti voćni mirisi. Nešto slada i mrvica drvenastog mirisa. Nešto malo alkohola. Mrvica vanilije. Može se prepoznati saisonasta čudnovatost, ali je drugačiji dojam nego svijetle varijante. Podsjeća me miris na neke od turskih slatkiša koje sam probao u Istanbulu. Sirupasto i spicy.
Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Kreće blagim sladom i karamelom naprijed. Malo drvenastog štiha. Prelazi u kiselkastu višnju i tamno bobičasto voće pri kraju. Finish je zbilja suh i pomalo trpak (astringent). Malo više od srednje gorčine u aftertasteu, sa malo drvenastog štiha i kiselkastog voća. Podsjeća na crno vino.
Definitivno uspješan eksperiment. Promijenio bih mu eventualno gorčinu, odnosno balansiranost, sa slađim i punijim tijelom. Što nisam sasvim siguran kako izvesti, jer mi se čini da ovaj kvasac zbilja nije previše briga za temperature ukomljavanja i karamelne sladove. Inače, ovo je vrlo zanimljivo pivo. Moglo bi se povlačiti neke paralele sa crnim vinom i sasvim sigurno je kandidat za kombiniranje sa nekakvom dobrom hranom.
Moguće je da bi bilo bolje zamijeniti pšenični slad sa ječmenim, i malo pojačati karamelu i Munich. Citra je dobro odigrala igru, prije je bila izraženija, ali ne nametljiva. Korijander ne bi prepoznao sam po sebi, dobro je uklopljen, a nije ga puno ni stavljeno.
Ja zadovoljan.
A vi?
Jesam li vas malo zaintrigirao za čudne stilove?
Živjeli!
[Recenzija] Dva barleywinea od Het Uiltje
Barleywine, malo teorije i degustacija.
Što je zapravo barleywine?
U najkraćem opisu, jako ale pivo sa kompleksnim sladnim okusima, dodatno pojačano voćnim aromama i hmeljem. Radi se o gustom pivu, jakog tijela i viskoznosti, sa primjetnim utjecajem topline alkohola. Nešto za male čaše i polagano uživanje. Prema BJCP stilovima iz 2015 godine, razlikuju se English i American barleywine, gdje potonji ima izraženiji utjecaj američkih hmeljeva (tko bi pogodio 🙂 ). Po mom mišljenju, to je manje razvikani rođak RISa (russian imperial stout), bez izraženih kavasto-čokoladnih aroma od prženog slada. Čak i boja može varirati od duboko zlatne do tamno smeđe, pa čak i izgledom može sličiti tamnim imperijalnim pivima.
Kao što je slučaj i sa drugim jačim pivskim stilovima, barleywine se ponekad odležava u drvenim bačvama, što ostavlja dodatne arome. Često se koriste bačve u kojima je već odležavalo neko jako piće poput whiskyja, bourbona, sherryja i slično, i svaka od tih bačvi nameće svoj osobni karakter u pivo.
Pivovara Het Uiltje iz Haarlema (Nizozemska) definitivno ima iskustva u proizvodnji imperijalnih piva odležavanih u bačvama, i za ovaj put ću recenzirati dva njihova barleywine-a. Koliko vidim, radi se o istoj recepturi, no ove dvije varijante su odležavane u bačvama od različitih žestica. Zanimljivo je usporediti koliko razlike u okusima uzrokuje bačva u kojoj se pivo odležavalo. Sve u znanstvene svrhe, naravno. 😀
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Auchroisk whisky cask aged)
Izgled: tamno smeđe, smeđa pjena velikih mjehurića. Malo nepostojana.
Miris: slad, blagi roast na početku, hrpa bačve od whiskeya. Alkohola nema previše u mirisu, 13,4%. Orašasto i višnjasto. Više roasty kasnije.
Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano. Svilenkasti sladni okus, nešto višnje i suhog voća. Prema kraju se osjeti bačva, malo grubosti i alkohola. Ne mogu zamjeriti. Kompleksnost je zbilja na razini, a i količina koliko su okusi izraženi. Finish je kao čokoladni bomboni punjeni nekim alkoholom. Ma mrak.
Mišljenje: Nisam siguran da li je baš barleywine, malo mi je mračno za to. Ali totalno me nije briga. Još jedno ludo pivo od Uiltje. Ako dođete u priliku, nikako propustiti.
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Bunnahhabhain whisky cask aged)
Izgled: tamno smeđe, blago hazy. Tanka bež pjena koja brzo nestaje.
Miris: čokolada, vanilija, dosta drva i whisky mirisa. Nešto alkoholnog mirisa, zapravo podosta. Malo orašasto, keksi od integralnog zrnja. Nema višnje. Zbilja dosta bačve. Malo duhana. Malo marcipana.
Okus: Ako se ravnamo prema mirisu, okus je dosta smooth što se tiče alkoholne topline. Tijelo je puno, lagano karbonizirano. Slatkasti okusi, čokolada, kava, rum kocke, kolači… Pri kraju ipak izlazi malo whisky žestine sa solidno drvenastih, bačvastih okusa. U aftertasteu ostaje malo mesnog okusa, možda soja-sos. U finishu ima solidna količina roasty gorčine koja zapravo balansira općeniti slatki i sladni dojam.
Mišljenje: Isto možda malo pretamno za standardni barleywine, ali totalno nije bitno. Čini mi se malo zaokruženiji i balansiraniji od prvog Bla Bla Bla. Fina su oba.
Nadam se da će se ovaj “trend” jakih piva iz drvenih bačava uskoro pojaviti i kod nas. Sasvim sam siguran da tržište ne bi odbilo ovakve bombe okusa i mirisa. “Nezgodno” kod takvih piva je što obavezno zahtijevaju duže odležavanje kako bi se svi okusi zaokružili i došli na svoje mjesto. Kada kažem duže, mislim na godinu dana ili čak nekoliko. Stoga ideja za sve ove nove pivovare koje izlaze na tržište: odmah skuhati neki barleywine ili RIS, spremiti negdje na sigurno i za godinu-dvije imati ćete hit. 😀
Živjeli!
[Putopis] Jopen (Haarlem) – 2016
Opet me put doveo u priliku da mogu posjetiti Haarlem u Nizozemskoj. Zašto se tamo ide? Pa simpatičan je grad, arhitektura, vjetrenjača. Ima i solidna ponuda na subotnjem placu. A ima i odličnog piva. U ovom postu, vraćamo se u Jopen.
O ljepotama pivovare Jopen u smislu ambijenta, o detaljima i lokaciji možete pročitati u prvom postu OVDJE. (Ima i lijepih slika 🙂 )
Ovo će više biti priča o odličnom provodu i zavidnoj razini kako te u Jopenu tretiraju kao gosta. A provod je bio zbilja dobar.
Došli smo revno, usred bijela dana. Ako želite izbjeći veću gužvu u Jopenu, to vam je najbolja opcija. Sjeli za poznati šank ispod bakrenih kotlova pivovare, obasjani suncem koje prolazi kroz šarene prozore u pozadini.
Pogledom na ploču na kojoj pišu piva koja se toče, zaključili smo da ima dosta toga o čemu prošli put nisam pisao. Pa je trebalo to “obaviti”. 😀 I tako su krenule degustacije piva koja su više-manje u standarnoj ponudi Jopena. Krenimo malo o njima…
Jacobus RPA (Rye IPA)
Jantarno-bakrena boja, bistro. Postojana bež pjena.
Kruhasta baza u mirisu. Hrpa manga iznad toga. Fini čisti miris hmelja. Malo keksa i vanilije. Odličan miris. Kasnije toasty.
Srednje tijelo, lagano-srednje gazirano. Sladni, kruhasti, raženi okus popraćen voćnim okusima manga i grejpastom gorčinom. Srednja do jača gorčina u finishu i aftertasteu. Cristp suhi završetak.
Jako dobro pivo, vrhunski balansirano. Nikakvih zamjerki.
Mooie Nel IPA
Jantarne boje, mrvicu mutnjikavo. Gusta bijela pjena sitnih mjehurića, kao cappuccino.
Citrusni hmeljevi u mirisu, sa bogatom količinom slada i karamele. Limun-limeta, mrvica meda. Nešto toasta.
U okusu, IPA americana. 🙂 Slad, karamela kao baza. Grejpasta gorčina se gradi od početka i kulminira u finishu. Solidan gorki kick i u aftertasteu. Suhi finish, vrlo pitko i neopterećujuće. Zove na idući gutljaj.
Showcase američka IPA. Hmelj bi mogao malo jače stršati u mirisu, ali to je osobni gušt za pretjerivanjem. Super.
Adriaan Wit
Mutno i žuto. Velika bijela i solidno postojana pjena.
U mirisu dominira kruh, slad… pinca. Slatkasto i cvjetno. Ima nešto štiha vanilije. Bananasti esteri su dosta jaki.
Tijelo je srednje, lagano karbonizirano. Okus pšenice kojeg prati trunka kiselkastog okusa. Cvjetni okus prati kroz gutljaj. Moguće da ima dodanog korijandera.
Gerstebier (ječmeno pivo? 🙂 )
Zlatno, blago mutno. Bijela pjena sa lacingom koja se polagano spušta.Vidljivo je malo mjehurića u čaši.
U mirisu prednjači svijetli slad i reski miris hmelja: citrus, borasto, smola. Kao jako zahmeljeni Pils. Kasnije malo maslaca počne izlaziti, što bi se možda dalo staviti kao zamjerku.
U okusu svijetli slad kao čvrsta baza. Crisp okus. Bogato zahmeljeno. Čisti i izražajni okusi. Suhi finish sa srednjom gorčinom koja ostaje dosta dugo u afteru. Lagano-srednje tijelo.
Čisto, britko pivo. Za popiti veće količine, ali nimalo dosadno. Maslac koji kasnije počne izlaziti malo kvari dojam, jer je hmelj na početku bio odličan. Preživi se. 🙂
I sada kreće taj dio gdje želim nahvaliti način kako te u tom mjestu ugoste. I do ovog trena je sve bilo u najboljem redu. Naručiš pivo, dobiješ… sve super. Ali naš barmen je počeo primjećivati bilježnice i mahnito zapisivanje i fotografiranje svakog piva (kao i u Oedipusu) i počeo se interesirati što radimo. Krenule su uobičajeni razgovori tog tipa “bla bla, beer geekovi, bla bla, blog, bla bla”. Čovjek naviknut na naše lokalne običaje bi možda pretpostavio da će barmen okrenuti očima i produžiti, ali ovaj dotični gospodin se onda tek zainteresirao i počeo “baviti” nama. Navodnici koje koristim nikako ne označavaju da nam je pokušao uvaliti i prodati nešto što ne želimo.
Krenulo je sa “o, vi se baš furate na pivo, ovo bi vas moglo zanimati”. I onda nam je izvadio 6 boca piva za koje nismo imali pojma ni da postoje u njihovoj ponudi. Gledali smo što nam je sve ponudio i zakačili se (naravno) i na par jakih “imperial” piva. Na što nam je čovjek krenuo pričati što sve odležavaju u bačvama i kako ima u pivnici neka “specijalna soba za degustacije” sa takvim ljepotama. Takvo nešto je vjerojatno sasvim ekskluzivno i jako skupo, pa smo se držali ove “uobičajene” ponude. I što je još napravio, a da čovjek ne bi možda očekivao…
Rekao je: “Ako vas zanimaju ta tamna, jaka, imperijalna piva (stoutovi, barleywine, barrel aged itd…) imamo u Haarlemu još jednu…” Tu smo ga prekinuli i rekli da znamo za Het Uiltje i planiramo ponovni pohod i u tu pivovaru. To je već drugi put da u Jopenu reklamiraju drugu lokalnu pivovaru iz istog grada. Konkurencija si tu ne podmeće klipove, nego valjda shvaća da mogu jedni uz druge rasti. Nešto zbilja čudnovato. Ako to nije craft duh, ne znam što je.
No dobro, od ovih boca smo odabrali dvije koje su se činile zanimljivije od drugih. Da budemo iskreni, SVE su zanimljive. Ali kad koštaju 4-7 eura (otprilike), moraš malo kalkulirati.
Sumatra IPA
Jantarne boje, blago mutno. Bež postojana pjena.
U mirisu je uglavnom kava na površini. Uz to se probija nešto voća (od hmelja), možda mandarina. Daje malo oštrijeg dojma iza te kave.
U okusu na početku keksi, kava i nešto citrusa. Solidno tijela (srednje tijelo), srednje karbonizirano. Baš keksi sa narančinom koricom i kavom. Nimalo kavaste kiselosti. Dobra i neočekivana kombinacija.
Moja dodatna zabilješka uz ovo: “treba zbrewati ovakvo pivo doma.”
I budem. 😉
Haarlem Shake (collaboraton w/ Oedipus)
Crno kao mrak, tanka kavasta pjena koja brzo nestaje.
U mirisu drvo, roast, vanilija, voćni miris malina. Kava i čokolada. Blagi alkohol.
U okusu krene kao barrel-aged stout. Kava, drvo, roast, čokolada, keksi. Oko sredine krene smiješno jaki okus maline. Ne, zbilja nisam očekivao da se ovako jasno i izraženo može uklopiti malina u tako jako pivo kao imperial stout. Sirupasto. Blaga kiselost od maline. Ima malo topline od alkohola u aftertasteu.
Odlična kombinacija barrel-aged russian imperial stouta i voća. Prvi put da pijem ovakvu kombinaciju i odlična je. I barrel-aged stout se osjeti, a i malina se izražajno osjeti. Uklopljeno zajedno zbilja na razini genijalnosti.
I ovo želim pokušati napraviti u homebrew varijanti, ali moglo bi biti zeznuto. 🙂
Nastavak priče… komentiramo sa barmenom o pivama, spominjemo mandarine i kavu i sve to što kojiput zvuči kao pretjerivanje. Pa se on opet malo zainati i kaže “mi ovdje radimo i pivske koktele, samo malo…” i ode dalje i donese čašu nečega. “Ajde da čujem što ima u ovom.” 🙂
U tom je bilo nekakvog mandarinastog likera, nekavog tamnog jakog piva itd. Krenemo se raspravljati što sve se da osjetiti u tom pivskom koktelu, koji okusi i mirisi. Krene barmen dalje slagati koktele za probati, koktel sa witbier-om, sokom od naranče i nekakvom jakom cugom na kojoj piše “43”. Baš ljetni i veseli okusi. 🙂 Raspravljamo i dalje kakvih tu mirisa i okusa ima, donosi nam boce žestice koje je koristio, da možemo pomirisati. Uskoro, šank ispred nas izgleda ovako:
Sad se naš barmen zaigrao. Kada se već igramo sa žesticama “Jeste li probali naš gin?”. Nisam ni znao da i destiliraju. (makar su mi boce iza šanka mogle nagovijestiti takvu mogućnost 🙂 ).
“Niste, sad ću ja vama složiti…”
Opet proradi naša nesigurnost, naučena na ovdašnjim prostorima, u neznanju da li ćemo morati platiti još nešto osim piva koja smo naručili. Jer, skupa je zemlja, pa…
Nosi nama naš barmen (sada mi je već neugodno što ga nismo pitali za ime i to…) dvije čašice. U jednoj čaši njihov gin vulgaris, u drugoj “kako ga poslužuju začinjenog” sa grančicom ružmarina i paprom. Ne kužim se u gin, ne znam reći dal je to loše, osrednje ili genijalno, jer sam seljober po tom pitanju. 😀
Ok, i gdje su tu piva? Ne, i dalje ne pijemo piva, nego nas barmen animira…
“A jeste li probali naše okruglice?” 😀
I sad lik nešto klika po touchscreenu blagajne… Komentiramo potiho “pa je#### neće nam valjda i to zaračunat, propadosmo…”
Prolaze minute, valjda smo imali još nekog piva u čaši, to pijuckamo pričamo. Kad eto konobara s drugog kata, nosi tanjur. Ajoj, odu euri. 😀
Okruglice su bile mrak. Došle su četiri, ali nisam se ni sjetio slikati prije nego smo sredili dvije. 😀 Neki senf u ovoj posudici, nisam zapisivao, mislim da je bio malo ljutkast. Tople pržene okruglice sa i bez komadića mesa unutra. Pivski snack za poželjeti. Da ih je donio deset, ne bi bio problem. 😀
Ok… sad ta zabava traje već preko sat i pol. Naš barmen nam donosi potencijalno skupe stvari. Donekle pripiti i vrhunski zabavljeni… pada nam ideja na pamet. Naime, u Haarlem (da, u Nizozemskoj) smo donijeli bocu Zmajskog Portera, da ga slikamo u dalekoj zemlji. Jer je to fora. I jer smo po uvjerenju blago budale. 😀 Mogli bi dati našem barmenu bocu Zmajske, očito se kuži u pivo pa nek proba nešto uz Hrvatske. I to smo napravili. 🙂
Nastavljamo priču o tome kakva je craft scena u Hrvatskoj, lik pokušava pročitat “Žmajska pifofara” ili tako nekako, ispravljamo ga i naglašavamo Z. Ma znate kako to ide.
Ali neće on sad nama ostati dužan. Gleda okolo…hm hm… i donosi nam najdesnije pivo sa one fotke sa 6 boca. Jopen Limited Edition nešto nešto… evo vama onda ovo od mene. Eto, poštena zamjena. Stavlja natpis sa svojim imenom na bocu Zmajske i sprema iza šanka za kasnije. Nešto smo se i dogovorili da ćemo istovremeno piti to, da li te večeri… malo mi je mutan taj dio. Još imam tu bocu koju smo dobili, nadam se da ćemo uspjeti nekako napraviti kontakt da vide bocu slikanu u Zagrebu (u pivnici Jopen ima jedan zid sa slikama raznih ljudi koji su okolo nosili boce, ista fora kao što smo napravili sa Zmajskom).
Došao je kraj “degustiranju” u Jopenu, pa smo se krenuli spremati. Dobili smo još i upute kako točno doći do pivskog dućana u blizini (već smo bili tamo, ali tko će se sjećati) i koja piva od Jopena bi mogli probati (u barrel-aged smjeru).
Na računu, mogli ste pretpostaviti, nije bilo svih onih “dodataka” koje nam je naš barmen donosio uz pivo. Zapravo, potrošili smo i manje nego po nekim drugim pivovarama. Rekli smo čovjeku da nam je bilo super i zahvalili na trudu i što je nekih 2 sata se zabavljao s nama (bez zanemarivanja drugih gostiju na šanku, da bude jasno).
Rekao je nešto u stilu “oh well, it’s my job”.
E pa ako je ovo “samo službena dužnost”, kako je onda kad se s nekim barmenom i sprijateljiš.
Kupili smo i majicu. 🙂
Eto, odličan provod. Gajim nerealne nade da će ovo pročitati i poneki vlasnik ugostiteljskog pivskog objekta, barmen ili konobar i shvatiti što znači osoban i stručan odnos prema gostima. Kada ti osoblje pokaže sve što ti mjesto može ponuditi i što možeš doživiti. Bez napornosti, bez uvaljivanja i “prodavanja” loših ili starih stvari. Pristojno, stručno i sa željom pomoći. Njihov trošak je zapravo bio nikakav, osim osobnog truda.
I zato ću se sigurno vratiti baš u tu pivovaru/pivnicu, makar je daleko i skupo.
Čisto od pisanja ovog teksta mi se vratilo svo veselje od tog posjeta.
Živjeli!
PIVARIUM.com pušten u divljinu!
Extra, extra, read all about it!
Daklem… par kolega (i ja s njima), što blogera, što pivskih znalaca, entuzijasta i inih sektaša je pokrenulo novi web site, PIVARIUM.com.
Tematika je, naravno, pivo. Craft pivo, pivo općenito, homebrewing i što već ide uz to. Tamo ćete moći pročitati pregršt putopisa-pivopisa, recenzija, intervjua, najava… ma bit će zakon.
Naravno, prisutni smo i na Facebooku OVDJE i na Twitteru OVDJE.
Pa da vidimo kako će to ići. 🙂
Ako imate kakvih savjeta, primjedbi i to, javite nam kroz neki od komunikacijskih kanala: FB, Twitter, možete i preko web sitea.
Neka se širi craft revolucija, a ja si idem otvoriti jedan homebrew da proslavim. (u trenutku pisanja, ne doslovno kada je post objavljen 😀 )
I samo jedna zamolba… SHAREajte, LIKEajte i TWEETajte kako niste nikad prije. O tom dijeljenju ovisi koliko daleko će stići pivska vijest i puno nam znači. 🙂
Živjeli!
[Recenzija] Het Uiltje – BCC Porter
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: BCC: Porter (Coffee and coconut porter Grandma’s edition)
Izgled: crno i neprozirno, gusta smeđa pjena sa lacingom.
Miris: Divna kombinacija kave i kokosa. Balansirano u tamni roasty miris piva. Odlično, bez zamjerke. Malo čokolade, vanilija, keks, Raffaelo. Slatkasto, nutty.
Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano. Odlična kombinacija roasta, kave, kokosa, slada, keks, vanilija. Tiramisu. Srednja roasty gorčina na kraju. Nekako silky i slatkasto, kao da ima laktoze, mliječno.
Mišljenje: Jedno jako dobro pivo. Iznimno pivo. Stilski bi išlo u neku Herbs&Spices kategoriju. Svi začini su uklopljeni sa savršenom mjerom. Porter sam po sebi nema nikakvih problema koji mogu nastati radi roastanog slada. Ima sve, ništa ne smeta. Od-li-čno.
Ne treba ni reći, PROBAJTE ovo, ako negdje nađete.
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 