Za početak riječ dvije o putu iz Zagreba. Ima sasvim uredan broj autobusa i vlakova prema i iz Ljubljane. Vlak u jednom smjeru je koštao nekih 70ak kuna. Moguće da se radilo o nekakvoj posebnoj akciji, ali ta cifra nije tako strašna za jednodnevni izlet. Auto ionako nema smisla ako ideš u pivski pohod. Kretanje u 7 ujutro, povratak u 9. Vožnja traje oko 2 sata.

Semi-pro tip: na željezničkom kolodvoru postoji McDonalds, gdje se da pojesti nešto za razumne pare, s obzirom da je Kranjska kobasica na adventskom sajmu u centru nekih 5 eura. Sorry, ne, NE DAM 5 eura za industrijsku kobasicu i komad kruha. 🙂
A i ima uredne sanitarije, što je uvijek korisno znati. 😉
Dakle, za hranu me ne pitajte, nemam pojma di dobro, a pogotovo jeftino jesti. 😀

Štrudl iz pekare, pozamašna količina slatkog sira, fale samo dva Gastala u sredini… 1€. 🙂

Ovaj brzinski putopis-pivopis se odvijao 2.1.2016, taman nakon svih blagdanskih žderanja, lokanja, slavljenja i inih tradicijskih pretjerivanja. Iz tog razloga, imao sam u glavi mogućnost da će u Ljubljani jednostavno sve biti podosta mrtvo i zatvoreno. Kako to nakon Nove godine često i biva.

O tome kako je ispalo čitajte dalje u postu, a započeti ću sa dućanima u Ljubljani gdje možete kupiti pivo.

Dakle, krenuli smo prvo prema Pivoljubu. Kada sam prošli put bio u Ljubljani na putu prema Pivoljubu sam naletio na dućan prepun craft piva (ali je bio puno bliže) i jednostavno zaključio da je to Pivoljub. Nije mi bilo čudno što je tako blizu. 😀 Možda je i bio Pivoljub, pojma nemam. Nažalost, ovaj put taj dućan nije postojao, nego se Pivoljub nalazio baš na adresi koja piše na njihovoj web stranici. Što je jedna solidna šetnja po zimi, kad si čovjek razmisli. 🙂

Na njihovoj stranici nije pisalo da ne rade 2.1., pa sam zaključio da rade. E pa, krivo sam zaključio. 😀 Na vratima isprintana obavijest da ne rade 2.1. Tog trena sam prvi put ozbiljnije posumnjao u uspjeh ovog pivskog pohoda.
Krenuli nazad prema gradu, a usput skrenuli prema Pri Ščurku, za kojeg isto nije pisalo da ne radi. Kog je ubilo malo šetnje na par negativnih Celzijevaca.

Woohoo! Pri Ščurku radi!
Ponuda nije za pasti na dupe od čuda, ali može se uloviti sasvim solidna lepeza piva. Ima dosta slovenskih uradaka, o kojima ćete čitati uskoro kroz recenzije. Osim toga, nađe se i par nizozemaca, amerikanaca, njemaca itd… Ponuda nije ogromna, ali ima stvari kojih nisam vidio u Zagrebu. Recimo Camba, njemački craft koji se trenutno “zabavlja” sa državom i interpretacijama Reinheitsgebota. Odlična pivovara, btw.
Cijene su se kretale uglavnom malo ispod 3 eura za boce 0,33, što je prilično usporedivo sa cijenama kod nas. Možda su čak i malo niže.

Anyway, bravo Ščurek! 10 piva u ruksak i jedna Brouwerij t’IJ IPA u ruku za proslavit uspjeh.
Ne, zbilja nema ništa bolje od tegljenja ruksaka punog boca po ne-toliko-lijepom dijelu Ljubljane i pijenja Brouwerij t’IJ IPA iz boce. Nema. 😀 (tko ne zna za to pivo, nek ide na putopis o Amsterdamu)

Pro tip: Na željezničkom kolodvoru postoji garderoba s lockerima gdje možeš ostaviti ruksak pun piva (a stala bi i dva) za 2 eura po danu. I onda bez tereta ideš u obilazak dalje.

Treći dućan koji sam našao Za Popen’t je uredno napisao na webu da ne rade, i nisu radili. Taj je baš u centru i ima isto solidnu ponudu.

U centru Ljubljane još uvijek je bilo ostataka adventskog sajma. Kobasice i kuhano vino, igračke, suveniri… standard. Nešto iza podneva grad se krenuo buditi. Doduše, po centru je odzvanjalo pjevanje Hare Krišni sa razglasom koji su zauzeli jedan most. Mkaaay. 😀

Ugodna šetnjica po tim mostićima, baš je simpa.

 

Na samim adventskim štandovima nisam baš vidio da se toči craft pivo. Ali po birtijama u centru ima podosta crafta. Čini mi se da je to postala poprilično standardna ponuda.

Ciljao sam obići Sir Williams Pub i Irish Pub za koje znam da su baš craft pubovi, ali oni rade tek od 5 popodne. Stoga je prva pivska stanica bila ovdje:

Više manje svi pubovi na ovoj šetnici toče neke slovenske craftove, a imaju i stranih u ponudi. Prvi u kojem je bilo mjesta: Premier Pub.

Vrlo ugodna, baš “pubovska” atmosfera. Osim iritantnih zelenih božićnih lampica koje blinkaju. 🙂 Imaju točeni Human Fish i neke strane pivovare u bocama. Pa, probajmo lokalno… (Stout i Combat Wombat IPA)

Human Fish – Stout
Natočeno baš do vrha čaše, iz tog razloga nema baš ni pjene. Konobarica baš toči da jedva donese bez prolijevanja. Svaka čast. 😀
Crno, neprozirno pivo.
U mirisu se osjeti roastani slad, kava i karamel. Blagi biljni miris hmelja.
Tijelo je lagano do srednje, lagano gazirano. Blagi okus slada, roast i kava. Nešto hmelja se osjeti pri kraju. Blaga do srednja gorčina na kraju. Vrlo sessionable pivo.
Točeno prehladno, treba ga pustiti malo da se oslobode mirisi.

Human Fish – Combat Wombat (IPA)
Jantarne boje, mutnjikavo, hazy. Malo bijele pjene koliko je stalo u čašu. Uskoro nestaje i ostavlja lacing po čaši.
Sladni miris sa naglašenim mirisom meda. Blagi citrusni miris hmelja.
Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Osjeti se slad i med. Kroz gutljaj se osjeti travnati okus hmelja. Solidna gorčina u finishu i aftertasteu. Ima malo povrćasti štih od hmelja.

Human Fish – Pale Ale

Pivo je dosta slično kao Combat Wombat, ali ponešto stišanog slada. Miris hmelja više ide u smjeru mandarina i naranči. Tijelo je lakše i više gazirano.
Dosta je pitkije od Wombata i zapravo dosta bolje balansirano.
Mala zamjerka je hint nekog grainy okusa (zapravo kao ljuska od slada), ali ok.
Više mi se sviđa od Wombata, dalo bi se zaredati par Stoutova i Pale Alea.

Za vrijeme ovih degustacija je počeo padati i prvi snijeg ove zime. To je bio dobar razlog za popeti se na brdo, na stari grad.

Ljubljana se zabijelila jako brzo i upotpunila “adventski” doživljaj. Do starog grada se može popeti i uspinjačom, koje inače volim, ali košta nešto eura. Uspon zbilja nije strašan. Pogled sa brda ispred dvorca je fora, ali se nije puno vidjelo od snijega koji je ozbiljno krenuo padati. I na samo dvorište dvorca se može ući besplatno, ali za neke dijelove (kao npr. toranj sa kojeg je još bolji pogled) je potrebna ulaznica od nekih 6€.

Pao je mrak. A nakon mraka ukrašena Ljubljana dolazi do svog pravog izražaja. Doživljaj je naprosto genijalan.

Po ulicama na (ugodno prigušen) razglas svira neka klasična glazba. Iznad ulica su božićne lampice koje imaju neku “šemu”. Ovaj put su bile neke biološke fore tipa… dioba stanica, zavojnica DNK, čak i svijetleća jajna stanica oko koje su svijetleći spermiji. 😀

Na Prešernovom trgu je ogroman bor i povješane su neke zvjezdice, galaksije, ne znam ni ja kaj sve. Stani pa gledaj.

No šetnja po zimi čovjeka izmori, treba degustirat i neko pivce. Taman je prošlo 17 sati, hajmo put Irish Puba…
Bah, Irish Pub ima inventuru, otvara u 18.
Hajmo onda u Sir Williams, to je ionako sve dosta blizu u centru, 5-10 minuta hoda.

Sir Williams radi, woohoo!

Ima svega i svačega od piva, cjenik im je impresivan. Pub zapravo ima jednu veliku prostoriju sa dugim šankom. I sve je ok… izgleda ok… ali već drugi put da sam ovdje ima neku čudnu, malo “komornu” atmosferu. Ne mogu točno odrediti zašto. Možda je do mene. 😀
I još jedna moja osobna zamjerka: UGASITE televizor, osim ako je baš nešto što ljudi moraju gledati, tekma ili što već. Dekoncentira me. To vrijedi za sve birtije: ako nema neke prijeke potrebe, maknite TV. 🙂

Idemo opet domaće slovenske stvari. Neke nisam uzeo Pri Ščurku, pa ih treba ovdje degustirati.

Pelicon – Coffee Stout

Ovo pivo sam baš htio probati, jako me zanimalo.
Izgledom… crna boja, bež pjena. Ha, klasik.
Jaki miris kave sa nešto slada u pozadini. Jako podsjeća na one čokoladne bombone koji imaju tekuću kavu unutra. Obećava.
Srednje tijelo, lagana karbonizacija.
Slad i kava su u okusu, nema puno filozofije.
Kava im je dosta zakiselila pivo i to je odvelo pivo dosta u disbalans. Baš šteta, osjeti se da je baza dobra, miris je dosta dobar. Ali morati će izvedbu popraviti i nekako smanjiti tu kiselost.

Reservoir Dogs – Batch #50 (Imperial Stout)

Crno i neprozirno, dosta mala pjena.
U mirisu slad i jedva malo roasta. Više me podsjeća na miris Bocka, što nema smisla za imperial stout. Definitivno je prehladno i treba mu dati prilike da se oslobode i mirisi i okusi.
Kada se zagrije, mirisi počinju jačati. Slad i roast su prisutni. Nešto whiskeya i čokolade. Ali pomalo siromašno.
Tijelo je srednje, lagano karbonizirano. U okusu isto prevladava roast i slad. U finishu ima alkoholne topline koja je relativno ok, ovo je ipak jako pivo.
Za 5€ 0,33 boca, malo mi je razočaravajuće, IMHO.

Oke, Williams je posjećen… još malo šetnje ispod lampica i onda put Irish Puba.
Na vratima Irish Puba, sad piše da je inventura do 19. 😀 Yeah, right…

Odoh opet do rijeke, ovaj put u Petkovšek Pub. Unutrašnjost nije pretjerano impresivna, ali imaju ponešto točenih slovenskih piva.
Nisam siguran kako je točno Bevog slovensko pivo, s obzirom da je pivovara u Austriji. Ali vidio sam više puta da ih vode kao slovensko. Čije god da je, rade divne stvari.

Bevog – Kramah (IPA)

Mmmm, točeni Kramah.
Jantarne boje, sasvim bistro, natočeno do vrha čaše. To mora da je neka lokalna navika. 🙂
Tanki sloj pjene.
Miris je brutala. Udara tropsko voće iz svih topova, mango, citrusi… ludilo. Iza toga ugodan slad i mrvica vanilije.
Daklem, miris je genijalan. I inače mi je ovo super pivo, ali ovo točeno je… uf.
Srednje tijelo, lagano do srednje karbonizirano. Osjeti se slad, keksi, kruhasti okusi praćeni hmeljom. Baš tona grejpastog okusa. Odlično odmjerena, jaka gorčina u finishu i aftertasteu. Završava ugodno suho. Keksi su baš dosta prisutni.
Vrlo je pitko i jako jako dobro balansirano.
Pravi užitak!

Pelicon – 3rd Pill (IPA)

Nije točeno, ali je gazirano u boci. Ima talog od kvasca. Iskreno, meni se to sviđa. Homebrewer, štaš.

Izgledom je vrlo slično Kramahu, ali je hazy, blago mutno.
Miris je isto hmeljna bomba. Ima efekt da se čovjeku razvuče osmijeh preko face. 😀
Ali za razliku od Kramaha, ovdje su baš bogati citrusi. Grejp, limun, limeta… vrlo je resko, odlično.
Tijelo je srednje, srednje gazirano.
Ima dosta slada i kruhastih okusa, ali hmelj ipak apsolutno dominira pivom. Mrvicu praznije na kraju gutljaja, vrlo pitko. Solidna gorčina na kraju.
Po mom skromnom iskustvu Pelicon radi dosta dobre stvari. Ovo pivo je jedan primjer kojeg se definitivno ne trebaju sramiti. Odlično je.
Etiketa im je možda jednostavna, ali sadržaj definitivno nije.

Odlična dva piva za kraj ovog kratkog izleta. Svakako preporučan da posjetite Ljubljanu u ovo prazničko zimsko doba. Ima se što vidjeti, ima i zanimljivih piva za probati. Kakav ulov sam ponio sa sobom u Zagreb čitajte u idućim postovima.

Živjeli!