Recenzije

All-in-one sustavi za kuhanje piva

Posted on Updated on

U počecima kućnog pivarstva u Hrvatskoj, nije bila dostupna nikakva gotova oprema za kuhanje piva. Ljudi su se snalazili na razne načine, izrađujući mash tunove od prijenosnih frižidera, kuhanjem BIAB metodom sa vrećama za pranje veša, slaganjem kompliciranijih HERMS sustava od izrezanih pivskih bačvi itd. 

Daleko od toga da se na taj način ne može napraviti dobro pivo, ali treba imati nešto tehničko-inženjerskih sposobnosti ili “frenda koji ima susjeda koji zna čovjeka koji zna izrezati inox bačvu”. Nakon nešto vremena, pojavili su se gotovi sustavi za kuhanje poput Grainfathera i Braumeistera koji su koštali (i dalje koštaju) poštene novce i nisu baš bili pristupačni široj publici. Kao što to obično biva, kinezi su primjetili rupu na tržištu i proizveli all-in-one sustav za kuhanje piva po ponešto nižoj cijeni.

Na scenu stupa proizvod koji se pojavljuje pod hrpom imena, uključujući HopCat, BrewDevil, BrewMonk, Klarstein, Ace itd itd. 

brew_monk

Vjerojatno svaki uvoznik nalijepi svoj logo na istu stvar. Već se neko vrijeme može kupiti i kod nas, čak se pojavila i nova, malo unaprijeđena verzija.

Nakon godina kuhanja na DIY štednjak-sustavu, odlučio sam se na nabavku BrewMonk-a. Zašto baš taj? Jer ga je moguće nabaviti preko domaćih dućana za pivske sirovine, što osigurava garanciju, a ja volim imati garanciju, s obzirom da kineska roba osim niske cijene ima i tendeciju krepati. 😀 Jednostavno sam zaključio da mi se isplati i možda malo viša cijena ako znam gdje se fizički mogu obratiti ako nešto ode u mp3.

O kakvom sustavu se točno radi?
To je all-in-one sustav za kuhanje piva. To znači da se ista posuda koristi za ukomljavanje i kuhanje. Isto tako, to je pomalo laž jer dosta dobro dođe još neka posuda u kojoj ćete zagrijavati vodu za ispiranje slada. 🙂
Sustav dakle ima jednu posudu koja na dnu ima grijač. Ispod te posude je pumpa, grijač i kontroler. Pored te posude je cijev za recirkulaciju. U novim varijantama je ta cijev prozirna, tako da bolje možete vidjeti što se događa.


Ukomljavanje:
U glavnu posudu se naravno dodaje voda koja se zagrijava za ukomljavanje kao i uvijek. Unutar posude se postavlja košara valjkastog oblika koje na dnu ima sito, u koju se dodaje samljeveno zrnje. 

basket

Od sredine sita, prema vrhu ide cijev za “overflow” (kasnije o tome). Nakon dodavanja zrnja, na vrh mu se stavlja još jedno sito koje služi da vam zrnje ne krene bježati kroz cijev prema dnu (nije sasvim nužno, ali spriječava potencijalno štopanje pumpe). Kada krene ukomljavanje, pumpa sa dna glavne posude uzima sladovinu i recirkulira ju na vrh posude gdje se vraća na vrh zrnja. Senzor na dnu glavne posude prati temperaturu i pali grijač po potrebi kako bi se održala temperatura ukomljavanja.

Cijeđenje/ispiranje:
Kada je ukomljavanje gotovo, cijela košara sa zrnjem se ručno podigne i uglavi na vrhu glavne posude. Postoje dvije razine kako se može uglaviti, tako da ne dižete previsoko sasvim punu košaru.
sparge

Gravitacijom se sladovina cijedi nazad u glavnu posudu. Istovremeno, ručno polijevate zrnje vodom za ispiranje, koju ste očito morali zagrijati negdje drugdje.

Kuhanje:
Nakon cijeđenja i ispiranja, kontroler podiže temperaturu do kuhanja. Dodaje se hmelj itd itd.

Hlađenje:
Nakon kuhanja, sladovina se mora ohladiti prije nasađivanja kvasca. Neki brandovi tog sustava nude dodatni immersion chiller (metalna spirala koja se stavi u sladovinu i kroz nju se pušta hladna voda), ali to treba obično dodatno kupiti. Druga opcija je korištenje nekog counterflow ili plate chillera, koje opet trebate dodatno nabaviti.

Prebacivanje u fermentor:
Sladovinu se u fermentor može prebaciti kroz pipu iz glavne posude, na koju je s unutarnje strane moguće staviti mrežasti “bazooka” filter koji bi trebao spriječiti veće čestice da odu u fermentor. Druga opcija je opet koristiti pumpu.

pipa

Kako se upravlja sustavom?
Glavnu riječ vodi kontroler, prekidač za paljenje pumpe (i kontrolera odvojeno) i jedan ventil na vrhu cijevi za recirkulaciju. 

controller

ventil

U kontroleru se mogu postaviti koraci ukomljavanja koji će se onda automatski izvršavati jedan za drugim. Postavlja se željena temperatura, trajanje svakog stadija i snaga grijača. Određivanje koliku snagu grijača trebate zahtijeva malo isprobavanja, kako vam temperature ne bi previše skakale oko željene vrijednosti. Sladovina se recirkulira, ali ovisno o tome koliko brzo prolazi kroz zrnje, koliko se topline gubi i slične stvari, treba pogoditi koliko je snage potrebno da se sladovina ne zagrije previše dok senzor (koji je, ponavljam, SAMO na dnu) ne uhvati promjenu. Kuhanje je još samo jedan “korak” isto kao i ukomljavanje, s tim da ako postavite temperaturu na 100, onda sustav to smatra kao “boiling”. Tada vam nudi postavljanje alarma za dodavanje hmelja.
Display nije nikakav pametan touch screen, nego se upravlja gumbima, što znači da morate znati redoslijed pritiskanja da unesete svoj slijed koraka.
Nije nužno unositi sve korake, možete se odlučiti i na “manual” način gdje morate odklikati te gumbe kad želite neku promjenu.

Puma se ne pali na samom kontroleru, nego ima zasebni prekidač, pored prekidača koji pali kontroler. Osim toga, na vrhu cijevi za recirkulaciju se nalazi ventil kojim možete prigušiti brzinu recirkulacije. Pumpa je takva da se ne buni na prigušivanje protoka, slobodno time regulirajte recirkulaciju.

Nakon nešto kuhanja, primjetio sam neke “nedostatke” ili bolje reći suboptimalne karakteristike sustava na koje treba pripaziti, pa ću ih spomenuti i pokušati pojasniti kako se boriti s njima.

  1. Grain basket nije idealan. Donje i gornje sito se umetnu u metalni valjak. Ta sita imaju izbočenje i tanki rub. Prema originalnim uputama, izbočenje donjeg sita ide prema dolje. Kada sam to napravio pri prvom kuhanju, sito mi je propalo iz valjka do dna glavne posude, nakon čega je cijeli batch propao, morao sam ručno baciti taj mash uz puno jako loših psovki. Ne bih preporučio.
    false_bottom.jpgKada sam idući put okrenuo sito sa izbočenjem prema gore, onda je sve prošlo ok. To i ima smisla, jer ako zrnje napravi pritisak na sito, ono će se (okrenuto izbočenjem prema gore) dodatno raširiti i biti će još teže da propadne kroz uski rub na dnu glavno valjka grain basketa. Da li je problem samo što je moje sito krivo izrezano, ne znam. Ali preporučam okretanje SA IZBOČENJEM PREMA GORE, unatoč uputama.
  2. Održavanje temperature. Toplina se gubi kroz stijenke. Izolacijski “jacket” se prodaje zasebno. Ne razumijem kako to može biti dodatna oprema, kad je konstantna temperatura jedna od glavnih značajki. Glupo je da te muzu na malo izolacije.
  3. Overflow cijev ima samo 3 moguće duljine.
    Na sredini košare za zrnje se nalazi cijev koja prolazi od donjeg sita do gornjeg sita. Ona služi tome da ako sladovina KROZ zrnje ne prolazi dovoljno brzo nego se nakuplja na vrhu, ima put kuda doći do dna kotla. Mislim da se overflow ne bi smio događati, ali ta cijev služi tome. Ona se sastoji od dva komada, kraćeg i duljeg, koji se mogu našarafiti jedan na drugi. Može se koristiti jedan ili drugi ili oba. Ali unaprijed morate procijeniti koliko visoko će vam biti zrnje u košari da cijev ne bi stršala previsoko ili ostala prenisko. Neki skuplji sustavi (valjda Grainfather) imaju teleskopsku cijev. Ali iskreno, još mi ovo nije predstavljalo baš veliki problem.
  4. Dizanje košare sa zrnjem… JE TEŠKO. 🙂
    Mislim da je tu sve jasno. Postoje dvije varijante sustava, od 30 i 50 litara. Ako radite neko lagano pivo od 4-5 kila slada u manjem sustavu, ok. Ali dići sirovinu za nešto “imperial” u većem sustavu je teško. I nespretno. Cijeli sustav je relativno visok. Još ako ga stavite na neki stolac ako vam je praktičnije dok kuhate (npr. želite istočiti pivo kroz pipu u demižon), dići taj teret na tu visinu je malko teško. Košara se podiže tako da se umetne šipka kroz rupe na vrhu. Ako ne uhvatite dobro utore i povučete šipku svom silom… možete se pogoditi rukom u glavu, ili još gore tom šipkom. Tu nemam baš neki “fix”, pa pazite. 🙂
  5. Upravljanje kontrolerom nije sasvim user-friendly. Kao što rekoh, treba znati redoslijed gumba za pritisnuti, ako nešto krivo stisnete, možda morate sve ponovo, unošenje koraka ukomljavanja je napor. Kada koraci krenu, nije baš sasvim jasno što se događa, iz blinkanja podataka bi trebali zaključiti da je korak počeo, da grijač radi, ili nešto treće. Stvarno nije najbolje. A to je još ova “poboljšana” verzija kontrolera.
  6. Što sa sladovinom u cijevi za recirkulaciju?
    Kada ukomljavate, sladovina ide kroz cijev. Kada krene kuhanje, ne smijete koristiti pumpu. Ali u cijevi će vam ostati neskuhana sladovina. Što s njom? Ne znam jel ta sladovina ikakav problem, vjerojatno ljudi ni ne misle o njoj. Ja na gornju cijev stavim silikonsku cijev i puhnem u kontra smjeru tako da se sladovina potisne nazad u kotao. Onda brzo zatvorim ventil tako da se ne može vratiti. Pokušavam ne propuhati zrak u kotao, jer kao oksidacija možda… tko zna. 🙂
  7. Priča o pumpi i hmelju… uglavnom, ako stavite previše hmelja direkt u kotao, i mislite nakon kuhanja pretakati pivo pumpom, dobra je šansa da će vam se zaštopati. Bolje je koristiti hop spider.
    spiderKod nabavke hop spidera, znajte da će vam sitnija mrežica isto štopati. 200-mikronska mrežica se štopa i ljudi tvrde da je lošija ekstrakcija svih hmeljih ljepota. Nisam još kuhao neko jako hmeljasto pivo, al vjerujem da bi IPA sa hrpom flameout hmelja bila problematična. Možda bolje koristiti ovakve velike kugle za čaj. <slika> Ili spider sa krupnijom mrežom.
  8. Izlaz iz kotla za pumpu nije na rubu kotla (dna).
    bottomKada napravite vrtlog nakon kuhanja (npr. kuhačom), većina proteina će vam se složiti u brdo na sredini. Ali pretočiti tu sladovinu bez da se povuče i taj hot break nije sasvim jednostavno. Srećom, ljudi tvrde da hot break u fermentoru neće naškoditi pivu, čak i odgovara kvascu.
  9. Pumpa je navodno deklarirana na 80 stupnjeva C. Što znači da ne biste trebali puštati kipuću sladovinu kroz nju. Isto tako, ljudi koji su otvarali (neku od varijanti) sustava kažu da je na samoj pumpi deklarirano 100 stupnjeva. 
  10. Sustav nema ugrađeno hlađenje. Immersion chiller u mom slučaju ne dolazi u obzir jer je voda najčešće pretopla da bi se to obavilo u nekom smislenom vremenu (i potrošenoj vodi). Stoga koristim i dalje DIY counterflow chiller, a sladovinu tjeram pumpom kroz cijev za recirkulaciju i CFC. Praktična stvar je što se protok može usporiti onim ventilom koji sam već spominjao. Loša stvar je što bi (navodno) trebalo pričekati da se sladovina u kotlu prvo malo ohladi prije nego se protjera kroz pumpu.
  11. Čišćenje. Nakon ukomljavanja i kuhanja koje je relativno bezbrižno, treba cijelu stvar i očistiti. I to je faking nespretno. Treba standardno očistiti stijenke kotla, treba oribati dno. Treba bar pročistiti pumpu i cijev za recirkulaciju, pa to sve izliti negdje. Imam manji sustav, i svejedno je nespretno. Pogotovo ako to radiš u kuhinji, a ne nekoj garaži. Ali ajt, obavi se.

Ok, nakon svih tih pobrojanih mana (a možda bi se našlo još više, kad bi se potrudio), da li sam požalio kupovinu, i da li bih preporučio taj pakleni stroj?

Apsolutno bih preporučio. 

S obzirom koliko sam vremena i novaca potrošio pokušavajući slagati DIY sustave u prošlosti, ovakav sustav je divota. Kupiš, stigne i kad naučiš tih par finti, stvar zapravo funkcionira i možeš se koncentrirati na recepte i ugodne sitne varijacije. Što se tiče inženjerstva, ionako treba smisliti hlađenje i sve ostalo vezano uz fermentaciju. Realno, sasvim sigurno i skuplji sustavi imaju svoje posebnosti koje treba ovladati.
Cijela metalna konstrukcija se čini solidna (osim tog jednog upitnog sita), a koliko će potrajati pumpa i kontroler, vrijeme će pokazati. Jednom kada se zrnje iscijedi, vrlo ga je lako baciti. Cijelu košaru možete prebaciti u nekakvu veću kantu, navući vreću za smeće i samo sve skupa okrenuti naopako. Ako nije preteško. Boil je zbilja odličan, pravi školski rolling boil.
Održavanje temperature nije sasvim idealno, ipak morate sudjelovati i predvidjeti kako da vam temperatura ne oscilira previše oko željene. 

Ali jedna stvar… bistrina… nakon nešto minuta recirkulacije, sladovina je bistra “ko voda”. To je jedna od stvari koja me fascinirala nakon ručnog “vorlaufa” koji sam prije radio.

Čak ni ovaj “kineski” sustav nije sasvim jeftin. Manja varijanta od 30L se može nabaviti za nekih 3000kn preko domaćih webshopova. Uz to trebate još hop spider, trebate neki chiller (plate chilleri su solidno skupi), trebate dodatnu posudu za zagrijavanje vode za ispiranje, trebate fermentore, trebate nekakvo hlađenje i kontrolu temperature za fermentaciju… nakupi se još para.
Za početnike bih ipak prepoučio nešto jeftinije tipa BIAB, a jednom kada se zakače na ovaj hobi, onda nek kupe nešto ovakvo. Za ostale, apsolutno. Stvar generalno radi.
A ja konačno imam pošteni rolling boil, što na štednjaku redovito nisam imao. 😀

Mislim da će dostupnost ovakvih uređaja vrlo brzo podići kvalitetu homebrew piva na domaćoj sceni. Kada kućni pivar odradi kuhanje bez puno muke, može se baviti fermentacijom, što je IMHO puno bitnija stvar. Pretpostavljam da će se i ti sustavi poboljšavati, a već postoje i vrlo zanimljivi konusni fermentori od tih proizvođača. To još nemam, korak po korak. 🙂

Živjeli!

Oglasi

[Recenzija] Liefmans – Goudenband

Posted on Updated on

liefmans_goudeband

Izgled: Tamno smeđe i hazy. Manja bež pjena koja brzo nestaje u prsten krupnih mjehurića i takva se zadržava.

Miris: Tamno suho voće, slad, karamela. Orašasti mirisi, možda lješnjaci i nešto tosta ili keksa. A iza toga ima malo octa. Drvo i blago podrumasto-pljesnjivo. Prašnjavo ili duhan. Višnja u solidnoj količini. Kasnije daje tračak čokolade ili kakaa.

Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Zapravo koliko je sladno, čudno je da ima relativno suhi finish. Hrpa višnje, sa blagom octenom kiselosti, ali zbilja dosta blagom. Ribizli, crno vino. Lagano alkoholni finish koji ostaje u aftertasteu. Višnja i suho voće u pozadini ostaju solidno u aftertasteu. Isti efekt sa kakaom kao u mirisu, pojavljuje se u pozadini u nekom trenu.

Mišljenje: bogato tamno pivo, ne pretjerano kiselo. Dosta sladnih nota, ali suhog dojma nakon gutljaja što ga čini podosta pitkim. Vrlo ugodno i treba probati. Očekivao sam više octene kiselosti, pa me ovo zapravo ugodno iznenađuje.

Živjeli!

[Recenzija] Timmermans – Oude Gueuze

Posted on

timmermans_oude_gueuze

Izgled: Žuto i poprilično bistro. Bijela pjena se zadržava dosta kratko i kasnije čini samo prsten na rubu čaše.

Miris: Brett-asti funky miris. Voćno, limun, koža. Malo prema medicinskim fenolima, kao vitaminska tableta. Borovnica, grožđe, izabela. Nešto žvakaće gume (one dječje roze u tubi). Kasnije malo svijetlog slada u mirisu.

Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Lagani tračak slada, a onda kreće limunska kiselost do samog kraja. Naranča. Možda dunja. Gorčine skoro pa nema, kiselost ostaje malo u afteru. Kratki aftertaste sa blagim voćem. Voćni, limunasti okusi kroz gutljaj. Brett-asti funk se i ovdje osjeti. Suhi finish, definitivno.

Mišljenje: Uz napomenu da mi je iskustvo još slabo, ovo mi je dobar kiseliš. Osvježavajuće, voćno, kiselo, čistih okusa. 2015 godine, ovo pivo je dobilo nagradu “World’s Best Sour Beer” na World Beer Awards 2015, pa možda nije čudno da mi se sviđa. 😀

Živjeli!

[Recenzija] Jopen – Librije Bier 2014

Posted on Updated on

Prije nešto vremena, simpatični konobar u Jopen pivnici nam je preporučio ovo pivo. Kaže, kuha se ekskluzivno za neki fensi-šmensi restoran “Librije” koji ima neke hrpe Michelin zvjezdica, ili nešto slično u što se ne razumijem. 🙂 Ekskluzivno, ali ga je bilo i za kupiti u beershopu u Haarlemu. U zadnje vrijeme se više koncentriram na homebrewing nego recenzije, ali ovo bi moglo biti vrijedno pažnje.

jopen_librije

Izgled: Crno, pomalo crvenkasto na svjetlu. Mala smeđa, ali gusta pjena, koja ubrzo nestaje. Prilikom točenja izgleda vrlo gusto i uljasto.

Miris: Mliječna čokolada, slad, dosta karamele. Sherry-like alkoholni dojam. Nešto roastanog slada i kave. Malo na rum kocke. Bogato i sladno. Kako se grije, dođe malo kože (leather) i možda duhana. Marcipan.

Okus: izrazito punog tijela, skroz lagano gazirano. Svilenkasto i gusto na jeziku tokom cijelog gutljaja. Malo višnje pri kraju, a onda u aftertasteu prelazi u divni gusti kavasti okus. Karamele ima dosta. Alkohol se i ne osjeti previše, malo u finishu. Gorčina u finishu je srednja, prema blagoj. Ima tračak roasty kiseline. Ostaje mrvica ljutine chillija. Dosta teško i “kalorično”. Sretniji sam s mirisom.

Mišljenje: Jako i bogato pivo, sa dobro sakrivenim alkoholom. Navodno sadrži cijela čuda začina (mirta, borovica-juniper, chilli…), koji se baš ne ističu, nego su dobro uklopljeni u cjelinu. Boca je iz 2014. 

Uglavnom, bogato, jako i zasitno. Možda i prezasitno. Vrlo je specifično, ne znam što rade s njim u tom restoranu, jer mi zvuči kao da nije jednostavno upariti ga sa hranom. Valjda zato imaju te silne zvjezdice. 😀

Ovako posebno pivo sam čuvao za posebnu priliku. Ali mi je dopi***** čekati, pa je random nedjelja postala ta prilika, nakon dva flaširana i jednog skuhanog homebrewa.

#svakidanjeposeban

Živjeli!

[Recenzija] Jopen – Koyt

Posted on Updated on

jopen_koyt.jpg

Pivovara: Jopen
Pivo: Koyt

Izgled: crveno bakreno, mutno. Bež pjena koja dosta brzo u potpunosti nestaje.

Miris: Bogati sladni i slatkasti miris. Bogato karamele. Pregršt kolačastih i orašastih mirisa. Suho voće, smokve i možda grožđice. Neki blago “hladni” mentolasti ili Bronhi bombon miris. Toasty kruh.

Okus: Jače tijelo, lagano karbonizirano. Sirupasto i slatkasto. Sasvim blaga gorčina na kraju. Orašasti plodovi, marcipan, čak malko u smjeru neke Nutelle. Tostirani sladovi. Hrpe suhog voća, možda i malo višnje. Neki slankasto-metalik štih, ali uklopljeno.

Mišljenje: Jako, gusto, sirupasto desertno vino. Ovo je slatka i sladna bomba, možete ga taman popiti umjesto kolača nakon ručka. Zanimljivost je što se radi o gruitu, pivu bez hmelja. Umjesto toga, koriste se razni začini i trave. U Koytu je korištena mirta. Recept je reprodukcija piva kuhanog po receptu iz godine 1407 iz Haarlema. Nije pretjerano bitno za okus i miris, ali je zanimljiv PR podatak. 🙂

Živjeli!

[Recenzija] Dva barleywinea od Het Uiltje

Posted on

Barleywine, malo teorije i degustacija.

Što je zapravo barleywine?

U najkraćem opisu, jako ale pivo sa kompleksnim sladnim okusima, dodatno pojačano voćnim aromama i hmeljem. Radi se o gustom pivu, jakog tijela i viskoznosti, sa primjetnim utjecajem topline alkohola. Nešto za male čaše i polagano uživanje. Prema BJCP stilovima iz 2015 godine, razlikuju se English i American barleywine, gdje potonji ima izraženiji utjecaj američkih hmeljeva (tko bi pogodio 🙂 ). Po mom mišljenju, to je manje razvikani rođak RISa (russian imperial stout), bez izraženih kavasto-čokoladnih aroma od prženog slada. Čak i boja može varirati od duboko zlatne do tamno smeđe, pa čak i izgledom može sličiti tamnim imperijalnim pivima.

Kao što je slučaj i sa drugim jačim pivskim stilovima, barleywine se ponekad odležava u drvenim bačvama, što ostavlja dodatne arome. Često se koriste bačve u kojima je već odležavalo neko jako piće poput whiskyja, bourbona, sherryja i slično, i svaka od tih bačvi nameće svoj osobni karakter u pivo.

Pivovara Het Uiltje iz Haarlema (Nizozemska) definitivno ima iskustva u proizvodnji imperijalnih piva odležavanih u bačvama, i za ovaj put ću recenzirati dva njihova barleywine-a. Koliko vidim, radi se o istoj recepturi, no ove dvije varijante su odležavane u bačvama od različitih žestica. Zanimljivo je usporediti koliko razlike u okusima uzrokuje bačva u kojoj se pivo odležavalo. Sve u znanstvene svrhe, naravno. 😀

uiltje_blablabla_auchroisk

Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Auchroisk whisky cask aged)

Izgled: tamno smeđe, smeđa pjena velikih mjehurića. Malo nepostojana.

Miris: slad, blagi roast na početku, hrpa bačve od whiskeya. Alkohola nema previše u mirisu, 13,4%. Orašasto i višnjasto. Više roasty kasnije.

Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano. Svilenkasti sladni okus, nešto višnje i suhog voća. Prema kraju se osjeti bačva, malo grubosti i alkohola. Ne mogu zamjeriti. Kompleksnost je zbilja na razini, a i količina koliko su okusi izraženi. Finish je kao čokoladni bomboni punjeni nekim alkoholom. Ma mrak.

Mišljenje: Nisam siguran da li je baš barleywine, malo mi je mračno za to. Ali totalno me nije briga. Još jedno ludo pivo od Uiltje. Ako dođete u priliku, nikako propustiti.

uiltje_blablabla_bunnahhabhain

Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Bunnahhabhain whisky cask aged)

Izgled: tamno smeđe, blago hazy. Tanka bež pjena koja brzo nestaje.

Miris: čokolada, vanilija, dosta drva i whisky mirisa. Nešto alkoholnog mirisa, zapravo podosta. Malo orašasto, keksi od integralnog zrnja. Nema višnje. Zbilja dosta bačve. Malo duhana. Malo marcipana.

Okus: Ako se ravnamo prema mirisu, okus je dosta smooth što se tiče alkoholne topline. Tijelo je puno, lagano karbonizirano. Slatkasti okusi, čokolada, kava, rum kocke, kolači… Pri kraju ipak izlazi malo whisky žestine sa solidno drvenastih, bačvastih okusa. U aftertasteu ostaje malo mesnog okusa, možda soja-sos. U finishu ima solidna količina roasty gorčine koja zapravo balansira općeniti slatki i sladni dojam.

Mišljenje: Isto možda malo pretamno za standardni barleywine, ali totalno nije bitno. Čini mi se malo zaokruženiji i balansiraniji od prvog Bla Bla Bla. Fina su oba.

Nadam se da će se ovaj “trend” jakih piva iz drvenih bačava uskoro pojaviti i kod nas. Sasvim sam siguran da tržište ne bi odbilo ovakve bombe okusa i mirisa. “Nezgodno” kod takvih piva je što obavezno zahtijevaju duže odležavanje kako bi se svi okusi zaokružili i došli na svoje mjesto. Kada kažem duže, mislim na godinu dana ili čak nekoliko. Stoga ideja za sve ove nove pivovare koje izlaze na tržište: odmah skuhati neki barleywine ili RIS, spremiti negdje na sigurno i za godinu-dvije imati ćete hit. 😀

Živjeli!

[Recenzija] Het Uiltje – BCC Porter

Posted on Updated on

het_uiltje_cc_porter

Pivovara: Het Uiltje
Pivo: BCC: Porter  (Coffee and coconut porter Grandma’s edition)

Izgled: crno i neprozirno, gusta smeđa pjena sa lacingom.

Miris: Divna kombinacija kave i kokosa. Balansirano u tamni roasty miris piva. Odlično, bez zamjerke. Malo čokolade, vanilija, keks, Raffaelo. Slatkasto, nutty.

Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano. Odlična kombinacija roasta, kave, kokosa, slada, keks, vanilija. Tiramisu. Srednja roasty gorčina na kraju. Nekako silky i slatkasto, kao da ima laktoze, mliječno.

Mišljenje: Jedno jako dobro pivo. Iznimno pivo. Stilski bi išlo u neku Herbs&Spices kategoriju. Svi začini su uklopljeni sa savršenom mjerom. Porter sam po sebi nema nikakvih problema koji mogu nastati radi roastanog slada. Ima sve, ništa ne smeta. Od-li-čno.
Ne treba ni reći, PROBAJTE ovo, ako negdje nađete.
Živjeli!