Homebrewing
Prvenstvo je gotovo…
Dok razmišljam što napisati kao osvrt (i da li je potreban još jedan osvrt :D) na party Hrvatskog homebrew prvenstva, evo bolje kratki tekst o jednom od off-flavora: klorofenolima. To je donekle korisnije. Wink, wink. 😉 😉
Pogledajte OVDJE, ili nađite taj page u glavnom izborniku. 🙂
I još samo ova slika:
Opis: “Njanjanjanjanjanjaaaa, dobio sam zlato iz saisona. :D”
Živjeli!
Off-flavors
Oko homebrew prvenstva je sasvim prigodno vrijeme da malo popričamo o toj mitskoj zvjeri: off-flavorima. 😀
To su arome i okusi koji se pojavljuju u pivu, a nisu poželjni. Ima ih cijela hrpa, ali pokušati ću se pozabaviti nekima koje sam susretao u svojim i tuđim pivima. Jedan od češćih mi se čini da je oksidacija.
Nije teško zaključiti kako do nje dolazi, a ni borba protiv ovog off-flavora nije pretjerano komplicirana.
Bacite pogled OVDJE na tekst o oksidaciji, a kasnije ću napisati koju riječ o još ponekom off-flavoru.
Živjeli!
Metode suhog hmeljenja
Evo konačno post. 🙂
Par rečenica o tome kako suho hmeljiti u kućnim uvjetima. 🙂
Bacite pogled OVDJE. Sorry zbog još jednog clicka, ali dodao sam ovaj tekst kao page (dostupno kroz menu “Kućno pivarenje”).
Živjeli!
Malo o suđenju na @hrhbPrvenstvo
Malo pojašnjenje kako to suđenje piva ide…
Organizatori zaprime piva koja vi pošaljete, sa isprintanim podacima pričvršćenim gumicom na svaku bocu. Od tada pa do trena kada se objavljuju pobjednici nitko drugi ne zna čije je to pivo. Suci nemaju pojma čije pivo sude.
I suci smiju sudjelovati u natjecanju. Ali automatski neće biti dodijeljeni na stol koji sudi stil koji su prijavili. Tako da se neće dogoditi da prepoznaju svoje pivo i daju mu 1000000 bodova. Toga nema.
Za stolom budu obično 3 suca. Steward (za koje se isto može prijaviti) donese pivo sa određenim brojem. Na njemu u tom trenu više nije papirić na kojem piše brewer. Za to pivo suci znaju samo stil i eventualno neke posebne karakteristike koje je potrebno upisati za neke stilove. To mogu biti dodaci, začini, kombinacije stilova itd. Taj dio vas traži sustav za prijavu piva.
Suci krenu ocjenjivati pivo. Pišu se karakteristike piva na BJCP scoresheet-ove. Daju se određeni bodovi za aromu, izgled, okus, mouthfeel i opći dojam. Za to vrijeme je pravilo da se pivo ne komentira, kako ne bi jedan sudac drugom sugerirao koju karakteristiku da traži. Nije dozvoljeno pušenje, pijenje drugog piva i bilo što što bi moglo smetati sucu ili drugima u procjeni karakteristika.
Kada su suci završili s tim, međusobno se usporede bodovi. Bodovi se između sudaca smiju razlikovati za maksimalno 5. Ako je razlika u ocjenama veća, suci moraju argumentirati svoje razloge i na kraju se usuglasiti unutar tih 5 bodova. Prosječna ocjena se zabilježi i kreće se na iduću prijavu. Broj prijava (piva) u jednom sessionu varira. Ona piva koja se ističu kvalitetom se označe kao kandidati za Mini-BOS (Best Of Show). Broj bodova ne utječe direktno na slanje u Mini-BOS.
Mini BOS je odabir pobjednika unutar kategorije. U tom trenu više nema bodova i scoresheetova. Svi kandidati koji su poslani u Mini-BOS se procjenjuju paralelno i suci se moraju dogovoriti oko prve 3 medalje i “honorable mention”
I dalje, suci ne znaju čije pivo sude, kako ne bi bili pristrani.
S tim na umu…
NEMOJTE javno pisati koje pivo šaljete na natjecanje. Nemojte pisati to javno po Facebooku, Twitteru, blogovima, Narodnim Novinama i bilo gdje gdje to suci mogu pročitati. Interno komentiranje sa prijateljima i kolegama pivarima je naravno ok i potiče se. 😀
Ali sucima ne. Čak i ako se radi o jako čestom stilu tipa pale ale i nije vrlo vjerojatno da će ga netko prepoznati, bolje ne. A pogotovo ne ako radite nešto jako prepoznatljivo.
I nemojte mene pitati “što misliš da li da šaljem XYZ pivo, jer…”. 😀
Jer ću i ja suditi. I onda se moram izuzeti od suđenja nekog stila. A s obzirom da planiram prijaviti i sam nekoliko stilova, onda se prostor koji smijem suditi smanjuje. 😀
Živjeli!
Sugestije za natjecatelje
Sve se više približava Hrvatsko homebrew prvenstvo, ima čak i svježe dizajnirana stranica, koju možete pogledati OVDJE (good work, Matt). Novi suci se treniraju, među kojima ima i dosta profesionalca tj. ljudi koji se na ovaj-ili-onaj način već profesionalno bave pivom (u pivovarama, dućanima…). To je samo po sebi odlično, jer oni direktno utječu na kvalitetu ponude.
No, dobar dio piva koja ja u zadnje vrijeme kuham imaju šansu da završe kao prijave na natjecanju. S tim na umu, ne mogu baš pisati o njima da ne bi ispalo da je netko mogao pretpostaviti koje je moje. Stoga ću opet drobiti općenite tekstove, bez sastojaka, temperatura i sličnih zanimljivosti.
Ovaj put – par savjeta za buduće natjecatelje sa nešto manje iskustva, bilo u kuhanju piva, bilo u sudjelovanju na natjecanju.
Točka broj jedan.
Za početak treba naglasiti da će inicijalno biti dozvoljeno prijaviti maksimalno 3 piva po osobi. To bi samo po sebi trebalo podići kvalitetu, jer ćemo svi morati dobro promisliti koja piva (od 20 različitih koja nam stoje u špajzi) zbilja imaju najveću šansu. Ukoliko je medalja cilj.
Ukoliko je cilj samo dobiti feedback o eventualnim problemima u pivu, svejedno čitajte dalje. 🙂
Točka broj dva.
Činjenica je: piva se sude prema smjernicama u BJCP 2015. Piva se NE sude prema stilu koji ste vi namjeravali skuhati, nego prema onom što dođe na stol. 🙂 Moja preporuka je: pročitajte stil koji ste planirali skuhati. A onda pročitajte i slične stilove (obično susjedne podkategorije). Možda se vaše pivo ipak malo bolje uklapa u neki drugi opis. Blaga odstupanja od deklariranog stila se toleriraju, jer ionako postoje određena preklapanja. Ali pokušajte ne promašiti metu baš jako. Ako ste kuhali APA-u, ali vam je pas srušio crni slad u mash i vaga vam loše radi pa ste dodali 3 puta previše hmelja u boil, možda je ipak bolje prijaviti pivo pod Black IPA. 😀
Točka broj tri.
Još ima solidno vremena za kuhanje, pa ovo ima smisla pričati. Znajte kakav proizvod želite dobiti. Preporučam kuhanje stilova koje ste probali. U smislu komercijalnih primjera, i u smislu uradaka kolega homebrewera. To će vam dati dojam kako sve jedan stil može biti izveden, dobro i loše. Meni Biere de Garde zvuči kul jer sam čitao o njemu, ali s obzirom da sam kuhao jedan, neću ni pokušavati. To je moj osobni stav, ako vi mislite da znate “na slijepo” pogoditi baš opis u BJCPu, go ahead. 🙂
Točka broj četiri.
Ako baš planirano kuhate pivo za natjecanje, imajte u obziru njegov rok trajanja ili vrijeme potrebnog odležavanja. Pale ale koji je bio odličan u rujnu prije dvije godine, vjerojatno više nije u najboljem stanju. Vrijeme, kisik u boci i ljetne temperature vašeg ormara će ga koštati ocjene. Skuhajte novi za natjecanje.
Obrnuta priča vrijedi i za jaka piva kojima odgovara odležavanje. Skuhali ste RIS i taman bi se mogao gazirati za natjecanje… Vjerojatno se trebate strpiti (znam, nije lako) i ostaviti ga za iduću godinu. Inače ćete biti nezadovoljni kada vam na score sheetu bude pisalo da su okusi pregrubi.
Sve između trebate procijeniti. 🙂
Točka broj pet.
Izgleda da je toplo vrijeme došlo ponešto ranije nego inače. Ako se tako nastavi, brinite o temperaturi fermentacije. Pa ne morate baš hranu držati u frižideru. 😀
Živjeli!
Smrznuti saison
Već sam pričao priču o pošiljci kvasaca koja se smrznula na putovanju do mene. Belgian ale kvasac je već solidno iskorišten i dati će još od sebe. A sada malo priča o smrznutom Belgian Saison kvascu – WYeast 3724.
Dakle, taj smack-pack kvasca se isto smrznuo do razine krckanja od leda. Pustio sam ga da se otapa i nakon toga sam ga “smackao”. Počeo je pokazivati znakove života nakon podosta vremena (više od 36 sati) i napravio sam starter.
Sladovina u koju sam lansirao taj jadni promrzli saison je napravljena ovako:
3Kg Nova Gradiška Pilsner
0,5Kg Vienna
0,3Kg Cara 35
Voda balansirana u sredini između slada i hmelja, ajmo reći.
35g Hallertau Blanc na 10 minuta. I to je to. Bez kompliciranja, jer je bilo upitno da li će uopće htjeti odraditi posao.
Početna gustoća je bila 1.056. Pitchan je kvasac iz startera i ostavljeno da fermentira. Na moju sreću, fermentacija je uredno počela. ALI, nije baš uredno završila.
Opet nisam bio osmislio grijanje za saison, pa je fermentiralo na zimskoj sobnoj temperaturi, što bi bilo nekih 19-ak stupnjeva. (ovo je razlog za bar jednu točku novogodišnjih odluka 😀 )
Dakle, ovaj napaćena kolonija jednostaničnih čudaka je odlučila vratiti milo-za-drago. Fermentacija nije stala skoro 2 mjeseca. Kada bih se ponadao da je konačno gotovo – BLJUĆ iz vrenjače. Mislim da je to najduže držanje u primaru koje sam radio. Da, definitivno je. Razmišljao sam da li bi možda bilo bolje maknuti pivo sa kvasca, ali ne prepoznajem neke loše posljedice autolize (raspadanja) kvasaca.
Kada je došlo do 1.005, odlučio sam flaširati. Sa malo manje šećera, da ne bi ispalo da se kvasac samo pravio da je gotov.
E pa evo rezultata:
Izgled: duboko zlatne boje i do sada već u potpunosti bistro. Srednja bijela pjena koja dosta brzo nestaje u tanki sloj. Vidljivi mjehurići CO2. Zapravo izgleda dosta dobro, ali bi bogatija grudasta pjena nekako više odgovarala stilu. General poslije bitke kaže: ipak sam mogao malo više šećera za gaziranje.
Miris: Sladni miris, sa nešto malo meda i vanilije. Kompot od breskve, ali ne baš puno. Blaga menta. Malo alkohola, to ne bi trebalo biti ovdje, ali ajde, ne smeta previše. Prepoznatljivi štih Dupontovog kvasca baš i nije došao do izražaja. Ima nekih spicy nota i malo bubblegum-a, ali definitivno nije svo veselje koje ovaj kvasac može proizvesti. Skoro bi prije pretpostavio da je neki “belgian ale” kvasac, a ne saison.
Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta slada i nešto karamele. Prema kraju malo nekog suhog voća, ali opet nije baš prepoznatljivo. Prema kraju se razvija srednja do visoka gorčina koja ostaje u aftertasteu. Ništa dramatično, ali pošteno gorko.
Mišljenje: Nema ničeg jako lošeg u ovom pivu, ali ni jako dobrog. Gorčina je malo izvan balansa. Najgora stvar je što ovo nije prepoznatljivi saison. Fale voćne arome i okusi i svi oni čudnjikavi spicy, kožni, gljivasti okusi koji se inače mogu dobiti. Oh well, bar je odfermentiralo do kraja. Popit će se. 😀
Neki krajnji zaključak: kvasci mogu biti dosta izdržljivi, čak i pri smrzavanju. I drugo, saison jednostavno treba fermentirati na toplom. Pitchati hladno, fermentirati toplo. Ostalo su finte, nijanse i dodatci, ali mislim da ću se ove prakse od sada uredno držati. 🙂
Živjeli!
Novogodišnje odluke
Kao prvo, sretna vam Nova 2017! Sa malim zakašnjenjem.
Kako sam napisao za Pivarium, prošle godine sam uspio napraviti par (bar po mom mišljenju) dobrih piva, i ponešto loših. Iako su mi se standardi što smatram lošim pivom sigurno povisili, sa nekima od vlastitih uradaka zbilja nisam zadovoljan. Ok, eksperimentiranje sa stilovima i sastojcima mora rezultirati i pokojim sranjem od piva, ali neka osnovna pravila jednostavno treba poštivati. Sve ostalo su dorade i savladavanje vlastitog sustava za homebrew.
Sa tim na umu, u 2017 ću pokušati NE govoriti ove stvari:
- Ma valjda neće biti previše vruće ovoj IPAi sa Safale05 kvascem na sobnoj temperaturi. Pogotovo iza proljeća.
- IPA je odfermentirala i smirila se za 5 dana, vrijeme je za dryhop i flaširanje.
- Ma valjda će ovaj saison ili belgian dati dovoljno estera, pa nije toliko hladno u prosincu.
- Ova sladovina za pivo koje će biti preko 7-8-9% alkohola je dovoljno ohlađena. Ne treba ohladiti na 17 °C prije pitchanja kvasca.
- Ovo pivo neće biti jako, ne treba baš tako jako ohladiti prije pitchanja, neće se osjetiti fusel alkoholi.
- Ne stoji ovaj isprani kvasac baš taaaako dugo u frižideru od zadnje upotrebe, valjda ne treba napraviti starter.
- Ma dovoljno sam mućkao fermentor za aeraciju prije fermentacije, ovog kvasca ima dovoljno / svjež je kvasac.
- Ovo pivo je mutno ko kaljuža, ali budem ga dryhoppao svejedno, valjda će se izbistriti.
- Napravio sam Imperial pivo s ovim kvascem, ma budem ga isprao pa koristio opet.
- Ne stignem cold-crashati ovo pivo ili se pokušati gnjaviti sa bistrenjem želatinom.
- Pivo je već 3 dana u boci, pa treba ga probati, sigurno je gazirano. (ovo ću vjerojatno prekršiti jer je ok naučiti kako se pivo razvija)
- Ovo (srednje) lagano pivo je nakon mjesec i pol dana u boci i dalje užas. Ma budem ga ostavio još malo, možda se skulira. Šteta je baciti.
Sigurno bi se našlo još produkata moje lijenosti i nestrpljivosti koje treba izbaciti, ali ako riješim i ovo, bit će super. 😀
Ono što ĆU pokušati napraviti u 2017 godini:
- Doraditi i kuhati saison i belgian IPAe, volim ih piti i treba tog imati doma.
- Konačno složiti recept i proces za obični saison s kojim ću biti 90% zadovoljan.
- Skuhati bar jedno imperial pivo (vjerojatno stout), vjerojatno sa dodatkom wood chipsa, a možda i još nečeg zanimljivog.
- Skuhati bar jednu običnu IPAu i black IPAu s kojima ću biti zadovoljan.
- Skuhati hrpu belgian blonda, jer mi je to dobro po ljeti.
- Koristiti limunsku travu u bar jednom receptu, makar ispalo sranje.
- Napraviti 3 solidna piva za Hrvatsko homebrew natjecanje i 2 kega nečega solidnog za točenje
- Pokušati malo više pisati za blog(ove) 🙂
- Pročitati još koji knjigu vezanu uz pivo, vjerojatno uz kuhanje piva.
- Popraviti HERMS. (uvijek neki problemi) 😀
Eto, to je to. Sigurno ću solidan dio prekršiti, i sjetiti se novih stvari. Ali treba imati neku bazu za početi.
A želim Vam svima puno dobrih degustacija, puno dobrih kuhanja, dobro druženje uz pivo i nek vam Brett bude samo u pivima gdje je to namjerno. 🙂
Živjeli!
Evolucija kvasca u jednom koraku?
U knjigama o pivarstvu često se može pronaći tekstova kako su sve ove različite sorte dostupnih kvasaca nastale namjernom selekcijom pivara. Kada bi primijetili pivo sa poželjnim karakteristikama, pivari bi kvasac koji je to postigao propagirali u iduća kuhanja i na taj način osigurali preživljavanje kvasca koji daje taj određeni profil okusa. S obzirom da se pivo kuha puno duže nego se uopće zna što je kvasac, očito je da za takvu “evoluciju u malom” nije bilo potrebno imati laboratorijske uvjete.
Imam jedan primjer maltretiranja kvasca koji (prilično sam siguran) može zanimljivo pokazati koliko brzo kvasac može evoluirati i značajno promijeniti neku svoju karakteristiku. Koristio sam kvasac WYeast 1388 Belgian Strong Ale. Naručio sam taj kvasac iz inozemstva, a prijatelj je ponudio da njegov prijatelj to pokupi dok i sam autom ide po svoju narudžbu. To mi je bilo vrlo praktično, pa sam objeručke prihvatio. Nažalost, ispalo je nezgodno što prijatelj od prijatelja nije znao da kvasac treba biti na hladnom, ali ne i smrznut u frizeru. Wyeast-ov smack-pack je doslovno krckao od leda. Pretpostavio sam da je smrzavanje pobilo većinu ako ne i sve stanice kvasca i da neće ništa biti od njega. No Internet je tvrdio drugačije: “smackaj paket kvasca, ako se napuše unutar 24 sata, neće biti problema.”
Ok, zašto ne probati. Smack-pack se napuhao nakon otprilike 36 sati, pa sam napravio starter. Pivo u koje je išao je bio belgian blond, otprilike po OVOM receptu. Prokuhana sladovina nakon hlađenja i pretakanja u fermentor je bila zadovoljavajuće bistra.
Kvasac je uredno krenuo fermentirati, čak je izbio krausen kroz vrenjaču.
Nakon 12 dana, vidljiva fermentacija je stala, ali je pivo bilo iznimno mutno. Dakle, juice od naranče razina mutnoće. Zaključio sam da je kvascu bilo prehladno pa je zapeo. Stavio sam ga na grijanje i ostavio još solidnih 5 dana. Nakon toga, uzeo sam uzorak i vidio da je fermentacija odradila što je trebala, ali pivo je i dalje jako jako mutno. Ok, sada sam stavio na cold-crash. Par stupnjeva iznad nule bi trebalo srušiti taj kvasac konačno na dno. Kroz par dana, dosta kvasca se istaložilo na dno, ali pivo je i dalje jako mutno. 2-3 cm ispod površine vidim da se pivo bistri, ali nikako da ta mutnoća ode dalje prema dnu. Očito taj kvasac nije htio ispasti makar ga molio i kumio. Ok, nećeš surađivati, ideš u boce.
Boce su se uredno gazirale, ali mutnoća nikako da se makne. Bilo toplo ili hladno, dakle nije chill-haze, nikako. 2-3 cm ispod površine je bistro pivo, ali dalje od toga ne ide. Čak i mjesec i pol nakon flaširanja, izgleda isto. Stajanje u frižideru ne pomaže. Toliko o tome da “vrijeme izbistri svako pivo”. E pa ovo pivo ne.
Istaloženi kvasac sam isprao i koristio u idućoj šarži. Ovaj put je recept bio malo drugačiji: belgian IPA. Izgledom je sladovina bila slična kao prvi blond. Podosta bistro pri pretakanju u fermentor. Ubačen je isprani kvasac iz prve ture i fermentiralo je u relativno hladnim uvjetima (za belgijance). Bez nekih problema je odrađena fermentacija. Nakon dva tjedna, izgledalo je mutnjikavo, pa sam opet prebacio na cold-crash. Nekako sam imao sumnje, jer sam mislio dry-hoppati, pa bi hrpa tog kvasaca dosta zagušila hmeljne arome (takva bar iskustva imam). Nema druge, cold-crash pa što bude. Ovaj put, nakon par dana, pivo se vidno izbistrilo. Cijelo, a ne samo 3 cm ispod površine. Prebacio sam u sekundar i dry-hoppao, i time vjerojatno dodao malo mutnoće od hmelja. Natočio sam pivo u drugačiju čašu, samo da se može primjetiti koliko je bistrije. Uživo je lakše dobiti dojam.
Možda se malo teško vidi na fotkama, ali pivo je jedva hazy i to hladno.
I moram reći da je odlično. 😀 Za razliku od prvog, okusi su čisti i jasni.
Prvo donekle ima okus kako i izgleda. Mutno. 🙂
Pokušaj objašnjenja:
Smrzavanjem kvasca dogodila se havarija, smrt i užas u toj smack-pack vrećici. Preživio je samo jedan dio kvasca. Taj kvasac je namnožen u starteru i ubačen u prvo pivo. Tamo se dalje namnožio i odradio fermentaciju. Očito je količina stanica koje imaju slabu flokulaciju bila solidna, i to pivo se ne želi izbistriti. ALI!… One stanice koje su se ipak odlučile istaložiti u prvom cold-crashu su prebačene u drugo pivo. Bez ovih plutajućih gadova koje sad trenutno pijem, i dalje u prvom pivu.
U drugom pivu, količina stanica koje odbijaju flokulirati i izbaciti se iz piva se smanjio, i dobio sam drastično bistrije pivo.
Znam, nije baš znanstveni dokaz, više moje nagađanje. 🙂 Ali definitivno ilustrira kako se karakteristike kvasca mogu promijeniti u samo jednoj “generaciji”. Ako imate bolje objašnjenje ili vlastite primjere, javite.
Btw, ova belgian IPA je fakat mrak. Nekom drugom prilikom više o tome. 🙂
Živjeli!
Testiranje Mangrove Jack’s kvasaca
Dosta često volim sa kućnim pivarenjem skrenuti u belgijske stilove. Pogotovo saisone. Do sada sam isprobao WYeast tekuće kvasce, koji su se pokazali dobri. French i Belgian saison svaki ima svoje posebnosti, finte i šeme, ali oba su napravila neka dosta dobra piva. Njihov problem je naravno cijena od preko 10€ i činjenica da su malo teže dobavljivi. To se mora naručivati, čekati, paziti da se ne šalju poštom ljeti pa se skuhaju putem itd.
Za svijetle belgijske stilove je situacija malo drugačija. Bio sam jako zadovoljan sa WYeast 1388, dok mi je je tripel sa White Labs WLP530 ispao dosta jednostavan i nezanimljiv.
Relativno nedavno su se u Hrvatskoj u ponudi pojavili suhi kvasci firme Mangrove Jack’s, i to dosta široka lepeza. Ima tu kvasaca “čistog profila” u stilu Fermentis S05, kvasaca za weizene, svašta. Pa tako i suhi French Saison M29 i Belgian Ale M41. Zapravo im cijena i nije posebno niska, 34-36 kuna, ali ih se lakše može nabaviti.
French Saison i Belgian Ale sam iskoristio u dvije (koliko je moguće) iste šarže i fermentirao u istim uvjetima. Skuhana su sa jednim danom razlike, bez dramatičnih promjena u temperaturi.
Zrnje za recept od malo više od 10 litara:
3,5Kg Nova Gradiška Pilsner
0,2Kg CaraRed (40-60 EBC)
Hmelj:
30g Hallertau Blanc – 10 min
20g Hallertau Blanc – 0 min
Gradiška slad je bilo manje nego idealno samljeven pa je iskoristivost bila poprilično loša, količine uzmite u obzir samo radi omjera.
Voda ne preteže ni u hmeljnu ni sladnu stranu.
Ukomljavano isto na sredini, oko 67 stupnjeva.
Početna gustoća je za oba piva bila oko 1.052.
Iako se za belgijske stilove često priča da trebaju fermentirati na višim temperaturama kako bi ti kvasci postigli puni potencijal sa svojim okusima, po iskustvu mi se čini da je bolje držati se donje granice preporučene temperature, jer i njima lako pobjegnu off flavori koje ne želite. Tipa fusel alcohol, razrjeđivač i pretjerani esteri. Piva su oba fermentirana na sobnoj temperaturi, 20ak stupnjeva, bez kontrole. Sa toplinom koju generira fermentacija vjerojatno su postigli koji stupanj više. Oba piva su bila u primarnom fermentoru dva tjedna, nakon čega su flaširana.
Evo rezultata…
French Saison M29
Završna gustoća je ispala 1.004. Malo sam zeznuo mjerenje pa sam izvodio neke akrobacije s refraktometrom da dobijem gustoću, ali definitivno je kvasac odradio stvar u očekivanoj maniri. Početna gustoća nije bila previsoka, ali sasušio je pivo kako treba.
Izgled: Duboko zlatne boje, skoro sasvim bistro. Bijela pjena, gusta i postojana. Vidljivi mjehurići u čaši.
Miris: svijetli slad, sa nešto fenola prikladnih za saison. Čak malo alkohola. Na prvu je došao neki citrusni voćni miris, ali jako brzo je nestao. Mrvica banane i malo boje. Nešto pečene jabuke, kruškasti voćni mirisi. U generalnom belgijskom smjeru, ali ne baš prepoznatljivo kao saison. Dojam cimeta i korijandera, iako ni jednog od njih nisam dodavao.
Okus: lagano tijelo, srednje karbonizirano. Blagi okus svijetlog slada. Malo kiselkastog limunastog voćnog dojma. Gorčina lagana do srednja. Iznimno pitko, ali ujedno prejednostavno i vodeno.
Mišljenje: Prejednostavno i malo vodenasto. Na prvu ne daje voćni esterni i fenolni dojam koji bi se očekivao od saisona. U aromi se može tražiti te komponente potrebne za saison, ali nikako nisu dovoljno izražene. Okus je prilično slabašan. Ovo pivo je ok za utažiti žeđ, ali ništa više. Ipak mu je bilo prehladno.
Belgian Ale M41
Neočekivano, ovaj kvasac je pojeo još više šećera nego French Saison. Završna gustoća je ispala 1.001.
Izgled: Isto kao i saison, duboko zlatno, malo hazy, ali izgleda dobro. Ogromna bijela i gusta pjena.
Miris: Kruhasto, voćno. Grožđice, malo banane, smokve. Slatkasto sa malo keksa i meda. Malo parfemasto. Dosta zaokruženo i blago. Ne osjetim off-mirise.
Okus: Lagano do srednje tijelo, lagano karbonizirano. I u okusu je dosta blago i zaokruženo, ali daje dosta puniji dojam od saisona, makar je završna gustoća ispala još niža. Lagana do srednja gorčina u finishu balansira te sladne i kruhaste note. Glavnu riječ imaju voćni okusi, kompot od kruške, jabuke, i malo citrusa od hmelja pri kraju. Nešto suhog voća. Finish je dosta suh i u aftertasteu ostaje malo voćnog dojma i blaga gorčina.
Mišljenje: Lagano i blago, ali dovoljno zanimljivo. Čisto ok balansirano. Moglo bi se možda isto fermentirati na malo višoj temperaturi, ali nije nužno za solidan rezultat. Vrlo je prikladno za session pivo.
Zaključak:
Oba kvasca su uredno odradila fermentaciju. Nije bilo nikakvih zapelih fermentacija i problema. Doduše, ni sladovina nije bila ekstra gusta. Oba kvasca su se jako fino istaložila i dala solidno bistra piva. Saison je čak i malo čudnovato bistar. 🙂
Ali očito se zimske temperature baš ne slažu sa French Saison M29. Rezultat nije ni približno dobar kao što je postigao WYeast French Saison 3711 (u sličnim uvjetima). Vrlo je vjerojatno da je problem u temperaturi, jer je njegov deklarirani rang vrlo visokih 26-32 stupnja. Treba ponoviti isti recept, ali ljeti (s obzirom da nemam grijanje fermentora) – možda bi rezultati bio puno bolji.
Belgian Ale M41 ima deklarirani rang temperatura 18-28, što bi značilo da je fermentirao unutar svog željenog područja. Možda bi ga se moglo fermentirati na malo više od sobnih 20 stupnjeva za kompleksniji rezultat, ali ne bih ga tjerao do ovih 28. Sa malo višom početnom gustoćom i eventualno malo kompliciranja sa specijalnim sladovima i hmeljevima – ovo bi mogla biti dosta dobro pivo. Ova varijanta sa Belgian Ale M41 mi je sasvim zadovoljavajuća i dosta podsjeća na svog starijeg brata. Ovaj kvasac preporučam i za malo hladnije uvjete.
Živjeli!
Come to the Dark Side
Dodao sam page gdje malo baljezgam o tamnim sladovima. OVDJE
Bacite pogled, a može i koji komentar.
Živjeli!
- ← Prethodno
- 1
- 2
- 3
- …
- 5
- Sljedeće →
Zao Gnom Homebrewing 