Sugestije za natjecatelje

Posted on

gnom_casa

Sve se više približava Hrvatsko homebrew prvenstvo, ima čak i svježe dizajnirana stranica, koju možete pogledati OVDJE (good work, Matt). Novi suci se treniraju, među kojima ima i dosta profesionalca tj. ljudi koji se na ovaj-ili-onaj način već profesionalno bave pivom (u pivovarama, dućanima…). To je samo po sebi odlično, jer oni direktno utječu na kvalitetu ponude.

No, dobar dio piva koja ja u zadnje vrijeme kuham imaju šansu da završe kao prijave na natjecanju. S tim na umu, ne mogu baš pisati o njima da ne bi ispalo da je netko mogao pretpostaviti koje je moje. Stoga ću opet drobiti općenite tekstove, bez sastojaka, temperatura i sličnih zanimljivosti.

Ovaj put – par savjeta za buduće natjecatelje sa nešto manje iskustva, bilo u kuhanju piva, bilo u sudjelovanju na natjecanju.

Točka broj jedan.
Za početak treba naglasiti da će inicijalno biti dozvoljeno prijaviti maksimalno 3 piva po osobi. To bi samo po sebi trebalo podići kvalitetu, jer ćemo svi morati dobro promisliti koja piva (od 20 različitih koja nam stoje u špajzi) zbilja imaju najveću šansu. Ukoliko je medalja cilj.
Ukoliko je cilj samo dobiti feedback o eventualnim problemima u pivu, svejedno čitajte dalje. 🙂

Točka broj dva.
Činjenica je: piva se sude prema smjernicama u BJCP 2015. Piva se NE sude prema stilu koji ste vi namjeravali skuhati, nego prema onom što dođe na stol. 🙂 Moja preporuka je: pročitajte stil koji ste planirali skuhati. A onda pročitajte i slične stilove (obično susjedne podkategorije). Možda se vaše pivo ipak malo bolje uklapa u neki drugi opis. Blaga odstupanja od deklariranog stila se toleriraju, jer ionako postoje određena preklapanja. Ali pokušajte ne promašiti metu baš jako. Ako ste kuhali APA-u, ali vam je pas srušio crni slad u mash i vaga vam loše radi pa ste dodali 3 puta previše hmelja u boil, možda je ipak bolje prijaviti pivo pod Black IPA. 😀

Točka broj tri.
Još ima solidno vremena za kuhanje, pa ovo ima smisla pričati. Znajte kakav proizvod želite dobiti. Preporučam kuhanje stilova koje ste probali. U smislu komercijalnih primjera, i u smislu uradaka kolega homebrewera. To će vam dati dojam kako sve jedan stil može biti izveden, dobro i loše. Meni Biere de Garde zvuči kul jer sam čitao o njemu, ali s obzirom da sam kuhao jedan, neću ni pokušavati. To je moj osobni stav, ako vi mislite da znate “na slijepo” pogoditi baš opis u BJCPu, go ahead. 🙂

Točka broj četiri.
Ako baš planirano kuhate pivo za natjecanje, imajte u obziru njegov rok trajanja ili vrijeme potrebnog odležavanja. Pale ale koji je bio odličan u rujnu prije dvije godine, vjerojatno više nije u najboljem stanju. Vrijeme, kisik u boci i ljetne temperature vašeg ormara će ga koštati ocjene. Skuhajte novi za natjecanje.
Obrnuta priča vrijedi i za jaka piva kojima odgovara odležavanje. Skuhali ste RIS i taman bi se mogao gazirati za natjecanje… Vjerojatno se trebate strpiti (znam, nije lako) i ostaviti ga za iduću godinu. Inače ćete biti nezadovoljni kada vam na score sheetu bude pisalo da su okusi pregrubi.
Sve između trebate procijeniti. 🙂

Točka broj pet.
Izgleda da je toplo vrijeme došlo ponešto ranije nego inače. Ako se tako nastavi, brinite o temperaturi fermentacije. Pa ne morate baš hranu držati u frižideru. 😀

Živjeli!

Oš – neš?

Posted on Updated on

tripel

Trenutno pijuckam jedan domaće-kuhani tripel koji je zapravo dosta dosadnjikav, a još nije vrijeme da pišem o nekim drugim kuhanjima ili pivskim zanimacijama, pa ću se opet malo baciti u filozofiranje.

Craft pivska scena u svijetu, Europi, a već donekle i u Hrvatskoj solidno razvila. Ima žiljarde (jako velik broj) različitih piva – domaćih i uvoznih, posvuda pivski događaji (AKA eventi), pivovare niču na svakom uglu, pivski blogeri drobe tekstove o sladno-hmeljastom napitku, svi klikaju po aplikacijama za ocjenjivanje, procjenjivanje, dijeljenje, šeranje, lajkanje – pivovara, piva, etiketa, svakog pojedinog gutljaja. Pivski turizam nije više prazna floskula, ljudi zbilja putuju i posjećuju pivovare isto kao što bi posjećivali muzeje, dvorce ili prirodne ljepote. Svaki drugi grad, općina, selo i vikend naselje se okušava u svojem “jedinstvenom” pivskom festivalu. “Sljubljivanje” piva s hranom, preljub piva s whiskyjem, kuhanje s pivom, yoga s pivom, ******* s pivom.

Stvorio se dosta solidan šum u sustavu. 🙂
Iako na prvu zvuči kao “prihvaćam izazov” tip ideje, čovjek ne može “živjeti pivo” 24 sata dnevno, 7 dana tjedno. Zašto? Jer većina ljudi (osim nešto malo profi pivara) mora raditi neki drugi stvarni posao. Jer ne bi bilo zdravo toliko piti. Jer je to, realno gledano, skup sport.
I na kraju krajeva – iz principa, jer ne odgovara sve svakome.

STOGA… sam osmislio ovu kraću OSOBNU listu “dos and don’ts”. Zabave radi, koristit ću prijevod “hoću – neću”. Znam mnogo ljudi koji se neće složiti s mojim pogledima i to je sasvim ok, ne moramo svi biti isti, nemojte prestati pratiti moj blog. 😀

1) Bavljenje pivskim temama.

Neću: se predstavljati kao vrhovni autoritet o pivu. 😀 To što pišem blog ne znači da sam stručnjak u tom polju. Sigurno da u tekstovima negdje ima krivih informacija i/ili gluposti. Ako primjetite neku, slobodno me ispravite.

Hoću: pisati blog o pivu, pivarenju i pivopisima-putopisima. Mislim da je tema zanimljiva. Baveći se time na razini hobija mislim da sam skupio neka znanja koja bi i drugima mogla biti korisna. Ili zabavna. Ništa više ništa manje.

2) Money makes the beer go round.

Neću: plaćati brutalno visoke cijene nekih pojedinih piva, koje su toliko visoke samo radi visoke potražnje. Neka piva dostignu određeni uzvišeni status zbog ocjena po aplikacijama i onda im cijena raste u nebo. Iako ne sumnjam da su Westvleteren 12 ili Pliny the Elder (Russian River Brewing) izvanredna piva, ne želim njih davati nekoliko puta više para nego za neki drugo (dobro) pivo tog stila. Iako, razumijem da je radoznalost jaka (“zašto je baš to pivo smatrano naj…”). Možda popustim u nekom trenu slabosti. 🙂

Hoću: pljunuti malo više para za degustiranje stilova koji zahtijevaju više truda, vremena, sastojaka. Ponekad.

3) Entuzijast, fan ili groupie? Tko je tu radi koga? I tko tu koga?

Neću: čekati u redovima za neko pivo, u maniri fanova određenih brandova mobilnih telefona. Ne, ne, ne, ne i ne. Ovaj dio pišem jer sam neki dan vidio snimku ljudi koji su cijelu noć (bar toliko) čekali ispred neke pivovare kako bi uspjeli kupiti pintu nekog (ne sumnjam dobrog) piva. Po kiši.
Nema šanse. 😀

Hoću: ako u nekom stranu gradu ima pivovara koja mi je draga zbog atmosfere, nekadašnjeg dobrog provoda ili kojeg god subjektivnog razloga – pri ponovnom posjetu tom gradu ću se vratiti u tu pivovaru. Kao totalni fan. Ali ne kao groupie. 🙂

4) Ash Ketchum ne pije pivo.

Neću: skupljati Pokemone. 🙂 To znači: pod svaku cijenu pokušati probati što veći broj piva (i naravno to registrirati na Untappd ili Ratebeer ili nešto treće). Da, znam da ima ljudi koje to veseli, i neka im je. Ali ja neću. Ne zanima me doživljaj nekoliko gutljaja svakog bugarskog blond alea, indijskog makro-lagera ili chileanskog gosea.
Ne moram skupit sve.

Hoću: Probati što više piva kada dođem u točionicu neke pivovare. Ako sam već tamo, onda želim vidjeti što baš oni nude. Ne može lokalnije. I onda ću probati i helles i blond i kućnu mineralnu vodu ak treba. 🙂

5)  Veli kum da je craft sad in.

Neću: Ići daleko od doma na svaki pivski “festival” kojeg lokalni poduzetnik odluči održati. Nešto me ipak mora privući na festival, jer domaćih piva nema toliko da bi na svakom mogao probati nešto zanimljivo (ili možda novo). A nema se baš ni vremena/novaca beskonačno.

Hoću: ići na druženja kućnih pivara, jer se tu zapravo radi više o druženju nego o pivarenju. Uvijek bude dobar provod. A drugi dan se uredno možeš oporaviti doma.

6) Od viška glava boli.

Neću: ovo ću garant jednom prekršiti i onda zaključiti da zbilja više neću: Ići na veliki, razvikani pivski festival koji nudi abnormalan broj vrhunskih pivovara i piva. Možda zvuči čudno da me takvo nešto malo odbija, ali evo argumentacije: Te stvari su skupe, to je neizbježno. Te stvari su u inozemstvu, zasad je i to neizbježno. Ne vidim jako puno smisla putovati i onda pod pritiskom (jer šteta je propustiti neko pivo kad si već tamo) pokušavati uliti u sebe desetke različitih gutljaja različitih svjetski poznatih piva. Na desetom od tih “gutljaja” već ne znaš di ti je glava a di rep, a ne da relaksirano pijuckaš u dobroj atmosferi.
Očito ja mislim da može biti previše dobroga na jednom mjestu. Ili u jednom danu.

Hoću: planirati putovanje sa dobrim dijelom vremena predviđenim za posjete lokalnim pivovarama. Nemam nikakvog problema s tim da mi je pivo tematika nekog putovanja. Ali, sigurno ću pokušati doživiti i druge aspekte nekog mjesta. Nije baš SVE u pivu. 😉

Mislim da je to dovoljno za ovaj put. Našlo bi se još, ali presušio mi je tripel. 😀

Što vi mislite?  Nabacite koji komentar. 🙂

Živjeli!

WLP566 – prvi pokušaj

Posted on

Isprobao sam novi (za mene) saison kvasac: White Labs – Belgian Saison II (WLP566). On bi trebao biti dati voćniji rezultat i brže/stabilnije odraditi pivo od standardnog WLP565. Recept sam bazirao na tome da ispadne malo jači od ciljanog, pa da ga pri kraju kuhanja razrijedim sa dodatnom vodom. Obično mi male ture ispadaju oko 10-12 litara. Ova je ispala oko 14.

Zrnje:
2,5 Kg Pilsner (Gradiška)
1Kg Pale Ale (nisam imao više Pilsnera, pa da potrošim 🙂 )
0,5Kg Munich
0,2Kg Cara35

Hmelj:
20g Engima na 15 minuta, i to je to.

Voda je bila otprilike balansirana između slada i hmelja.

Recept se čini dosta natrpan specijalnim sladom. Prethodni saison fermentiran sa Belgian Saison I sam radio sa sličnim omjerima, a činio mi se da ima dobru bazu, pa sam odlučio ovaj napraviti slično, samo ga fermentirati na adekvatnim (višim) temperaturama.

Tokom kuhanja sam u 40oj minuti dodao oko dvije litre vode, kako bih razrijedio sladovinu. Taj “genijalni” postupak je stvorio brutalni cold-break. Bar zaključujem da bi to morao biti cold break, jer se dogodio zbog dodavanja hladne vode u kuhanje. Ogromni komadi zgrušanih proteina su plutali i mogao sam ih izvaditi onom ogromnom žlicom koja ima mrežicu. Stvarno ne znam da li taj kuhinjski predmet ima neko svoje ime. Preostala sladovina je bila neviđeno bistra. Nastavio sam s kuhanjem dodavanjem hmelja itd.

cold_break.jpg

Početna gustoća bila 1.056, sasvim uredno za saison. Sladovina je ohlađena i ubačen je startani WLP566.

Odlučio sam ga pustiti da ide do 25 stupnjeva i dogrijavati ako bude potrebno. Tako je otprilike deklarirana gornja granica za taj kvasac, pa sam to odlučio poštovati, makar još nisam donio tu novogodišnju odluku. 😀

belgian_saison_2.jpg

Izgled:
Jantarne boje, čak prema bakrenoj i hazy. Gusta i postojana grudasta bijela pjena koja se dugo zadržava i ostavlja lacing. Vidljivo dosta mjehurića CO2 u čaši.

Miris:
Kombinacija voćnih i sladnih mirisa. Dosta keksa i karamele. Voćna kombinacija breskve, možda ananasa, malo agruma. Malo biljnog, mentastog mirisa. Nešto grožđica. Dosta dobro: saisonasto, ali sa solidnim udjelom slada.


Okus:
Srednje tijelo, dosta karbonizirano. Ima dosta sladnih dojmova, i to prema karamelnim, Munich okusima. Zapravo je dosta smooth, a ne uobičajeno osvježavajuć i vedar. Gorčina u finishu je osrednja, pa malo više od toga. Definitivno suhi završetak, unatoč svim sladnim i zapravo slatkastim okusima u sredini. Nešto biljnog hmelja pri kraju. Aftertaste sa laganim voćem, biljnim hmeljom i srednjom gorčinom.


Mišljenje: Malo crvenkastiji i sladniji saison. Slad i karamela pokrivaju saisonaste mirise od kvasca pa ako očekujemo klasični saison, moramo malo tražiti te arome. Neloše zaokruženo i balansirano, možda malo gorčina izbacuje iz balansa. Sigurno bi se moglo ponešto smanjiti specijalne sladove, a povećati količina hmelja za aromu. Moguće da bi se moglo fermentirati i na višoj temperaturi, a malo sniziti OG, tako da više iskoči saison, ali da ne bude prenaporan.

Trenutno sam raspoloženiji za svijetle, vedre, odvježavajuće saisone, pa ovo nije baš što sam htio. Ta solidna količina Municha, karamelnog slada (a možda  Pale Alea) je stvorila dosta sladno pivo. Nije loše, vrlo je ugodno za popiti i ne vidim neke žešće greške.

Sigurno ću ga isprobati još koji put, kvasac stoji ispran u frižideru. 🙂

Živjeli!

Smrznuti saison

Posted on

Već sam pričao priču o pošiljci kvasaca koja se smrznula na putovanju do mene. Belgian ale kvasac je već solidno iskorišten i dati će još od sebe. A sada malo priča o smrznutom Belgian Saison kvascu – WYeast 3724.

Dakle, taj smack-pack kvasca se isto smrznuo do razine krckanja od leda. Pustio sam ga da se otapa i nakon toga sam ga “smackao”. Počeo je pokazivati znakove života nakon podosta vremena (više od 36 sati) i napravio sam starter.

Sladovina u koju sam lansirao taj jadni promrzli saison je napravljena ovako:

3Kg Nova Gradiška Pilsner
0,5Kg Vienna
0,3Kg Cara 35

Voda balansirana u sredini između slada i hmelja, ajmo reći.

35g Hallertau Blanc na 10 minuta. I to je to. Bez kompliciranja, jer je bilo upitno da li će uopće htjeti odraditi posao.

Početna gustoća je bila 1.056. Pitchan je kvasac iz startera i ostavljeno da fermentira. Na moju sreću, fermentacija je uredno počela. ALI, nije baš uredno završila.
Opet nisam bio osmislio grijanje za saison, pa je fermentiralo na zimskoj sobnoj temperaturi, što bi bilo nekih 19-ak stupnjeva. (ovo je razlog za bar jednu točku novogodišnjih odluka 😀 )

Dakle, ovaj napaćena kolonija jednostaničnih čudaka je odlučila vratiti milo-za-drago. Fermentacija nije stala skoro 2 mjeseca. Kada bih se ponadao da je konačno gotovo – BLJUĆ iz vrenjače. Mislim da je to najduže držanje u primaru koje sam radio. Da, definitivno je. Razmišljao sam da li bi možda bilo bolje maknuti pivo sa kvasca, ali ne prepoznajem neke loše posljedice autolize (raspadanja) kvasaca.
Kada je došlo do 1.005, odlučio sam flaširati. Sa malo manje šećera, da ne bi ispalo da se kvasac samo pravio da je gotov.

E pa evo rezultata:

smrznuti_saison

Izgled: duboko zlatne boje i do sada već u potpunosti bistro. Srednja bijela pjena koja dosta brzo nestaje u tanki sloj. Vidljivi mjehurići CO2. Zapravo izgleda dosta dobro, ali bi bogatija grudasta pjena nekako više odgovarala stilu. General poslije bitke kaže: ipak sam mogao malo više šećera za gaziranje.

Miris: Sladni miris, sa nešto malo meda i vanilije. Kompot od breskve, ali ne baš puno. Blaga menta. Malo alkohola, to ne bi trebalo biti ovdje, ali ajde, ne smeta previše. Prepoznatljivi štih Dupontovog kvasca baš i nije došao do izražaja. Ima nekih spicy nota i malo bubblegum-a, ali definitivno nije svo veselje koje ovaj kvasac može proizvesti. Skoro bi prije pretpostavio da je neki “belgian ale” kvasac, a ne saison.

Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta slada i nešto karamele. Prema kraju malo nekog suhog voća, ali opet nije baš prepoznatljivo. Prema kraju se razvija srednja do visoka gorčina koja ostaje u aftertasteu. Ništa dramatično, ali pošteno gorko.

Mišljenje: Nema ničeg jako lošeg u ovom pivu, ali ni jako dobrog. Gorčina je malo izvan balansa. Najgora stvar je što ovo nije prepoznatljivi saison. Fale voćne arome i okusi i svi oni čudnjikavi spicy, kožni, gljivasti okusi koji se inače mogu dobiti. Oh well, bar je odfermentiralo do kraja. Popit će se. 😀

Neki krajnji zaključak: kvasci mogu biti dosta izdržljivi, čak i pri smrzavanju. I drugo, saison jednostavno treba fermentirati na toplom. Pitchati hladno, fermentirati toplo. Ostalo su finte, nijanse i dodatci, ali mislim da ću se ove prakse od sada uredno držati. 🙂

Živjeli!

[Lektira] Farmhouse Ales

Posted on Updated on

farmhouse_ales

Krenula je nova godina, nema više samo cuganja, treba i pročitati nešto. OVDJE bacite pogled na kratki opis knjige o farmhouse ales: biere de garde i saison.
Spoiler: meni je dosta dobra. 🙂

Živjeli!

Novogodišnje odluke

Posted on

gnom_casa

Kao prvo, sretna vam Nova 2017! Sa malim zakašnjenjem.

Kako sam napisao za Pivarium, prošle godine sam uspio napraviti par (bar po mom mišljenju) dobrih piva, i ponešto loših. Iako su mi se standardi što smatram lošim pivom sigurno povisili, sa nekima  od vlastitih uradaka zbilja nisam zadovoljan. Ok, eksperimentiranje sa stilovima i sastojcima mora rezultirati i pokojim sranjem od piva, ali neka osnovna pravila jednostavno treba poštivati. Sve ostalo su dorade i savladavanje vlastitog sustava za homebrew.

Sa tim na umu, u 2017 ću pokušati NE govoriti ove stvari:

  • Ma valjda neće biti previše vruće ovoj IPAi sa Safale05 kvascem na sobnoj temperaturi. Pogotovo iza proljeća.
  • IPA je odfermentirala i smirila se za 5 dana, vrijeme je za dryhop i flaširanje.
  • Ma valjda će ovaj saison ili belgian dati dovoljno estera, pa nije toliko hladno u prosincu.
  • Ova sladovina za pivo koje će biti preko 7-8-9% alkohola je dovoljno ohlađena. Ne treba ohladiti na 17 °C prije pitchanja kvasca.
  • Ovo pivo neće biti jako, ne treba baš tako jako ohladiti prije pitchanja, neće se osjetiti fusel alkoholi.
  • Ne stoji ovaj isprani kvasac baš taaaako dugo u frižideru od zadnje upotrebe, valjda ne treba napraviti starter.
  • Ma dovoljno sam mućkao fermentor za aeraciju prije fermentacije, ovog kvasca ima dovoljno / svjež je kvasac.
  • Ovo pivo je mutno ko kaljuža, ali budem ga dryhoppao svejedno, valjda će se izbistriti.
  • Napravio sam Imperial pivo s ovim kvascem, ma budem ga isprao pa koristio opet.
  • Ne stignem cold-crashati ovo pivo ili se pokušati gnjaviti sa bistrenjem želatinom.
  • Pivo je već 3 dana u boci, pa treba ga probati, sigurno je gazirano. (ovo ću vjerojatno prekršiti jer je ok naučiti kako se pivo razvija)
  • Ovo (srednje) lagano pivo je nakon mjesec i pol dana u boci i dalje užas. Ma budem ga ostavio još malo, možda se skulira. Šteta je baciti.

Sigurno bi se našlo još produkata moje lijenosti i nestrpljivosti koje treba izbaciti, ali ako riješim i ovo, bit će super. 😀

Ono što ĆU pokušati napraviti u 2017 godini:

  • Doraditi i kuhati saison i belgian IPAe, volim ih piti i treba tog imati doma.
  • Konačno složiti recept i proces za obični saison s kojim ću biti 90% zadovoljan.
  • Skuhati bar jedno imperial pivo (vjerojatno stout), vjerojatno sa dodatkom wood chipsa, a možda i još nečeg zanimljivog.
  • Skuhati bar jednu običnu IPAu i black IPAu s kojima ću biti zadovoljan.
  • Skuhati hrpu belgian blonda, jer mi je to dobro po ljeti.
  • Koristiti limunsku travu u bar jednom receptu, makar ispalo sranje.
  • Napraviti 3 solidna piva za Hrvatsko homebrew natjecanje i 2 kega nečega solidnog za točenje
  • Pokušati malo više pisati za blog(ove) 🙂
  • Pročitati još koji knjigu vezanu uz pivo, vjerojatno uz kuhanje piva.
  • Popraviti HERMS. (uvijek neki problemi) 😀

Eto, to je to. Sigurno ću solidan dio prekršiti, i sjetiti se novih stvari. Ali treba imati neku bazu za početi.

A želim Vam svima puno dobrih degustacija, puno dobrih kuhanja, dobro druženje uz pivo i nek vam Brett bude samo u pivima gdje je to namjerno. 🙂

Živjeli!

Evolucija kvasca u jednom koraku?

Posted on

U knjigama o pivarstvu često se može pronaći tekstova kako su sve ove različite sorte dostupnih kvasaca nastale namjernom selekcijom pivara. Kada bi primijetili pivo sa poželjnim karakteristikama, pivari bi kvasac koji je to postigao propagirali u iduća kuhanja i na taj način osigurali preživljavanje kvasca koji daje taj određeni profil okusa. S obzirom da se pivo kuha puno duže nego se uopće zna što je kvasac, očito je da za takvu “evoluciju u malom” nije bilo potrebno imati laboratorijske uvjete.

Imam jedan primjer maltretiranja kvasca koji (prilično sam siguran) može zanimljivo pokazati koliko brzo kvasac može evoluirati i značajno promijeniti neku svoju karakteristiku. Koristio sam kvasac WYeast 1388 Belgian Strong Ale. Naručio sam taj kvasac iz inozemstva, a prijatelj je ponudio da njegov prijatelj to pokupi dok i sam autom ide po svoju narudžbu. To mi je bilo vrlo praktično, pa sam objeručke prihvatio. Nažalost, ispalo je nezgodno što prijatelj od prijatelja nije znao da kvasac treba biti na hladnom, ali ne i smrznut u frizeru. Wyeast-ov smack-pack je doslovno krckao od leda. Pretpostavio sam da je smrzavanje pobilo većinu ako ne i sve stanice kvasca i da neće ništa biti od njega. No Internet je tvrdio drugačije: “smackaj paket kvasca, ako se napuše unutar 24 sata, neće biti problema.”

Ok, zašto ne probati. Smack-pack se napuhao nakon otprilike 36 sati, pa sam napravio starter. Pivo u koje je išao je bio belgian blond, otprilike po OVOM receptu. Prokuhana sladovina nakon hlađenja i pretakanja u fermentor je bila zadovoljavajuće bistra.

Kvasac je uredno krenuo fermentirati, čak je izbio krausen kroz vrenjaču.

Nakon 12 dana, vidljiva fermentacija je stala, ali je pivo bilo iznimno mutno. Dakle, juice od naranče razina mutnoće. Zaključio sam da je kvascu bilo prehladno pa je zapeo. Stavio sam ga na grijanje i ostavio još solidnih 5 dana. Nakon toga, uzeo sam uzorak i vidio da je fermentacija odradila što je trebala, ali pivo je i dalje jako jako mutno. Ok, sada sam stavio na cold-crash. Par stupnjeva iznad nule bi trebalo srušiti taj kvasac konačno na dno. Kroz par dana, dosta kvasca se istaložilo na dno, ali pivo je i dalje jako mutno. 2-3 cm ispod površine vidim da se pivo bistri, ali nikako da ta mutnoća ode dalje prema dnu. Očito taj kvasac nije htio ispasti makar ga molio i kumio. Ok, nećeš surađivati, ideš u boce.

mutna_boca_blond.jpg

Boce su se uredno gazirale, ali mutnoća nikako da se makne. Bilo toplo ili hladno, dakle nije chill-haze, nikako. 2-3 cm ispod površine je bistro pivo, ali dalje od toga ne ide. Čak i mjesec i pol nakon flaširanja, izgleda isto. Stajanje u frižideru ne pomaže. Toliko o tome da “vrijeme izbistri svako pivo”. E pa ovo pivo ne.

mutna_casa_blond

 

Istaloženi kvasac sam isprao i koristio u idućoj šarži. Ovaj put je recept bio malo drugačiji: belgian IPA. Izgledom je sladovina bila slična kao prvi blond. Podosta bistro pri pretakanju u fermentor. Ubačen je isprani kvasac iz prve ture i fermentiralo je u relativno hladnim uvjetima (za belgijance). Bez nekih problema je odrađena fermentacija. Nakon dva tjedna, izgledalo je mutnjikavo, pa sam opet prebacio na cold-crash. Nekako sam imao sumnje, jer sam mislio dry-hoppati, pa bi hrpa tog kvasaca dosta zagušila hmeljne arome (takva bar iskustva imam). Nema druge, cold-crash pa što bude. Ovaj put, nakon par dana, pivo se vidno izbistrilo. Cijelo, a ne samo 3 cm ispod površine. Prebacio sam u sekundar i dry-hoppao, i time vjerojatno dodao malo mutnoće od hmelja. Natočio sam pivo u drugačiju čašu, samo da se može primjetiti koliko je bistrije. Uživo je lakše dobiti dojam.

 

bistra_casa_ipa2.jpg

Možda se malo teško vidi na fotkama, ali pivo je jedva hazy i to hladno.

I moram reći da je odlično. 😀 Za razliku od prvog, okusi su čisti i jasni.

 

bistra_casa_ipa

Prvo donekle ima okus kako i izgleda. Mutno. 🙂

Pokušaj objašnjenja:
Smrzavanjem kvasca dogodila se havarija, smrt i užas u toj smack-pack vrećici. Preživio je samo jedan dio kvasca. Taj kvasac je namnožen u starteru i ubačen u prvo pivo. Tamo se dalje namnožio i odradio fermentaciju. Očito je količina stanica koje imaju slabu flokulaciju bila solidna, i to pivo se ne želi izbistriti. ALI!… One stanice koje su se ipak odlučile istaložiti u prvom cold-crashu su prebačene u drugo pivo. Bez ovih plutajućih gadova koje sad trenutno pijem, i dalje u prvom pivu.

U drugom pivu, količina stanica koje odbijaju flokulirati i izbaciti se iz piva se smanjio, i dobio sam drastično bistrije pivo.
Znam, nije baš znanstveni dokaz, više moje nagađanje. 🙂 Ali definitivno ilustrira kako se karakteristike kvasca mogu promijeniti u samo jednoj “generaciji”. Ako imate bolje objašnjenje ili vlastite primjere, javite.

Btw, ova belgian IPA je fakat mrak. Nekom drugom prilikom više o tome. 🙂

Živjeli!

[Recenzija] Liefmans – Goudenband

Posted on Updated on

liefmans_goudeband

Izgled: Tamno smeđe i hazy. Manja bež pjena koja brzo nestaje u prsten krupnih mjehurića i takva se zadržava.

Miris: Tamno suho voće, slad, karamela. Orašasti mirisi, možda lješnjaci i nešto tosta ili keksa. A iza toga ima malo octa. Drvo i blago podrumasto-pljesnjivo. Prašnjavo ili duhan. Višnja u solidnoj količini. Kasnije daje tračak čokolade ili kakaa.

Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Zapravo koliko je sladno, čudno je da ima relativno suhi finish. Hrpa višnje, sa blagom octenom kiselosti, ali zbilja dosta blagom. Ribizli, crno vino. Lagano alkoholni finish koji ostaje u aftertasteu. Višnja i suho voće u pozadini ostaju solidno u aftertasteu. Isti efekt sa kakaom kao u mirisu, pojavljuje se u pozadini u nekom trenu.

Mišljenje: bogato tamno pivo, ne pretjerano kiselo. Dosta sladnih nota, ali suhog dojma nakon gutljaja što ga čini podosta pitkim. Vrlo ugodno i treba probati. Očekivao sam više octene kiselosti, pa me ovo zapravo ugodno iznenađuje.

Živjeli!

[Recenzija] Timmermans – Oude Gueuze

Posted on

timmermans_oude_gueuze

Izgled: Žuto i poprilično bistro. Bijela pjena se zadržava dosta kratko i kasnije čini samo prsten na rubu čaše.

Miris: Brett-asti funky miris. Voćno, limun, koža. Malo prema medicinskim fenolima, kao vitaminska tableta. Borovnica, grožđe, izabela. Nešto žvakaće gume (one dječje roze u tubi). Kasnije malo svijetlog slada u mirisu.

Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Lagani tračak slada, a onda kreće limunska kiselost do samog kraja. Naranča. Možda dunja. Gorčine skoro pa nema, kiselost ostaje malo u afteru. Kratki aftertaste sa blagim voćem. Voćni, limunasti okusi kroz gutljaj. Brett-asti funk se i ovdje osjeti. Suhi finish, definitivno.

Mišljenje: Uz napomenu da mi je iskustvo još slabo, ovo mi je dobar kiseliš. Osvježavajuće, voćno, kiselo, čistih okusa. 2015 godine, ovo pivo je dobilo nagradu “World’s Best Sour Beer” na World Beer Awards 2015, pa možda nije čudno da mi se sviđa. 😀

Živjeli!

[Brewday] Brett Saison

Posted on Updated on

brett_erupcija
Brett beer porn 😀

Što napraviti kada ti saison dugo stoji u fermentoru, i ne stigneš ga flaširati? Pa ubaciš Brett kvasac i pustiš ga još duže. 😀 Ili sam bar tako ovaj put ja napravio.
Za prošlo Hrvatsko homebrew prvenstvo sam kuhao saison za točenje na eventu. Recept je bio jednostavan, ali sam turu prepolovio, i u pola ubacio French Saison, a u pola Belgian Saison od WYeasta.

Zrnje:
6,5Kg Nova Gradiška pilsner
2 Kg Vienna
1 Kg Cara 35

Hmelj:
15g Polaris 60min
50g Celeia 15 min
70g Celeia 0 min

Voda je bila balansirana između hmelja i slada.

Malo ekstra dodatka je bilo 25g narančine kore sa Ugljana (nešpricane).

Ubačeno na 15 minuta prije kraja kuhanja.

O.G. = 1.048

Kvasci: pola WYeast French Saison, a druga polovica WYeast Belgian Saison.

Kuhano je u 4. mjesecu, tako da su temperature očito bile dovoljno visoke i za Belgian Saison da odfermentira do kraja.

French je završio na 1.002, kegiran je i točen na tulumu homebrew prvenstva.

Belgian nisam stigao flaširati nakon što je došao do 1.004 i stajao je još nepoznat broj tjedana u sekundaru. Već su bile trajale pripreme za suce za homebrew prvenstvo, a usporedno s time su postojali planovi za druženje na kojem će se točiti samo kisela piva i piva divlje fermentacije. Naš pivo-sudski mentor Matt je ponudio isprani Brett kvasac, da ga iskoristim u tu svrhu – Yeast Bay Amalgamation. Zapravo u tome ćušpajzu ima 6 različitih Brettanomyces kvasaca. Zašto ne odmah komplicirati? Taj isprani kvasac sam jednostavno ubacio u sekundar sa belgian saisonom i pustio ga još dugo da se zabavlja. Na površini piva se pojavio sloj kvasca kojeg se ne bi posramio ni HR Giger. Bijeli mjehurići i “žile” na bijelom sloju nečega što pluta po pivu. Mmmmmm. To se inače naziva “pellicle”, a nisam siguran kako bi se prevelo. Kožica, membrana, sloj…

brett_pellicle

Nažalost pojava toga vjerojatno znači da je u fermentoru bilo kisika (makar sam fermentor pokušao ispuhati sa CO2 iz boce), što opet može značiti da će Brett kvasac producirati kiselinu, i to octenu. S obzirom da nisam ljubitelj octa, jako me razveselilo kada finalni produkt nije ispao kisel. Ima lagani limunski štih, ali sasvim umjeren.

brett_saison

Izgled: Erupcija sekundu nakon otvaranja boce. Kvasac je nastavio fermentirati nakon mjeseci u sekundaru. Što točno ima više za jesti, nemam pojma. 🙂  Žuto, mutnjikavo. Nešto kvasca je pobjeglo u erupciji u čašu. Bijela pjena sitnih mjehurića koja ostavlja fini lacing.

Miris: Svijetli slad i tost. Prepoznatljivi Brett funky miris. Voćno, citrusno, vinasto, saison-asto. Nešto fenola koji vuku na vitaminske tablete. Malo kože i gljiva preostalih od belgian saisona. Miris dalmatinske konobe s vinom. Kiselkasti štih. Vrlo vedri miris. Nakon malo vremena u čaši, miris prelazi u nešto što (iz fore) nazivam “goat ass”. To je neka ugodna varijacija na temu mirisa “štale”, kako se to u pivarskom žargonu često govori. (kao što za hmelj Citru znaju reći da daje “cat piss” miris, a zapravo je divan)

Okus: Lagano tijelo, jako karbonizirano. Lagana sladna pozadina ispred koje ima puno voćnih, citrusnih okusa, sa ugodnom dozom kiselosti. Opet se prepoznaje Brett-funk, koji je teško usporediti sa nekim uobičajenim okusom. Lagana do srednja gorčina u finishu, produžava se skroz lagano u aftertaste. U afteru prevladavaju voćni okusi, sa malo herbal dojma, valjda od hmelja. Suhi finish i dobar balans.

Mišljenje: sasvim zadovoljavajuće za prvi eksperiment s Brett kvascem. Jako pitko i sasvim dovoljno kompleksno. Rado otvorim bocu ovog piva. Baš je osvježenje.

I kako sad dalje? Definitivno ću opet napraviti neko Brett pivo. Ona traže puno vremena, ali rezultati mogu biti odlični. To područje kućnog pivarstva zahtjeva još puno čitanja i učenja jer su Brett kvasci dodatno komplicirane živine. Zato se u ovom trenu neću upuštati u dublje priče. Slučajni eksperiment je ispao super, sad treba zauzdati divlju fermentaciju. 🙂

Živjeli!