Month: Ožujak 2016
[Putopis] Amsterdam – Gollem Café
Kreću opet malo pivopisi-putopisi iz Amsterdama i okolice. Ovaj put nije kušaona nego bar. Gollem Bar.
Koliko vidim na njihovoj stranici OVDJE, postoje čak četri Gollem cafea/bara u Amsterdamu. Ja sam posjetio ovog na adresi Raamsteg 4.
Kao što vidite na mapi, nalazi se samom centru Amsterdama. Doduše, morate ga baš tražiti jer se nalazi u dosta maloj uličici i nije pretjerano vidljiv.
Radi se o dosta malom baru sa dosta širokim izborom piva. Na slici možete vidjeti solidnu ponudu. Osim tog prostora oko šanka, ima i još jedan povišeni dio sa nekoliko naguranih stolova. Posvuda su pivske boce, čaše, naljepnice, posteri, zastavice i ostale pivske stvarčice.
Ovaj bar toči piva već preko četrdeset godina i dosta ga se spominje po Internetu. Ako ga želite posjetiti, nemojte očekivati da ćete naći mjesta navečer jer će tih par stolova vrlo vjerojatno biti popunjeno.
Osim solidne ponude piva, možete naručiti i sir, kobasice i razne slične skupe i fine hrane. Ako želite doživiti nizozemski bruin café, preporučam vam da odete neko popodne u Gollem, naručite si pivo i sir… i upijate atmosferu.
Svaki put si mislim “e idući put ću naručiti taj sir”, i ne naručim. Jer sam škrt i štedim za skupo pivo po Amsterdamu. Ali idući put…!
Gollem mi je bio samo usputna pivska stanica, pa sam stoga iskoristio priliku da degustiram ono što drugdje nema. A to su njihova dva piva: Gollem Blond i Gollem Precious IPA…
Gollem Blond (lijevo)
Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Gusta bijela pjena ostavlja lacing po čaši.
Miris: Svježi bijeli kruh iz pekare. Zvuči jednostavno da je samo taj miris, ali baš je kao kruh. Fino. Kasnije kako se grije dolazi i neki miris svježeg sira ili jogurta. (nisam baš stručnjak za jogurte)
Okus: Kruhasto sa kompotom od breskve. Srednje tijelo, dosta svilenkasto na jeziku. Skroz lagana karbonizacija tj. Pjenušavost. Vrlo voćno, kao gusti sok. Gorčina je sasvim lagana. Mrvica metalik okusa pri kraju, osobno nagađam da možda ima pšenice u ovom pivu.
Mišljenje: Lagani i voćni blond ale. Kada ste u Gollem cafeu, definitivno ga probajte kao lokalni proizvod.
Gollem Precious IPA (desno)
Izgled: Mutno, dosta mutno. Jantarne boje. Bijela pjena koja nestaje tokom pijenja. Nešto malo lacinga.
Miris: Jaki udar hmelja! Zapravo nisam očekivao tako jaki hmeljni miris. Mango, blagi miris borovine i hrpa “cat piss”. Ako niste znali, to je oznaka za prodorni miris hmelja kojeg daje npr sorta hmelja “citra”. A ako imate mačku, možete razmisliti zašto. Uglavnom, to je dobar miris. 😀
Nešto malo slada iza toga, prvenstveno hmeljna bomba.
Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Blagi sladni i tostirani okus. Hmelj ide od početka sa kiselkastom citrusnom notom. Kasnije ima malo više breskve. Malko je vodeno pred sam kraj nakon čega slijedi srednje-jaka gorčina koja ostaje i u aftertasteu.
Mišljenje: Solidno, ali ne brutalno. Miris je dosta bolji od okusa, kojem fali malo čistoće. Malo preslatko što ne dozvoljava hmelju da se potpuno iskaže.
Toliko o Gollem cafeu. Pratite dalje Zao Gnom blog za pivopise iz Nizozemske, a dotad…
Živjeli!
[Recenzija] De Vriendschap – Tripel Saison
Uskoro slijedi par postova o pivskim novostima iz Nizozemske. Dok to ne posložim, evo jedna recenzija piva kojeg sam ponio sa sobom nazad. Na slici sa sirom kojeg sam isto ponio doma. 🙂
Koji je sir, nisam siguran, ali dobar je. 😀
Pivovara: De Vriendschap
Pivo: Tripel Saison
Izgled: Jantarno bakrene boje, sasvim bistro. Pjena je jako kratkotrajna i uskoro potpuno nestaje. Lijepa narančasta boja.
Miris: Dosta karamele i voćnih okusa. Osjeti se jabuka. Baš mi i ne miriši kao belgijanac-saison. Malo mesnog mirisa.
Okus: srednje tijelo, lagano do srednje gazirano. Kreće slatkasto sa okusima suhog voća i karamele. Od početka je prisutan okus alkohola koji nije previše napadan na kraju. Blaga gorčina koja se malo i zadržava u aftertasteu balansira slad.
Mišljenje: okej pivo, ništa specijalno, a sigurno ne bih to nazvao “tripel saison”. Karamela u količini koja ne spada nit u tripele ni u saisone. Što li je pjesnik htio reći… 🙂
Živjeli!
Dodana stranica o ispiranju kvasca
Pročitajte kako isprati kvasac nakon fermentacije da biste ga koristili u idućim šaržama piva. Dodan je novi link pod “Kućno pivarenje” ili jednostavno kliknite OVDJE.
Živjeli!
[Recenzija] Thornbridge – Halcyon
Pivovara: Thornbridge
Pivo: Halcyon
Izgled: zlatno žute boje, sasvim bistro. Jako gazirano, vidljivo baš puno mjehurića. Bogata bijela pjena koja ostavlja lacing po čaši.
Miris: borasti mirisi i citrusi. Limeta, limun, nešto u tom smjeru. Fin oštar miris hmelja. Iza toga je nešto svijetlog slada i malo alkohola. Mogla bi biti svježija boca, ali i dalje je dosta dobar miris.
Okus: Lagano do srednje tijelo, osrednji ugriz CO2 na jeziku. Prednjači svijetli sladni okus, nakon čega ubrzo dolazi hmelj. Putem se osjeti i neka slatkoća koja malo balansira hmelj. Gorčina grejpa pri kraju gutljaja. Finish je suh i gorak. Nakon toga slijedi dugi gorki aftertaste.
Mišljenje: Moćna Imperial IPA. Nažalost na ovoj boci su malo već otišle hmeljne arome, jer znam da sam pio i bolje Halcyone. Svejedno, Thornbrigde zna kako napraviti dobru IPAu.
Hmeljoljupci, navalite!
Živjeli!
Varionica on fire!
Dakle, Varionica se pojavljuje na bar dva fronta večeras.
Za početetak, imaju premijeru svog novog Neon Stouta, kojeg možete probati u Zagrebu, u
K&K Milčec, u Jurišićevoj ulici. Nekako potiho se obznanila ta divna vijest, treba malo više razvikati takve novosti idući put, tsk tsk. 🙂
Osim toga, u malo drugačijem okruženju, biti će degustacija Varionica piva (ne znam kojeg) na otvorenju dućana Veronika delikatesa u Savskoj 147. Facebook event otvorite OVDJE. Veronika delikatese navodno ima dobre mliječne proizvode, pa nabacite pogled. Craft pivo, craft sir… Varionica, Veronika… zvuči kao dobra kominacija. 😀
Živjeli!
[Recenzija] Abbaye des Rocs – Brune
Pivovara: Abbaye des Rocs
Pivo: Brune
Izgled: Smeđe crvenkaste boje, donekle mutnjikavo. Debela i postojana bež pjena koja se dugo zadržava.
Miris: slad, karamela, suho voće, lagano toasty, ponešto višnje. Voćni mirisi. Soja sos, mesni miris. Blaga čokolada. Marcipan.
Okus: srednje tijelo, lagano gazirano. Poprilično sladni okusi. Karamela, orašasti okusi, kestenjasti okusi. Nešto višnje. Finish je sasvim blago gorak, ne ostaje gotovo ništa gorčine u aftertasteu. Blago alkoholno pri kraju, ali ne smeta. Malo mentastog štiha.
Mišljenje: Uredno tamno i jako belgijsko pivo. Vrlo ugodno i balansirano sa solidno kompleksnim okusom. Zabava za otkrivanje kakve mirise i okuse možete iskopati. 🙂 Cijena je bila više nego povoljna, 5 eura za 0.75L
Ocjene na RateBeer 100 overall i 100 za stil. Zanimljivo. 🙂
Živjeli!
Jedna šarža, dva Saisona.
Jedna šarža, dva Saisona.
Ovo je priča o isprobavanju dva Saison kvasca, koji su ubačeni u dva fermentora sa istom sladovinom. Recept je bio dosta jednostavan, pa čak i jeftin.
Za nekih 35 litara gotovog piva koristio sam:
Zrnje:
6,5Kg Nova Gradiška Pilsner
2 Kg Vienna slad
0,5 Kg Cara 35 (karamelni slad 34 EBC)
Voda je balansirana tako da ne preteže ni u sladnu ni hmeljnu stranu, ništa posebno. Ukomljavano na 66 stupnjeva.
Hmeljevi:
15g Polaris 60min
50g Celeia 15 min
70g Celeia 0 min
Celeia je slovenski hmelj, koji daje nešto više citrusnih nota, relativno je jeftin za razliku od raznih amera. Ako ne možete naći taj, ima dovoljno prikladnih zamjena.
Početna gustoća je bila 1.048, što na prvu zvuči malo.
Najskuplji dio je bio kvasac, koji je koštao oko 80 kuna komad. Jedna vrećica kvasca (smack-pack) je išla na demižon piva (17ak litara gotovog piva). Ali s obzirom da sam već iskoristio taj isti kvasac (nakon ispiranja) za još jednu takvu šaržu i još jednu malu šaržu TAMNOG Saisona (muahaha, o tom kasnije), ni to zbilja nije strašno.
Kvasci:
WYEAST XL 3711 French Saison
WYEAST XL 3724 Belgian Saison (to bi trebao biti kvasac kojeg koristi pivovara Dupont za svoj Saison).
Smack-pack vrećice se udare tako da se potrga mala vrećica nutrijenata iznutra. Tada vrećica nabubri(kroz par sati) i spremna je za ubacivanje u sladovinu. French Saison vrećica se napuhala kao da će eksplodirati, dok je Belgian bio malo sramežljiviji.
Fermentirali su na sobnoj temperaturi, oko 20 stupnjeva ili sitno iznad. Zanimljivo je da je Belgian Saison odlučio odustati u jednom trenutku, dok je French pojeo sve šećere bez milosti. Očekivao sam da ni Belgian neće raditi probleme pa sam tek pred flaširanje shvatio da je zapeo na oko 1.025 gustoće. Nakon toga sam ga vratio u demižon na kvasac, malo uzburkao kvasac i stavio demižon pored radijatora.
Srećom, pivo se pri tim svim pretakanjma nije inficiralo i Belgian je završio na gustoći 1.010 pred flaširanje. To bi značilo da pivo ima urednih 5% alkohola.
French Saison je bez milosti požderao baš sve i završio na 1.004, što mu daje oko 5,8% alkohola.
Oba piva su prepoznatljivo Saisoni, to je miris kojeg je vrlo lako prepoznati kada skužiš o čemu se radi. Svaki ima svoj osobni stav i pitanje je ukusa, što je zapravo bolje.
Evo i auto-recenzija:
French Saison (lijevo na slici)
Izgled: Zlatne boje, debela bijela pjena koja ostavlja lacing. Vidi se puno mjehurića CO2. Poprilično bistar, samo mrvicu hazy. U užoj čaši izgleda sasvim bistro.
Miris: prvi dojam citrusa i neki šećerni vau-vau bombon štih (guglajte što je to 🙂 ). Iza toga miris svijetlog slada. Malo papra, malo nečega u smjeru vanilije čak. Voćni mirisi, dinja, marelica. Dosta prevladava taj reski štih naranče i citrusa. Blago kiselkasti dojam. Kada malo odstoji u čaši, postane malo više grainy i osjeti se biljni miris hmelja. Malo alkohola.
Okus: Tijelo je dosta lagano i jače gazirano. Svijetli slad u prednjem planu. Kroz gutljaj se razvija gorčina koja je dosta jaka u finishu i ostaje izražena u aftertasteu. Na kraju gutljaja se oslobađaju prepoznatljivi saison okusi: kompot od breskvi, citrusi, začini. Vrlo suho pivo.
Belgian Saison (desno na slici)
Izgled: Isto kao i French, samo malo više hazy. U širokoj čaši poprima dublje žute, gotovo narančaste tonove.
Miris: Isto prepoznatljivi fenolični štih saisona, ali drugačiji dojam nego French. Zaokruženiji sladni miris, uz blaži dojam citrusa, limete. Bruschetta sa češnjakom i ružmarinom. Ozbiljno, to sam uspio iskopati iz mirisa. 😀 Više slatki miris sa voćnim notama. U ovom su prisutni miris kože (leather) i malo drva. Kompot od breskve i malo banane.
Okus: punije sladno tijelo, solidno gazirano sa suhim finishom. Bogatiji voćni okusi, kompot, marelica, breskva možda i kruška. Isto ima dosta gorčine na kraju i u aftertasteu. Ide u smjeru bijelog vina, ali bez kiselosti. Umjesto toga ima sladni karakter.
Mišljenje za oba:
French saison ima dosta reskiji miris sa par izraženih komponenti, poput citrusa, slada i kvasca koji daje blago spicy dojam. Belgian saison ima kompleksniju kombinaciju voćnih mirisa sa dodacima kože i začina. Pojedinačni mirisi manje iskaču iz cjeline. Francuz daje, zbog tih citrusa, dojam kiselosti i zove na lučenje sline u ustima, što ne zvuči nimalo sexy, pa ćemo reći “mouth watering”. 😀
U okusu je French nešto laganijeg tijela i slabijeg sladnog okusa. Belgian je malo bogatijeg tijela i nudi više voćnih okusa.
Teško bi bilo odlučiti koji je od ova dva saisona bolji. Francuz me osvaja tim reskim mirisom koji me jednostavno zove na gutljaj. Belgijanac pak ima kompleksniji voćni okus sa dosta više segmenata i “čudnih” nota.
Teške odluke, teško je. 😀
No, da malo i analiziramo postupak, s obzirom da je Belgian zapeo u fermentaciji, preselio sam ga uz radijator. Taj Belgian Dupont kvasac je poznat po tome da je malo ćudljiv. Viša temperatura bi trebala značiti i da kvasac producira više spojeva koji utječu na okus. Kod mnogih piva je to problematično, ali Saison kvasci očito baš vole toplinu. Moguće da je zbog malo drugačijih uvjeta Belgian producirao više voćnih okusa.
U idućoj šarži (koja ću uskoro flaširati) sam dodao malo više karamelnog slada, da se popuni tijelo. Iako to teoretski ne odgovara pravilima, mislim da bi mu moglo dobro doći. I oba demižona fermentiraju na istom mjestu uz radijator. Ako sve odradi kako treba, takva usporedba bi bila još malo preciznija.
I još jedan zaključak: iako pivo ima samo nekih 23 IBU (jedinica gorčine), dosta je gorko zato jer nema puno neprevrelih šećera koji bi to balansirali. Ako ga kuhate, nemojte misliti o rangovima Pale Alea ili IPA što se tiče gorčine.
Uglavnom, porazmislite opet o Saisonima, meni je to osobno jedan od zanimljivijih stilova. Ma, to je iduća IPA, samo ljudi još ne kuže. 😀
Ima ih kod nas nekoliko za kupiti i probati, pogotovo preporučam pivovaru De Blaugies. A onda ga probajte i skuhati, neće vam biti žao. Kada ne znam što bih popio, ova dva piva su mi uvijek go-to izbor.
Živjeli!
[Recenzija] Reservoir Dogs – Incubo
Pivovara: Reservoir Dogs
Pivo: Incubo Saison
Izgled: Zlatno prema jantarnom, mutnjikavo. Gusta bijela pjena sitnih mjehurića koja se zadržava do kraja i ostavlja blagi lacing. Vidljivo jako puno mjehurića CO2.
Miris: Oh, saison. Slatkasti miris, voće i kompot. Dunja. Keksi s grožđicama i mrvica vanilije. Blaga kiselkasta nota podiže živahnost.
Okus: Srednje tijelo, solidno karbonizirano, blagi osjet CO2 na jeziku. Prevladavaju kruhasti okusi i svijetli slad. Početak gutljaja je blago slatkast, ali ide prema sasvim suhom završetku sa srednjom gorčinom koja sasvim blago ostaje u aftertasteu.
Mišljenje: Vrlo pitko pivo, sa solidno okusa za razmišljanje. Ima prostora za poboljšanja, moglo bi biti malo bogatije i kompleksnije.
Ovo bi ljeti bio pun pogodak.
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 