Homebrewing

[Brewday] Farmhouse IPA 2

Posted on

Kao što rekoh, skuhao sam još turu jako hmeljastog saisona, kojeg zovem Farmhouse IPA. Ovo je dakle Farmhouse IPA 2, sa hmeljevima koje sam dobio kao nagradu na Hrvatskom Homebrew Prvenstvu (od Hopsija).

Recept za nekih 10ak litara je ovakav:

Zrnje:
3Kg Nova Gradiška Pilsner
0,3Kg CaraRed
0,2Kg Biscuit

Hmelj:
15 min 23g Simcoe
15 min 25g Amarillo
Dryhop: 20g Simcoe i oko 25 Amarillo
(dio Simcoa mi se prosuo dok sam otvarao vrećicu, proklet bio Murphy 🙂 )

prosuti_simcoe.jpg

Voda je 50% – 50% pipovača i RO, usmjerena prema hmeljnoj strani.

Kvasac: po N-ti put isprani French Saison od Wyeast. Baš sam izmuzao taj paket kvasca. 🙂

Ukomljavano na oko 67 stupnjeva, ali kao što rekoh, ovom kvascu nije previše bitno.

Zrnje je bilo zbilja dosta loše samljeveno, pa je učinkovitost bila loša i nikakva. 🙂 Dobio sam mizernih 1.040 početne gustoće. Trebalo je biti malo jače pivo, ali s ozbirom da je završilo na ok 1.002-1.001, dobio sam regularno pivo od 5% ABV. Zapravo i ok za usporedbu sa nešto žešćim originalnim receptom.

Fermentirano na dosta visokoj sobnoj temperaturi, bez ikakve kontrole.

farmhouse_IPA_2

Izgled: narančasto i predivno hazy. Baš izgleda primamljivo na svjetlu. Bijela pjena, prvo bogata, a kasnije se spušta u nešto tanji sloj i ostaje prisutna sve do kraja, ostavljajući lacing.

Miris: meni su ove kombinacije super. Osjeti se hmelj i to dosta hmelja u nekom biljnom i piney smjeru. U isto vrijeme radi kombinacija sa produktima kvasca koji daju neku zrelu naranču i dojam vitaminskih šumećih tableta ili PEZ bombona. A kada se probiješ kroz sve to, ima nešto svijetlog slada i kruhastih mirisa.

Okus: laganog tijela, dosta gazirano. Vrlo suhi finish sa solidnom, ali ne pretjeranom gorčinom. Prednjači okus gorke naranče. Ima tu i neke mandarine, malo nekih paprenastih okusa prema kraju. Ima i tu blagu kiselkastu notu koju daje French Saison kvasac. Vrlo je pitko i lagano, ali krcato tim osvježavajućim okusima. U aftertasteu ostaje nešto gorčine i voćni okusi hmelja i kvasca.

Mišljenje: Meni su te saison-IPA kombinacije odlične. Teško mi se odlučiti da li mi je bolja ova lakša varijanta od 5% alkohola ili prvi recept koji je premašivao 7%. Lagana varijanta zbilja ne pokazuje miris alkohola i iznimno je pitka, iako je i jači recept dosta dobro to sakrivao sa svim tim voćnim okusima. Pitanje je možda jedino naziva, da li ovo zvati “farmhouse IPA” ili hoppy saison. Što se tiče gorčine, možda ipak nije IPA. Što se tiče hmeljih aroma, je. Ali ovaj stil je ionako neka specialty kategorija, pa nije pretjerano ni bitno. 🙂 Što sam siguran je: sigurno ću opet kuhati ovakve kombinacije i preporučam “stil” svim homebrewerima koji žele napraviti hardcore pivo, a regularna američka IPA im više nije dovoljna. 😀

Tema za razmišljanje je kako pristupiti slaganju recepta za ovakvo pivo. U svom tom metežu mirisa i okusa, teško je raspoznati koji hmelj igra kakvu ulogu. Pogotovo jer kvasac daje jako veliki doprinos u aromama. Ova Amarillo/Simcoe varijanta više vuče na herbal/piney dok je varijanta sa Mosaic/Chinook hmeljevima imala više štih tropskog voća. U oba slučaja, radi se o jakim i realno skupim hmeljevima, pa to povlači i solidnu cijenu ovakvog piva. Vjerojatno je dobra ideja dodati solidnu količinu specijalnih sladova, jer zbilja malo njihovih šećera ostane da bi podržavalo hmelj. Dok tamni sladovi malo drugačije transformiraju pivo bazirano na saison kvascu, ali o tom jednom drugom prilikom. (imam još i jedan tamni saison kojeg bi se dalo raspraviti 🙂 )

Upravo mi je u sekundaru još jedan sličan recept, kojeg je u potpunosti dizajnirala i izvela Hmeljita. Rađen je sa suhim Mangrove French Saison kvascem, što bi bilo dosta jednostavnije i jeftinije za nabaviti. Prema kušanom polu-proizvodu, mislim da će ovaj biti pošteno zagorčen i hmeljast. I malo tamniji. Kombinira se. Javim kako je ispao. 😉

Na idućem homebrew natjecanju očekujem bar 5 ovakvih piva, pa nek se suci malo znoje procijeniti koji od tih je bolji. 😀

Živjeli!

#danaskuhampivo – nova ideja za hashtag

Posted on Updated on

gnom_hashtag2

Eto nove ideje za hashtag…

#danaskuhampivo – imate home-brewday? postajte koju sliku, pohvalite se receptom, opremom ili dobrim društvom. Simple as that. 🙂

Dodajem ga na listu. 😀
Bar vi homebreweri volite dijeliti informacije, možda inspirirate još koga da se priključi.

Živjeli!

#homebrewnaklupici

Posted on

gnom_hashtag2

Dodao sam novi page o hashtagovima, u izborniku se nalazi pod “O stranici”. Ili kliknite OVDJE. Poanta je da bude dostupno uvijek, pa je page, a ne post.

Bacite pogled, ajmo hashtagati!

Živjeli!

 

5. Hrvatsko homebrew prvenstvo – dojmovi

Posted on Updated on

logo_pivarstvo_info_final_grn

Gotovo je 5. Hrvatsko homebrew prvenstvo. I bilo je odlično. Pripreme su trajale dosta dugo, od treninga za suce, samog suđenja i tehničkih priprema. Prijavljeno je jako puno natjecateljskih piva, njih čak 350. Stiglo ih je nešto manje, 325.

Imao sam priliku suditi sessione u american pale ale i american amber, brown & dark kategorijama. U prijevodu, amerčki (najčešće hmeljasti) aleovi, u svim bojama. Pale aleovi, manji broj ambera i dosta portera i stoutova. Među tamnim pivima sam probao nekoliko zbilja dobrih uradaka, pogotovo par američkih stoutova. Baš fine stvari.
Prošao sam i session tamnih aleova britanskog otočja – irish stout, sweet stout, oatmeal stout i slični. Isto je bilo nekoliko solidnih piva.
Pale aleovi nisu toliko briljirali, i dosta malo ih je na kraju išlo u drugu rundu natjecanja, makar ih je pristigao velik broj. Vjerojatno je to entry stil piva koji ljudi počnu raditi, pa se zna naći svakakvih grešaka.

Na kraju nisam sudio niti jedan mini-BOS (mini Best Of Show), gdje se piva koja su prošla iz prve runde ocjenjuju za medalje. Biranje medalja ide paralelno, isprobavaju se sva piva koja su prošla u toj kategoriji i određuju se prva 4 mjesta – 3 medalje i “honorable mention”. Svejedno, užicao sam po mini-BOS stolovima raznih piva iz raznih kategorija, i moram reći da je bilo zbilja divnih piva. Prvo mjesto u weizenima je bilo odlično. Specialty barrel aged kategorija je isto priča za sebe. Nekoliko divnih BA stoutova odležavanih u bačvama bourbona i čega već. I jedan ludi belgian quad, barrel agean, i sa hrpom nekih začina, koji svejedno čini smislenu i bogatu cjelinu. Odlično.

Zanimljivo je da nije nužno uvijek dodijeliti 3 prve nagrade, ukoliko suci ne misle da su piva dovoljno dobra za to. Poseban slučaj se dogodio ove godine, kada su suci odlučili ne dodijeliti prvo mjesto u kategoriji trapista i jakih belgijskih aleova.

Ovako izgleda raspodjela bodova nakon svih dana suđenja:
graf_bodoviOve godine je party proglašenja pobjednika izgledao malo drugačije. I to moram naglasiti – puno bolje nego do sad. Svaka čast organizatorima, ispravili su neke pogreške od prošlih godina i ovaj tulum od nekoliko stotina ljudi je (po mom osjećaju) tekao glatko i bez ikakvih nervoza. Glavna razlika je bila u rasporedu točenja. Na vanjskom dijelu su postavljeni šatori sa većim brojem točionika, njih 10. Od 13 sati krenulo je točenje, paralelno na svim točionicima. Kako bi koji keg pukao, tako bi se prikopčao idući. Šira istovremena ponuda je rasteretila navalu i moglo se puno smirenije točiti, usput i popričati sa ljudima, i probati neko od drugih piva. U nijednom trenu nisam primjetio neki veći red na točionicima. Dobro izvedeno.
Druga promjena je bila da su za hranu podijeljeni kuponi. Svatko je na ulazu dobio jedan kupon, da se ne bi događalo da ljudi uzimaju previše hrane i onda to bacaju (kao prošle godine). Nadam se da je na ovaj način bilo donekle dovoljno hrane za sve, iako znam da u kasnijim satima neki ljudi koji nisu ranije iskoristilo bon, nisu uspjeli dobiti hranu. Ima još malo mjesta za doradu i poliranje, ali svejedno dosta dobro izvedeno.
Postavljeni su bili i ispirači čaša, koji nažalost nisu bili baš dovoljno korišteni, ali to je već na gostima.
E da, čaše su isto bitan pomak. Svatko je dobio jednu deblju plastičnu čašu sa logom Pivarstvo.info koju je onda koristio cijeli dan. To je isto vjerojatno malo usporilo navalu na točionike. A glavna stvar je da se smanjio suludi broj bačenih plastičnih čaša od prošle godine.

Zao gnom homebrewing je nudio dva piva na tapu: Le Gnome Saison i Coconuts Migrate (pale ale s kokosom). Iako je saison bio dobro prihvaćen, jedno 15 ljudi me pitalo kada će doći coconut. Baš su davili sa tim coconutom 😀
Kada je keg saisona pukao, došao je konačno red na coconut i stvorio se mali red za to pivo. To me naravno ispunilo ponosom, a da li je pivo ispunilo očekivanja, to bolje neka kažu oni koji su ga probali. Mislim da je bilo solidno iako malo laganije nego ono sa zimskog druženja. Ajmo reći da je to namjerno laganije, za ljeto. 😀

Tako je prolazilo popodne: dobro vrijeme, dobra muzika (nekoliko bendova koji su prašili nekakve blues-rock stvari), dobro pivo i dobro druženje. Puno poznatih ljudi, homebrewera, brewera i prijatelja. Koliko sam vidio, bez ikakvih incidenata za toliko ljudi i alkohola.
Nakon solidnog zagrijavanja, u 18 sati je došlo vrijeme za dodjelu nagrada.
Best of show nagrada je otišla ovaj put u Sloveniju, za pivo sa Brett kvascem. Nažalost, nisam ga probao, ali svaka čast dečkima za uspjeh. Osim medalja, ekipa iz Slovenije je pomagala i u suđenju.
Raspodjela medalja po zemljama je ispala OVAKO:
Croatia 21
Slovenia 5 + Best of Show
Romania 2
Bulgaria 2
UK 2
Bosnia i Hercegovina 2
Slovakia 1

5_hhp_medalje

Ja sam uspio ove godine ipak ubrati dvije medalje (na sedam poslanih piva): srebro u kategoriji Belgian Ales za “Simply Blond” belgian blond ale i broncu u kategoriji IPA sa “Farmhouse IPA” specialty IPA (IPA sa saison kvascem). Za sva piva naravno Hmeljita kao co-brewer.
Ostala piva mi nisu baš bajno prošla, tako to ide. Ja imam bolje mišljenje o njima, nego su dobili bodova. 😛
Odmah mogu napomenuti da iduće godine neće biti moguće poslati tako puno piva, nego će se ograničiti na tri po glavi. Na taj način će više ljudi imati priliku sudjelovati, a na svima će biti da prosude koje pivo im se isplati poslati.

Bronca iz IPA kategorije mi je najveći ponos, jer je to dosta jaka kategorija sa puno prijava. Farmhouse IPA je osvojila 42,5 bodova (od 50) što ju prema onom grafu s bodovima stavlja otprilike u prvih 10 najbolje ocijenjenih.
Prilično sam zadovoljan time. 😀
Ako budete dobri čitatelji, možda jednog dana objavim recept. 😉

Toliko o tome, treba sada srediti dojmove, a malo i odraditi detoksikaciju. 😀

Hvala organizatorima na ovako dobro odrađenom poslu, zbilja je bio pivski tulum godine. Znate koji ste. Hvala i sucima, stewardima, homebrewerima, pomagačima i navijačima, zakon ste. Pravi je gušt biti dio ovako pozitivne zajednice.

Hvala i heroju koji je dan prije partyja nadljudskim naporima i specijalnom tehnikom odštopao wc u Magic Beer Roomu. Znaš koji si. 😀 Mislim da ti sve žene koje su bile na partyju duguju zahvalost. 😀

A sada, ajmo kuhati za iduću godinu. Ta jaka piva trebaju odležati.

I sorry, nemam slika sa tuluma jer sam zaključio da je preopasno nositi fotić, a mobitel mi je u banani. 🙂 Pratite Facebook stranicu od prvenstva, sigurno će biti fotki.


Živjeli!

P.S. Tek sada po broju smajlića vidim koliko je ovo sretan post. 😀

Kako preživjeti craft/homebrew party?

Posted on

gnom_casa

Bliži nam se party Hrvatskog homebrew prvenstva, pa sam poželio staviti par jednostavnih savjeta kako preživjeti jedan takav event. Svima je jasno da je to pivski event, na kojem se  (ne bi čovjek vjerovao) pije pivo. Podosta piva.

Savjet #1: Nemojte doći autom.
Ne, zbilja, nemojte. To vam drastično popravlja izglede za preživljavanjem, kažu znanstvenici. 😉 Nećete popiti 2 mala piva i stati na tome, to znate i sami. Vožnja u pijanom stanju nije kul, nego je opasna za vas i druge. Za birtijašku cijenu craft piva možete si platiti Uber  da vas preveze preko pola grada. Pod pretpostavkom da s nekim i dijelite vožnju, vožnja je zbilja sića. Nemojte si radi par kuna priuštiti da vam neki pijani udes pokvari najbolji pivski tulum godine.
Ako nećete Uber, ima i drugih taksija. I javni prijevoz (još je rano kada party završava). I popularni “cipelcug”.

Savjet #2: Ma zapravo sam samo htio reći savjet #1. 🙂 Osim toga, ne zaboravite se rehidrirati (to znači piti dovoljno vode, a ne samo tankati pivo u sebe). Pojedite nešto. Družite se. Teško da vam neće biti dobro.

hidrate_bitch
“Do not be stubborn, HYDRATE BITCH! Drink water.”

Živjeli!

 

 

PIVARIUM.com pušten u divljinu!

Posted on Updated on

twlogo2.png

Extra, extra, read all about it!
Daklem… par kolega (i ja s njima), što blogera, što pivskih znalaca, entuzijasta i inih sektaša je pokrenulo novi web site, PIVARIUM.com.

Tematika je, naravno, pivo. Craft pivo, pivo općenito, homebrewing i što već ide uz to. Tamo ćete moći pročitati pregršt putopisa-pivopisa, recenzija, intervjua, najava… ma bit će zakon.

Naravno, prisutni smo i na Facebooku OVDJE i na Twitteru OVDJE.

Pa da vidimo kako će to ići. 🙂
Ako imate kakvih savjeta, primjedbi i to, javite nam kroz neki od komunikacijskih kanala: FB, Twitter, možete i preko web sitea.

Neka se širi craft revolucija, a ja si idem otvoriti jedan homebrew da proslavim. (u trenutku pisanja, ne doslovno kada je post objavljen 😀 )

I samo jedna zamolba… SHAREajte, LIKEajte i TWEETajte kako niste nikad prije. O tom dijeljenju ovisi koliko daleko će stići pivska vijest i puno nam znači. 🙂

Živjeli!

5. Hrvatsko Homebrew Prvenstvo

Posted on

logo_pivarstvo_info_final_grn.png

Pripreme za peto Hrvatsko Homebrew Prvenstvo su već debelo u tijeku. 22.4.2016 u 00:00 sati otvorene su prijave za natjecanje. Prošle godine je inicijalno otvoreno 250 prijava i trebalo je oko 11 dana da se to popuni. Onda je otvoreno još 50 dodatnih mjesta.

Ove godine je odmah otvoreno 350 prijava za natjecateljska piva, najviše do sad. I tih 350 mjesta je popunjeno u nevjerojatnih 15 sati!

11 zemalja, 127 natjecatelja.

homebrew_map

Trendovi su očiti, homebrew ludilo je zavladalo. Do tuluma za završetak natjecanja koji će se održati 4.6.2016 u Magic Beer Roomu u Remetincu(Zg) ima sve manje vremena. Suci se treniraju, kegovi homebrewa se pripremaju za točenje na partyju. Navodno će biti nekih organizacijskih novosti ove godine, ali o tome kada dođe vrijeme.

Ako su se prijave za natjecatelje ovako brzo popunile, očekujem potpunu ludnicu kada se otvore prijave za završni party. Prošle godine su prijave za upad planule u roku otprilike sat vremena. Kada će se otvoriti prijave, još se ne zna. :dramatična muzika: 😀

Zanimljiva vremena za homebrew scenu. Svaka čast organizatorima i homebrewerima, ovo bi (opet) moglo biti vrhunski provod!

Živjeli!

Dodana stranica o ispiranju kvasca

Posted on

yeast_rinse_5

Pročitajte kako isprati kvasac nakon fermentacije da biste ga koristili u idućim šaržama piva. Dodan je novi link pod “Kućno pivarenje” ili jednostavno kliknite OVDJE.

Živjeli!

Jedna šarža, dva Saisona.

Posted on

Jedna šarža, dva Saisona.
Ovo je priča o isprobavanju dva Saison kvasca, koji su ubačeni u dva fermentora sa istom sladovinom. Recept je bio dosta jednostavan, pa čak i jeftin.
Za nekih 35 litara gotovog piva koristio sam:

Zrnje:
6,5Kg Nova Gradiška Pilsner
2 Kg Vienna slad
0,5 Kg Cara 35 (karamelni slad 34 EBC)

Voda je balansirana tako da ne preteže ni u sladnu ni hmeljnu stranu, ništa posebno. Ukomljavano na 66 stupnjeva.

Hmeljevi:
15g Polaris 60min
50g Celeia 15 min
70g Celeia 0 min

Celeia je slovenski hmelj, koji daje nešto više citrusnih nota, relativno je jeftin za razliku od raznih amera. Ako ne možete naći taj, ima dovoljno prikladnih zamjena.

Početna gustoća je bila 1.048, što na prvu zvuči malo.

Najskuplji dio je bio kvasac, koji je koštao oko 80 kuna komad. Jedna vrećica kvasca (smack-pack) je išla na demižon piva (17ak litara gotovog piva). Ali s obzirom da sam već iskoristio taj isti kvasac (nakon ispiranja) za još jednu takvu šaržu i još jednu malu šaržu TAMNOG Saisona (muahaha, o tom kasnije), ni to zbilja nije strašno.

Kvasci:
WYEAST XL 3711 French Saison
WYEAST XL 3724 Belgian Saison (to bi trebao biti kvasac kojeg koristi pivovara Dupont za svoj Saison).

2015-12-14 13.46.49

Smack-pack vrećice se udare tako da se potrga mala vrećica nutrijenata iznutra. Tada vrećica nabubri(kroz par sati) i spremna je za ubacivanje u sladovinu. French Saison vrećica se napuhala kao da će eksplodirati, dok je Belgian bio malo sramežljiviji.

Fermentirali su na sobnoj temperaturi, oko 20 stupnjeva ili sitno iznad. Zanimljivo je da je Belgian Saison odlučio odustati u jednom trenutku, dok je French pojeo sve šećere bez milosti. Očekivao sam da ni Belgian neće raditi probleme pa sam tek pred flaširanje shvatio da je zapeo na oko 1.025 gustoće. Nakon toga sam ga vratio u demižon na kvasac, malo uzburkao kvasac i stavio demižon pored radijatora.
Srećom, pivo se pri tim svim pretakanjma nije inficiralo i Belgian je završio na gustoći 1.010 pred flaširanje. To bi značilo da pivo ima urednih 5% alkohola.

French Saison je bez milosti požderao baš sve i završio na 1.004, što mu daje oko 5,8% alkohola.

Oba piva su prepoznatljivo Saisoni, to je miris kojeg je vrlo lako prepoznati kada skužiš o čemu se radi. Svaki ima svoj osobni stav i pitanje je ukusa, što je zapravo bolje.

Evo i auto-recenzija:

saisons_small

French Saison (lijevo na slici)

Izgled: Zlatne boje, debela bijela pjena koja ostavlja lacing. Vidi se puno mjehurića CO2. Poprilično bistar, samo mrvicu hazy. U užoj čaši izgleda sasvim bistro.

Miris: prvi dojam citrusa i neki šećerni vau-vau bombon štih (guglajte što je to 🙂 ). Iza toga miris svijetlog slada. Malo papra, malo nečega u smjeru vanilije čak. Voćni mirisi, dinja, marelica. Dosta prevladava taj reski štih naranče i citrusa. Blago kiselkasti dojam. Kada malo odstoji u čaši, postane malo više grainy i osjeti se biljni miris hmelja. Malo alkohola.

Okus: Tijelo je dosta lagano i jače gazirano. Svijetli slad u prednjem planu. Kroz gutljaj se razvija gorčina koja je dosta jaka u finishu i ostaje izražena u aftertasteu. Na kraju gutljaja se oslobađaju prepoznatljivi saison okusi: kompot od breskvi, citrusi, začini. Vrlo suho pivo.

Belgian Saison (desno na slici)
Izgled: Isto kao i French, samo malo više hazy. U širokoj čaši poprima dublje žute, gotovo narančaste tonove.

Miris: Isto prepoznatljivi fenolični štih saisona, ali drugačiji dojam nego French. Zaokruženiji sladni miris, uz blaži dojam citrusa, limete. Bruschetta sa češnjakom i ružmarinom. Ozbiljno, to sam uspio iskopati iz mirisa. 😀 Više slatki miris sa voćnim notama. U ovom su prisutni miris kože (leather) i malo drva. Kompot od breskve i malo banane.

Okus: punije sladno tijelo, solidno gazirano sa suhim finishom. Bogatiji voćni okusi, kompot, marelica, breskva možda i kruška. Isto ima dosta gorčine na kraju i u aftertasteu. Ide u smjeru bijelog vina, ali bez kiselosti. Umjesto toga ima sladni karakter.

Mišljenje za oba:
French saison ima dosta reskiji miris sa par izraženih komponenti, poput citrusa, slada i kvasca koji daje blago spicy dojam. Belgian saison ima kompleksniju kombinaciju voćnih mirisa sa dodacima kože i začina. Pojedinačni mirisi manje iskaču iz cjeline. Francuz daje, zbog tih citrusa, dojam kiselosti i zove na lučenje sline u ustima, što ne zvuči nimalo sexy, pa ćemo reći “mouth watering”. 😀

U okusu je French nešto laganijeg tijela i slabijeg sladnog okusa. Belgian je malo bogatijeg tijela i nudi više voćnih okusa.

Teško bi bilo odlučiti koji je od ova dva saisona bolji. Francuz me osvaja tim reskim mirisom koji me jednostavno zove na gutljaj. Belgijanac pak ima kompleksniji voćni okus sa dosta više segmenata i “čudnih” nota.
Teške odluke, teško je. 😀

No, da malo i analiziramo postupak, s obzirom da je Belgian zapeo u fermentaciji, preselio sam ga uz radijator. Taj Belgian Dupont kvasac je poznat po tome da je malo ćudljiv. Viša temperatura bi trebala značiti i da kvasac producira više spojeva koji utječu na okus. Kod mnogih piva je to problematično, ali Saison kvasci očito baš vole toplinu. Moguće da je zbog malo drugačijih uvjeta Belgian producirao više voćnih okusa.

U idućoj šarži (koja ću uskoro flaširati) sam dodao malo više karamelnog slada, da se popuni tijelo. Iako to teoretski ne odgovara pravilima, mislim da bi mu moglo dobro doći. I oba demižona fermentiraju na istom mjestu uz radijator. Ako sve odradi kako treba, takva usporedba bi bila još malo preciznija.

I još jedan zaključak: iako pivo ima samo nekih 23 IBU (jedinica gorčine), dosta je gorko zato jer nema puno neprevrelih šećera koji bi to balansirali. Ako ga kuhate, nemojte misliti o rangovima Pale Alea ili IPA što se tiče gorčine.

Uglavnom, porazmislite opet o Saisonima, meni je to osobno jedan od zanimljivijih stilova. Ma, to je iduća IPA, samo ljudi još ne kuže. 😀
Ima ih kod nas nekoliko za kupiti i probati, pogotovo preporučam pivovaru De Blaugies. A onda ga probajte i skuhati, neće vam biti žao. Kada ne znam što bih popio, ova dva piva su mi uvijek go-to izbor.

Živjeli!

 

[Brewday] Belgian Golden Strong Ale

Posted on

Da malo napišem i nešto o receptima. Ovaj put se kuhao Belgian Golden Strong Ale. Recept je relativno jednostavan. Konačni rezultat je 10L gotovog piva.

Zrnje i dodaci:
3,5 Kg Nova Gradiška Pilsner
0,1 Kg Cara (Crystal) 35 EBC
0,3 Kg Vienna
0,25 Kg šećer (dodano za vrijeme kuhanja)

Korištena voda je okvirno bila 50% iz reverzne osmoze i 50% iz pipe, uz korištenje malo CaSO4 da profil pretegne u hmeljnu stranu.

Ukomljavano je 60 minuta na 65-66 stupnjeva, nakon čega je temperatura dignuta na 70 za mashout i ispirano sa vodom na 70 stupnjeva.

Hmelj:
15g Celeia – 60 min
30g Celeia – 15 min
30g Celeia – 0 min
Btw, Celeia je neki rođak od Styrian Goldinga, ako niste znali.

Zadnjih 15 minuta ubačeno 250g bijelog šećera da istanji tijelo i pojača alkohol.

Nakon kuhanja napravljen vrlog kuhačom (whirlpool) da se hmelj nakupi u sredini lonca i ostavljeno da se zadnji hmelj još natapa 15 minuta.

Početna gustoća (O.G.) = 1.070
Ubačen WYEAST XL 3787 Trappist High Gravity (smack pack dobro nabubrio, 3 sata ranije smackan da nabubri).

Fermentacija na sobnoj temperaturi (bez frižidera), oko 22 stupnja, pušteno nek divlja kako god mu se sviđa. U pravom belgijskom stilu. 😀

Završna gustoća (F.G.) = 1.010 što mu daje 7.9% ABV.
Gazirano sa 60g šećera na tih 10L. (moglo je definitivno više)

A evo i recenzija što sam dobio…

belgian_golden_strong

Pivo: Belgian Golden Strong Ale (7,9% ABV)

Izgled: duboko zlatne boje, začudo sasvim bistro. Vidi se nešto mjehurića CO2 kako se dižu. Solidan sloj bijele pjene koja ostavlja dosta lacinga.

Miris: kruhasto sa dojmom belgijskog kvasca. Malo kruške i zrele dinje. Osjeti se malo fenola i alkohola. Nije lako biti objektivan prema svom pivu, ali mislim da nema previše tih mirisa. Ima i nekog veselijeg voćnog mirisa hmelja u pozadini, možda malo mandarina ili naranča. Malo mirisa drva. Hmelj zapravo dolazi do izražaja u praznoj čaši nakon svega, uz zanimljiv papreni miris. Fora.

Okus: Srednje tijelo, lagano do srednje gazirano. Moglo bi biti više gazirano. Sladni okusi su dominantni u prednjem planu. Dosta čisti svijetli slad. Kroz gutljaj prelazi u više voćne okuse i neke spicy, pomalo paprene note. Gorčina u finishu je srednja, i ostaje je ponešto u aftertasteu. Nakon gutljaja osjeti se utjecaj alkohola. Relativno suh završetak.

Mišljenje: Dosta pitko i ugodno pivo. Gorčina na kraju i osjetna jačina ga ipak odvajaju daleko od session piva. Hmeljni miris bi mogao i trebao biti izraženiji. Gorčina je po meni ok. Finish bi mogao biti više suh, i definitivno mu fali gaziranosti, što bi pojačalo i formiranje pjene. Generalno mi se čini da se uklapa u stil prema BJCP(2008). Sve u svemu gušt za popiti, daje neki “profinjeni” štih. 🙂

Za iduću varijaciju na temu planiram napraviti isti recept, ali umjesto blage Celeie koristiti Cascade i napraviti nešto u smjeru Belgian IPA. Mislim da bi to moglo biti dosta zanimljivo. Koristiti ću ovaj isti kvasac, kojeg sam isprao. Za ovako malu turu zapravo je kvasac bio najveći izdatak koji košta preko 10 eura za jedan paket dovoljan za ovakvu turu (možda i malo veću). Zrnje i hmelj su dosta povoljni.
Verzija sa Cascadeom će naravno biti malo skuplja. Drž’te fige da ispadne dobro. 😀

Živjeli!