2016

[Putopis] Het Uiltje (Haarlem) – 2016

Posted on Updated on

haarlem_vlak

Dužan sam još par pivopisa iz Amsterdama i okolice. Pa kud bolje nego napisati pokoju riječ ovako usred ljeta. Opet je na redu neizostavna sovica Het Uiltje. Već prije sam posjetio njihov bar u Haarlemu, pa detalje o lokaciji i kako doći možete pogledati OVDJE. Lokacija je ista, uređenje je isto. Različito je da je Uiltje otvorio novu kušaonicu u sklopu pivovare, isto u Haarlemu, koju nisam stigao posjetiti jer je malo na drugu stranu od centra. Ako vas zanima, pogledajte si detalje OVDJE. Glede Uiltje Bar-a ima još jedna novost, ali o tome malo kasnije.

Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je dobra ideja ići u Haarlem subotom ujutro, jer se tada na (glavnom, valjda) trgu održava food market, iliti plac. Može se naći zbilja raznih delicija pa preporučam da pokušate tamo uhvatiti koji zanimljivi zalogaj. Ili pak kupite suvenire u obliku kobasica i sira. Prijatelji će vam to vjerojatno više cijeniti nego magnet za frižider. 🙂

Prošli put sam u Uiltje Baru prvi put zbilja upoznao divote barrel-aged imperial stoutova. Ok, probao sam prije pokoji RIS, ali Mind Your Step, BA varijanta je nešto što će mi ostati u pamćenju. Prvi BA RISevi se ne zaboravljaju lako. 🙂 Ostala njihova piva me se nisu baš TOLIKO dojmila, a prateći njihovu stranicu po Facebooku sam primjetio da se dosta igraju sa bačvama i jakim pivima. S tim na pameti sam došao opet u njihov bar.

uiltje_bar

Lokal izgleda poprilično isto. Dodatak interijeru je mačka Loes de Poes, koja (po pričama) obitava u birtiji. Naravno, ima i svoju FB stranicu. Nažalost, za cijelo vrijeme dok sam boravio u baru, nije se udostojila pojaviti, iako ju baš htio upoznati. Tjah, nemoš dobit’ sve. Kako su nam rekli, ime se izgovara “Lus d pus”. Valjda. Recimo. 😀
Anyway, sada kada sam napisao taj bitan dio, možda je vrijeme i za pivo. Osim cijele hrpe RISova i sličnih jakih piva, bilo je tu i ponešto svjetlijih, hmeljastih uradaka…

uiltje_taps

Po nekoj logici krenuli smo od najlakšeg prema težima.

Dwerguil (hoppy lager)

dwerguil_hoppy_lager

Zlatno bistro, vidljivi mjehurići, grudasta bijela pjena.

U mirisu svijetli slad, kruh. Biljni miris hmelja, malo borasto. Puno kruha i malo zemljastog hmelja kasnije.

Lagano tijelo, srednje jako gazirano. Lagani svijetli slad. Dosta gorčine od hmelja od početka do zbilja pošteno gorkog i suhog finisha. Dosta i hmeljnog okusa u biljnom smjeru. Mrvice kiselkastog štiha od hmelja.

Britki lager, zbilja pošteno zahmeljen. Dobar početak.

Perfect Fit (pale ale)

perfect_fit_pale_ale

Duboko zlatno-jantarne boje, bistro. Bijela kremasta pjena koja ostavlja dobar lacing.

U mirisi iskače mango i baš udara u nos. Nešto slada i karamele iza, ali taj mango je baš ful jak. Malo bor i citrusi. Nom!

Lagano sladno i karamelno. Prati hrpa hmelja prema kraju. Malo vodeno oko sredine. Zbilja dosta gorčine, čak i “previše” za pale ale.

Mišljenje: odličan mango pale ale. Nema se što puno filozofirati.

uiltje_free_cheese

Očigledno, ako izgledaš dovoljno entuzijastično, konobar ti nenajavljeno donese i par komada sira za probati. Besplatno. Znaju ti nizozemski ugostitelji kako se to radi. 🙂

Sad je bilo dosta zezancije…
Big Fat Double 5 (double IPA)

big_fat_double_5_dipa

Jantarne boje, bijela pjena. Sasvim bistro. Vidljiva karbonizacija tj. mjehurići.

Blaaaago karamela, a onda… HMELJ! Ma ono… sve. Mango, citrusi, borovina. Predivan miris. Na drugo mirisanje hmelj je još veća strava.

U okusu je dosta karamele, ali ne zagušuje dojam. Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta suho i pitko. Hmelj naravno razara okusom. Gorčina i nije tako jaka, zapravo dosta brzo nestaje u aftertasteu. Balansirano, ali beskompromisno hmeljasto. Ništa od topline alkohola (8%).

Mišljenje: Brutala.

S obzirom da smo zapravo došli po RISeve, bačve i slično, ove hmeljaste divote su nas potpuno oduševile. Jedna od zanimljivosti je da su nedavno Uiltjeovci napravili novo hlađeno skladište u blizini bara, što im, čini se, dosta pomaže da im hmeljasta piva budu u apsolutno idealnom stanju. Možda sam naletio i u pravi tren, ali ovo su bile baš divote. Čemu onda stati tu.

Caution, Kiwi Crossing (New Zealand strong ale)

caution_kiwi_crossing_NZ_strong

Bakreno, blago hazy, mutnjikavo. Prljavo bijela pjena, vidljivi mjehurići.

Blaga karamela u mirisu. Tropsko voće, mango i nešto egzotičnije. Možda papaja ili tako nešto. Neka vrlo sretna breskva. Malo alkohola se ipak osjeti.

U okusu se osjeti karamela i voće, slatkasto je na početku. Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Blago se osjeti alkohol na kraju. Okus kao kutija sa slatkišima. Srednja gorčina i alkohol u finishu i aftertasteu mu daju ozbiljnost.

Mišljenje: bogato i jako pivo sa puno voćnih aroma i okusa. Za lagano pijuckanje, nije za lokanje u velikim količinama.

Spray Tan Gone Wrong (orange milk stout)

spray_tan_gone_wrong_porter

Crno, skoro neprozirno. Manja bež pjena. Opet se vidi karbonizacija.

U mirisu kava, čokolada, roast. Miriši mi na prvu na obični stout. Da ne znam, rekao bi da ima voćnih mirisa, ali ne nalazim naranču baš na prvu.

Jače tijelo, dosta svilenkasto. Lagano do srednje karbonizirano. Bogato sladno tijelo s kavastim okusima. Srednja gorčina na kraju. Osjeti se naranča, ali jako uklopljeno u ostale okuse. Da ne tražim, ne bih pretpostavio da je baš dodana. Što je ok jer ne strši napadno iz cjeline.

Mišljenje: još jedno dobro pivo, možda se ne prepoznaje dovoljno zašto je specijal.

Ova piva dosta koštaju, oko 3-4 € za čašu od 2,5 dcl. Jača piva ala RIS idu i prema 5-6 eura. A kada bi čovjek zaredao sve što može tamo probati bilo bi svašta. Srećom, imaju i beer-flight, gdje se za 12,5 € može dobiti 4 mala testera piva. Kojeg god imaju na točioniku. Odlična prilika za paralelno testiranje.
Stoga je uslijedilo… Death by dark/barrel aged beer!

uiltje_imp_stout_flight

1)Flaming Ass Owl – smoked imperial porter
2)Meneer de Uil – Bowmore BA imperial stout
3) Black, Peat & Red – imperial stout with red fruit
4)Meneer de Uil – Ledaig BA imperial stout

Nije mi točno jasno kako sam ovo probavao i pisao, ali ne ide baš redom. Nema veze. 🙂

2)Meneer de Uil (Bowmore)
Sva piva su crna i neprozirna, izgledaju prilično slično. Gusta smeđa pjena. Trojka ima malo tamniju smeđu pjenu.
U mirisu roast i kava, soja sos, dim. Ful jako se osjeti bačva, daje slankasti miris, duhan i drvo.
Puno tijelo, lagana karbonizacija. Roast kava i malo tamne čokolade. Bačva, whisky, soja sos. Ugodna toplina alkohola na kraju. Prošle godine mi se ovo pivo činilo napadnije, ali nisam siguran da li je odležavano u istoj bačvi. Nešto gorčine od roasta u finishu.

4)Meneer de Uil (Ledaig )
U mirisu kava i roast, mliječna čokolada, kinder jaje miris. Izrazita mliječna čokolada. Vanilija, malo lješnjaka. Bolji mi je od 2) zbog izrazito kolačastog dojma, ali to je sad zbilja osobni ukus.
Okus: Divan barrel aged stout. Totalno smooth. Srednje do puno tijelo, lagana karbonizacija. Hrpa čokolade, predivno. Alkohol se u ovoj varijanti ne osjeti. Smooth, čoko, kava, divno.

3)Black, Peat & Red
Miris: kava, višnjevac. Voćni mirisi. Osjeti se malo alkohola. Prisutan je barrel aged štih kao kod 2). Ima i nešto dima.
U okusu kava, dim, višnja i kupina. Osjeti se kiselkasti okus voća. Ne piše da je barrel aged, ali okus je malo u smjeru 2). Voće ga osvježava. Toplina alkohola u finishu i aftertasteu uz trajanje kiselkastog dojma. Odličan napad na osjetila.

1) Flaming Ass Owl
Miris je nešto blaži od ostalih. Blagi roast i dim. Blaaago čokolada.
Okus kreće roasty i kavasto. Malo i voćno. Srednje tijelo, lagano karbonizirano. U finishu blaga gorčina. Nakon gutljaja sekunda zadrške i onda lupa ljutina chilli papričice u grlu. Napadno, ali vrlo zabavno.

Ukupni dojam sva četri piva… 4) je vrhunski balansirani barrel aged imperial stout. 3) daje fora kombinaciju s voćem uz nešto blaži whiskey kick od 2). 2) je dosta bolji nego prošle godine(mislim da smo pili tu varijantu). 1) je malo nasilno ljut, za hardcore chilli fanove.

Toliko o ovom posjetu Uiltje Baru. Bilo je vrlo zabavno i opet su potvrdili moje mišljenje da treba probati njihove specijale i BA piva ako se na njih naleti.

Živjeli!

2016 – komentar o domaćem craft pivarstvu

Posted on Updated on

gnom_usklicnik

 

Od pojave prve craft pivovare u Hrvatskoj je prošlo već podosta vremena i sada je već definitivno tren da se malo prokomentira gdje je craft scena i kamo sve to ide. U 2016 funkcionira već par desetaka craft pivovara u Hrvatskoj. Niču kao gljive poslije kiše, reklo bi se. Nekako je to bilo i za očekivati. Ako se craft revolucija dogodila u drugim zemljama, bilo je vjerojatno da će i domaća publika prepoznati craft pivo i njegove prednosti. O tome što je zapravo craft pivo sam već drobio OVDJE, pa to neću ponavljati. No, da utvrdimo još jednom bit crafta. Bit (bar što se tiče samog piva) je da pivar napravi svoju kreaciju, interpretaciju određenog stila (ili namjerno mimo stila) i na taj način susretne specifične želje određenog dijela pivske publike. Craft piva se međusobno razlikuju, i nije očekivati da će široke mase obožavati baš svaki stil ili svaku njegovu interpretaciju. Craft pivo ima osobnost i izraženije karakteristike od uobičajenih industrijskih piva. A ako nema, onda bi bar moralo imati višu kvalitetu od njih. Mora naime imati bar neku prednost, osim tople ljudske priče pivara.

You had one job…

I tak, craft pivo je došlo i ostaje. Ono je i trend i (vjerojatno) budućnost. Možda će nekog naljutiti što kažem da je to trend, ali budimo realni – publika se tek razvija, nemaju svi koji piju craft istančana nepca i izgrađeno iskustvo u degustiranju. Neki ga piju jer je to sad cool. To nije ništa previše tragično jer ima svoje pozitivne posljedice. Polako, ali sigurno i ugostitelji i trgovci shvaćaju da craft ima svoje prednosti. A najbitnija prednost je najčešće to da se dobro prodaje. 🙂 Ima i to smisla, trgovci i ugostitelji žele prodavati stvari. Šteta da “entuzijazam” za praćenjem tog “trenda” dosta često nije popraćen nekim tehničkim uvjetima. Dobro craft pivo, ma koliko dobro napravljeno, je delikatno biće. Kako pivar mazi i pazi kvasce, slad i hmelj u pivovari, tako se prema njemu treba odnositi i cijelim putem do potrošača. A to se često ne radi. Loše skladištenje bez hlađenja, stajanje na svjetlu i suncu, neodržavanje linija za točenje, predugo stajanje na raznim policama… sve to uništava pivo. A kada ga kupac dobije u takvom lošem stanju, vjerojatno će optužiti pivara. Kako od pivara očekujemo da napravi dobar proizvod, tako moramo očekivati i od svih drugih u prodajnom lancu da daju sve od sebe da pivo dođe na stol u najboljem stanju. “Čuvati u mračnom i hladnom prostoru”.

Dindrlica s kriglom…

Nisam siguran kako se točno kreće mindset pivske publike u Hrvatskoj, ali nadam se da se isto polako razvija u nekom normalnom smjeru. Normalan smjer bi bio prvenstveno bila edukacija. Da ljudi znaju što piju, što vole i što ne vole. Možda zvuči čudno, ali moguće je ne znati kakvo pivo voliš. 🙂 I piti nešto što su te uvjerili da je dobro, sve dok ne nađeš zbilja dobro pivo istog stila. Treba isprobavati stilove, razmišljati o greškama i manama u onom što piješ. Nije to samo za najzabrijanije beergeekove.
No ono što se čini postojanim, to je odnos medija i marketinga (ugostitelja) prema craftu. I taj odnos IMHO, nikako da krene u pravom smjeru. I dalje se čini preteškim odoljeti pisanju tekstova koji pokušavaju uvaljati nekakve bezvezne stereotipe o tome koja populacija treba voljeti kakvo pivo. Muškarci gorko, žene slatko, bla bla bla. To sam već istaknuo OVDJE. Ali treba ponavljati, sve dok se uz članak o pale aleu stavlja velika slika sisate gospođice u dindrlici sa litrenom kriglom nečega (vjerojatno Oktoberfest lager). Dok konobarice u nekim craft establišmentima moraju nositi kvazi-seksi uniforme koje nemaju veze s ničim, a kamoli craft pivom (doduše, na jednom mjestu su odustali od tih gluposti).
Čuo sam više puta da se “mora tako” jer publika jednostavno želi “sise i guzice”. Ja bih imao malo više povjerenja u publiku. Ponudite im dobre i edukativne tekstove. Ponudite im normalnu ljudsku atmosferu u craft birtijama. Ploča se popisom piva u ponudi, osoblje koje će ti znati objasniti i preporučiti. A za sise i guzice će se publika sama snaći.

Ziher je ziher…

Oke, dosta aktivizma. 🙂 Ajmo sad malo o stilovima. Kako sam rekao, dosta novih pivovara se pojavljuje na sceni. Neke, ne mnogobrojne su već i nestale sa scene od početka cijele priče. U nekom strahu od tržišta naviklog na svijetle lagere, novi craft proizvođači se najčešće odlučuju za određeni stil iz skupa “entry” piva koje će im biti osnova proizvodnje. Najčešće uz napomenu “planiramo u budućnosti raditi i XYZ”. Taj entry stil je u najviše slučajeva pale ale. Ponekad se pojavi i neki blond ale, koji ima još i manje izražene okuse i mirise. XYZ pri tome bivaju neki zanimljiviji stilovi, za koje pretpostavljam da ih pivari žele raditi po svom guštu. Ok, razumijem, treba imati bazno pivo koje će donositi novce u biznis. Ali sada je tržište ipak već dovoljno stasalo da bi sasvim sigurno prihvatilo i malo više od pale alea. Kada se pojavi neka dobra domaća IPA na tržištu, redovito se razgrabi. Prihvatilo bi možda i drugačije (a ne više) od pale alea – gotovo da nema nijednog piva koje ide u nekom belgijskom smjeru. Možda bi se moglo usmjeriti i prema sladu, a ne samo (američkom) hmelju. Craft pivo je doživilo boom jer su ljudi bili zasićeni jednim te istim sadržajem u različitim pakiranjima. Možda bi onda trebalo ciljati na “drugačije”, a ne na “isto”.

Substance over style…

Stilove sam prokomentirao. No nažalost, treba malo prokomentirati i sadržaj. Dakle, kao što sam rekao, postoji cijeli niz uvjeta koje treba ispuniti da bi pivo došlo u dobrom stanju do potrošača. A i svaki stil se ne može svidjeti svakom potrošaču, ukusi i dalje postoje i dobro da postoje, bilo bi dosadno bez rasprava jel bolja IPA ili saison.
Unatoč tome, određeni manji broj piva koja se pojave na tržištu jednostavno nisu dobro napravljena. Imaju greške za koje se dosta sigurno može pretpostaviti da su nastale u pivovari, a ne negdje kasnije. Osobno, najčešće potičem na prihvaćanje fluktuacija u šaržama nekog piva, meni je to čak i zanimljivo. Ali ako su to fluktuacije u dojmu, a ne kardinalne greške. Neke pivovare su imale greške, ispravile su ih. Dogodi se svakom i ja ću ponovo probati njihovo pivo. Ali kada neki proizvođač više puta pusti u prodaju pivo koje ne da ima manje greškice, nego je na rubu (ili preko ruba) pitkosti, nešto gadno ne štima. Preporučam i proizvođačima da se i oni educiraju. Ako rade neki stil, pa vjerojatno su probali određeni broj piva tog stila. Neku inspiraciju su imali. Pogotovo ako rade pale ale. 🙂
Ako vam neko pivo ode u krivo, nemojte ga uvaljivati kupcima. Bacite ga. Ta beštija će se sasvim sigurno u nekom trenu okrenuti da vas ugrize za guzicu. A onda je povjerenje teško dobiti nazad.
Imate Internet, društvene mreže, Ratebeer itd. Ako sami ne vidite greške, pogledajte da li vam drugi ukazuju na njih. Ako ne znate gdje je problem nastao, čitajte knjige (jeftine su, uložite toliko), pitajte kolege pivare ili čak homebrewere.

I kamo to sve ide…

U mp3? Ma ne. 🙂 Da završim sa ipak malo veselijim notama. 🙂 Svašta sam tu iskritizirao, ali stanje nije loše. Craft piva ima, sve ga je više, i ima zbilja divnih primjeraka. Polako se proizvode novi stilovi, pojavljuju se novi ljudi. Ima sve više craft festivala, ali drugi bi imali puno više reći na tu temu. 🙂 Homebrewing scena isto raste, što će valjda producirati i više komercijalnih pivara sa hands-on iskustvom. Na greške treba ukazivati, kako bi se mogle popraviti, jel tako? A ukazivanje grešaka nije gunđanje u bradu dok zaključujete da više nikad nećete uzeti pivo neke pivovare. Ako ste dobili nešto loše u čaši u birtiji, vratite i komentirajte. Za te pare trebate dobiti pošten proizvod. Ako kupite pivo i očigledno je (treba trening za to prepoznati) da je staro ili bilo u lošim uvjetima, vratite i komentirajte prodavaču. Ako probate neko pivo i kiselo je, ima okus na karton, ima napadno jaki alkohol, neopravdano ima medicinske mirise ili nešto takvo – kontaktirajte proizvođača i recite: “čovječe, nešto radiš krivo”. Treba održavati dovoljno visoke standarde.

A kad je pivo koje pijete dobro ili odlično… opet recite to pivarima, mislim da i zato rade taj posao. Mislim da nije samo zbog zgrtanja bogatstva. 😀

Živjeli!