ris

[Brewday] Russian Imperial Stout – Whisky chips

Posted on Updated on

Pao je prvi snijeg, sasvim je ok da krenemo malo razmišljati o jakim stilovima. A koga bolje spomenuti nego russian imperial stout, cara jakih stilova.

ris_whiskey_pjena

Pivo je skuhano 27.12.2015 pod kodnim imenom “Black Imp 2”. Do sada je odsjedilo dobrih 11 mjeseci. I ima razloga da odsjedi još neko vrijeme dok ne postigne svoj puni potencijal.

Iako se često zna čuti da ne treba previše komplicirati sa sladovima, ovo pivo se ponajviše radi o sladu, pa se zbilja nisam ustručavao. Zrnje za finalnih oko 20-22 litre je išlo ovako…

Zrnje:
10Kg Nova Gradiška Pilsner
1Kg Munich
1Kg Melano malt
0,5Kg Chocolate
0,4Kg Roasted Barley
0,5Kg Amber
0,4Kg Crystal 120 EBC
0,3Kg Cara 35 EBC

Hmelj:
45g Polaris na 60 minuta.

Kvasac:
Safale S04

Voda je podešena prema sladnoj strani.

Početna gustoća OG: 1.096
Završna gustoća FG: 1.026, što mu daje oko 9,3% ABV (alkohola).

Nakon dva tjedna u primaru, prebačeno sa kvasca u dva odvojena sekundara. U svaki od njih dodano 40g drvenog chipsa. U prvi je išao chips od sherry, a u drugi od whisky bačve.

Nakon još dva tjedna na chipsu, flaširano sa otprilike 6g šećera na litru piva. I ostavljeno duuugo dugo. 🙂

ris_whiskey

Izgled: Crno i neprozirno, velika i postojana smeđa pjena koja se gruda u oblik pogače (prva slika).

Miris: Mliječna čokolada, vanilija, drvo, slad, keksi, kava, lješnjak. Nema previše alkohola. Mirisi su se dosta zaokružili, ali i dalje se malko osjeti drvo izdvojeno iz cjeline. Više mu to ne zamjeram, prije je jače stršalo, sad je dosta dobro.

Okus: Srednje-puno tijelo, dosta karbonizirano, osjeti se CO2 na jeziku. To mu je mana, ali ako se ostavi malo u čaši, onda postaje glađe. Od okusa ima dosta kave i roasta, lagano fruity. Definitivno se osjeti vanilija i drvo. Prema kraju malo višnje, što može biti produkt duljeg odležavanja i oksidacije, ali zasad nije problematično. Gorčina u finishu dobro balansira sladne okuse i ostaje neko vrijeme u aftertasteu, uz roasty kavasti dojam. U afteru ima i nešto drva. Nije baš slatko, ma koliko bilo bogato sladom. Nema baš onog “ljepljivog” dojma na ustima kao što zna biti kod tako jakih piva.

Mišljenje: Najveća zamjerka mu je pregaziranost. Osim toga, mogao bi imati više tijela i viskoznosti za bogatiji dojam. Whisky bačva se počinje bolje uklapati u cjelinu, vjerojatno će se s vremenom ta priča još zaokružiti. Pri ranijim kušanjima ovog piva, okusi su bili dosta razbacani i oštri, pogotovo drveni dojam. Za zaključiti je da vrsta chipsa utječe na finalni dojam piva, dapače ima jako veliku ulogu.

Zašto se točno ovaj RIS pregazirao, nisam siguran. Moguće da je šećer za gaziranje malo probudio kvasac, pa se on zaletio i odfermentirao i malo preostalih šećera iz sladovine. A moguće je da sam ga jednostavno čuvao u pretoplim uvjetima, pa je kroz više mjeseci ipak skinuo još nešto gustoće.
U smislu natjecanja, vrlo vjerojatno bi na tome gubio bodove, ali svejedno ga smatram dobrim pivom. Što mogu, gušt ga je piti. 😀
U nekom drugom postu ću staviti i recenziju o sherry chips varijanti, pa da se mogu malo raditi usporedbe. Ta dva piva su dosta različita, iako se razlikuju (više manje) samo u tim chipsima.

Ovo je desertno pivo, nije za popiti 5 komada. Pogotovo jer bi završili pod stolom. 🙂 Siguran sam da bi se dobro slagalo sa nekim tamnim i jakim čoko-kavastim desertima.
Za zavaljat se pred kamin i polagano srkat.

A za one koji nemaju kamin, preporučam puštanje ove pjesme:

Ali tu se već radi o ekstra-subjektivnom mišljenju. 🙂

Idem sad dovršiti ovu čašu. O, nema više.

Živjeli!

[Recenzija] Brouwerij t’IJ – Ciel Bleu

Posted on Updated on

tIJ_ciel_bleu

Pivovara: Brouwerij t’IJ
Pivo: Ciel Bleu

Izgled: Crno kao noć, sa ogromnom bež pjenom. Mislim da je jasno sa slike kakva je pjena. 🙂

Miris: Zaokruženi roast, kava i neki dodatni čudni miris. Kao gorka naranča, malo cvjetno i začinsko bilje. Spicy. Super zanimljiv i inovativan miris. Ima i nešto hmelja

Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Malo kave i roasta, ali uglavnom se osjete začini. Naranča, đumbir, začinsko bilje. Kraj daje nešto gorčine i topline alkohola. Dosta suhi završetak sa kavom i začinima. Aftertaste se drži gorko sa roastanim sladom.

Mišljenje: Jako zanimljivo začinjeno pivo. Nemojte očekivati gusti drvenasti stout, ovo je nešto sasvim drugačije. Korištena je “galanga” (korijen) što je neki rođak đumbira. Ima i komadiće kakaa, što ne bih mogao direktno prepoznati. Začini su fino zaokruženi i nisu iritantno napadni makar ih ima dosta. Alkohol na kraju je prisutan i daje pivu ozbiljnost, ali opet ne toliko da smeta.
Vrlo inovativno pivo, apsolutno probati ako imate priliku.

Živjeli!

[Recenzija] Emelisse – Imperial Russian Stout, White Label, bourbon BA

Posted on

emelisse_imperial_russian_stout_BA_white_label

Pivovara: Emelisse
Pivo: Imperial Russian Stout, White Label Bourbon BA

Izgled: crno i neprozirno. Dosta tamna smeđa pjena, dugo se zadržava u čaši, izgleda kao kava. Ostavlja lacing.

Miris: Jaki miris bačve od burbona. Daje dojam vanilije i karamele. Kava i čokolada. Malo jači alkoholni dojam na početku, ali kasnije nije toliko izražajan. Tamni kolači, orašasti. Krenu ti sline od ljepote.

Okus: Puno tijelo, jako lagano karbonizirano. Gusto, viskozno. Kavasti i sladni okusi. Kolačasto, ali ne previše slatko. Na kraju ima nešto topline koju ostavlja alkohol. Toasty, roasty… pregršt okusa koje nudi jedan imperial stout. Daje malo dojam kave sa mlijekom, vrlo je kremasto na jeziku. Malo drvenasto. Nema toliko orašasti dojam kao u mirisu, to mu mrvicu fali.

Mišljenje: Jako fino pivo za polagano pijuckanje. Alkohol podsjeća na ozbiljnost iza ovih kolačastih okusa. Ako imate priliku, probajte. Iako ću to reći za većinu barrel aged imperial stoutova. 🙂

Nom!

Živjeli!