Zao Gnom Homebrewing

[Putopis] Jopen (Haarlem) – 2016

Posted on 09.05.2016

Opet me put doveo u priliku da mogu posjetiti Haarlem u Nizozemskoj. Zašto se tamo ide? Pa simpatičan je grad, arhitektura, vjetrenjača. Ima i solidna ponuda na subotnjem placu. A ima i odličnog piva. U ovom postu, vraćamo se u Jopen.
O ljepotama pivovare Jopen u smislu ambijenta, o detaljima i lokaciji možete pročitati u prvom postu OVDJE. (Ima i lijepih slika 🙂 )
Ovo će više biti priča o odličnom provodu i zavidnoj razini kako te u Jopenu tretiraju kao gosta. A provod je bio zbilja dobar.

Došli smo revno, usred bijela dana. Ako želite izbjeći veću gužvu u Jopenu, to vam je najbolja opcija. Sjeli za poznati šank ispod bakrenih kotlova pivovare, obasjani suncem koje prolazi kroz šarene prozore u pozadini.

Pogledom na ploču na kojoj pišu piva koja se toče, zaključili smo da ima dosta toga o čemu prošli put nisam pisao. Pa je trebalo to “obaviti”. 😀 I tako su krenule degustacije piva koja su više-manje u standarnoj ponudi Jopena. Krenimo malo o njima…

Jacobus RPA (Rye IPA)

Jantarno-bakrena boja, bistro. Postojana bež pjena.

Kruhasta baza u mirisu. Hrpa manga iznad toga. Fini čisti miris hmelja. Malo keksa i vanilije. Odličan miris. Kasnije toasty.

Srednje tijelo, lagano-srednje gazirano. Sladni, kruhasti, raženi okus popraćen voćnim okusima manga i grejpastom gorčinom. Srednja do jača gorčina u finishu i aftertasteu. Cristp suhi završetak.

Jako dobro pivo, vrhunski balansirano. Nikakvih zamjerki.

Mooie Nel IPA

Jantarne boje, mrvicu mutnjikavo. Gusta bijela pjena sitnih mjehurića, kao cappuccino.

Citrusni hmeljevi u mirisu, sa bogatom količinom slada i karamele. Limun-limeta, mrvica meda. Nešto toasta.

U okusu, IPA americana. 🙂 Slad, karamela kao baza. Grejpasta gorčina se gradi od početka i kulminira u finishu. Solidan gorki kick i u aftertasteu. Suhi finish, vrlo pitko i neopterećujuće. Zove na idući gutljaj.

Showcase američka IPA. Hmelj bi mogao malo jače stršati u mirisu, ali to je osobni gušt za pretjerivanjem. Super.

Adriaan Wit

Mutno i žuto. Velika bijela i solidno postojana pjena.

U mirisu dominira kruh, slad… pinca. Slatkasto i cvjetno. Ima nešto štiha vanilije. Bananasti esteri su dosta jaki.

Tijelo je srednje, lagano karbonizirano. Okus pšenice kojeg prati trunka kiselkastog okusa. Cvjetni okus prati kroz gutljaj. Moguće da ima dodanog korijandera.

Gerstebier (ječmeno pivo? 🙂 )

Zlatno, blago mutno. Bijela pjena sa lacingom koja se polagano spušta.Vidljivo je malo mjehurića u čaši.

U mirisu prednjači svijetli slad i reski miris hmelja: citrus, borasto, smola. Kao jako zahmeljeni Pils. Kasnije malo maslaca počne izlaziti, što bi se možda dalo staviti kao zamjerku.

U okusu svijetli slad kao čvrsta baza. Crisp okus. Bogato zahmeljeno. Čisti i izražajni okusi. Suhi finish sa srednjom gorčinom koja ostaje dosta dugo u afteru. Lagano-srednje tijelo.

Čisto, britko pivo. Za popiti veće količine, ali nimalo dosadno. Maslac koji kasnije počne izlaziti malo kvari dojam, jer je hmelj na početku bio odličan. Preživi se. 🙂

I sada kreće taj dio gdje želim nahvaliti način kako te u tom mjestu ugoste. I do ovog trena je sve bilo u najboljem redu. Naručiš pivo, dobiješ… sve super. Ali naš barmen je počeo primjećivati bilježnice i mahnito zapisivanje i fotografiranje svakog piva (kao i u Oedipusu) i počeo se interesirati što radimo. Krenule su uobičajeni razgovori tog tipa “bla bla, beer geekovi, bla bla, blog, bla bla”. Čovjek naviknut na naše lokalne običaje bi možda pretpostavio da će barmen okrenuti očima i produžiti, ali ovaj dotični gospodin se onda tek zainteresirao i počeo “baviti” nama. Navodnici koje koristim nikako ne označavaju da nam je pokušao uvaliti i prodati nešto što ne želimo.

Krenulo je sa “o, vi se baš furate na pivo, ovo bi vas moglo zanimati”. I onda nam je izvadio 6 boca piva za koje nismo imali pojma ni da postoje u njihovoj ponudi. Gledali smo što nam je sve ponudio i zakačili se (naravno) i na par jakih “imperial” piva. Na što nam je čovjek krenuo pričati što sve odležavaju u bačvama i kako ima u pivnici neka “specijalna soba za degustacije” sa takvim ljepotama. Takvo nešto je vjerojatno sasvim ekskluzivno i jako skupo, pa smo se držali ove “uobičajene” ponude. I što je još napravio, a da čovjek ne bi možda očekivao…

Rekao je: “Ako vas zanimaju ta tamna, jaka, imperijalna piva (stoutovi, barleywine, barrel aged itd…) imamo u Haarlemu još jednu…” Tu smo ga prekinuli i rekli da znamo za Het Uiltje i planiramo ponovni pohod i u tu pivovaru. To je već drugi put da u Jopenu reklamiraju drugu lokalnu pivovaru iz istog grada. Konkurencija si tu ne podmeće klipove, nego valjda shvaća da mogu jedni uz druge rasti. Nešto zbilja čudnovato. Ako to nije craft duh, ne znam što je.

No dobro, od ovih boca smo odabrali dvije koje su se činile zanimljivije od drugih. Da budemo iskreni, SVE su zanimljive. Ali kad koštaju 4-7 eura (otprilike), moraš malo kalkulirati.

Sumatra IPA

Jantarne boje, blago mutno. Bež postojana pjena.

U mirisu je uglavnom kava na površini. Uz to se probija nešto voća (od hmelja), možda mandarina. Daje malo oštrijeg dojma  iza te kave.

U okusu na početku keksi, kava i nešto citrusa. Solidno tijela (srednje tijelo), srednje karbonizirano. Baš keksi sa narančinom koricom i kavom. Nimalo kavaste kiselosti. Dobra i neočekivana kombinacija.

Moja dodatna zabilješka uz ovo: “treba zbrewati ovakvo pivo doma.”
I budem. 😉

Haarlem Shake (collaboraton w/ Oedipus)

Crno kao mrak, tanka kavasta pjena koja brzo nestaje.

U mirisu drvo, roast, vanilija, voćni miris malina. Kava i čokolada. Blagi alkohol.

U okusu krene kao barrel-aged stout. Kava, drvo, roast, čokolada, keksi. Oko sredine krene smiješno jaki okus maline. Ne, zbilja nisam očekivao da se ovako jasno i izraženo može uklopiti malina u tako jako pivo kao imperial stout. Sirupasto. Blaga kiselost od maline. Ima malo topline od alkohola u aftertasteu.

Odlična kombinacija barrel-aged russian imperial stouta i voća. Prvi put da pijem ovakvu kombinaciju i odlična je. I barrel-aged stout se osjeti, a i malina se izražajno osjeti. Uklopljeno zajedno zbilja na razini genijalnosti.

I ovo želim pokušati napraviti u homebrew varijanti, ali moglo bi biti zeznuto. 🙂

Nastavak priče… komentiramo sa barmenom o pivama, spominjemo mandarine i kavu i sve to što kojiput zvuči kao pretjerivanje. Pa se on opet malo zainati i kaže “mi ovdje radimo i pivske koktele, samo malo…” i ode dalje i donese čašu nečega. “Ajde da čujem što ima u ovom.” 🙂
U tom je bilo nekakvog mandarinastog likera, nekavog tamnog jakog piva itd. Krenemo se raspravljati što sve se da osjetiti u tom pivskom koktelu, koji okusi i mirisi. Krene barmen dalje slagati koktele za probati, koktel sa witbier-om, sokom od naranče i nekakvom jakom cugom na kojoj piše “43”. Baš ljetni i veseli okusi. 🙂 Raspravljamo i dalje kakvih tu mirisa i okusa ima, donosi nam boce žestice koje je koristio, da možemo pomirisati. Uskoro, šank ispred nas izgleda ovako:

Sad se naš barmen zaigrao. Kada se već igramo sa žesticama “Jeste li probali naš gin?”. Nisam ni znao da i destiliraju. (makar su mi boce iza šanka mogle nagovijestiti takvu mogućnost 🙂 ).
“Niste, sad ću ja vama složiti…”

Opet proradi naša nesigurnost, naučena na ovdašnjim prostorima, u neznanju da li ćemo morati platiti još nešto osim piva koja smo naručili. Jer, skupa je zemlja, pa…

Nosi nama naš barmen (sada mi je već neugodno što ga nismo pitali za ime i to…) dvije čašice. U jednoj čaši njihov gin vulgaris, u drugoj “kako ga poslužuju začinjenog” sa grančicom ružmarina i paprom. Ne kužim se u gin, ne znam reći dal je to loše, osrednje ili genijalno, jer sam seljober po tom pitanju. 😀

Ok, i gdje su tu piva? Ne, i dalje ne pijemo piva, nego nas barmen animira…
“A jeste li probali naše okruglice?” 😀
I sad lik nešto klika po touchscreenu blagajne… Komentiramo potiho “pa je#### neće nam valjda i to zaračunat, propadosmo…”
Prolaze minute, valjda smo imali još nekog piva u čaši, to pijuckamo pričamo. Kad eto konobara s drugog kata, nosi tanjur. Ajoj, odu euri. 😀

Okruglice su bile mrak. Došle su četiri, ali nisam se ni sjetio slikati prije nego smo sredili dvije. 😀 Neki senf u ovoj posudici, nisam zapisivao, mislim da je bio malo ljutkast. Tople pržene okruglice sa i bez komadića mesa unutra. Pivski snack za poželjeti. Da ih je donio deset, ne bi bio problem. 😀

Ok… sad ta zabava traje već preko sat i pol. Naš barmen nam donosi potencijalno skupe stvari. Donekle pripiti i vrhunski zabavljeni… pada nam ideja na pamet. Naime, u Haarlem (da, u Nizozemskoj) smo donijeli bocu Zmajskog Portera, da ga slikamo u dalekoj zemlji. Jer je to fora. I jer smo po uvjerenju blago budale. 😀 Mogli bi dati našem barmenu bocu Zmajske, očito se kuži u pivo pa nek proba nešto uz Hrvatske. I to smo napravili. 🙂

Nastavljamo priču o tome kakva je craft scena u Hrvatskoj, lik pokušava pročitat “Žmajska pifofara” ili tako nekako, ispravljamo ga i naglašavamo Z. Ma znate kako to ide.
Ali neće on sad nama ostati dužan. Gleda okolo…hm hm… i donosi nam najdesnije pivo sa one fotke sa 6 boca. Jopen Limited Edition nešto nešto… evo vama onda ovo od mene. Eto, poštena zamjena. Stavlja natpis sa svojim imenom na bocu Zmajske i sprema iza šanka za kasnije. Nešto smo se i dogovorili da ćemo istovremeno piti to, da li te večeri… malo mi je mutan taj dio. Još imam tu bocu koju smo dobili, nadam se da ćemo uspjeti nekako napraviti kontakt da vide bocu slikanu u Zagrebu (u pivnici Jopen ima jedan zid sa slikama raznih ljudi koji su okolo nosili boce, ista fora kao što smo napravili sa Zmajskom).

Došao je kraj “degustiranju” u Jopenu, pa smo se krenuli spremati. Dobili smo još i upute kako točno doći do pivskog dućana u blizini (već smo bili tamo, ali tko će se sjećati) i koja piva od Jopena bi mogli probati (u barrel-aged smjeru).

Na računu, mogli ste pretpostaviti, nije bilo svih onih “dodataka” koje nam je naš barmen donosio uz pivo. Zapravo, potrošili smo i manje nego po nekim drugim pivovarama. Rekli smo čovjeku da nam je bilo super i zahvalili na trudu i što je nekih 2 sata se zabavljao s nama (bez zanemarivanja drugih gostiju na šanku, da bude jasno).
Rekao je nešto u stilu “oh well, it’s my job”.

E pa ako je ovo “samo službena dužnost”, kako je onda kad se s nekim barmenom i sprijateljiš.

Kupili smo i majicu. 🙂

Eto, odličan provod. Gajim nerealne nade da će ovo pročitati i poneki vlasnik ugostiteljskog pivskog objekta, barmen ili konobar i shvatiti što znači osoban i stručan odnos prema gostima. Kada ti osoblje pokaže sve što ti mjesto može ponuditi i što možeš doživiti. Bez napornosti, bez uvaljivanja i “prodavanja” loših ili starih stvari. Pristojno, stručno i sa željom pomoći. Njihov trošak je zapravo bio nikakav, osim osobnog truda.

I zato ću se sigurno vratiti baš u tu pivovaru/pivnicu, makar je daleko i skupo.

Čisto od pisanja ovog teksta mi se vratilo svo veselje od tog posjeta.

Živjeli!