Month: Studeni 2016
[Brewday] Brett Saison
Brett beer porn 😀
Što napraviti kada ti saison dugo stoji u fermentoru, i ne stigneš ga flaširati? Pa ubaciš Brett kvasac i pustiš ga još duže. 😀 Ili sam bar tako ovaj put ja napravio.
Za prošlo Hrvatsko homebrew prvenstvo sam kuhao saison za točenje na eventu. Recept je bio jednostavan, ali sam turu prepolovio, i u pola ubacio French Saison, a u pola Belgian Saison od WYeasta.
Zrnje:
6,5Kg Nova Gradiška pilsner
2 Kg Vienna
1 Kg Cara 35
Hmelj:
15g Polaris 60min
50g Celeia 15 min
70g Celeia 0 min
Voda je bila balansirana između hmelja i slada.
Malo ekstra dodatka je bilo 25g narančine kore sa Ugljana (nešpricane).
Ubačeno na 15 minuta prije kraja kuhanja.
O.G. = 1.048
Kvasci: pola WYeast French Saison, a druga polovica WYeast Belgian Saison.
Kuhano je u 4. mjesecu, tako da su temperature očito bile dovoljno visoke i za Belgian Saison da odfermentira do kraja.
French je završio na 1.002, kegiran je i točen na tulumu homebrew prvenstva.
Belgian nisam stigao flaširati nakon što je došao do 1.004 i stajao je još nepoznat broj tjedana u sekundaru. Već su bile trajale pripreme za suce za homebrew prvenstvo, a usporedno s time su postojali planovi za druženje na kojem će se točiti samo kisela piva i piva divlje fermentacije. Naš pivo-sudski mentor Matt je ponudio isprani Brett kvasac, da ga iskoristim u tu svrhu – Yeast Bay Amalgamation. Zapravo u tome ćušpajzu ima 6 različitih Brettanomyces kvasaca. Zašto ne odmah komplicirati? Taj isprani kvasac sam jednostavno ubacio u sekundar sa belgian saisonom i pustio ga još dugo da se zabavlja. Na površini piva se pojavio sloj kvasca kojeg se ne bi posramio ni HR Giger. Bijeli mjehurići i “žile” na bijelom sloju nečega što pluta po pivu. Mmmmmm. To se inače naziva “pellicle”, a nisam siguran kako bi se prevelo. Kožica, membrana, sloj…
Nažalost pojava toga vjerojatno znači da je u fermentoru bilo kisika (makar sam fermentor pokušao ispuhati sa CO2 iz boce), što opet može značiti da će Brett kvasac producirati kiselinu, i to octenu. S obzirom da nisam ljubitelj octa, jako me razveselilo kada finalni produkt nije ispao kisel. Ima lagani limunski štih, ali sasvim umjeren.
Izgled: Erupcija sekundu nakon otvaranja boce. Kvasac je nastavio fermentirati nakon mjeseci u sekundaru. Što točno ima više za jesti, nemam pojma. 🙂 Žuto, mutnjikavo. Nešto kvasca je pobjeglo u erupciji u čašu. Bijela pjena sitnih mjehurića koja ostavlja fini lacing.
Miris: Svijetli slad i tost. Prepoznatljivi Brett funky miris. Voćno, citrusno, vinasto, saison-asto. Nešto fenola koji vuku na vitaminske tablete. Malo kože i gljiva preostalih od belgian saisona. Miris dalmatinske konobe s vinom. Kiselkasti štih. Vrlo vedri miris. Nakon malo vremena u čaši, miris prelazi u nešto što (iz fore) nazivam “goat ass”. To je neka ugodna varijacija na temu mirisa “štale”, kako se to u pivarskom žargonu često govori. (kao što za hmelj Citru znaju reći da daje “cat piss” miris, a zapravo je divan)
Okus: Lagano tijelo, jako karbonizirano. Lagana sladna pozadina ispred koje ima puno voćnih, citrusnih okusa, sa ugodnom dozom kiselosti. Opet se prepoznaje Brett-funk, koji je teško usporediti sa nekim uobičajenim okusom. Lagana do srednja gorčina u finishu, produžava se skroz lagano u aftertaste. U afteru prevladavaju voćni okusi, sa malo herbal dojma, valjda od hmelja. Suhi finish i dobar balans.
Mišljenje: sasvim zadovoljavajuće za prvi eksperiment s Brett kvascem. Jako pitko i sasvim dovoljno kompleksno. Rado otvorim bocu ovog piva. Baš je osvježenje.
I kako sad dalje? Definitivno ću opet napraviti neko Brett pivo. Ona traže puno vremena, ali rezultati mogu biti odlični. To područje kućnog pivarstva zahtjeva još puno čitanja i učenja jer su Brett kvasci dodatno komplicirane živine. Zato se u ovom trenu neću upuštati u dublje priče. Slučajni eksperiment je ispao super, sad treba zauzdati divlju fermentaciju. 🙂
Živjeli!
[Brewday] Russian Imperial Stout – Whisky chips
Pao je prvi snijeg, sasvim je ok da krenemo malo razmišljati o jakim stilovima. A koga bolje spomenuti nego russian imperial stout, cara jakih stilova.
Pivo je skuhano 27.12.2015 pod kodnim imenom “Black Imp 2”. Do sada je odsjedilo dobrih 11 mjeseci. I ima razloga da odsjedi još neko vrijeme dok ne postigne svoj puni potencijal.
Iako se često zna čuti da ne treba previše komplicirati sa sladovima, ovo pivo se ponajviše radi o sladu, pa se zbilja nisam ustručavao. Zrnje za finalnih oko 20-22 litre je išlo ovako…
Zrnje:
10Kg Nova Gradiška Pilsner
1Kg Munich
1Kg Melano malt
0,5Kg Chocolate
0,4Kg Roasted Barley
0,5Kg Amber
0,4Kg Crystal 120 EBC
0,3Kg Cara 35 EBC
Hmelj:
45g Polaris na 60 minuta.
Kvasac:
Safale S04
Voda je podešena prema sladnoj strani.
Početna gustoća OG: 1.096
Završna gustoća FG: 1.026, što mu daje oko 9,3% ABV (alkohola).
Nakon dva tjedna u primaru, prebačeno sa kvasca u dva odvojena sekundara. U svaki od njih dodano 40g drvenog chipsa. U prvi je išao chips od sherry, a u drugi od whisky bačve.
Nakon još dva tjedna na chipsu, flaširano sa otprilike 6g šećera na litru piva. I ostavljeno duuugo dugo. 🙂
Izgled: Crno i neprozirno, velika i postojana smeđa pjena koja se gruda u oblik pogače (prva slika).
Miris: Mliječna čokolada, vanilija, drvo, slad, keksi, kava, lješnjak. Nema previše alkohola. Mirisi su se dosta zaokružili, ali i dalje se malko osjeti drvo izdvojeno iz cjeline. Više mu to ne zamjeram, prije je jače stršalo, sad je dosta dobro.
Okus: Srednje-puno tijelo, dosta karbonizirano, osjeti se CO2 na jeziku. To mu je mana, ali ako se ostavi malo u čaši, onda postaje glađe. Od okusa ima dosta kave i roasta, lagano fruity. Definitivno se osjeti vanilija i drvo. Prema kraju malo višnje, što može biti produkt duljeg odležavanja i oksidacije, ali zasad nije problematično. Gorčina u finishu dobro balansira sladne okuse i ostaje neko vrijeme u aftertasteu, uz roasty kavasti dojam. U afteru ima i nešto drva. Nije baš slatko, ma koliko bilo bogato sladom. Nema baš onog “ljepljivog” dojma na ustima kao što zna biti kod tako jakih piva.
Mišljenje: Najveća zamjerka mu je pregaziranost. Osim toga, mogao bi imati više tijela i viskoznosti za bogatiji dojam. Whisky bačva se počinje bolje uklapati u cjelinu, vjerojatno će se s vremenom ta priča još zaokružiti. Pri ranijim kušanjima ovog piva, okusi su bili dosta razbacani i oštri, pogotovo drveni dojam. Za zaključiti je da vrsta chipsa utječe na finalni dojam piva, dapače ima jako veliku ulogu.
Zašto se točno ovaj RIS pregazirao, nisam siguran. Moguće da je šećer za gaziranje malo probudio kvasac, pa se on zaletio i odfermentirao i malo preostalih šećera iz sladovine. A moguće je da sam ga jednostavno čuvao u pretoplim uvjetima, pa je kroz više mjeseci ipak skinuo još nešto gustoće.
U smislu natjecanja, vrlo vjerojatno bi na tome gubio bodove, ali svejedno ga smatram dobrim pivom. Što mogu, gušt ga je piti. 😀
U nekom drugom postu ću staviti i recenziju o sherry chips varijanti, pa da se mogu malo raditi usporedbe. Ta dva piva su dosta različita, iako se razlikuju (više manje) samo u tim chipsima.
Ovo je desertno pivo, nije za popiti 5 komada. Pogotovo jer bi završili pod stolom. 🙂 Siguran sam da bi se dobro slagalo sa nekim tamnim i jakim čoko-kavastim desertima.
Za zavaljat se pred kamin i polagano srkat.
A za one koji nemaju kamin, preporučam puštanje ove pjesme:
Ali tu se već radi o ekstra-subjektivnom mišljenju. 🙂
Idem sad dovršiti ovu čašu. O, nema više.
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 