barrel aged
[Brewday] Russian Imperial Stout – Whisky chips
Pao je prvi snijeg, sasvim je ok da krenemo malo razmišljati o jakim stilovima. A koga bolje spomenuti nego russian imperial stout, cara jakih stilova.
Pivo je skuhano 27.12.2015 pod kodnim imenom “Black Imp 2”. Do sada je odsjedilo dobrih 11 mjeseci. I ima razloga da odsjedi još neko vrijeme dok ne postigne svoj puni potencijal.
Iako se često zna čuti da ne treba previše komplicirati sa sladovima, ovo pivo se ponajviše radi o sladu, pa se zbilja nisam ustručavao. Zrnje za finalnih oko 20-22 litre je išlo ovako…
Zrnje:
10Kg Nova Gradiška Pilsner
1Kg Munich
1Kg Melano malt
0,5Kg Chocolate
0,4Kg Roasted Barley
0,5Kg Amber
0,4Kg Crystal 120 EBC
0,3Kg Cara 35 EBC
Hmelj:
45g Polaris na 60 minuta.
Kvasac:
Safale S04
Voda je podešena prema sladnoj strani.
Početna gustoća OG: 1.096
Završna gustoća FG: 1.026, što mu daje oko 9,3% ABV (alkohola).
Nakon dva tjedna u primaru, prebačeno sa kvasca u dva odvojena sekundara. U svaki od njih dodano 40g drvenog chipsa. U prvi je išao chips od sherry, a u drugi od whisky bačve.
Nakon još dva tjedna na chipsu, flaširano sa otprilike 6g šećera na litru piva. I ostavljeno duuugo dugo. 🙂
Izgled: Crno i neprozirno, velika i postojana smeđa pjena koja se gruda u oblik pogače (prva slika).
Miris: Mliječna čokolada, vanilija, drvo, slad, keksi, kava, lješnjak. Nema previše alkohola. Mirisi su se dosta zaokružili, ali i dalje se malko osjeti drvo izdvojeno iz cjeline. Više mu to ne zamjeram, prije je jače stršalo, sad je dosta dobro.
Okus: Srednje-puno tijelo, dosta karbonizirano, osjeti se CO2 na jeziku. To mu je mana, ali ako se ostavi malo u čaši, onda postaje glađe. Od okusa ima dosta kave i roasta, lagano fruity. Definitivno se osjeti vanilija i drvo. Prema kraju malo višnje, što može biti produkt duljeg odležavanja i oksidacije, ali zasad nije problematično. Gorčina u finishu dobro balansira sladne okuse i ostaje neko vrijeme u aftertasteu, uz roasty kavasti dojam. U afteru ima i nešto drva. Nije baš slatko, ma koliko bilo bogato sladom. Nema baš onog “ljepljivog” dojma na ustima kao što zna biti kod tako jakih piva.
Mišljenje: Najveća zamjerka mu je pregaziranost. Osim toga, mogao bi imati više tijela i viskoznosti za bogatiji dojam. Whisky bačva se počinje bolje uklapati u cjelinu, vjerojatno će se s vremenom ta priča još zaokružiti. Pri ranijim kušanjima ovog piva, okusi su bili dosta razbacani i oštri, pogotovo drveni dojam. Za zaključiti je da vrsta chipsa utječe na finalni dojam piva, dapače ima jako veliku ulogu.
Zašto se točno ovaj RIS pregazirao, nisam siguran. Moguće da je šećer za gaziranje malo probudio kvasac, pa se on zaletio i odfermentirao i malo preostalih šećera iz sladovine. A moguće je da sam ga jednostavno čuvao u pretoplim uvjetima, pa je kroz više mjeseci ipak skinuo još nešto gustoće.
U smislu natjecanja, vrlo vjerojatno bi na tome gubio bodove, ali svejedno ga smatram dobrim pivom. Što mogu, gušt ga je piti. 😀
U nekom drugom postu ću staviti i recenziju o sherry chips varijanti, pa da se mogu malo raditi usporedbe. Ta dva piva su dosta različita, iako se razlikuju (više manje) samo u tim chipsima.
Ovo je desertno pivo, nije za popiti 5 komada. Pogotovo jer bi završili pod stolom. 🙂 Siguran sam da bi se dobro slagalo sa nekim tamnim i jakim čoko-kavastim desertima.
Za zavaljat se pred kamin i polagano srkat.
A za one koji nemaju kamin, preporučam puštanje ove pjesme:
Ali tu se već radi o ekstra-subjektivnom mišljenju. 🙂
Idem sad dovršiti ovu čašu. O, nema više.
Živjeli!
[Brewday] Wood-chips-aged Wee Heavy
(wood chips)
Ovaj put jedan tamni recept. Pivo je skuhano prije godinu i 4 mjeseca. Radi se o Strong Scotch Ale, poznatiji kao “Wee Heavy”. Ovo pivo treba skuhati, ako ništa drugo, zato jer je zbilja zabavno govoriti “wee heavy”. 😀 Probajte.
Škotska (stilski) piva su generalno orijentirana prema sladnim okusima. Ukratko. Postoje različite varijante koje se ponešto razlikuju po jačini i boji. Wee Heavy je teškaš među njima. Priča ide da su Škoti koristili manje hmelja (mislim zbog toga što tamo ne raste, a uvoz je skup), no povijesno ispada da ta priča baš i ne drži previše vodu. Koristili su hmelj u istoj količini kao i Englezi. Svejedno, prema BJCPu, Wee Heavy je jako i sladno pivo, bez osjetnih hmeljnih aroma. Koristi se kvasac koji daje čisti profil, bez voćnih estera. Fermentira se na niskoj temperaturi, tako da se dobije što čišći sladni profil. To pivo bi trebalo biti bogato, kolačasto i kompleksno.
Evo recepta za finalnih 32 litre. Pola recepta je odležavano sa drvenim chipsom od sherry bačve, a pola je flaširano bez tog odležavanja.
Zrnje:
11 Kg Nova Gradiška
1 Kg Vienna
1 Kg Melano
0.5 Kg Crystal 150EBC
0.5 Kg Carafa 1
Hmelj: 50g Chinook – 60 min.
Totalno neprimjereno koristiti aromatične američke hmeljeve za ovo pivo, ali s obzirom da je dodan na 60 minuta, nije pridonio ništa u aromi. Sada kada razmišljam, nemam pojma zašto sam stavio baš chinook. 😀 Vjerojatno jer sam ga imao, a ima visoki postotak alfa kiselina.
Za mash me nemojte ni pitati, imao probleme sa ukomljavanjem, štopanjem, itd… Uglavnom, sigurno je ukomljeno prenisko, jer bi pasalo imati više nefermentabilnih šećera u finalnom proizvodu.
Kvasac: Beeryeast WYEAST XL 1728 Scottish Ale
O.G. = 1.068
Fermentirano u frižideru, nemam točno zapisano, ali koliko se sjećam negdje oko 16 stupnjeva. Ovaj kvasac navodno podnosi čak do 13.
Nakon dva tjedna, F.G. = 1.014 što daje oko 7,1% alkohola. Pola batcha (15-16L) prebačeno u sekundar i dodani wood chips (30g) od sherry bačve za odležavanje na mjesec dana. Vrlo dobra pretpostavka je da bi bilo bolje staviti manje chipsa na dulje vrijeme. Lako je pretjerati sa tim chipsima, pa da izraz pijenje “daskovače” dobije sasvim novu dimenziju. 😀
Komentiram samo chips-aged varijantu za ovaj put…
Izgled: tamno i prilično neprozirno, na svjetlu se ipak pokazuje bistro i ima crveno-smeđe rubove na čaši. Pjena je suluda. Svijetlo smeđe boje, postojana, grudasta, ostavlja lacing.
Miris: dosta se osjeti bačva, drvo, sherry. Osim toga, čokolada, slad, karamela. Nešto malo tamnog suhog voća. Vrlo gusto i opojno.
Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Malo čak i previše gazirano, osjeća se ugriz CO2 na jeziku, što u ovom pivu malo smeta. Prevladavaju sladne note, tost i malo karamele. Blagi roast pri kraju sa dosta dojma bačve. Srednja gorčina, malo pojačana u izražaju zbog gaziranosti. Tamna čokolada, malo kave. Hmelj naravno ni u tragovima.
Mišljenje: Pivo je fora, prvi pokušaj korištenja wood chipsa za odležavanje. Najviše mu zamjeram manjak tijela i previše gaziranosti. Možda se moglo i staviti manje drva, malo smanjiti utjecaj. Polovica batcha koju nisam “chipsao” ima puno kompleksniji sladni dojam, dok je ova dosta izraženija u tom barrel-aged dojmu.
Živjeli!
[Putopis] Het Uiltje (Haarlem) – 2016
Dužan sam još par pivopisa iz Amsterdama i okolice. Pa kud bolje nego napisati pokoju riječ ovako usred ljeta. Opet je na redu neizostavna sovica Het Uiltje. Već prije sam posjetio njihov bar u Haarlemu, pa detalje o lokaciji i kako doći možete pogledati OVDJE. Lokacija je ista, uređenje je isto. Različito je da je Uiltje otvorio novu kušaonicu u sklopu pivovare, isto u Haarlemu, koju nisam stigao posjetiti jer je malo na drugu stranu od centra. Ako vas zanima, pogledajte si detalje OVDJE. Glede Uiltje Bar-a ima još jedna novost, ali o tome malo kasnije.
Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je dobra ideja ići u Haarlem subotom ujutro, jer se tada na (glavnom, valjda) trgu održava food market, iliti plac. Može se naći zbilja raznih delicija pa preporučam da pokušate tamo uhvatiti koji zanimljivi zalogaj. Ili pak kupite suvenire u obliku kobasica i sira. Prijatelji će vam to vjerojatno više cijeniti nego magnet za frižider. 🙂
Prošli put sam u Uiltje Baru prvi put zbilja upoznao divote barrel-aged imperial stoutova. Ok, probao sam prije pokoji RIS, ali Mind Your Step, BA varijanta je nešto što će mi ostati u pamćenju. Prvi BA RISevi se ne zaboravljaju lako. 🙂 Ostala njihova piva me se nisu baš TOLIKO dojmila, a prateći njihovu stranicu po Facebooku sam primjetio da se dosta igraju sa bačvama i jakim pivima. S tim na pameti sam došao opet u njihov bar.
Lokal izgleda poprilično isto. Dodatak interijeru je mačka Loes de Poes, koja (po pričama) obitava u birtiji. Naravno, ima i svoju FB stranicu. Nažalost, za cijelo vrijeme dok sam boravio u baru, nije se udostojila pojaviti, iako ju baš htio upoznati. Tjah, nemoš dobit’ sve. Kako su nam rekli, ime se izgovara “Lus d pus”. Valjda. Recimo. 😀
Anyway, sada kada sam napisao taj bitan dio, možda je vrijeme i za pivo. Osim cijele hrpe RISova i sličnih jakih piva, bilo je tu i ponešto svjetlijih, hmeljastih uradaka…
Po nekoj logici krenuli smo od najlakšeg prema težima.
Dwerguil (hoppy lager)
Zlatno bistro, vidljivi mjehurići, grudasta bijela pjena.
U mirisu svijetli slad, kruh. Biljni miris hmelja, malo borasto. Puno kruha i malo zemljastog hmelja kasnije.
Lagano tijelo, srednje jako gazirano. Lagani svijetli slad. Dosta gorčine od hmelja od početka do zbilja pošteno gorkog i suhog finisha. Dosta i hmeljnog okusa u biljnom smjeru. Mrvice kiselkastog štiha od hmelja.
Britki lager, zbilja pošteno zahmeljen. Dobar početak.
Perfect Fit (pale ale)
Duboko zlatno-jantarne boje, bistro. Bijela kremasta pjena koja ostavlja dobar lacing.
U mirisi iskače mango i baš udara u nos. Nešto slada i karamele iza, ali taj mango je baš ful jak. Malo bor i citrusi. Nom!
Lagano sladno i karamelno. Prati hrpa hmelja prema kraju. Malo vodeno oko sredine. Zbilja dosta gorčine, čak i “previše” za pale ale.
Mišljenje: odličan mango pale ale. Nema se što puno filozofirati.
Očigledno, ako izgledaš dovoljno entuzijastično, konobar ti nenajavljeno donese i par komada sira za probati. Besplatno. Znaju ti nizozemski ugostitelji kako se to radi. 🙂
Sad je bilo dosta zezancije…
Big Fat Double 5 (double IPA)
Jantarne boje, bijela pjena. Sasvim bistro. Vidljiva karbonizacija tj. mjehurići.
Blaaaago karamela, a onda… HMELJ! Ma ono… sve. Mango, citrusi, borovina. Predivan miris. Na drugo mirisanje hmelj je još veća strava.
U okusu je dosta karamele, ali ne zagušuje dojam. Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta suho i pitko. Hmelj naravno razara okusom. Gorčina i nije tako jaka, zapravo dosta brzo nestaje u aftertasteu. Balansirano, ali beskompromisno hmeljasto. Ništa od topline alkohola (8%).
Mišljenje: Brutala.
S obzirom da smo zapravo došli po RISeve, bačve i slično, ove hmeljaste divote su nas potpuno oduševile. Jedna od zanimljivosti je da su nedavno Uiltjeovci napravili novo hlađeno skladište u blizini bara, što im, čini se, dosta pomaže da im hmeljasta piva budu u apsolutno idealnom stanju. Možda sam naletio i u pravi tren, ali ovo su bile baš divote. Čemu onda stati tu.
Caution, Kiwi Crossing (New Zealand strong ale)
Bakreno, blago hazy, mutnjikavo. Prljavo bijela pjena, vidljivi mjehurići.
Blaga karamela u mirisu. Tropsko voće, mango i nešto egzotičnije. Možda papaja ili tako nešto. Neka vrlo sretna breskva. Malo alkohola se ipak osjeti.
U okusu se osjeti karamela i voće, slatkasto je na početku. Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Blago se osjeti alkohol na kraju. Okus kao kutija sa slatkišima. Srednja gorčina i alkohol u finishu i aftertasteu mu daju ozbiljnost.
Mišljenje: bogato i jako pivo sa puno voćnih aroma i okusa. Za lagano pijuckanje, nije za lokanje u velikim količinama.
Spray Tan Gone Wrong (orange milk stout)
Crno, skoro neprozirno. Manja bež pjena. Opet se vidi karbonizacija.
U mirisu kava, čokolada, roast. Miriši mi na prvu na obični stout. Da ne znam, rekao bi da ima voćnih mirisa, ali ne nalazim naranču baš na prvu.
Jače tijelo, dosta svilenkasto. Lagano do srednje karbonizirano. Bogato sladno tijelo s kavastim okusima. Srednja gorčina na kraju. Osjeti se naranča, ali jako uklopljeno u ostale okuse. Da ne tražim, ne bih pretpostavio da je baš dodana. Što je ok jer ne strši napadno iz cjeline.
Mišljenje: još jedno dobro pivo, možda se ne prepoznaje dovoljno zašto je specijal.
Ova piva dosta koštaju, oko 3-4 € za čašu od 2,5 dcl. Jača piva ala RIS idu i prema 5-6 eura. A kada bi čovjek zaredao sve što može tamo probati bilo bi svašta. Srećom, imaju i beer-flight, gdje se za 12,5 € može dobiti 4 mala testera piva. Kojeg god imaju na točioniku. Odlična prilika za paralelno testiranje.
Stoga je uslijedilo… Death by dark/barrel aged beer!
1)Flaming Ass Owl – smoked imperial porter
2)Meneer de Uil – Bowmore BA imperial stout
3) Black, Peat & Red – imperial stout with red fruit
4)Meneer de Uil – Ledaig BA imperial stout
Nije mi točno jasno kako sam ovo probavao i pisao, ali ne ide baš redom. Nema veze. 🙂
2)Meneer de Uil (Bowmore)
Sva piva su crna i neprozirna, izgledaju prilično slično. Gusta smeđa pjena. Trojka ima malo tamniju smeđu pjenu.
U mirisu roast i kava, soja sos, dim. Ful jako se osjeti bačva, daje slankasti miris, duhan i drvo.
Puno tijelo, lagana karbonizacija. Roast kava i malo tamne čokolade. Bačva, whisky, soja sos. Ugodna toplina alkohola na kraju. Prošle godine mi se ovo pivo činilo napadnije, ali nisam siguran da li je odležavano u istoj bačvi. Nešto gorčine od roasta u finishu.
4)Meneer de Uil (Ledaig )
U mirisu kava i roast, mliječna čokolada, kinder jaje miris. Izrazita mliječna čokolada. Vanilija, malo lješnjaka. Bolji mi je od 2) zbog izrazito kolačastog dojma, ali to je sad zbilja osobni ukus.
Okus: Divan barrel aged stout. Totalno smooth. Srednje do puno tijelo, lagana karbonizacija. Hrpa čokolade, predivno. Alkohol se u ovoj varijanti ne osjeti. Smooth, čoko, kava, divno.
3)Black, Peat & Red
Miris: kava, višnjevac. Voćni mirisi. Osjeti se malo alkohola. Prisutan je barrel aged štih kao kod 2). Ima i nešto dima.
U okusu kava, dim, višnja i kupina. Osjeti se kiselkasti okus voća. Ne piše da je barrel aged, ali okus je malo u smjeru 2). Voće ga osvježava. Toplina alkohola u finishu i aftertasteu uz trajanje kiselkastog dojma. Odličan napad na osjetila.
1) Flaming Ass Owl
Miris je nešto blaži od ostalih. Blagi roast i dim. Blaaago čokolada.
Okus kreće roasty i kavasto. Malo i voćno. Srednje tijelo, lagano karbonizirano. U finishu blaga gorčina. Nakon gutljaja sekunda zadrške i onda lupa ljutina chilli papričice u grlu. Napadno, ali vrlo zabavno.
Ukupni dojam sva četri piva… 4) je vrhunski balansirani barrel aged imperial stout. 3) daje fora kombinaciju s voćem uz nešto blaži whiskey kick od 2). 2) je dosta bolji nego prošle godine(mislim da smo pili tu varijantu). 1) je malo nasilno ljut, za hardcore chilli fanove.
Toliko o ovom posjetu Uiltje Baru. Bilo je vrlo zabavno i opet su potvrdili moje mišljenje da treba probati njihove specijale i BA piva ako se na njih naleti.
Živjeli!
[Recenzija] Dva barleywinea od Het Uiltje
Barleywine, malo teorije i degustacija.
Što je zapravo barleywine?
U najkraćem opisu, jako ale pivo sa kompleksnim sladnim okusima, dodatno pojačano voćnim aromama i hmeljem. Radi se o gustom pivu, jakog tijela i viskoznosti, sa primjetnim utjecajem topline alkohola. Nešto za male čaše i polagano uživanje. Prema BJCP stilovima iz 2015 godine, razlikuju se English i American barleywine, gdje potonji ima izraženiji utjecaj američkih hmeljeva (tko bi pogodio 🙂 ). Po mom mišljenju, to je manje razvikani rođak RISa (russian imperial stout), bez izraženih kavasto-čokoladnih aroma od prženog slada. Čak i boja može varirati od duboko zlatne do tamno smeđe, pa čak i izgledom može sličiti tamnim imperijalnim pivima.
Kao što je slučaj i sa drugim jačim pivskim stilovima, barleywine se ponekad odležava u drvenim bačvama, što ostavlja dodatne arome. Često se koriste bačve u kojima je već odležavalo neko jako piće poput whiskyja, bourbona, sherryja i slično, i svaka od tih bačvi nameće svoj osobni karakter u pivo.
Pivovara Het Uiltje iz Haarlema (Nizozemska) definitivno ima iskustva u proizvodnji imperijalnih piva odležavanih u bačvama, i za ovaj put ću recenzirati dva njihova barleywine-a. Koliko vidim, radi se o istoj recepturi, no ove dvije varijante su odležavane u bačvama od različitih žestica. Zanimljivo je usporediti koliko razlike u okusima uzrokuje bačva u kojoj se pivo odležavalo. Sve u znanstvene svrhe, naravno. 😀
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Auchroisk whisky cask aged)
Izgled: tamno smeđe, smeđa pjena velikih mjehurića. Malo nepostojana.
Miris: slad, blagi roast na početku, hrpa bačve od whiskeya. Alkohola nema previše u mirisu, 13,4%. Orašasto i višnjasto. Više roasty kasnije.
Okus: puno tijelo, lagano karbonizirano. Svilenkasti sladni okus, nešto višnje i suhog voća. Prema kraju se osjeti bačva, malo grubosti i alkohola. Ne mogu zamjeriti. Kompleksnost je zbilja na razini, a i količina koliko su okusi izraženi. Finish je kao čokoladni bomboni punjeni nekim alkoholom. Ma mrak.
Mišljenje: Nisam siguran da li je baš barleywine, malo mi je mračno za to. Ali totalno me nije briga. Još jedno ludo pivo od Uiltje. Ako dođete u priliku, nikako propustiti.
Pivovara: Het Uiltje
Pivo: Imperial Bla Bla Bla Barleywine (Bunnahhabhain whisky cask aged)
Izgled: tamno smeđe, blago hazy. Tanka bež pjena koja brzo nestaje.
Miris: čokolada, vanilija, dosta drva i whisky mirisa. Nešto alkoholnog mirisa, zapravo podosta. Malo orašasto, keksi od integralnog zrnja. Nema višnje. Zbilja dosta bačve. Malo duhana. Malo marcipana.
Okus: Ako se ravnamo prema mirisu, okus je dosta smooth što se tiče alkoholne topline. Tijelo je puno, lagano karbonizirano. Slatkasti okusi, čokolada, kava, rum kocke, kolači… Pri kraju ipak izlazi malo whisky žestine sa solidno drvenastih, bačvastih okusa. U aftertasteu ostaje malo mesnog okusa, možda soja-sos. U finishu ima solidna količina roasty gorčine koja zapravo balansira općeniti slatki i sladni dojam.
Mišljenje: Isto možda malo pretamno za standardni barleywine, ali totalno nije bitno. Čini mi se malo zaokruženiji i balansiraniji od prvog Bla Bla Bla. Fina su oba.
Nadam se da će se ovaj “trend” jakih piva iz drvenih bačava uskoro pojaviti i kod nas. Sasvim sam siguran da tržište ne bi odbilo ovakve bombe okusa i mirisa. “Nezgodno” kod takvih piva je što obavezno zahtijevaju duže odležavanje kako bi se svi okusi zaokružili i došli na svoje mjesto. Kada kažem duže, mislim na godinu dana ili čak nekoliko. Stoga ideja za sve ove nove pivovare koje izlaze na tržište: odmah skuhati neki barleywine ili RIS, spremiti negdje na sigurno i za godinu-dvije imati ćete hit. 😀
Živjeli!
[Recenzija] De Molen – Bommen & Granaten
Pivovara: De Molen
Pivo: Bommen & Granaten (Bordeaux barrel aged)
(bottled 19.12.2014)
Ovih dana se po Zagrebu viđaju De Molen piva. Pa ću stoga ovo sad napisati da vam malo vadim mast. Jer mislim da toga nema za nabaviti kod nas. 🙂
UPDATE: Ipak ima za kupiti u Zg. 🙂
Kupljeno u Amsterdamu tamo negdje u 3. mjesecu. Taman je prošla godina dana od flaširanja.
Izgled: Tamno smeđe, sa jako crvenim tonom na svjetlu. Malo hazy tj. mutno. Pjena je bež boje, ali nestaje jako brzo u potpunosti.
Miris: Osjete se voćni mirisi, pretežito višnja. Suho voće je isto tu. Jaki, jaki miris keksa i browniesa. Blago kiselkasti miris, ide uz dojam višnje. Čokoladni miris, čokoladni kolači. Vanilija. Osjeti se drvo od bačve. Alkohol je prisutan, ali ne smeta. Opija na sami miris. Otvara oči i ispunjava dušu. 😀
Okus: Pivo je dosta jakog tijela. Čak je pomalo ljepljivo na čaši. Karbonizacija se jedva osjeti na jeziku. Okus iznimno bogat. U početku kreće sa blago kiselkastim dojmom višnje, uz zaokruživanje okusa sladom i slatkoćom. Dalje ide u okus keksa, čokolade i kolača, i dalje popraćen višnjom i suhim voćem. Blaga do srednja gorčina na kraju, koju u aftertasteu slijedi toplina od alkohola u grlu. Nakon gutljaja ostaju okusi keksa, dojam drva, žestice.
Mišljenje: Lo and behold, De Molen.
Zato ga volimo. Ovo pivo je jednostavno brutalno. Predviđeno za sporo pijuckanje sa svojih 15-ak% alkohola. Zahtijeva potpunu koncentraciju onoga tko ga pije. Nešto divno.
Nije bez razloga zatvoreno voskom. 🙂
Živjeli! 🙂
[Recenzija] Emelisse – Imperial Russian Stout, White Label, bourbon BA
Pivovara: Emelisse
Pivo: Imperial Russian Stout, White Label Bourbon BA
Izgled: crno i neprozirno. Dosta tamna smeđa pjena, dugo se zadržava u čaši, izgleda kao kava. Ostavlja lacing.
Miris: Jaki miris bačve od burbona. Daje dojam vanilije i karamele. Kava i čokolada. Malo jači alkoholni dojam na početku, ali kasnije nije toliko izražajan. Tamni kolači, orašasti. Krenu ti sline od ljepote.
Okus: Puno tijelo, jako lagano karbonizirano. Gusto, viskozno. Kavasti i sladni okusi. Kolačasto, ali ne previše slatko. Na kraju ima nešto topline koju ostavlja alkohol. Toasty, roasty… pregršt okusa koje nudi jedan imperial stout. Daje malo dojam kave sa mlijekom, vrlo je kremasto na jeziku. Malo drvenasto. Nema toliko orašasti dojam kao u mirisu, to mu mrvicu fali.
Mišljenje: Jako fino pivo za polagano pijuckanje. Alkohol podsjeća na ozbiljnost iza ovih kolačastih okusa. Ako imate priliku, probajte. Iako ću to reći za većinu barrel aged imperial stoutova. 🙂
Nom!
Živjeli!
[Putopis] Het Uiltje (Haarlem)
Ovaj put ćemo se malo izvući iz Amsterdama i krenuti put Haarlema. To je gradić u blizini, do kojeg najjednostavnije možete doći vlakom. Sa glavnog kolodvora u Amsterdamu jako često idu vlakovi, i karta u jednom smjeru košta oko 4 eura. Put je zbilja kratak, i ta željeznica funkcionira odlično. Čim stignete, proučite malo starinski kolodovor u Haarlemu. Grad je vrlo simpatičan, a subotom se održava i street-market, na glavnom trgu. Prošećite, degustirajte kobasice, sireve, kolače i slično. Ima za kupiti zbilja raznih delikatesa, cijene nisu ni tako strašne.
Opaska: sireve i kobasice se više isplati kupovati po tim street marketima, nego u dućanima po Amsterdamu. Možete naći iste stvari, a cijene su mi se činile ponešto niže.
Ništa, opijen ponudom, morao sam kupiti 3 kobasice, jedna od magarećeg mesa, jedna sa lješnjacima i jedna obložena paprom. 3 za 10 (eura) :slin: 🙂
No na ovom blogu se ponajviše bavimo pivom. U Haarlemu su trenutno (koliko znam) dvije vrlo zanimljive pivnice. Jedna je Het Uiltje, a druga je Jopen. Ovaj put malo o Het Uiltje.
Ta pivnica, istoimene pivovare, je otvorena vrlo nedavno. Vrlo lako ćete ju prepoznati po logou na kojem je simpatična nacrtana sovica. Het Uiltje i znači sova na nizozemskom.
http://www.brouwerijhetuiltje.nl/bloguk.html
Cijeli grad je mali i sve se da proći pješke, pa tako prošećite do ove pivnice. Nećete požaliti.
Unutrašnjost je vrlo jednostavna. Nekoliko separea, nekoliko visokih stolova i šank. A iza šanka cijela hrpa točionika. 
Nema se puno što čekati, idemo na piva.
Pale Ale ili Red Session IPA (konobar je bio zbunjen, pa nisam na kraju siguran što sam dobio, oh well 😀 )
Izgled: Bakrene boje, pomalo hazy. Ne vidi se karbonizacija. Tanka bijela pjena koja nestaje. Malo razočaranje količinom, tj. veličinom čaše. Ok, razumijem da to nije pivo za oblokavanje, al ova čašica od (valjda) 2 dcl na stalku je malo premalo za ovakav stil piva. Naživciralo me to u startu, a zašto sam im kasnije oprostio, pogledajte u nastavku… 🙂
Miris: Sladno i medasto. Cvjetni i parfemasti miris hmelja. Miriši dosta slatkasto.
Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Dosta sladno i grainy. Na kraju se pojavljuje dojam tog cvjetnog hmelja, i malo arome dinje. Osjeti se i mrva alkohola.
Mišljenje: Zanimljiva IPA, ne znam koliko je baš session. Nije lagano i baš jako pitko. Prejako i za pale ale. Ovo nije ono po što biste trebali doći u ovu pivnicu. Ali, ako ste znatiiželjni, naravno, probajte…
IPA
Izgled: Zlatne do jantarne boje. Tanka bijela pjena, nema vidljive karbonizacije.
Miris: Biljni, grassy hmelj. Malo sladno. Malo se osjeti neka aroma poput začinskog bilja, za pizzu. Miris slada se probija kad malo odstoji u čaši.
Okus: Odmah na prvu odara jaki hmelj i pokriva sve okuse. Lagano tijelo, slabo karbonizirano. Ima nešto okusa meda i karamele.
Mišljenje: Ok, ako hoćeš jaku gorku IPAu. Sve u svemu malo jednostavno, još nisam sretan s ovom pivovarom.
Schreewuil – Imperial IPA
Izgled: Jantarne boje, bistro pivo. Ima jaku bijelu pjenu koja se dugo zadržava i ostavlja jaki lacing po čaši. Vidi se karbonizacija u čaši.
Miris: Predivni mirisi hmelja. Citrusi, mango, tropsko voće, borasti mirisi. Sve ima šta treba. Kad malo odmori, daje dojam voća, slada i karamele. Di-vno!
Okus: Nešto genijalno. Lagano do srednje tijelo, srednje karbonizirano. Slad, med i karamela na početku, slatkasto. Prema kraju brutalna dominacija hmelja. Ostaje ugodno jaka gorčina u aftertasteu. Alkoholna toplina malo u aftertesteu. Nema neugodnih alkoholnih okusa, sasvim solidno za pivo od 9% alkohola.
Mišljenje: E sad sam već zadovoljan. Definitivna preporuka. Popijte si ovo “lagano” pivce za zagrijavanje. 😀
Ransuil – Imperial Stout
Izgled: Crno, neprozirno. Gusta bež kavasta pjena, ostavlja jaki trag po čaši.
Miris: Opet genijalno. Ugodni roasty miris, bez trunke skurenosti ili ugljena. Tamna čokolada, lješnjaci i kava. Vuče na tiramisu! Malo smokey, čak i vanilija. Jao, jao..
Okus: Gusti i chewy. Osjeti se slad, karamela, kakao, kava, orasi… ma odlično. Na kraju malo gorčine i nešto alkohola u finishu, nema s ovim zezancije. Fino grije. Gusto, jako, fino pivo za pijuckanje. Moj komentar u bilježnici: “Popravio mi se rukopis od ovog.” 😀
Dodatni komentar: Kad nakon ovog pomirišim Imperial IPA, čini se još bolja, cure mi sline. 😀
Mišljenje: Dakle, nemojte se zeznuti pa ovo propustiti. Super.
Mind Your Step – Barrel Aged Imperial Stout
Izgled: Crno i neprozirno. Bež pjena koja ubrzo nestaje. Vidi se malo karbonizacije kod pjene.
Miris: Da opet napišem komentar iz bilježnice: “Ma daj, nemoj me…”
Čokolada, lješnjak, roasty, osjeti se bačva. Miriši kao najbolji kolač u svemiru. Eto, nemam više riječi.
Okus: Na početku gusto, chewy, viskozno. Okusi čokolade, oraha, karamela. Svilenkasti osjet na jeziku. I onda te satre… bačva, whisky, gorčina roasta. Kad ta oluja prođe, ostaje blagi alkohol i roast u aftertasteu.
Mišljenje: Dakle, ovo je pivo od 16,5% alkohola. Ali taj alkohol se ne osjeti na neki loš način. Definitivno pivo za polagano pijuckanje, sad razumijem čemu tako male doze. Ovo mi je ujedno i prvi barrel aged imperial stout koji sam probao. I moram vam reći, to je nešto genijalno. Otvoren mi je zbilja jedan sasvim novi pogled na pivo. Probao sam ih mnoga, ali ovo je nešto sasvim nenormalno i divlje.
Preporuka! Probati, probati, probati. Dao bih mu ocjenu 5/5.
Btw, uzeo sam i jednu bočicu u De Bierkoning, za doma. U Het Uiltje pivovari je bio puno impresivniji dojam. Ne znam točno zašto.
Meneer de Uil – Barrel Aged Imperial Stout
Isto barrel aged, ali u bačvama od drugog whiskyja.
Izgled: Isto kao i Mind Your Step. Crno i neprozirno, bež pjena.
Miris: Skroz druga priča nego prethodni barrel aged imperial stout. (baš dobro zvuči to “barrel aged imperial stout” 😀 ) U mirisi jako prevladava žestica, whisky, bačva. Nema roasta i ostale kolačaste priče. Zvuči opasno. Kad je malo odmorilo u čaši, osjeti se čokolada i malo oraha.
Okus: Chewy, gusto, teško. Brzo kreće u taj neki okus whiskyja. Dosta je agresivan okus. Osjeti se toplina alkohola na kraju i u aftertasteu. Ovo se pije zbilja(!) polako.
Mišljenje: definitivno treba probati, ali meni osobno nije sasvim po ukusu. Možda bi ljubitelji žestice i whiskyja bili sretniji. Malo je harsh sve skupa. Veći sam fan Mind Your Step-a, ali da opet dođem tamo, vjerojatno bih opet probao i ovo.
Toliko o pivima. Naravno, nekoliko dana nakon mog povratka u Zagreb, Het Uiltje je objavio da uskoro lansiraju još cijelu hrpu barrel aged piva. Očito je to njihova fora i tu foru zbilja solidno izvode.
Jao, jao… koji su to okusi bili!
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 