Craft brewing

[Putopis] De Prael (Amsterdam)

Posted on Updated on

Pivovara i pivnica De Prael

Pa dobro, budimo pravi turisti. Kad smo već u Amsterdamu, idemo prošetati u Red Light District (Četvrt crvenih svjetiljki). I popiti pivo.

Ovdje se nalazi pivovara-pivnica De Prael. Lako ćete prepoznati njihove pive po logou koji izgleda kao žuto-plava kapljica. Ulaz u pivnicu se nalazi u malo manje vidljivoj ulici, ali vjerujte online kartama, zbilja je tamo. 🙂
Unutrašnjost je jednostavna, stolovi, klupe, vrlo prozračno i sa dosta svjetla po danu. de_prael_iznutraKad kažem prozračno, nemojte me shvatiti doslovno: prostor nije naguran, ali u zraku se može osjetiti miris slada iz pogona pivovare koji se nalazi u pozadini pivnice. Kroz velika stakla možete vidjeti pivare kako nadgledaju proces proizvodnje piva, i velike fermentore u podrumu. Eto, sad znate da ne muljaju nego zbilja rade to pivo. 😀

Jedan dio pivnice čak izgleda kao nečiji dnevni boravak, pa se možete zavaliti u fotelje i uživati u pijuckanju.

Dobro, dosta više o pivnici, ajmo sada malo o pivu. Imaju zbilja solidan broj piva. Prije (prošle godine, 2014) su pivama davali “umjetnička” imena, dok sada pokušavaju prijeći samo na upotrebu pivskog stila. Možda je praktično, ali osobno volim kada se pivu pokuša i opisati osobnost nekim imenom. Nešto kao naziv ispod slike ili fotografije. Osobni gušt, no big deal.

Očito im se neka piva ponavljaju sezonski, a neka su moguće i one-timeri, pa se nemojte začuditi da kroz više posjeta nečeg više nema. Tako ovaj put npr. nije bilo “HIJSM” oatmeal milk stouta. To pivo mi se (2014 god) točeno u De Prael pivnici činilo genijalno, a jednom prilikom kasnije u boci malo manje genijalno.

Hajdmo redom:

De Prael – IPA (Nick & Simon)

de_prael_IPA

Izgled: Zlatno-jantarne boje, mutno pivo. Vidi se malo karbonizacije. Ima bijelu postojanu pjenu.

Miris: Osjete se blage arome citrusa, zapravo podsjeća dosta na mandarinu. Dosta manga u mirisu. Miris kompota od breskve, kakvim me baka hranila kao malog. 😀

Okus: Solidno tijelo, puno, dosta krušnih okusa. Srednje karbonizirano. Na kraju dolaze voćne hmeljne arome i gorčina koja ostaje u aftertasteu. I dalje se osjeti taj kompot od breskve. Malo arome žvakaće gume, ali u dobrom smislu. Upotpunjava taj voćni puni miris. Balansirano i fino, iako na prvu nije jako napadno mirisom. (što osobno volim kod IPA, šta’š 😀 )

De Prael – Milk Stout (Zwarte Riek)

de_prael_milk_stout

Izgled: Crno i neprozirno. Svijetlo smeđa (ja to zovem “bež”, e sad, valjda je) lagana pjena.

Miris: Roasty & Malty. Što bi reklo miris po prženom sladu, općenito sladno. Jaki miris oraha, lješnjaka…. Arome kave, cappuccino. Vrlo bogat i gust miris. Super.

Okus: Srednje gazirano. Srednje do gusto tijelo. Dosta slatkasto, svilenkaste teksture na jeziku. U okusu prevladava taj roasty okus koji se zadržava do aftertastea. Maaaalo manje bogato u okusu nego bi miris dao naslutiti. Svejedno, dovoljno dojma kave i keksastih okusa. Osjeti se i mrvica dima. Fino pivce.

Kako stojite za sad, jel vam malo već sline cure? Meni malo da, dok gledam ponovo ove slike. 😀 Idemo dalje, nema predaje.

 

De Prael – Scotch Ale (Doe Maar)

de_prael_scotch_ale

Izgled: Jantarno, prema bakrenom, mutno. Gusta bijela pjena. Ne vidi se previše karbonizacije.

Miris: Hm, malo čudan. Kažu “Scotch Ale”, a meni miris ide u smjeru spicy belgijanera. Miris dinje, malo suhog voća… Nekako dosta funky (ne baš u smislu nekih Brett piva, ali funky). Osjetim i miris dimljenog slada, ali u ovom trenu nisam siguran, jer su otvorili vrata od pivovare. Žestoki toasty miris je preplavio pivnicu, pa se malo borim sa šnjofanjem svoga u čaši. 😀

Miris je dobar… al ne vjerujem da se to uklapa u scotch. Čak ni taj smoky miris.

Okus: Da, definitivno je smoky. Nije zbog mirisa iz pogona. Srednje gusto tijelo, srednje gazirano. Ima dosta hmelja, čak je malo travnato i gorko od njega. Nope, to nisam očekivao od Scotch Ale. Da ne isprobavam sve redom, nego da sam htio samo to, bio bi malo ljut. Ovako nisam. 😀
Možda ima mrvicu buttery (maslac) off-flavora (lošeg okusa). Sorry (oprostite), neke stvari je prirodnije reći na engleskom.
Nisam fan ovog njihovog piva, imao sam druga očekivanja, a ni izvedba mi nije vrh. Možda je slučajno, nije da ga ne bih probao opet ako navratim još koji put. 🙂

Ovo smoky čudo ima 7.7% alkohola.

De Prael – Barleywine (Mary)

Oke, sad smo došli do piva za odrasle. 9.6% alkohola. Što je više alkohola, povećavaju se šanse da pobjegne neki alkoholni off-flavor, pa da vidimo kako to De Prael radi. Iliti “čija mater crnu vunu prede”. 😀

de_prael_barleywine

Izgled: Više manje kao i Scotch Ale, ali pjena je nešto slabija i brzo nestaje. Dakle amber(jantarno) – bakrena boja, mutno. Ne vidim baš neke mjehuriće CO2. (nije da ih mora biti, samo nek se zna)

Miris: Mrvicu yeasty, malo miris daje na kvasac. Inače dosta voćno, breskvasto. Čak spicy. Osjeti se suho voće. Moguće čak i korijander. Hmmm…

Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta malty pivo, što je sasvim ok. Kruhasti okusi. E sad mi dolazi nešto što me malo čudi. Opet neki spicy okus, koji vuče na belgijanere. Na kraju se pojavljuje dosta gorčine koja ostaje u aftertasteu.

U aftertasteu ostaje i nešto topline od alkohola, ali u mirisu se ne osjeti i ne daje napadne okuse koje tako jaka piva znaju imati. Što se toga tiče, good job De Prael.

Generalno, pivo mi je dobro, ali nije mi favorit od barleywine-a koje sam probao.

Piva ima još bar 3 u ponudi na točioniku, ali vremena je malo. Treba krenuti dalje.

Iza ugla, uz jedan od kanala, nalazi se i njihov dućan u kojem možete kupiti flaširane De Prael pive, i pive još nekih pivovara.

de_prael_ducan_izvana

Osim toga, ima i nekih (čini se) finih stvarčica za jesti. Ako imate sreće, uz kupovinu ćete dobiti i plakat od De Praela. 🙂

de_prael_ducan

Toliko o njima. Ako navratite u Amsterdam, nek vam ovo bude jedno od go-to mjesta.

Živjeli!

Reinheitsgebot ukratko…

Posted on Updated on

reinheitsgebot_small

Reinheitsgebot ukratko…

Reinheitsgebot, često prevođen kao “njemački zakon o čistoći piva” je regulativa koja određuje sastojke koji se smiju koristiti u proizvodnji piva. Originalno potječe iz Svetog Rimskog Carstva, iz godine 1487, nakon što ga je proklamirao bavarski vojvoda Albert IV. Originalni tekst ovog zakona spominje korištenje isključivo vode, ječma i hmelja. S obzirom da uloga kvasca nije niti otkrivena tek do 19. stoljeća, on se ne spominje u izvornom tekstu zakona.
Reinheitsgebot više nije važeći u njemačkom zakonodavstvu, nego je 1993. godine zamijenjen novim zakonom o pivu. Taj novi zakon “dopušta” korištenje kvasca, pšeničnog slada, ali npr. brani korištenje neslađenog ječma.

Iako se u današnje doba taj zakon često marketinški ističe kao briga za “izvornu” kvalitetu proizvoda, Reinheitsgebot je stvoren kao mjera da se pivari ne bi natjecali sa pekarima u cijenama pšenice i raži. Na taj način je osigurana pristupačnija cijena kruha. Hmelj je u Reinheitsgebotu uveden kao konzervans, kako bi se spriječilo korištenje nekih drugih opasnih sastojaka (poput otrovnih gljiva). Koliko ozbiljno su Njemci shvaćali taj zakon govori i zahtjev Bavarske da se on primjeni na cijelu Njemačku kao uvjet za ujedinjenje 1871. godine.
1988. godine, odlukom Europskog suda, Reinheitsgebot je ukinut i za uvozno pivo vrijedi da je sve što je dozvoljeno u hrani, dozvoljeno i u pivu. No zakon ostaje vrijediti za piva proizvedena u Njemačkoj.
1993. se zakon proširuje (Vorläufiges Biergesetz), tako da se za lagere (donja fermentacija) može koristiti samo voda, ječmeni slad, hmelj i kvasac. Ale piva (gornje fermentacije) imaju nešto širi spektar dozvoljenih sladova, kao i vrsta šećera koji se smiju dodavati u pivo.

Što to sve skupa znači?

Više stvari. Za početak, ako pijete neko od poznatih njemačkih pšeničnih piva, ne pijete pivo koje je napravljeno po izvornom Reinheitsgebotu.
Istina, Reinheitsgebot ima posljedicu da osigurava korištenje kvalitetnih sastojaka u pivu. Ako ga poštujete, nije moguće mijenjati ječmeni slad drugim jeftinijim i manje kvalitetnim žitaricama. Nije moguće dodavati razne aditive, konzervanse, bojila i slično. Ako pijete pivo napravljeno po Reinheitsgebotu, znate da pijete pivo od vode, ječmenog slada, hmelja i kvasca. Zvuči dobro.

No ujedno, taj zakon ograničava kreativnost u dizajniranju piva. Ustrajanje na Reinheitsgebotu često služi kao isprika za proizvodnju dosadnog piva (npr. svijetlog lagera 🙂 ). Postoji cijeli niz sirovina koje mogu oplemeniti pivo i dodati mu posebnost i kompleksnost. Razne vrste šećera, voće, druge slađene i neslađene žitarice, začini i razni drugi dodaci često se mogu vidjeti u receptima craft ili homebrew piva. Bez takve kreativnosti ne bi vidjeli pumpkin ale, piva sa grahom, stoutove sa čokoladom ili chillijem, aleove sa kestenima, medom, čak ni belgijska piva sa candi šećerom. Možda vas svaki okus neće oduševiti, ali mnogi od tih eksperimenata daju vrlo zanimljive rezultate. A to je na kraju krajeva i bit craft pivarstva: piva sa puno okusa, pomicanje granica i eksperimentiranje.
Možda zato i nisam nikad vidio da se neki craft pivar hvali kako mu je pivo napravljeno po Reinheitsgebotu, makar to tehnički i bila istina. 😉

Izvor većine informacija: Wikipedia. 😀

Pitanje vama, koje pivo sa najluđim sastojcima ste probali?

Varionica going live!

Poveznica Posted on Updated on

Pažnja pažnja! 🙂
Izgleda da još jedna hrvatska craft pivovara lansira svoje pivo. Woohoo!

FB: http://goo.gl/sMKHKa