Usputno pivo
Kroz ove protekle tjedne mučile su nas vrlo visoke temperature i pretoplo vrijeme. U to čovjek poželi popiti pivo koje nije baš Imperial IPA ili jaki belgijaner. Za to su najbolja “session” piva, sa manjim postotkom alkohola. Session znači da se u jednom “sjedenju” može popiti više komada, bez da jače utječe na ravnotežu, motoričke sposobnosti i verbalne vještine. 🙂
Evo kako je nastalo jedno session pivo, u kućnoj pivovari Zao Gnom…
Dakle, kako to uvijek krene, kuhao sam barleywine. 😀 Točnije, engleski barleywine.
Recept nije bio previše složen:
7Kg Pale Ale
0,1 Kg Crystal 50EBC
0,3 Kg Crystal 150 EBC
0,5 Kg Aroma
1 Kg Munich
Različiti kristalni sladovi su korišteni jer sam samo to imao tog trena. 🙂
Voda je bila pola demineralizirana, a pola iz pipe, sa dodatkom CaCl i MgSO4 tako da omjer klorida i sulfata bude otprilike 1. To bi značilo da pivo ne preteže ni u sladnu ni u hmeljnu stranu, nego da bude otprilike balansirano.
Ukomljavano je na 68 stupnjeva da ostane dovoljno tijela, nakon sat vremena je podignuto na 70 i isprano. Ispiranje za barleywine sam prekinuo u jednom trenutku, da bi se dobila dovoljno velika početna gustoća sladovine.
Za gorčinu je korišten Polaris hmelj, a za okus i aromu East Kent Goldings. Kvasac je Safale 04. Fermentiralo je u frižideru (oko 20 stupnjeva) jer su vanjske temperature bile daleko previsoke. Trenutno se gazira u bocama, pa ćemo kroz koji mjesec vidjeti jel valja. Moglo bi ga mučiti da ima previše alkoholne topline, jer je vjerojatno fermentacija počela na previsokoj temperaturi. Nema veze, popit će se. 🙂
Bilo mi je šteta ostaviti polu-isprani slad, pa sam ga isprao sa dodatnom vodom i tu sladovinu zakuhao odvojeno. U nju sam samo bacio nešto Citre na kraju. Dovoljno i za gorčinu i za okus. Imao sam kvasac T-58, koji inače daje koristim za belgijska piva. Zašto ne.
Početna gustoća je bila 1,028 a završilo je na 1,009, što bi reklo da pivo ima oko 2,5% alkohola. Laganica. 🙂
Pa hajde da probam recenzirati vlastiti uradak:
Izgled: Narančasto – jantarno, dosta mutno. Vjerojatno je mutno radi kombinacije toga što nije baš jako kuhalo (rolling boil), a i s obzirom da je vodovodna voda bila relativno topla, nije se brzo ohladilo nakon kuhanja (ostali su proteini koji uzrokuju tzv. “chill haze”). Bijela pjena velikih mjehurića koja brzo nestaje u prsten na rubu čaše. Kasnije nestaje potpuno i nema lacing.
Miris: Citra hmelj dominira mirisom. Citrusni (tko bi rekao) mirisi su u prvom planu. Iza toga ima čak nešto sladnog mirisa. Kvasac koji inače daje vrlo specifičan doprinos aromi se sakrio iza Citre, ali osjeti se njegova prisutnost. Dosta svjež miris.
Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Zbilja dosta lagano, čak i vodenasto. Kroz cijeli gutljaj se osjeti okus hmelja, citrusni okusi. Malo voćnih okusa koji su vjerojatno produkt kvasca. Srednja gorčina u finishu, koja ostaje neko kratko vrijeme u aftertasteu.
Mišljenje: Za toliko lagano pivo koje je zapravo napravljeno od ostataka, ja sam dosta zadovoljan kako je ispalo. Definitivno to nije blizu sladno bogatijih Pale Alea, a kamoli IPA, ali hmelj ga čini dovoljno zanimljivim. A kao session pivo je prava divota. Pitko je, reklo bi se “ko voda”. 😀 Osvježavajuće, ali dovoljno zahmeljeno da ga baš ne ideš eksati.
Sve u svemu zanimljiv eksperiment.
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 