[Putopis] Brouwerij ‘t IJ (Amsterdam)
Nastavljaju se pivske dogodovštine po Amsterdamu. Ovaj put ćemo svratiti u jednu od pivovara-pivnica koje sam među prvima “upoznao” u Amsterdamu. I koja me impresionirala odmah na prvu. Prvo mjesto tog tipa, gdje neupućeni ljubitelj piva dođe i ostane zapanjen ponudom koju ne vidi kod kuće. Tu sam shvatio kako treba izgledati craft pivovara. Jedna pivovara koja nudi tolike različite stilove vlastitog kreativnog i dobrog piva. Takve “prve ljubavi” se uvijek pamte, pa imajte razumijevanja ako budem ponešto subjektivan u ovom tekstu (nije da inače nisam 😀 ).
Dakle: Brouwerij ‘t IJ
Ime je dobila očito po kanalu (koji tehnički možda i nije kanal) po imenu IJ. Nalazi se malo izvan centra, i vrlo je vjerojatno da nećete tamo naletiti samo šetajući između standardnih znamenitosti Amsterdama. Stoga, skok na tramvaj i tamo ste za tren.
Nema šanse da ju nećete uočiti. Naime, nalazi se ispod prave velike vjetrenjače. E pa teško može biti “nizozemskije” od toga. Na zgradi se nalazi veliki logo pivovare, na kojem je prepoznatljivi noj. Po ljeti ima terasu, odnosno ograđeni dio s klupama gdje hrpe ljudi ispivaju pive. Kakve pive? Hajdmo prvo ući unutra…
Unutrašnjost je sasvim jednostavna. Kružni izduženi šank sa hrpama točionika, bijele pločice, pivske boce naslagane po zidovima. Ove godine je preuređena, prije toga je bila otprilike upola manja. Nekoliko konobara užurbano toči pive. Ovo je isto zapravo “kušaonica”. Vjerojatno je to razlog zašto ne radi baš dugo u noć, zatvara se već u 8 navečer! To ne znači da je ritam tamo spor, subotom predvečer je tamo totalna ludnica. Ljudi ko u priči. Žamor, razgovor, buka. Skupljači čaša nose metar, metar i pol visoke stupce čaša sa stolova… Vani hladno i puše vjetar, sve vanjske klupe su pune… obožavam to mjesto. 😀
Ajmo na pive. Opet, ponuda je tolika da nisam imao ni šansu sve isprobati. A pojavile su se i neke nove, pa je trebalo to probati. Evo par recenzija.
Red Rye IPA
Izgled: Tamno bakrene, crvenkaste boje. Izgleda vrlo bistro. Na vrhu je gusta bijela pjena koja se solidno zadržava. Začudila me bistrina, izgleda da su ove godine počeli filtrirati pivo.
Miris: Ah, to je to. Mango do krova. Malo se osjeti miris bora, malo voćnog mirisa – breskvastog. Kažu da je hmeljeno sa Simcoe, Willamette i Citra hmeljevima. Vjerujem im. 😀 Divota.
Okus: Lagano do srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih okusa, osjeti se nešto karamele. Čak i malo suhog voća je tu. Ubrzo okus preuzima hmelj, ti spomenuti voćni-mango okusi. Osjeti se zrnje, raž u pozadini, ali naglasak ovog piva je na hmelju. Jako osvježavajuće pivo. Gorčina je solidna, ali ne ostaje predugo i prejako u aftertasteu. Nemam zamjerki, preporuka za ljubitelje fino zahmeljene IPAe.
IPA
Ili kako ju od milja zovem “sisata IPA”. Pardon my french. 😀
To je radi etikete ovog piva, na kojoj je nacrtana gola istetovirana žena. Ovo pivo mi isto ima određeno sentimentalno značenje. Nije prva IPA koju sam pio, ali prvi put da sam doživio IPAu kako ju treba doživjeti. Svježu, točenu, na licu mjesta gdje se i proizvodi. To je jednostavno TO. I još kad ima tako dobru etiketu, to je “višnja na šlagu na torti”. 🙂 Kada sam ju prvi put probao, bila je mutna, očigledno nefiltrirana…
Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Definitivno promjena od prije. Hoće li filtriranje utjecati na okus? :zabrinut: Tanka bijela pjena, karbonizacija se ne vidi u čaši.
Miris: Probao sam ju u dva navrata (ove godine), pa ću napisati oba dojma. Prvi put se činila malo više malty, što me jako začudilo. No drugi put je sve bilo kako spada. Ili je bila druga bačva ili se promijenio moj subjektivni dojam. Hrpe reskog mirisa citrusa. Malo cvjetnih mirisa, moguće. Baš kako ga se sjećam.
Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Krušni okusi, malo meda i karamele. Dolazi hmelj… opet, u prvom kušanju je bilo potisnutiji, u drugom je bio super. Citrusi, cvjetni okusi. Ponešto gorčine koja se zadržava u aftertasteu.
Ako dođete ovdje, definitivno i ovo probati. 🙂
Vlo
Ovo pivo im je novo u ponudi, pa sam morao… Nagrađivano pivo koje je dobilo srebrnu medalju na Brussels Beer Challenge
Izgled: Jantarne boje, bistro. Ima tanku, ali postojanu pjenu. Nema vidljive karbonizacije.
Miris: Pretežno malty miris. Dosta se osjeti taj grain, malo lagerasto. Biljni miris hmelja. Čak malo vuče na dim.
Okus: lagano tijelo, srednje karbonizirano. Izrazito malty i grainy. Vrlo specifičan “tupi” malt okus, nije slatko. Hmelj u pozadini daje dojam slatkoće. Okusi keksa, ponešto medne arome. Pivo je pomalo grubo, ali ne u smislu nedorađenosti, nego više u smislu ozbiljnosti, čvrstine okusa. Ima nešto gorčine na kraju i u aftertasteu. Nažalost nisam primjetio korijander, koji je spomenut u službenom opisu.
Sviđa mi se. Ma preporučam i to. 🙂
Paasij
Njihov uskršnji bokbier. Moralo se probati. Što se mora… 😀
Izgled: Zlatne boje, bistro. Tanka bijela pjena na vrhu. Nema karbonizacije u čaši.
Miris: Prvi dojam – kokice! Vrlo zanimljivo. Miris kestena. Arome cvjetnih i parfemastih hmeljeva, ali taj dojam ostaje u pozadini.
Okus: lagano tijelo, blago karbonizirano. Iznimni okus slada i žitarica. Čak me mrvicu podsjeća na grah. Drvenasti dojam, sa malo hmeljnih okusa. Odlični okusi blago tostiranih sladova. Vrlo čvrsta pivuša. Ovo je dobar primjer kako vrlo sladno pivo isto može imati stav. Korijander opet nisam primjetio.
Preporuka radi zanimljivosti.
Bridgeport Barleywine
Pivo kuhano u suradnji sa Marz Brewing pivovarom iz Chicaga. Ime je dobilo po kvartu pivovare Marz. Novo ove godine u ponudi, moralo se probati.
Izgled:Tamno bakrene boje. Ide prema smeđem, sa crvenkastim sjajem na rubu čaše. Tanka bež pjena na vrhu, ne toliko gusta kako se hvale. Ne vidi se karbonizacija.
Miris: Miris suhog voća i biljnog hmelja, vrlo čist miris. Nema alkohola koji bi smetao u aromi. Borovina se jako osjeti, utjecaj američkih hmeljeva, odlično. Aroma karamele. Vrlo je ugodan okus, puno komponenti, ali ništa napadno ili da ispada iz slike. Malo ananasa, malo lješnjaka… čak mi se čini i grožđe. Vrlo bogato. Obećava.
Okus: Gusto tijelo, srednje karbonizirano. Drvenasti malty okus. Dojam tamnog suhog voća. Ima nešto karamele, ali ne daje slatki dojam. Vrlo, vrlo pun i balansiran okus. Na kraju dolazi gorčina od hmelja. Malo okusa akohola se osjeti na kraju, ipak da podsjeti da je tu, ne smeta. Dobio sam dojam okusa nekog namaza tipa Nutella, ali bez svog šećera. Hmelj se drži u pozadini kao potpora.
100% preporuka, odlično pivo.
To je nažalost to od recenzija. Ostala je cijela hrpa piva, no morat će pričekati neku iduću priliku. Nekoliko kojih se sjećam da su bila dobra: Black IPA, Columbus, Natte, Zatte, Flink, Struis… ma joj ima ih. Sad mi dođe nostalgija što nisam sve stigao ponovo probati i opisati. 😀
Grrr, drugi put. 😀
Toliko o Brouwerij ‘t IJ. Ova pivnica (i pivovara) je velika osobna preporuka u Amsterdamu. Inače, njihovih piva ima i u dućanima, čak ih se može ponekad naći i u drugim zemljama (našao u Pragu npr. 🙂 ) Nemojte propustiti!
Lajkajte, shareajte, tweetajte… i najbitnije – pijte dobro pivo.
Živjeli!
Vaš Zao Gnom.