Month: Rujan 2015

[Recenzija] Braukollektiv – Black Sheep IPA

Posted on Updated on

braukollektiv_black_sheep_ipa

Pivovara: Braukollektiv
Pivo: Black Sheep IPA

Izgled: Jantarne boje, hazy, ugodno mutno. Vidi se dosta karbonizacije u čaši. Pjena je brutalna, ostaje skroz dok ga se pije, i ostavlja lacing.

Miris: sladno i karamelno u prvom planu. Hmelj je u pozadini, daje boraste mirise. Osjeti se da nije skroz najsvježija boca, mora da je bila odličnog mirisa prije.

Okus: Sladni okusi na najjače. Dosta karamele, čak i pomalo odvažno puno karamele. Balansirano gorčinom na kraju, koja bi mogla biti malo i jača. Ostaje u aftertasteu, ali ne zadržava se baš previše. Uz tu gorčinu ide nešto okusa grejpa.

Mišljenje: za 6,9% alkohola, dosta je dobro izvedeno. Ne osjeti se alkohol ni u mirisu ni okusu. Dosta karamelno, i iako ima svojih solidnih 60 IBU-a, osobno bi mi odgovaralo još malo više gorčine. Sa još malo više gorčine bi već zalazilo i u sferu DIPA. I da, nažalost boca nije skroz svježa, baš bih rado probao neku frišku, baš se kuži da je nekad bila bolja. 🙂

Živjeli!

[Recenzija] Braufactum – Palor

Posted on Updated on

braufactum_palor

Njemački bitter, hajd da vidimo. Polako se tope zalihe iz Freiburga. 😀

Pivovara: Braufactum
Pivo: Palor

Izgled: Jantarne boje, kristalno bistro. Prljavo bijela pjena, ne ogromna, ali do neke mjere se zadržava u čaši. Ima lacinga. Ne vidi se karbonizacija.

Miris: Slad i karamela su naprijed. Ima blagi citrusni miris hmelja, ali dosta blagi. Više vuče na pomalo parfemastu varijantu. Malo mirisa kuhanog povrća.

Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Dosta smooth na jeziku. Sladni okusi i okusi kruha, keksa, karamele. Oko sredine se pojavljuje malo hmeljnih okusa, travnatih. Možda malo grejpa. Gorčina na kraju je osrednja, blago ostaje u aftertasteu.

Mišljenje: Dosta solidan bitter, možda im je u mirisu malo pobjegao taj dojam povrća. Nije loše, ali nije ni za biti potpuno fasciniran.
Živjeli!

[Recenzija] Braukollektiv – Moe Summer Ale

Posted on Updated on

braukollektiv_moe_summer_ale

Pivovara: Braukollektiv
Pivo: Moe Summer Ale (Pale ale)

Oh, konačno nešto od ulova iz Njemačke. Koliko znam, prvi Freiburški craft u punom smislu riječi. Kažu: četri pivara sa tri kontinenta. Pa da vidimo…

Izgled: Mutno pivo, žuto-narančaste boje. Velika bijela pjena, krupnih mjehurića. Dosta dugo postojana, ali ipak nestane tokom pijenja.

Miris: Osvježavajući hmeljni mirisi, naranča, limun. Nešto kruške. Fini krušni mirisi su isto prisutni. Kasnije malo travnato. Privlačno, voćno, hmeljno, super.

Okus: Lagano do srednje tijelo, lagano do srednje gazirano. Krušni okusi u prednjem planu. Kako gutljaj ide prema kraju, osjeti citrusni okus hmelja, voćni okusi. Srednja gorčina na kraju, blago ostaje u aftertasteu.

Mišljenje: Meni je ovo pivo super. Baš je summer ale, lagano, voćno, taman balansirano između slada i hmelja. Nisam primijetio nikakve greške niti off flavore. Totalno osvježavajuće i pitko. Malo drugačija izvedba Pale Alea, koriste novozelandske, američke i njemačke hmeljeve, uz engleski kvasac. Čini se da je jako dobra kominacija.  
Preporučujem za probati ako naletite.

Živjeli!

[Recenzija] Firestone – Union Jack IPA

Posted on

firestone_union_jack

Pivovara: Firestone Walker
Pivo: Union Jack IPA

Izgled: zlatne boje, sasvim bistro. Vidi se karbonizacija u čaši. Gusta bijela pjena kao šlag, ostavlja ok lacing.

Miris: borasti miris hmelja, nešto malo citrusa. Sladni mirisi, keksi, kruh. Slatkasti miris. Čak i tračak vanilije. Voćni bubblegum miris (na dobar način).

Okus: Srednje tijelo, slabo do srednje karbonizirano. Slad i karamela u početku. Prema kraju ide dosta jaka gorčina, koja ostaje dugo u aftertasteu. Zbilja dosta gorčine, sviđa mi se malo jači stav.

Mišljenje: sasvim dobro izvedena američka IPA. Boca bi mogla biti malo svježija, ali okusi se i dalje osjete sasvim ok. Gorčina daje jaki kick, uz podršku slada. Za ovo moraš baš biti ljubitelj ful zahmeljenih piva. Što jesam. 🙂

Hop count: Magnum, Cascade, Centennial, Amarillo, Citra, Chinook, Simcoe

[Putopis] Freiburg (& Rheinfelden)

Posted on

Dok se neki zabavljaju po craft beer tulumima po Hrvatskoj, neki moraju i raditi. A neke posao odvede na poslovni put u Njemačku. Pa, kada sam već bio tamo, bilo bi šteta ne reći par riječi od nekolicini piva koja sam tamo probao.

Odmah na početku, iako se po Njemačkoj rade dobra piva, nemojte očekivati ludu craft priču punu novih okusa, čudnih stilova i otkrivenja. Jer ovo nije takva priča. Spomenuti ću nekoliko piva, redom lagera, pa da vidimo kako se to tamo radi.

Prva stanica u dubini Europe mi je bio Zürich. Imao sam jako malo vremena, bila je nedjelja (većina stvari ne radi), a i cijene su poprilično paprene za naše pojmove. Kada sam vidio da magnetić za frižider košta 7 franaka (ekvivalent oko 50 kuna), ostavio sam se nade da ću u centru Züricha naći jeftino craft pivo. 😀

No, put me vodio dalje prema Njemačkoj, preko Rheinfelden, gdje se nalazi pivovara Feldschlösschen. Pivovara je dio Carlsberg grupe, daklem macro lager…

feldschlosshen

Koliko vidim, moguće je napraviti i turu po pivovari (koja je dosta velika, ali izgleda više tradicionalno nego kao veliki industrijski pogon). Za turu nije bilo vremena, ali je za isprobati par piva u njihovoj pivnici koja je pored.

feld_ulaz feld_taps

Feldschlösschen Hopfenperle

hopfenperle

Izgled: Zlatne boje, kristalno bistro. Ima gustu bijelu pjena koja je vrlo postojana i stvara lacing cijelo vrijeme dok ga piješ

Miris: Arome su malo skrivene ispod te pjene, treba otpiti malo da se arome oslobode iz čaše. Prvi dojam je bio “meh, ovo je još jedan bezvezni lager, osjetim samo malo slada. Ali na drugi dojam osjeti se dosta ugodan biljni i travnati miris hmelja. I dalje je tu sladni miris. Možda ponešto zelene jabuke. Zapravo dosta dobro zahmeljeno, što se tiče arome.

Okus: Ono što se naziva “crisp”. Dakle, dosta svježe. Sladni okusi ispred svega. Dosta lagano tijelo, srednje karbonizirano. Solidno zagorčeno u finishu, malo ostaje u aftertasteu. Ništa ekstremno, ali nije ni za očekivati. Malo kukuruzno oko sredine. Čisto solidan okus hmelja. Probao sam to isto pivo i u jednom lokalu u samom mjestu gdje je bio podosta bezličan, ovaj na “izvoru” je dao puno bolji dojam.

Nije pivo koje ću prepričavati idućih pola godine, ali ok. Bolje od mnogih uradaka tog tipa koje se može popiti kod nas, da budemo iskreni.

Feldschlösschen Zwickelbier

Zwickel

Izgled: Žute boje, dosta mutno. Karbonizacija je dosta vidljiva u čaši (visoka i uska čaša). Pjena je zbilja moćna, bijele boje i vrlo postojana. Ostaje cijelim putem. malo zelene jabuke, kasnije malo banane.

Miris: Slad u prvom planu opet. Osjeti se travnati hmelj, čak ide i prema citrusnom u nekom trenu. Što malo začuđuje je neki skriveni spicy miris koji bi više očekivao od nekakvog belgijanera. Tu je i nešto zelene jabuke, ali čak i banane. Nije loša kombinacija.

Okus: Srednje tijelo, čak prema gušćem. Dosta silky na jeziku. Sladno i grainy, Okus malo vuče i na pšenicu (nisam siguran da li je ima u sastojcima).  Blaga gorčina, skoro nema u aftertasteu. Osvježavajuće pivo, zapravo ga ne bi očekivao od ovako veće pivovare. Koliko vidim po internetu, čini se da ga i nije moguće dobiti osim točenog u njihovoj pivovari. Za tip kažu da je Schweizer Spezialbier. Pa, neka im je, vrijedi ga spomenuti. 🙂

Toliko o Švicarskoj. 🙂 Put sada ide dalje u Freiburg, relativno mali grad u Njemačkoj, pun studenata. Detalje o gradu potražite na Wikipediji, a ja ću napisati par riječi o pivu. 😉

freiburg

Već više puta sam tamo bio, a jedno mjesto je nekako slučajno postalo redovita destinacija za nešto pojesti i popiti pivo. Radi se o restoranu Légére.

Dakle, niti se radi o neki posebnim gurmanskim delicijama, niti je ponuda piva nešto posebna. Ali mjesto je sasvim ugodno, hrana je ukusna, a cijene su dosta prihvatljive. Katkada znaju biti neke posebne “studentske” ponude kada se za male pare možete ubiti par pohanih šnicla, Flammkuchen (slično pizzi) ili nešto takvo.

flammkuchen

Ovdje pijem Fürstenberg. Opet velika pivovara, osnovana još 1283. S obzirom da sam ovo pivo probao prije nego sam upoznat sa cijelom craft pričom, bio sam fasciniran u usporedbi sa onime što sam mogao probati u Zagrebu. Danas, nakon što sam isprobao malo više stilova piva, i dalje mi je gušt popiti Fürstenberg Hefeweizen (pšenično). Zanimljiv im je moto koji kaže “Jedno od najboljih piva na svijetu”. Sviđa mi se ta doza rezerviranosti, da ne kažu da su baš NAJbolji. 😀

Upozoravam, malo sam subjektivan (dok sam inače skrooooz profi 😉 )

Fürstenberg Hefeweizen

fuerstenberg

Izgled: Jantarne boje,  jako mutno. Od te mutnoće boja malo vuće prema smeđoj. Gusta debela bijela pjena, koja ostavlja solidno lacinga. Iskreno, boja bi mogla biti ljepša, malo izgleda tmurno. 😀

Miris: Naravno, osjeti se slad, pšenica. Kvasac je isto prisutan. Čak ima nešto arome hmelja. Miris banane je blago prisutan, ali zapravo bi ga morao tražiti. Primjetio sam nešto sumpora.

Okus: Gusto tijelo, slabo do srednje gazirano. Okus zrnja, slada,  pšenice su glavni. Ima nešto blage kiseline u pozadini. Gorčina je slaba,  ništa od nje u aftertasteu.

Kao što rekoh, nije možda neki vrhunac, čak sam primjetio da ima malo nekih problema u mirisu. Ali, uz ok hranu u Légére i ako ne idem secirati okuse i mirise, s guštom ću ga popiti.

Iduće po redu je Martin’s Bräu.

martins_brau martins_inside2

To je na ovom putu bila jedina manja pivnica/pivovara. Zapravo se ne radi baš o craft pivovari nego više o lokalnoj mini pivovari tradicionalnog tipa. Tu ćete dobiti originalni pivnički ugođaj. Ugodna atmosfera, kobasice, zelje, koljenice i njihovo vlastito pivo. Klasika.

Evo i koja piva nude:

Martin’s Bräu Hefeweizen

martins_hefe

Izgled: Pitcher, litra i pol, točeno u male krigle.  Mutno pivo, žuto-smeđe boje. Bijela pjena velikih mjehurića koja brzo nestane. Drugo točenje se bolje držalo sa pjenom, možda je čaša bila slabo isprana od deterdženta. Sram ih bilo. 🙂

Miris: Sladno, pomalo parfemastog mirisa hmelja, kruhasto.  Malo kiselkasto miriši. Blaga banana. Malo čak belgian-like fenoli i sumpor. Malo citrusa kasnije. A malo i miris štale. Ok, ovo je dosta čudnovato.

Okus: Srednje tijelo,  srednje gazirano.  Sladno i kruhasto, što bi bilo i za očekivati. Kiselkasto prema kraju. Blaga gorčina od hmelja na kraju. Gotovo ništa u aftertasteu.

Nije baš dobro balansirano, iskače ta kiselina i dosta čudni off-mirisi.

Martins Bräu Pils

martins_pils

Blijedo žuto,  mutno.  Hrpa bijele pjene,  nema vidljive karbonizacije.

Miris: Blagi sladni miris,  malo biljnog mirisa hmelja,  malo zelene jabuke. Grainy, malo možda kuhanog kukuruza. Ne baš kompleksno.

Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje gazirano. Sladni i kruhasti okusi. Srednja gorčina na kraju uz blagi okus hmelja.  Malo vodeno oko sredine. Nista posebno od off flavora,  ali dosta prazno. Nije jako uzbudljivo.

Martins Bräu Dunkel

martins_dunkel

Izgled: Tamno smeđe,  mutno pivo. Dosta gusta i postojana pjena koja ostavlja lacing.

Miris: Sladni miris je glavni. Osjeti se blaga karamela. Tu su i orašasti plodovi, lješnjak. Kasnije daje malo voćni štih. Najzanimljiviji miris od svih isprobanih piva u ovoj pivnici.

Okus: Srednje tijelo, slabo do srednje karbonizirano. Sladni okus,  karamela,  orašasti okusi. Uglavnom preslikano iz mirisa. Dodatak koji sam osjetio je dojam kestena.  Blaga gorčina u finishu da balansira,  hmelj uglavnom neprisutan.

Ovo mi se sviđa, ok balans, nema nekih off flavora koji iskaču i dosta kompleksno za tradicionalnu pivovaru. Može.

Osim Dunkela, piva im nisu posebno zanimljiva. Bolji dojam daje sama pivnica, a i hrana koja se poslužuje nije bila loša. Fora su i velike staklene flaše “to-go” koje vam mogu napuniti tako da pivo odnesete kući.

martins_inside3

Druga manja pivovara u Freiburgu je Feierling, koju nažalost nisam stigao obići ovaj put.

Sad još par piva koja sam probao, pa neka bude u arhivi…

Ganter Urtrunk

ganter_urtrunk

Lager vulgaris,  yeasty. Mutno, boju ne vidim. Fora je jedino krigla, Pivo nije vrijedno spomena. 😀

Ganter Hefeweizen

ganter_hefe

Izgled: Mutno pivo, narančasto-jantarne boje. Gusta bijela pjena koja traje zauvijek.

Miris: Sladno,  grainy, pšenica. Osjeti se miris kvasca. Ima određeni dimljeni karakter. Nešto malo mirisa banane skrivene u pozadini.

Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Glavni su slad, pšenica i kruhasti okusi. I dalje taj neki dimljeni štih. Vrlo lagana gorčina na kraju. Dosta grubo, nije baš balansirano. Iskreno, Fürstenberg mi je bolji.

Waldhaus Dunkel

waldhaus

Izgled: Tamno smeđe, crvenkasto na rubovima. Gusta i jako postojana bež pjena sa hrpom lacinga.

Miris: Miris na pržene lješnjake i slad. Malo voćnog mirisa, ali najviše tupi sladni mirisi i roast. Malo kestena i badema.

Okus: Srednje tijelo, dosta karbonizirano. Osjeti se ugriz CO2 na jeziku. Slad i orašasti plodovi, otprilike kao i miris. Karamela je isto prisutna. Blaga do srednja gorčina u finishu i afteru. Malo fali tijela, ali nije loše.  

Toliko o lager avanturi iz Freiburga (i malo Švicarske). Sa craft pivima baš ne stoje najbolje, ali uspio sam ipak uhvatiti nekoliko primjeraka lokalnog craft pivarstva. O tome ćete čitati u idućim postovima. Za kraj, evo slike kako sam ovaj put izolirao boce da mi ih ne razbiju prilikom bacanja kofera na aerodromu. 😀

kofer

Živjeli!

[Recenzija] Brewdog – Vagabond

Posted on Updated on

brewdog_vagabond

Pivovara: Brewdog
Pivo: Vagabond (gluten free pale ale)

Izgled: Bistro pivo duboke zlatne boje, blago prema jantarnom. Vidi se dosta karbonizacije u čaši. Bijela pjena koja se dugo zadržava i stvara lacing.

Miris: Super hmeljne arome, mango, ananas, mandarina. Blago citrusno. Osjeti se sladna pozadina s karamelom. Tropsko voće. Hmeljno i sladno, taman za pale ale.

Okus: Slad i kruhasti  okusi na početku. Tijelo je lagano do srednje. Osjeti se ponešto bockave karbonizacije na jeziku. Prema kraju gutljaja dolazi grejpasta aroma i ponešto gorčine koja se zadržava u aftertasteu. Okus je malo manje zanimljiv od mirisa, ali sasvim korektno.

Mišljenje: Da na etiketi ne piše da je gluten-free, ne bi prosudio da je nešto jako drugačije s ovim pivom. Brewdog opet nije razočarao sa svojim hmeljastim uratkom. Fini pale ale, iako u ponudi Brewdoga ima piva koja su mi dosta zabavnija od ovoga.
Probajte, zašto ne. 🙂

Živjeli!

[Recenzija] Alvinne – Morpheus Tripel

Posted on

alvinne_morpheus_tripel

Pivovara: Alvinne
Pivo: Morpheus Tripel

Izgled: Narančasto, pomalo smeđe. Skroz mutno sa komadićima u čaši. Tanka bijela pjena koja jako brzo potpuno nestane. Nema vidljive karbonizacije.

Miris: Fermentirano čak i trulo voće, breskva i naranča. Miris vitaminskih šumećih tableta, jeftinih bombona. Osjeti se i alkoholni miris. Medicinski mirisi. Malo vuče na neke začinske trave. 

Okus: Srednje tijelo, slabo karbonizirano. Otprilike preslikano iz mirisa. To prezrelo, fermentirano voće. Slatkasto. Nešto gorčine na kraju i aftertasteu. Medicinske arome na najjače. Podosta loše.

Mišljenje: Niti izgledom, ni mirisom, ni okusom nije ugodno. Ako su ovo ciljali, ne znam koja je poanta, ili ne razumijem stil. Ali tripel nije sigurno. Po internetu vidim fotografije ovog piva koje je bistro i sa ogromnom pjenom. Možda je ova boca zeznuta. Ali i boca Alvinne Gaspar je bila zeznuta kad sam ju kupio…
Alvinne, nisam baš impresioniran.