[Putopis] Het Uiltje (Haarlem) – 2016
Dužan sam još par pivopisa iz Amsterdama i okolice. Pa kud bolje nego napisati pokoju riječ ovako usred ljeta. Opet je na redu neizostavna sovica Het Uiltje. Već prije sam posjetio njihov bar u Haarlemu, pa detalje o lokaciji i kako doći možete pogledati OVDJE. Lokacija je ista, uređenje je isto. Različito je da je Uiltje otvorio novu kušaonicu u sklopu pivovare, isto u Haarlemu, koju nisam stigao posjetiti jer je malo na drugu stranu od centra. Ako vas zanima, pogledajte si detalje OVDJE. Glede Uiltje Bar-a ima još jedna novost, ali o tome malo kasnije.
Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je dobra ideja ići u Haarlem subotom ujutro, jer se tada na (glavnom, valjda) trgu održava food market, iliti plac. Može se naći zbilja raznih delicija pa preporučam da pokušate tamo uhvatiti koji zanimljivi zalogaj. Ili pak kupite suvenire u obliku kobasica i sira. Prijatelji će vam to vjerojatno više cijeniti nego magnet za frižider. 🙂
Prošli put sam u Uiltje Baru prvi put zbilja upoznao divote barrel-aged imperial stoutova. Ok, probao sam prije pokoji RIS, ali Mind Your Step, BA varijanta je nešto što će mi ostati u pamćenju. Prvi BA RISevi se ne zaboravljaju lako. 🙂 Ostala njihova piva me se nisu baš TOLIKO dojmila, a prateći njihovu stranicu po Facebooku sam primjetio da se dosta igraju sa bačvama i jakim pivima. S tim na pameti sam došao opet u njihov bar.
Lokal izgleda poprilično isto. Dodatak interijeru je mačka Loes de Poes, koja (po pričama) obitava u birtiji. Naravno, ima i svoju FB stranicu. Nažalost, za cijelo vrijeme dok sam boravio u baru, nije se udostojila pojaviti, iako ju baš htio upoznati. Tjah, nemoš dobit’ sve. Kako su nam rekli, ime se izgovara “Lus d pus”. Valjda. Recimo. 😀
Anyway, sada kada sam napisao taj bitan dio, možda je vrijeme i za pivo. Osim cijele hrpe RISova i sličnih jakih piva, bilo je tu i ponešto svjetlijih, hmeljastih uradaka…
Po nekoj logici krenuli smo od najlakšeg prema težima.
Dwerguil (hoppy lager)
Zlatno bistro, vidljivi mjehurići, grudasta bijela pjena.
U mirisu svijetli slad, kruh. Biljni miris hmelja, malo borasto. Puno kruha i malo zemljastog hmelja kasnije.
Lagano tijelo, srednje jako gazirano. Lagani svijetli slad. Dosta gorčine od hmelja od početka do zbilja pošteno gorkog i suhog finisha. Dosta i hmeljnog okusa u biljnom smjeru. Mrvice kiselkastog štiha od hmelja.
Britki lager, zbilja pošteno zahmeljen. Dobar početak.
Perfect Fit (pale ale)
Duboko zlatno-jantarne boje, bistro. Bijela kremasta pjena koja ostavlja dobar lacing.
U mirisi iskače mango i baš udara u nos. Nešto slada i karamele iza, ali taj mango je baš ful jak. Malo bor i citrusi. Nom!
Lagano sladno i karamelno. Prati hrpa hmelja prema kraju. Malo vodeno oko sredine. Zbilja dosta gorčine, čak i “previše” za pale ale.
Mišljenje: odličan mango pale ale. Nema se što puno filozofirati.
Očigledno, ako izgledaš dovoljno entuzijastično, konobar ti nenajavljeno donese i par komada sira za probati. Besplatno. Znaju ti nizozemski ugostitelji kako se to radi. 🙂
Sad je bilo dosta zezancije…
Big Fat Double 5 (double IPA)
Jantarne boje, bijela pjena. Sasvim bistro. Vidljiva karbonizacija tj. mjehurići.
Blaaaago karamela, a onda… HMELJ! Ma ono… sve. Mango, citrusi, borovina. Predivan miris. Na drugo mirisanje hmelj je još veća strava.
U okusu je dosta karamele, ali ne zagušuje dojam. Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta suho i pitko. Hmelj naravno razara okusom. Gorčina i nije tako jaka, zapravo dosta brzo nestaje u aftertasteu. Balansirano, ali beskompromisno hmeljasto. Ništa od topline alkohola (8%).
Mišljenje: Brutala.
S obzirom da smo zapravo došli po RISeve, bačve i slično, ove hmeljaste divote su nas potpuno oduševile. Jedna od zanimljivosti je da su nedavno Uiltjeovci napravili novo hlađeno skladište u blizini bara, što im, čini se, dosta pomaže da im hmeljasta piva budu u apsolutno idealnom stanju. Možda sam naletio i u pravi tren, ali ovo su bile baš divote. Čemu onda stati tu.
Caution, Kiwi Crossing (New Zealand strong ale)
Bakreno, blago hazy, mutnjikavo. Prljavo bijela pjena, vidljivi mjehurići.
Blaga karamela u mirisu. Tropsko voće, mango i nešto egzotičnije. Možda papaja ili tako nešto. Neka vrlo sretna breskva. Malo alkohola se ipak osjeti.
U okusu se osjeti karamela i voće, slatkasto je na početku. Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Blago se osjeti alkohol na kraju. Okus kao kutija sa slatkišima. Srednja gorčina i alkohol u finishu i aftertasteu mu daju ozbiljnost.
Mišljenje: bogato i jako pivo sa puno voćnih aroma i okusa. Za lagano pijuckanje, nije za lokanje u velikim količinama.
Spray Tan Gone Wrong (orange milk stout)
Crno, skoro neprozirno. Manja bež pjena. Opet se vidi karbonizacija.
U mirisu kava, čokolada, roast. Miriši mi na prvu na obični stout. Da ne znam, rekao bi da ima voćnih mirisa, ali ne nalazim naranču baš na prvu.
Jače tijelo, dosta svilenkasto. Lagano do srednje karbonizirano. Bogato sladno tijelo s kavastim okusima. Srednja gorčina na kraju. Osjeti se naranča, ali jako uklopljeno u ostale okuse. Da ne tražim, ne bih pretpostavio da je baš dodana. Što je ok jer ne strši napadno iz cjeline.
Mišljenje: još jedno dobro pivo, možda se ne prepoznaje dovoljno zašto je specijal.
Ova piva dosta koštaju, oko 3-4 € za čašu od 2,5 dcl. Jača piva ala RIS idu i prema 5-6 eura. A kada bi čovjek zaredao sve što može tamo probati bilo bi svašta. Srećom, imaju i beer-flight, gdje se za 12,5 € može dobiti 4 mala testera piva. Kojeg god imaju na točioniku. Odlična prilika za paralelno testiranje.
Stoga je uslijedilo… Death by dark/barrel aged beer!
1)Flaming Ass Owl – smoked imperial porter
2)Meneer de Uil – Bowmore BA imperial stout
3) Black, Peat & Red – imperial stout with red fruit
4)Meneer de Uil – Ledaig BA imperial stout
Nije mi točno jasno kako sam ovo probavao i pisao, ali ne ide baš redom. Nema veze. 🙂
2)Meneer de Uil (Bowmore)
Sva piva su crna i neprozirna, izgledaju prilično slično. Gusta smeđa pjena. Trojka ima malo tamniju smeđu pjenu.
U mirisu roast i kava, soja sos, dim. Ful jako se osjeti bačva, daje slankasti miris, duhan i drvo.
Puno tijelo, lagana karbonizacija. Roast kava i malo tamne čokolade. Bačva, whisky, soja sos. Ugodna toplina alkohola na kraju. Prošle godine mi se ovo pivo činilo napadnije, ali nisam siguran da li je odležavano u istoj bačvi. Nešto gorčine od roasta u finishu.
4)Meneer de Uil (Ledaig )
U mirisu kava i roast, mliječna čokolada, kinder jaje miris. Izrazita mliječna čokolada. Vanilija, malo lješnjaka. Bolji mi je od 2) zbog izrazito kolačastog dojma, ali to je sad zbilja osobni ukus.
Okus: Divan barrel aged stout. Totalno smooth. Srednje do puno tijelo, lagana karbonizacija. Hrpa čokolade, predivno. Alkohol se u ovoj varijanti ne osjeti. Smooth, čoko, kava, divno.
3)Black, Peat & Red
Miris: kava, višnjevac. Voćni mirisi. Osjeti se malo alkohola. Prisutan je barrel aged štih kao kod 2). Ima i nešto dima.
U okusu kava, dim, višnja i kupina. Osjeti se kiselkasti okus voća. Ne piše da je barrel aged, ali okus je malo u smjeru 2). Voće ga osvježava. Toplina alkohola u finishu i aftertasteu uz trajanje kiselkastog dojma. Odličan napad na osjetila.
1) Flaming Ass Owl
Miris je nešto blaži od ostalih. Blagi roast i dim. Blaaago čokolada.
Okus kreće roasty i kavasto. Malo i voćno. Srednje tijelo, lagano karbonizirano. U finishu blaga gorčina. Nakon gutljaja sekunda zadrške i onda lupa ljutina chilli papričice u grlu. Napadno, ali vrlo zabavno.
Ukupni dojam sva četri piva… 4) je vrhunski balansirani barrel aged imperial stout. 3) daje fora kombinaciju s voćem uz nešto blaži whiskey kick od 2). 2) je dosta bolji nego prošle godine(mislim da smo pili tu varijantu). 1) je malo nasilno ljut, za hardcore chilli fanove.
Toliko o ovom posjetu Uiltje Baru. Bilo je vrlo zabavno i opet su potvrdili moje mišljenje da treba probati njihove specijale i BA piva ako se na njih naleti.
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 