amsterdam
[Putopis] Amsterdam – Oedipus
Oedipus taproom…
Hajdmo u još jednu šetnju po malo opskurnijim kvartovima Amsterdama u potrazi za dobrim pivom. Tražimo Oedipus pivovaru i kušaonicu, koja radi neka malo “pomaknuta” i dosta zanimljiva piva. Ako želite proučiti detalje, evo vam njihova stranica OVDJE.
Lokacija zbilja nije centralno. Nalazi se u dijelu Amsterdam Noord, i tamo vam je najlakše doći autobusom sa glavnog kolodvora (10ak minuta + malo šetnje).
Kada izađete iz autobusa, ako vam se čini da ste u malo industrijskom kvartu, dobra je šansa da ste na dobrom mjestu. Iako, malo me stisne kada izađem iz javnog prijevoza na ovako random-izgledajućem mjestu. Nakon kraće šetnjice između industrijskih hala i radiona, doći ćete do jednog većeg parkinga pokraj kojeg se nalazi supermarket (piše veliko Foodmarkt Amsterdam). Na lijevo od toga je još jedna industrijska hala na kojoj možete uočiti veliki logo Oedipus.
Kada uđete, primjetiti ćete da ambijent nije toliko siv i industrijski kao okolina. Šareni šank sa ručicama točionika u raznim oblicima. Boce/vaze/svijećnjaci po sklepanim stolovima i klupama. I nezaobilazno golemo rozo prase iznad šanka.
Iza šanka možete vidjeti stvarni pogon Oedipus pivovare. Tu su kotlovi, fermentori, bačve i sva silina divne inox opreme. Nema muljaže. 🙂
Ulaz u WC je isto zanimljivo oslikan likovima u skladu sa etiketama njihovih piva. 😀
Ako vam to nije dovoljno “čudnovato”, čitajte dalje. Baš taj dan kada smo došli u Oedipus pivovaru, imali su akciju “Bring your grandparents to our taproom today”. Složili su nekakve društvene igre po stolovima.
I zbilja je tamo bila skupina od desetak vremešnijih ljudi, sa svim hodalicama, kolicima i štakama. Igrali su društvene igre i (valjda) pijuckali pivo. 😀 Možete ih vidjeti po slikama.
Dakle, TO je ta priča sa sudjelovanjem craftera u zajednici. Ne mora biti prazno laprdanje.
Osim seniora, za jednim stolom je bilo par gospođa sa šivaćim mašinama koje su nešto… well… šivale (lijevo od šanka na fotki). Koja je točno to ideja bila, pojma nemam, ali pojačava taj malo “pomaknuti” dojam. Hipsteraj ili samo opuštenost, totalno mi je nebitno, ovo je zbilja kul mjesto. 🙂
Koliko vidim po njihovom Facebooku, bude tamo koncerata, i sličnih manifestacija.
Kakav je ambijent, takva su im i piva. Raznolika. Imaju 12 točionika na kojem se izmjenjuju Oedibrews, te ponekad gostujuće pivovare. Izmjene su česte, ne možete baš jako računati na što ćete naletiti kada dođete. Ali izbor je zbilja dosta širok, nema straha da ćete ostati žedni.
Evo što se degustiralo tog dana… (ako vam se da, pročitajte opise piva na njihovim stranicama, bude smiješnih stvari )
Mannen Liefde – saison (lijevo na slici)
Izgled: Duboko zlatne do jantarne boje. Gusta bijela pjena koja nestaje i ostavlja jaki lacing.
Miris: Reski saison sa dodatkom bosiljka. Blagi slad u pozadini, dosta citrusa i bosiljka. Fino oštar miris…
Kada sam pročitao, vidim da nije bosiljak nego limunska trava i sechuan pepper. E baš me prevarilo, ja bi se zakleo bosiljak. Zanimljivo. 🙂
Okus: Srednje tijelo, lagano gazirano. Sladni i keksasti okus popraćen tim spicy okusom tipa bosiljak i mrvicom kiselkastog okusa. Malo vodenasto pred sam kraj. Finish je srednje gorak i dosta suh. Aftertaste vrlo složen sa gorčinom, malo kiselosti i spicy okusima.
Mišljenje: fino balansirani saison sa dodatnim začinima koji se dobro uklapaju u priču. Kad se zagrije, onda ti začini postaju malo izraženiji, možda mrvicu prejaki. Pitanje ukusa. Sve skupa, zanimljivo pivo.
Mama – pale ale (desno na slici)
Izgled: jantarne boje, bistro. Bijela pjena koja nestaje, i isto ostavlja pozamašni lacing.
Miris: Slad, karamela, med, blagi cvjetni miris hmelja. Dosta klasičan pale ale.
Okus: Isto kao i miris. Lagano do srednje tijelo, lagana gaziranost. Srednja gorčina u finishu i aftertasteu. Sladno, uredno balansirano hmeljem.
Mišljenje: Ok, ništa specijalno.
Slomo – session saison
Izgled: Mutno, žuto-narančaste boje. Gusta bijela pjena sa hrpom lacinga. Prilično lijepe pjene na ovim pivama dosad.
Miris: Kruhasto i lagano voćno. Mandarina, šumsko voće tipa malina, jagoda. Nešto svježe kruške. Malo mirisa boje. Kada se miriši na rubu čaše, fini citrusini mirisi.
Okus: lagano-srednje tijelo, lagano gazirano. Kruhasto, svijetli keks, štrudl od jabuka i krušaka. Suhi finish sa ugodnom osrednjom gorčinom. Blago kiselkasti štih.
Mišljenje: Solidno, baš lagano i voćno pivo za vruće dane.
Babylounge – Session Black IPA
Izgled: Crno i neprozirno. Bež grudasta pjena sa lacingom.
Miris: Čokolada, borovnice, kupine, borovina. Super. Hrpa tamnih mirisa. Po mirisu nikako ne bih pretpostavio session pivo (3,5% abv), zbilja bogato. Blagi bubblegum miris i papreni miris.
Okus: Ipak malo laganiji okus. Kreće čokoladno i sladno sa mrvicom roasta. Dosta blago i svilenkasto na jeziku. Prema kraju se razvija borasti hmelj sa srednjom gorčinom i suhi finish. Okus hmelja se osjeti fino u aftertasteu. Gorčina ne ostaje jako dugo.
Mišljenje: jako puno mirisa i solidna količina okusa za jedno session pivo. IMHO, jako dobro izvedeno.
Thai Thai – Tripel
Izgled: Duboko zlatne boje, bistro. Ogromna pjena sa “otokom” u sredini.
Miris: Sladno, slatkasto, hrpa začina. Prepoznao bih korijander i možda koricu naranče, ali ima tu svega. Limunska trava se koristi u više piva u ovoj pivovari, počinjem razumjeti zašto. Kruhasto u pozadini.
Okus: And now for something completely different… Sladna baza. Kreće zaokruženo, srednjeg tijela i lagano gazirano. Kako ide prema kraju, rapidno se pojačavaju začini. Solidno jaka ljutina na kraju koja grije i u aftertasteu.
Mišljenje: Puno svega je u ovom pivu, malo se treško koncentrirati, ali nije loše. Za popiti jednog-dva, nije mi baš za cijelovečernju zanimaciju. Napravljeno kao protuteža suhim i hmeljastim pivama koja su radili na početku. Ako vas zanima priča pročitajte ju OVDJE.
Gaia – India Pale Ale
Izgled: Jantarne boje, bistro, bijela bogata pjena.
Miris: Borovina, biljni miris hmelja. Slad i karamela su prisutni. Vuče mi na neko povrće ili nešto tipa koprive. Zapravo baš miriši na hmelj. Bez jakih primisli na citrusne američke hmeljeve. (ako su korišteni baš oni)
Okus: Slad i karamela su u bazi. Taj isti hmelj iz mirisa putuje od početka do gorkog finisha i ostaje u afterasteu dosta dugo. Vrlo čisti okusi, crisp pivo.
Mišljenje: kada se malo zagrijalo, postaje mi sve bolje. Hmelj je čist i izražen, a slad ne smeta nego daje potporu. Life is good, rather good.
Panty – Stout
Izgled: Crno i neprozirno. Smeđa pjena koja nestaje tokom pijenja.
Miris: Roast, kava, čokolada. Fino sladno i bogato. Čokoladni bomboni punjeni kavom. Blagi hmelj u nekom herbal smjeru. Kasnije blago sherry miris.
Okus: Lagano-srednje tijelo, lagano gazirano. Slad, roast. Puni okus kave. Prema kraje se osjeti nešto arome hmelja. Blaga do srednja gorčina pri kraju, sa malo roasta. Produžuje se u aftertaste.
Mišljenje: jedan solidno fini stout. Ne bih pogodio da je raž u njemu, ali sve je dobro balansirano. Nice.
Gandalf the Pink – Berliner Weisse with cherries
Izgled: Crveno i blago hazy. Pjena brzo nestaje, gotovo je nema.
Miris: Citrusno, kiselkasto, voćno, malina, višnja. Dosta mouth-watering. Malo slada u pozadini.
Okus: Blago sladno u prvom planu. Ubrzo kreće u kiselkasto voćne okuse. Mrvu vodenasto. Finish otprilike kao razvodnjeni sok od višnje. Blago kisel i voćni. Ništa gorčine.
Mišljenje: Nije nešto ekstremno kiselo, ali nije baš previše ni da se osjeti “pivo”. Nisam baš upućen u ove kiseliše. 😀
Toliko o pivu. Mjesto je dosta ludo, ako ste u Amsterdamu, nemojte se ustručavati otići do ove pivovare/kušaonice. Čudnovati dizajn, čudnovata piva, čudnovata ekipa. Zao Gnom odobrava. 🙂
Dok se ovo sve degustiralo, mjesto se poprilično napunilo. To što je nije baš u turističkom centru ne smeta ljudima da dođu na dobro pivo i druženje.
Jedna od barmenica je skužila bilježnice i mahnito pisanje o svakom pivu pa se došla interesirati kako i što. Malo popričali s njom, ispada da ima nekog poznatog iz Hrvatske i možda planira doći u nekoj skorijoj budućnosti. Zapisao sam adresu bloga, pa ako slučajno pročita ovaj post… pozdrav ekipi iz Oedipusa od Zlog Gnoma. 😀
Živjeli!
[Putopis] Amsterdam – Arendsnest
Još jedna pivska birtija u Amsterdamu. Tako sam mislio kada bih prije puta po internetu tražio kamo se u Amsterdamu može dobro pivski provesti. Svaki put bi u tražilici iskočio i Arendsnest. Kada bih pričao sa pivskim znalcima, kako iz Hrvatske, tako i u Nizozemskoj, svi bi spominjali Arendsnest kao mjesto koje treba posjetiti. Stoga, pri zadnjem posjetu i jesam.
Arendsnest znači “orlovo gnijezdo visoko na stijeni ili stablu”, ako je za vjerovati Googleu. To je pivski bar, smješten dosta centralno u Amsterdamu, gledajući prema jednom od kanala. Nije pretjerano naglašeno označen, ali ako znate adresu, neće biti problema da ga nađete.
Kada uđete unutra, otkriti ćete još jedan tradicionalni nizozemski pivski bar. Stari drveni namještaj, pomalo kičast, pivske reklame i solidan popis točenih piva. Zanimljivost ovog mjesta je da toče samo nizozemska piva. Preko 30 tapova i 100 piva u boci. Ako nemate puno vremena, i želite iskusiti nizozemsko pivsko iskustvo, to je mjesto za vas. Osim toga, možete uzeti i neku hranu, vidio sam opet da imaju nekog sira i kobasica.
Usputna misao:
Kad si razmislim, kod nas zbilja fali da se može nešto takvo naručiti uz pivo. Kombinacija je zbilja jednostavna, a vrlo dobro ide uz piva punog okusa. Ne vjerujem da bi se baš tuklo sa okusima nekog stila. Pivske birtije u Hr – UČITE OD DRUGIH. 😉
Konobar je bio više nego genijalan. Profinjeno odjeveni, bradati i brkati lik sa naočalama, koji zna, ZNA kakva piva ima na točionicima. Zna kakve su im karakteristike i zna što preporučiti gostima koji ga pitaju. Nažalost nismo imali puno vremena za neko dulje druženje uz šank pa smo sjeli odmah uz prozor.
Još jedna usputna misao:
Još jedna preporuka za domaće ugostitelje koji nude craft. Educirajte konobare, neka znaju što nude. Na ovom putovanju u Amsterdam sam ponovo bio fasciniran koliko su barmeni i konobari u craft mjestima educirani i profesionalni. To zbilja ima svoju veliku vrijednost za gosta, a gostu s kojim se tako dobro postupa nije žao ostaviti novce.
True story.
Nazad na temu.. Kada smo kod novaca, piva su im podosta skupa. Dobro, ovo je mjesto gdje se zapravo dolazi kušati pivo, pa postoje “veliko” od 2,5 dcl i “malo” od 1,5 dcl. Cijene velikoga su oko 5 eura, a maloga oko 3, što je za naše prilike dosta žestoka brojka.
Odabrali smo dva zanimljiva piva za ovaj put i degustirali. Arendsnest mi je isto zapravo bio samo usputna postaja, pa je stalo na tome.
Walhalla – Osiris (farmhouse/saison)
Izgled: Jantarne boje, ponešto mutno. Ima ogromnu prljavo bijelu pjenu koja je iznimno postojana. Izgleda super u čaši.
Miris: Slad i toast sa ugodnim farmhouse fenolima. Malo jabuke i naranče, možda breskve. Ta breskva se ne osjeti kao teški miris od previše-karamele i estera, sasvim ugodno. Malo mentolasto.
Okus: Srednje tijelo, lagano gazirano. Kreće sladno sa voćnim okusima tipa kompot od kruške. Prema kraju lagano preuzima hmelj i daje grejpastu gorčinu. Gorčine ima u solidnoj mjeri u finishu, a ostaje i u aftertasteu. Oko sredine gutljaja ima neki zanimljivi mesni okus.
Mišljenje: voćno, hmeljasto, vedro i pitko sa solidnom gorčinom. Ima prepoznatljivu osobnost. Nom!
Eem + Pampus – Dark Hops (Black IPA)
Izgled: Crno i sasvim neprozirno. Dosta tamna smeđa pjena koja ostavlja smeđi lacing. Izgleda malo kao espresso.
Miris: Ima bogatu količinu roasta i kave. Uz to dolazi miris hmelja koji ide u smjeru borovine. Ugodno i punog mirisa iako tehnički prema stilu možda ima previše roasta. (Ali ako je pivo dobro, ne treba baš jako ustrajati na stilovima, jel tako?)
Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Hmelj lupa zbilja jako od samog početka. U okusu je roast tek pozadina, a hmelj je da ti oči ispadnu. Vrlo hardcore. Malo topline alkohola i solidna gorčina se pojavljuju u finishu i ostaju u aftertasteu. Dosta suhi finish.
Mišljenje: mrvicu previše prženog slada za stil, ali svejedno je odlično. Da još mrvicu jače iskače hmelj u mirisu, bilo bi brutalno.
Toliko o Arendsnestu za ovaj put. Nizozemski bar i nizozemska piva. Odličan ambijent i odlično osoblje.
Tako to treba izgledati.
Živjeli!
[Putopis] Amsterdam – Gollem Café
Kreću opet malo pivopisi-putopisi iz Amsterdama i okolice. Ovaj put nije kušaona nego bar. Gollem Bar.
Koliko vidim na njihovoj stranici OVDJE, postoje čak četri Gollem cafea/bara u Amsterdamu. Ja sam posjetio ovog na adresi Raamsteg 4.
Kao što vidite na mapi, nalazi se samom centru Amsterdama. Doduše, morate ga baš tražiti jer se nalazi u dosta maloj uličici i nije pretjerano vidljiv.
Radi se o dosta malom baru sa dosta širokim izborom piva. Na slici možete vidjeti solidnu ponudu. Osim tog prostora oko šanka, ima i još jedan povišeni dio sa nekoliko naguranih stolova. Posvuda su pivske boce, čaše, naljepnice, posteri, zastavice i ostale pivske stvarčice.
Ovaj bar toči piva već preko četrdeset godina i dosta ga se spominje po Internetu. Ako ga želite posjetiti, nemojte očekivati da ćete naći mjesta navečer jer će tih par stolova vrlo vjerojatno biti popunjeno.
Osim solidne ponude piva, možete naručiti i sir, kobasice i razne slične skupe i fine hrane. Ako želite doživiti nizozemski bruin café, preporučam vam da odete neko popodne u Gollem, naručite si pivo i sir… i upijate atmosferu.
Svaki put si mislim “e idući put ću naručiti taj sir”, i ne naručim. Jer sam škrt i štedim za skupo pivo po Amsterdamu. Ali idući put…!
Gollem mi je bio samo usputna pivska stanica, pa sam stoga iskoristio priliku da degustiram ono što drugdje nema. A to su njihova dva piva: Gollem Blond i Gollem Precious IPA…
Gollem Blond (lijevo)
Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Gusta bijela pjena ostavlja lacing po čaši.
Miris: Svježi bijeli kruh iz pekare. Zvuči jednostavno da je samo taj miris, ali baš je kao kruh. Fino. Kasnije kako se grije dolazi i neki miris svježeg sira ili jogurta. (nisam baš stručnjak za jogurte)
Okus: Kruhasto sa kompotom od breskve. Srednje tijelo, dosta svilenkasto na jeziku. Skroz lagana karbonizacija tj. Pjenušavost. Vrlo voćno, kao gusti sok. Gorčina je sasvim lagana. Mrvica metalik okusa pri kraju, osobno nagađam da možda ima pšenice u ovom pivu.
Mišljenje: Lagani i voćni blond ale. Kada ste u Gollem cafeu, definitivno ga probajte kao lokalni proizvod.
Gollem Precious IPA (desno)
Izgled: Mutno, dosta mutno. Jantarne boje. Bijela pjena koja nestaje tokom pijenja. Nešto malo lacinga.
Miris: Jaki udar hmelja! Zapravo nisam očekivao tako jaki hmeljni miris. Mango, blagi miris borovine i hrpa “cat piss”. Ako niste znali, to je oznaka za prodorni miris hmelja kojeg daje npr sorta hmelja “citra”. A ako imate mačku, možete razmisliti zašto. Uglavnom, to je dobar miris. 😀
Nešto malo slada iza toga, prvenstveno hmeljna bomba.
Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Blagi sladni i tostirani okus. Hmelj ide od početka sa kiselkastom citrusnom notom. Kasnije ima malo više breskve. Malko je vodeno pred sam kraj nakon čega slijedi srednje-jaka gorčina koja ostaje i u aftertasteu.
Mišljenje: Solidno, ali ne brutalno. Miris je dosta bolji od okusa, kojem fali malo čistoće. Malo preslatko što ne dozvoljava hmelju da se potpuno iskaže.
Toliko o Gollem cafeu. Pratite dalje Zao Gnom blog za pivopise iz Nizozemske, a dotad…
Živjeli!
[Putopis] Troost (Amsterdam)
Još jedna pivovara-pivnica u Amsterdamu. Smještena je ponešto izvan centra, ali dohvatljiva javnim prijevozom bez prevelikih problema. Daje vrlo moderni dojam, i nudi razna zanimljiva piva. Osobno, nije mi najveći favorit (jer nisam baš jako za taj moderni štih), ali vrijedi ju pohoditi ako imate vremena.
Unutrašnjost je uređena jednostavno i prozračno. Jednostavni stolovi i stolci, a iznad šanka se nalaze inox tankovi. U pivnici nude i hranu, koju nisam probao, ali hamburgeri koje su konobarice nosile okolo su izgledali zbilja primamljivo. (nažalost, izgleda da nemam fotke interijera)
Jedna tehnička zanimljivost oko ove pivnice: plaćanje je moguće ISKLJUČIVO karticama. Da, dobro ste pročitali, nema keša. Nemojte se zeznuti i otići tamo bez da netko ima karticu (sa pinom) tipa Maestro ili tako nešto. Zašto su se točno odlučili na tu kombinaciju ne znam, ali tako je kako je. Prve godine kada sam tamo otišao, nisam to znao, pa sam se malo znojio dok sam čekao da li će im moja kartica odgovarati. 😀 Odgovarala je, phew.
Ajmo na piva!
Saison
Izgled: Pivo jantarne boje, mutno. Ima postojanu bijelu pjenu i ne vidi se karbonizacija u boci. Volim taj mutni izgled craft piva, daje mu dodatnu primamljivost, a morate priznati da dobro izgleda na svjetlu svijeća u pivnici. 🙂
Miris: Odmah se osjete prepoznatljive arome belgijskih kvasaca. Mirisom prevladava slad, sa malo karamele. Miriši na žitarice, odnosno grainy. Ima i voćnih mirisa, prevladava mi kruška.
Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje karbonizirano. Podosta malty i grainy. Karbonizacija malo pecka po jeziku. Osjete se okusi suhog voća. Pomalo drvenasti okusi. Blaga gorčina se pojavljuje u finishu i ostaje u aftertasteu. Vrlo pitko i osvježavajuće pivo, kako saison i treba biti.
IPA
Izgled: Izgledom dosta slično saisonu. Jantarne boje i mutno, sa gustom bijelom pjenom koja ostavlja lacing po čaši. Ne vidim karbonizaciju.
Miris: Prvo dolazi slad, miris meda i karamele, voćni esterasti mirisi i blagi cvjetni miris hmelja.
Okus: Srednje gusto tijelo, slabo karbonizirano. Dosta jaki grainy i malty okus. Nešto arome meda i karamele. U finishu se osjeti travnati hmelj, koji brzo nestaje u blagu gorčinu u aftertasteu. Pivo je ok, al kad se radi o IPAma, više volim malo uzbudljivije mirise i okuse.
Imperial IPA
Izgled: Tamnije bakrene boje, isto relativn mutno. Pjena je gusta i bijela, grudasta kao šlag. Ne vidi se karbonizacija u čaši. Izgleda vrlo primamljivo.
Miris: Američki hmeljevi su glavni. Citrusi, grejp, ponešto manga. Ipak, osjeti se i dosta karamele, i nešto suhog voća.
Okus: Srednje do gusto tijelo. Prvo do izražaja dolazi karamela i slad. Suho voće se osjeti u sredini, kojeg preuzima aroma grejpa i gorčina na kraju. Srednje gorko u aftertasteu. Malo previše karamele i preslatko za moj ukus, nije mi balansirano. Pivo nije loše, ali bilo bi bolje da je pitkije.
Weizen
Izgled: Zlatne boje, prema jantarnoj. Bijela pjena koja brzo nestaje, blago mutno. Ne odgovara stilu koji zahtijeva gustu debelu bijelu pjenu na vrhu čaše.
Miris: Osjete se bananasti mirisi, slad i pšenica. Malo vuče na belgijski kvasac po tom spicy mirisu, i mirisu kruške i suhog voća. Čudno za Weizen stil.
Okus: Srednje tijelo, malo karbonizirano. Okus je malty i grainy, sa nešto gorčine na kraju. I dalje više vuče na belgijske pive (Witbier možda) nego na weizen. Nije loše, ali mislim da je krivo nazvano.
Bok
Izgled: Duboka crveno-bakrena boja. Mutno pivo. Ima bijelu pjenu koja je ubrzo nestala u tanki obrub na čaši.
Miris: Super suho voće, karamela i orasi. Dosta slada, naravno. Malo se osjeti alkohol, osobno mi ne smeta. Ima i malo arome dima. Miris je zbilja odličan!
Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Duboki malty okus, okusi orašastih plodova, i suhog voća. Malo drvenasto. Blaga gorčina na kraju. Pivo je iznimno puno okusa i balansirano. Do sad se nisam baš koncentrirao na bokbier (bock) i zbilja sam ugodno iznenađen. Ovo pivo mi je favorit od Troosta, ako ste tamo, e ovo definitivno probajte!
Toliko od Troosta. U idućem postu dolazimo do još jedne pivovare sa vrlo specifičnim karakterom. Čitajte, lajkajte, shareajte, tweetajte.
I naravno, pijte dobro pivo.
Živjeli!
Vaš Zao Gnom
[Putopis] Brouwerij ‘t IJ (Amsterdam)
Nastavljaju se pivske dogodovštine po Amsterdamu. Ovaj put ćemo svratiti u jednu od pivovara-pivnica koje sam među prvima “upoznao” u Amsterdamu. I koja me impresionirala odmah na prvu. Prvo mjesto tog tipa, gdje neupućeni ljubitelj piva dođe i ostane zapanjen ponudom koju ne vidi kod kuće. Tu sam shvatio kako treba izgledati craft pivovara. Jedna pivovara koja nudi tolike različite stilove vlastitog kreativnog i dobrog piva. Takve “prve ljubavi” se uvijek pamte, pa imajte razumijevanja ako budem ponešto subjektivan u ovom tekstu (nije da inače nisam 😀 ).
Dakle: Brouwerij ‘t IJ
Ime je dobila očito po kanalu (koji tehnički možda i nije kanal) po imenu IJ. Nalazi se malo izvan centra, i vrlo je vjerojatno da nećete tamo naletiti samo šetajući između standardnih znamenitosti Amsterdama. Stoga, skok na tramvaj i tamo ste za tren.
Nema šanse da ju nećete uočiti. Naime, nalazi se ispod prave velike vjetrenjače. E pa teško može biti “nizozemskije” od toga. Na zgradi se nalazi veliki logo pivovare, na kojem je prepoznatljivi noj. Po ljeti ima terasu, odnosno ograđeni dio s klupama gdje hrpe ljudi ispivaju pive. Kakve pive? Hajdmo prvo ući unutra…
Unutrašnjost je sasvim jednostavna. Kružni izduženi šank sa hrpama točionika, bijele pločice, pivske boce naslagane po zidovima. Ove godine je preuređena, prije toga je bila otprilike upola manja. Nekoliko konobara užurbano toči pive. Ovo je isto zapravo “kušaonica”. Vjerojatno je to razlog zašto ne radi baš dugo u noć, zatvara se već u 8 navečer! To ne znači da je ritam tamo spor, subotom predvečer je tamo totalna ludnica. Ljudi ko u priči. Žamor, razgovor, buka. Skupljači čaša nose metar, metar i pol visoke stupce čaša sa stolova… Vani hladno i puše vjetar, sve vanjske klupe su pune… obožavam to mjesto. 😀
Ajmo na pive. Opet, ponuda je tolika da nisam imao ni šansu sve isprobati. A pojavile su se i neke nove, pa je trebalo to probati. Evo par recenzija.
Red Rye IPA
Izgled: Tamno bakrene, crvenkaste boje. Izgleda vrlo bistro. Na vrhu je gusta bijela pjena koja se solidno zadržava. Začudila me bistrina, izgleda da su ove godine počeli filtrirati pivo.
Miris: Ah, to je to. Mango do krova. Malo se osjeti miris bora, malo voćnog mirisa – breskvastog. Kažu da je hmeljeno sa Simcoe, Willamette i Citra hmeljevima. Vjerujem im. 😀 Divota.
Okus: Lagano do srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih okusa, osjeti se nešto karamele. Čak i malo suhog voća je tu. Ubrzo okus preuzima hmelj, ti spomenuti voćni-mango okusi. Osjeti se zrnje, raž u pozadini, ali naglasak ovog piva je na hmelju. Jako osvježavajuće pivo. Gorčina je solidna, ali ne ostaje predugo i prejako u aftertasteu. Nemam zamjerki, preporuka za ljubitelje fino zahmeljene IPAe.
IPA
Ili kako ju od milja zovem “sisata IPA”. Pardon my french. 😀
To je radi etikete ovog piva, na kojoj je nacrtana gola istetovirana žena. Ovo pivo mi isto ima određeno sentimentalno značenje. Nije prva IPA koju sam pio, ali prvi put da sam doživio IPAu kako ju treba doživjeti. Svježu, točenu, na licu mjesta gdje se i proizvodi. To je jednostavno TO. I još kad ima tako dobru etiketu, to je “višnja na šlagu na torti”. 🙂 Kada sam ju prvi put probao, bila je mutna, očigledno nefiltrirana…
Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Definitivno promjena od prije. Hoće li filtriranje utjecati na okus? :zabrinut: Tanka bijela pjena, karbonizacija se ne vidi u čaši.
Miris: Probao sam ju u dva navrata (ove godine), pa ću napisati oba dojma. Prvi put se činila malo više malty, što me jako začudilo. No drugi put je sve bilo kako spada. Ili je bila druga bačva ili se promijenio moj subjektivni dojam. Hrpe reskog mirisa citrusa. Malo cvjetnih mirisa, moguće. Baš kako ga se sjećam.
Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Krušni okusi, malo meda i karamele. Dolazi hmelj… opet, u prvom kušanju je bilo potisnutiji, u drugom je bio super. Citrusi, cvjetni okusi. Ponešto gorčine koja se zadržava u aftertasteu.
Ako dođete ovdje, definitivno i ovo probati. 🙂
Vlo
Ovo pivo im je novo u ponudi, pa sam morao… Nagrađivano pivo koje je dobilo srebrnu medalju na Brussels Beer Challenge
Izgled: Jantarne boje, bistro. Ima tanku, ali postojanu pjenu. Nema vidljive karbonizacije.
Miris: Pretežno malty miris. Dosta se osjeti taj grain, malo lagerasto. Biljni miris hmelja. Čak malo vuče na dim.
Okus: lagano tijelo, srednje karbonizirano. Izrazito malty i grainy. Vrlo specifičan “tupi” malt okus, nije slatko. Hmelj u pozadini daje dojam slatkoće. Okusi keksa, ponešto medne arome. Pivo je pomalo grubo, ali ne u smislu nedorađenosti, nego više u smislu ozbiljnosti, čvrstine okusa. Ima nešto gorčine na kraju i u aftertasteu. Nažalost nisam primjetio korijander, koji je spomenut u službenom opisu.
Sviđa mi se. Ma preporučam i to. 🙂
Paasij
Njihov uskršnji bokbier. Moralo se probati. Što se mora… 😀
Izgled: Zlatne boje, bistro. Tanka bijela pjena na vrhu. Nema karbonizacije u čaši.
Miris: Prvi dojam – kokice! Vrlo zanimljivo. Miris kestena. Arome cvjetnih i parfemastih hmeljeva, ali taj dojam ostaje u pozadini.
Okus: lagano tijelo, blago karbonizirano. Iznimni okus slada i žitarica. Čak me mrvicu podsjeća na grah. Drvenasti dojam, sa malo hmeljnih okusa. Odlični okusi blago tostiranih sladova. Vrlo čvrsta pivuša. Ovo je dobar primjer kako vrlo sladno pivo isto može imati stav. Korijander opet nisam primjetio.
Preporuka radi zanimljivosti.
Bridgeport Barleywine
Pivo kuhano u suradnji sa Marz Brewing pivovarom iz Chicaga. Ime je dobilo po kvartu pivovare Marz. Novo ove godine u ponudi, moralo se probati.
Izgled:Tamno bakrene boje. Ide prema smeđem, sa crvenkastim sjajem na rubu čaše. Tanka bež pjena na vrhu, ne toliko gusta kako se hvale. Ne vidi se karbonizacija.
Miris: Miris suhog voća i biljnog hmelja, vrlo čist miris. Nema alkohola koji bi smetao u aromi. Borovina se jako osjeti, utjecaj američkih hmeljeva, odlično. Aroma karamele. Vrlo je ugodan okus, puno komponenti, ali ništa napadno ili da ispada iz slike. Malo ananasa, malo lješnjaka… čak mi se čini i grožđe. Vrlo bogato. Obećava.
Okus: Gusto tijelo, srednje karbonizirano. Drvenasti malty okus. Dojam tamnog suhog voća. Ima nešto karamele, ali ne daje slatki dojam. Vrlo, vrlo pun i balansiran okus. Na kraju dolazi gorčina od hmelja. Malo okusa akohola se osjeti na kraju, ipak da podsjeti da je tu, ne smeta. Dobio sam dojam okusa nekog namaza tipa Nutella, ali bez svog šećera. Hmelj se drži u pozadini kao potpora.
100% preporuka, odlično pivo.
To je nažalost to od recenzija. Ostala je cijela hrpa piva, no morat će pričekati neku iduću priliku. Nekoliko kojih se sjećam da su bila dobra: Black IPA, Columbus, Natte, Zatte, Flink, Struis… ma joj ima ih. Sad mi dođe nostalgija što nisam sve stigao ponovo probati i opisati. 😀
Grrr, drugi put. 😀
Toliko o Brouwerij ‘t IJ. Ova pivnica (i pivovara) je velika osobna preporuka u Amsterdamu. Inače, njihovih piva ima i u dućanima, čak ih se može ponekad naći i u drugim zemljama (našao u Pragu npr. 🙂 ) Nemojte propustiti!
Lajkajte, shareajte, tweetajte… i najbitnije – pijte dobro pivo.
Živjeli!
Vaš Zao Gnom.
[Putopis] De Prael (Amsterdam)
Pivovara i pivnica De Prael
Pa dobro, budimo pravi turisti. Kad smo već u Amsterdamu, idemo prošetati u Red Light District (Četvrt crvenih svjetiljki). I popiti pivo.
Ovdje se nalazi pivovara-pivnica De Prael. Lako ćete prepoznati njihove pive po logou koji izgleda kao žuto-plava kapljica. Ulaz u pivnicu se nalazi u malo manje vidljivoj ulici, ali vjerujte online kartama, zbilja je tamo. 🙂
Unutrašnjost je jednostavna, stolovi, klupe, vrlo prozračno i sa dosta svjetla po danu. 
Kad kažem prozračno, nemojte me shvatiti doslovno: prostor nije naguran, ali u zraku se može osjetiti miris slada iz pogona pivovare koji se nalazi u pozadini pivnice. Kroz velika stakla možete vidjeti pivare kako nadgledaju proces proizvodnje piva, i velike fermentore u podrumu. Eto, sad znate da ne muljaju nego zbilja rade to pivo. 😀
Jedan dio pivnice čak izgleda kao nečiji dnevni boravak, pa se možete zavaliti u fotelje i uživati u pijuckanju.
Dobro, dosta više o pivnici, ajmo sada malo o pivu. Imaju zbilja solidan broj piva. Prije (prošle godine, 2014) su pivama davali “umjetnička” imena, dok sada pokušavaju prijeći samo na upotrebu pivskog stila. Možda je praktično, ali osobno volim kada se pivu pokuša i opisati osobnost nekim imenom. Nešto kao naziv ispod slike ili fotografije. Osobni gušt, no big deal.
Očito im se neka piva ponavljaju sezonski, a neka su moguće i one-timeri, pa se nemojte začuditi da kroz više posjeta nečeg više nema. Tako ovaj put npr. nije bilo “HIJSM” oatmeal milk stouta. To pivo mi se (2014 god) točeno u De Prael pivnici činilo genijalno, a jednom prilikom kasnije u boci malo manje genijalno.
Hajdmo redom:
De Prael – IPA (Nick & Simon)
Izgled: Zlatno-jantarne boje, mutno pivo. Vidi se malo karbonizacije. Ima bijelu postojanu pjenu.
Miris: Osjete se blage arome citrusa, zapravo podsjeća dosta na mandarinu. Dosta manga u mirisu. Miris kompota od breskve, kakvim me baka hranila kao malog. 😀
Okus: Solidno tijelo, puno, dosta krušnih okusa. Srednje karbonizirano. Na kraju dolaze voćne hmeljne arome i gorčina koja ostaje u aftertasteu. I dalje se osjeti taj kompot od breskve. Malo arome žvakaće gume, ali u dobrom smislu. Upotpunjava taj voćni puni miris. Balansirano i fino, iako na prvu nije jako napadno mirisom. (što osobno volim kod IPA, šta’š 😀 )
De Prael – Milk Stout (Zwarte Riek)
Izgled: Crno i neprozirno. Svijetlo smeđa (ja to zovem “bež”, e sad, valjda je) lagana pjena.
Miris: Roasty & Malty. Što bi reklo miris po prženom sladu, općenito sladno. Jaki miris oraha, lješnjaka…. Arome kave, cappuccino. Vrlo bogat i gust miris. Super.
Okus: Srednje gazirano. Srednje do gusto tijelo. Dosta slatkasto, svilenkaste teksture na jeziku. U okusu prevladava taj roasty okus koji se zadržava do aftertastea. Maaaalo manje bogato u okusu nego bi miris dao naslutiti. Svejedno, dovoljno dojma kave i keksastih okusa. Osjeti se i mrvica dima. Fino pivce.
Kako stojite za sad, jel vam malo već sline cure? Meni malo da, dok gledam ponovo ove slike. 😀 Idemo dalje, nema predaje.
De Prael – Scotch Ale (Doe Maar)
Izgled: Jantarno, prema bakrenom, mutno. Gusta bijela pjena. Ne vidi se previše karbonizacije.
Miris: Hm, malo čudan. Kažu “Scotch Ale”, a meni miris ide u smjeru spicy belgijanera. Miris dinje, malo suhog voća… Nekako dosta funky (ne baš u smislu nekih Brett piva, ali funky). Osjetim i miris dimljenog slada, ali u ovom trenu nisam siguran, jer su otvorili vrata od pivovare. Žestoki toasty miris je preplavio pivnicu, pa se malo borim sa šnjofanjem svoga u čaši. 😀
Miris je dobar… al ne vjerujem da se to uklapa u scotch. Čak ni taj smoky miris.
Okus: Da, definitivno je smoky. Nije zbog mirisa iz pogona. Srednje gusto tijelo, srednje gazirano. Ima dosta hmelja, čak je malo travnato i gorko od njega. Nope, to nisam očekivao od Scotch Ale. Da ne isprobavam sve redom, nego da sam htio samo to, bio bi malo ljut. Ovako nisam. 😀
Možda ima mrvicu buttery (maslac) off-flavora (lošeg okusa). Sorry (oprostite), neke stvari je prirodnije reći na engleskom.
Nisam fan ovog njihovog piva, imao sam druga očekivanja, a ni izvedba mi nije vrh. Možda je slučajno, nije da ga ne bih probao opet ako navratim još koji put. 🙂
Ovo smoky čudo ima 7.7% alkohola.
De Prael – Barleywine (Mary)
Oke, sad smo došli do piva za odrasle. 9.6% alkohola. Što je više alkohola, povećavaju se šanse da pobjegne neki alkoholni off-flavor, pa da vidimo kako to De Prael radi. Iliti “čija mater crnu vunu prede”. 😀
Izgled: Više manje kao i Scotch Ale, ali pjena je nešto slabija i brzo nestaje. Dakle amber(jantarno) – bakrena boja, mutno. Ne vidim baš neke mjehuriće CO2. (nije da ih mora biti, samo nek se zna)
Miris: Mrvicu yeasty, malo miris daje na kvasac. Inače dosta voćno, breskvasto. Čak spicy. Osjeti se suho voće. Moguće čak i korijander. Hmmm…
Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta malty pivo, što je sasvim ok. Kruhasti okusi. E sad mi dolazi nešto što me malo čudi. Opet neki spicy okus, koji vuče na belgijanere. Na kraju se pojavljuje dosta gorčine koja ostaje u aftertasteu.
U aftertasteu ostaje i nešto topline od alkohola, ali u mirisu se ne osjeti i ne daje napadne okuse koje tako jaka piva znaju imati. Što se toga tiče, good job De Prael.
Generalno, pivo mi je dobro, ali nije mi favorit od barleywine-a koje sam probao.
Piva ima još bar 3 u ponudi na točioniku, ali vremena je malo. Treba krenuti dalje.
Iza ugla, uz jedan od kanala, nalazi se i njihov dućan u kojem možete kupiti flaširane De Prael pive, i pive još nekih pivovara.
Osim toga, ima i nekih (čini se) finih stvarčica za jesti. Ako imate sreće, uz kupovinu ćete dobiti i plakat od De Praela. 🙂
Toliko o njima. Ako navratite u Amsterdam, nek vam ovo bude jedno od go-to mjesta.
Živjeli!
[Putopis] Amsterdam i okolica, dio 1.
Amsterdam.
Vjerojatno vam na spomen tog grada prvo na pamet padaju slike kanala, šarenih nakošenih kuća, hrpe bicikala, četvrti crvenih svjetiljki i dima legalnih opijata. I imate pravo, Amsterdam zbilja je sve to. “Ali…” Ako dođete tamo bez neke pripreme i istraživanja, na prvu bi vam se moglo činiti da je poznata pivovara Heineken glavni igrač u tom gradu. Na gomili barova su veliki znakovi Heinekena, Amstela i sličnih korporativnih mega-pivovara. U tramvaju vas automatski glas upozorava da ste na stanici gdje možete u obilazak Heineken “pivovare”. No i prvi odlazak u supermarket najavljuje nešto drugo. Tamo se redovito (i po dosta razumnim cijenama) mogu naći piva poput Duvela, Delirium Tremensa i slično . Već tu postaje blago jasno da Nizozemci znaju za više od bezličnog svijetlog lagera. Ako malo proguglate, otkrit ćete da Amsterdam (i Nizozemska općenito) ima jako bogatu craft beer scenu. Dapače, moj je dojam da je craft beer scena Nizozemske zanimljivija i inspirativnija od npr. Praga, koji inače slovi kao pivski grad (i Češka kao pivska zemlja). Ponuda je tolika u tom gradu da je u kraćem boravku teško obići sva zanimljiva mjesta, a kamoli probati sve što zvuči zanimljivo. Srećom, i cijene su takve da će vas spriječiti ako to pokušate. 😀 Osim što je ponuda generalno široka, i kvaliteta lokalnih pivskih uradaka je zbilja visoka. Najčešće nedoumice sam imao oko toga da li mi je pivo dobro, odlično ili genijalno. Poneka piva, po meni, ne odgovaraju stilu kojim se nazivaju, ali to zbilja nije tako strašno. Svaki odlazak u Amsterdam otkrivao mi je nove okuse, koje do tad nisam isprobao ili koje sam želio i sam stvoriti u homebrew pivu. Već sam bio nekoliko puta u Amsterdamu, ali prioriteti kod posjeta se polako mijenjaju. Sa posjeta muzejima i znamenitostima prema više gurmanskim i beergeekovskim ciljevima. Prema kušaonicama, pivnicama i uličnim placevima sa dobrom ponudom sira i ostalih delicija. Kako najbolje upoznati grad nego kroz ono što stanovnici jedu i piju. 😀 
Stoga, nije bilo druge… bilježnica i kemijska, fotoaparat, aplikacija za snimanje na mobitelu i ostale blagodati tehnologije, boca vode i put birtije, na degustiranje. Sve u svrhu znanosti i istraživanja, dakako. 😀 Prije nego krenem pisati o pivovarama i svakom degustiranom pivu, riječ-dvije o jednoj drugoj zanimljivosti. A čini mi se da je i praktična informacija.
Dućan De Bierkoning – http://goo.gl/ROl5s
Dakle, ovdje uđeš, prođeš pored pulta sa blagajnom iza koje je na zidu hrpa čaša raznih pivovara. I vidiš sobičak do kojeg se penješ drvenim škripavim stepenicama. Pomisliš: “o, super, ovdje ima puno piva”. Onda odeš tamo… …i padneš u blagu depresiju. 😀
IPAe, belgijaneri, saisoni, barleywine, porteri, stoutovi, imperial stoutovi, barrel aged imperial stoutovi, barrel aged imperial stoutovi od kojih su neki odležavani u bačvama od ruma, neki od burbona, neki od čega-sve-ne… kombinacije stilova, specijalna piva, piva koja bi kupio samo radi etikete, jer su ti oči narasle i želiš sve to… 😀 
Vidiš dio gdje stoje boce neke pivovare koju si guglao. I shvatiš da ima VIŠE različitih piva nego si našao na netu. I da nisi dobio na lutriji, niti si baš takav kapacitet da možeš to sve popiti. 😀 Onda kreće odvagivanje. Koliko para imaš, da li se ta pivovara dosad pokazala dovoljno dobra da pljuneš 5 eura za bocu od 0,33. Koliko ti piva stane u kofer. Što ako ti bace kofer na aerodromu i razbiju boce… Bierkoning je za beergeeka iz HR pomalo i raj i pakao. 🙂 Kad ste u Amsterdamu, ovo je definitivno destinacija gdje se možete opskrbiti pivom koje ćete ponijeti doma. Znajte, nije dozvoljeno piti u ili ispred tog dućana. (nije dozvoljeno na nekim mjestima u gradu). Kazna je, kako kaže prodavač, 90 eura. Pa stoga… ako želite piti pivo vani, pripazite da li se smije, i izgledajte “kao turisti”, to navodno pali. 🙂 U idućim postovima očekujte opise pivnica/pivovara/kušaonica, recenzije piva i ostale ukusne teme. Samo da spomenem neke pivovare, da povećam napetost… De Prael, Brouwerij ‘t IJ, De Bekeerde Suster, Troost, Butchers Tears, Jopen, Het Uiltje…. Uf, sjećanja. 🙂 Do čitanja!
