wood chips
[Brewday] Russian Imperial Stout – Whisky chips
Pao je prvi snijeg, sasvim je ok da krenemo malo razmišljati o jakim stilovima. A koga bolje spomenuti nego russian imperial stout, cara jakih stilova.
Pivo je skuhano 27.12.2015 pod kodnim imenom “Black Imp 2”. Do sada je odsjedilo dobrih 11 mjeseci. I ima razloga da odsjedi još neko vrijeme dok ne postigne svoj puni potencijal.
Iako se često zna čuti da ne treba previše komplicirati sa sladovima, ovo pivo se ponajviše radi o sladu, pa se zbilja nisam ustručavao. Zrnje za finalnih oko 20-22 litre je išlo ovako…
Zrnje:
10Kg Nova Gradiška Pilsner
1Kg Munich
1Kg Melano malt
0,5Kg Chocolate
0,4Kg Roasted Barley
0,5Kg Amber
0,4Kg Crystal 120 EBC
0,3Kg Cara 35 EBC
Hmelj:
45g Polaris na 60 minuta.
Kvasac:
Safale S04
Voda je podešena prema sladnoj strani.
Početna gustoća OG: 1.096
Završna gustoća FG: 1.026, što mu daje oko 9,3% ABV (alkohola).
Nakon dva tjedna u primaru, prebačeno sa kvasca u dva odvojena sekundara. U svaki od njih dodano 40g drvenog chipsa. U prvi je išao chips od sherry, a u drugi od whisky bačve.
Nakon još dva tjedna na chipsu, flaširano sa otprilike 6g šećera na litru piva. I ostavljeno duuugo dugo. 🙂
Izgled: Crno i neprozirno, velika i postojana smeđa pjena koja se gruda u oblik pogače (prva slika).
Miris: Mliječna čokolada, vanilija, drvo, slad, keksi, kava, lješnjak. Nema previše alkohola. Mirisi su se dosta zaokružili, ali i dalje se malko osjeti drvo izdvojeno iz cjeline. Više mu to ne zamjeram, prije je jače stršalo, sad je dosta dobro.
Okus: Srednje-puno tijelo, dosta karbonizirano, osjeti se CO2 na jeziku. To mu je mana, ali ako se ostavi malo u čaši, onda postaje glađe. Od okusa ima dosta kave i roasta, lagano fruity. Definitivno se osjeti vanilija i drvo. Prema kraju malo višnje, što može biti produkt duljeg odležavanja i oksidacije, ali zasad nije problematično. Gorčina u finishu dobro balansira sladne okuse i ostaje neko vrijeme u aftertasteu, uz roasty kavasti dojam. U afteru ima i nešto drva. Nije baš slatko, ma koliko bilo bogato sladom. Nema baš onog “ljepljivog” dojma na ustima kao što zna biti kod tako jakih piva.
Mišljenje: Najveća zamjerka mu je pregaziranost. Osim toga, mogao bi imati više tijela i viskoznosti za bogatiji dojam. Whisky bačva se počinje bolje uklapati u cjelinu, vjerojatno će se s vremenom ta priča još zaokružiti. Pri ranijim kušanjima ovog piva, okusi su bili dosta razbacani i oštri, pogotovo drveni dojam. Za zaključiti je da vrsta chipsa utječe na finalni dojam piva, dapače ima jako veliku ulogu.
Zašto se točno ovaj RIS pregazirao, nisam siguran. Moguće da je šećer za gaziranje malo probudio kvasac, pa se on zaletio i odfermentirao i malo preostalih šećera iz sladovine. A moguće je da sam ga jednostavno čuvao u pretoplim uvjetima, pa je kroz više mjeseci ipak skinuo još nešto gustoće.
U smislu natjecanja, vrlo vjerojatno bi na tome gubio bodove, ali svejedno ga smatram dobrim pivom. Što mogu, gušt ga je piti. 😀
U nekom drugom postu ću staviti i recenziju o sherry chips varijanti, pa da se mogu malo raditi usporedbe. Ta dva piva su dosta različita, iako se razlikuju (više manje) samo u tim chipsima.
Ovo je desertno pivo, nije za popiti 5 komada. Pogotovo jer bi završili pod stolom. 🙂 Siguran sam da bi se dobro slagalo sa nekim tamnim i jakim čoko-kavastim desertima.
Za zavaljat se pred kamin i polagano srkat.
A za one koji nemaju kamin, preporučam puštanje ove pjesme:
Ali tu se već radi o ekstra-subjektivnom mišljenju. 🙂
Idem sad dovršiti ovu čašu. O, nema više.
Živjeli!
[Brewday] Wood-chips-aged Wee Heavy
(wood chips)
Ovaj put jedan tamni recept. Pivo je skuhano prije godinu i 4 mjeseca. Radi se o Strong Scotch Ale, poznatiji kao “Wee Heavy”. Ovo pivo treba skuhati, ako ništa drugo, zato jer je zbilja zabavno govoriti “wee heavy”. 😀 Probajte.
Škotska (stilski) piva su generalno orijentirana prema sladnim okusima. Ukratko. Postoje različite varijante koje se ponešto razlikuju po jačini i boji. Wee Heavy je teškaš među njima. Priča ide da su Škoti koristili manje hmelja (mislim zbog toga što tamo ne raste, a uvoz je skup), no povijesno ispada da ta priča baš i ne drži previše vodu. Koristili su hmelj u istoj količini kao i Englezi. Svejedno, prema BJCPu, Wee Heavy je jako i sladno pivo, bez osjetnih hmeljnih aroma. Koristi se kvasac koji daje čisti profil, bez voćnih estera. Fermentira se na niskoj temperaturi, tako da se dobije što čišći sladni profil. To pivo bi trebalo biti bogato, kolačasto i kompleksno.
Evo recepta za finalnih 32 litre. Pola recepta je odležavano sa drvenim chipsom od sherry bačve, a pola je flaširano bez tog odležavanja.
Zrnje:
11 Kg Nova Gradiška
1 Kg Vienna
1 Kg Melano
0.5 Kg Crystal 150EBC
0.5 Kg Carafa 1
Hmelj: 50g Chinook – 60 min.
Totalno neprimjereno koristiti aromatične američke hmeljeve za ovo pivo, ali s obzirom da je dodan na 60 minuta, nije pridonio ništa u aromi. Sada kada razmišljam, nemam pojma zašto sam stavio baš chinook. 😀 Vjerojatno jer sam ga imao, a ima visoki postotak alfa kiselina.
Za mash me nemojte ni pitati, imao probleme sa ukomljavanjem, štopanjem, itd… Uglavnom, sigurno je ukomljeno prenisko, jer bi pasalo imati više nefermentabilnih šećera u finalnom proizvodu.
Kvasac: Beeryeast WYEAST XL 1728 Scottish Ale
O.G. = 1.068
Fermentirano u frižideru, nemam točno zapisano, ali koliko se sjećam negdje oko 16 stupnjeva. Ovaj kvasac navodno podnosi čak do 13.
Nakon dva tjedna, F.G. = 1.014 što daje oko 7,1% alkohola. Pola batcha (15-16L) prebačeno u sekundar i dodani wood chips (30g) od sherry bačve za odležavanje na mjesec dana. Vrlo dobra pretpostavka je da bi bilo bolje staviti manje chipsa na dulje vrijeme. Lako je pretjerati sa tim chipsima, pa da izraz pijenje “daskovače” dobije sasvim novu dimenziju. 😀
Komentiram samo chips-aged varijantu za ovaj put…
Izgled: tamno i prilično neprozirno, na svjetlu se ipak pokazuje bistro i ima crveno-smeđe rubove na čaši. Pjena je suluda. Svijetlo smeđe boje, postojana, grudasta, ostavlja lacing.
Miris: dosta se osjeti bačva, drvo, sherry. Osim toga, čokolada, slad, karamela. Nešto malo tamnog suhog voća. Vrlo gusto i opojno.
Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Malo čak i previše gazirano, osjeća se ugriz CO2 na jeziku, što u ovom pivu malo smeta. Prevladavaju sladne note, tost i malo karamele. Blagi roast pri kraju sa dosta dojma bačve. Srednja gorčina, malo pojačana u izražaju zbog gaziranosti. Tamna čokolada, malo kave. Hmelj naravno ni u tragovima.
Mišljenje: Pivo je fora, prvi pokušaj korištenja wood chipsa za odležavanje. Najviše mu zamjeram manjak tijela i previše gaziranosti. Možda se moglo i staviti manje drva, malo smanjiti utjecaj. Polovica batcha koju nisam “chipsao” ima puno kompleksniji sladni dojam, dok je ova dosta izraženija u tom barrel-aged dojmu.
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 