Reinheitsgebot ukratko…
Reinheitsgebot ukratko…
Reinheitsgebot, često prevođen kao “njemački zakon o čistoći piva” je regulativa koja određuje sastojke koji se smiju koristiti u proizvodnji piva. Originalno potječe iz Svetog Rimskog Carstva, iz godine 1487, nakon što ga je proklamirao bavarski vojvoda Albert IV. Originalni tekst ovog zakona spominje korištenje isključivo vode, ječma i hmelja. S obzirom da uloga kvasca nije niti otkrivena tek do 19. stoljeća, on se ne spominje u izvornom tekstu zakona.
Reinheitsgebot više nije važeći u njemačkom zakonodavstvu, nego je 1993. godine zamijenjen novim zakonom o pivu. Taj novi zakon “dopušta” korištenje kvasca, pšeničnog slada, ali npr. brani korištenje neslađenog ječma.
Iako se u današnje doba taj zakon često marketinški ističe kao briga za “izvornu” kvalitetu proizvoda, Reinheitsgebot je stvoren kao mjera da se pivari ne bi natjecali sa pekarima u cijenama pšenice i raži. Na taj način je osigurana pristupačnija cijena kruha. Hmelj je u Reinheitsgebotu uveden kao konzervans, kako bi se spriječilo korištenje nekih drugih opasnih sastojaka (poput otrovnih gljiva). Koliko ozbiljno su Njemci shvaćali taj zakon govori i zahtjev Bavarske da se on primjeni na cijelu Njemačku kao uvjet za ujedinjenje 1871. godine.
1988. godine, odlukom Europskog suda, Reinheitsgebot je ukinut i za uvozno pivo vrijedi da je sve što je dozvoljeno u hrani, dozvoljeno i u pivu. No zakon ostaje vrijediti za piva proizvedena u Njemačkoj.
1993. se zakon proširuje (Vorläufiges Biergesetz), tako da se za lagere (donja fermentacija) može koristiti samo voda, ječmeni slad, hmelj i kvasac. Ale piva (gornje fermentacije) imaju nešto širi spektar dozvoljenih sladova, kao i vrsta šećera koji se smiju dodavati u pivo.
Što to sve skupa znači?
Više stvari. Za početak, ako pijete neko od poznatih njemačkih pšeničnih piva, ne pijete pivo koje je napravljeno po izvornom Reinheitsgebotu.
Istina, Reinheitsgebot ima posljedicu da osigurava korištenje kvalitetnih sastojaka u pivu. Ako ga poštujete, nije moguće mijenjati ječmeni slad drugim jeftinijim i manje kvalitetnim žitaricama. Nije moguće dodavati razne aditive, konzervanse, bojila i slično. Ako pijete pivo napravljeno po Reinheitsgebotu, znate da pijete pivo od vode, ječmenog slada, hmelja i kvasca. Zvuči dobro.
No ujedno, taj zakon ograničava kreativnost u dizajniranju piva. Ustrajanje na Reinheitsgebotu često služi kao isprika za proizvodnju dosadnog piva (npr. svijetlog lagera 🙂 ). Postoji cijeli niz sirovina koje mogu oplemeniti pivo i dodati mu posebnost i kompleksnost. Razne vrste šećera, voće, druge slađene i neslađene žitarice, začini i razni drugi dodaci često se mogu vidjeti u receptima craft ili homebrew piva. Bez takve kreativnosti ne bi vidjeli pumpkin ale, piva sa grahom, stoutove sa čokoladom ili chillijem, aleove sa kestenima, medom, čak ni belgijska piva sa candi šećerom. Možda vas svaki okus neće oduševiti, ali mnogi od tih eksperimenata daju vrlo zanimljive rezultate. A to je na kraju krajeva i bit craft pivarstva: piva sa puno okusa, pomicanje granica i eksperimentiranje.
Možda zato i nisam nikad vidio da se neki craft pivar hvali kako mu je pivo napravljeno po Reinheitsgebotu, makar to tehnički i bila istina. 😉
Izvor većine informacija: Wikipedia. 😀
Pitanje vama, koje pivo sa najluđim sastojcima ste probali?
Zao Gnom Homebrewing 