[Putopis] De Prael (Amsterdam)
Pivovara i pivnica De Prael
Pa dobro, budimo pravi turisti. Kad smo već u Amsterdamu, idemo prošetati u Red Light District (Četvrt crvenih svjetiljki). I popiti pivo.
Ovdje se nalazi pivovara-pivnica De Prael. Lako ćete prepoznati njihove pive po logou koji izgleda kao žuto-plava kapljica. Ulaz u pivnicu se nalazi u malo manje vidljivoj ulici, ali vjerujte online kartama, zbilja je tamo. 🙂
Unutrašnjost je jednostavna, stolovi, klupe, vrlo prozračno i sa dosta svjetla po danu. 
Kad kažem prozračno, nemojte me shvatiti doslovno: prostor nije naguran, ali u zraku se može osjetiti miris slada iz pogona pivovare koji se nalazi u pozadini pivnice. Kroz velika stakla možete vidjeti pivare kako nadgledaju proces proizvodnje piva, i velike fermentore u podrumu. Eto, sad znate da ne muljaju nego zbilja rade to pivo. 😀
Jedan dio pivnice čak izgleda kao nečiji dnevni boravak, pa se možete zavaliti u fotelje i uživati u pijuckanju.
Dobro, dosta više o pivnici, ajmo sada malo o pivu. Imaju zbilja solidan broj piva. Prije (prošle godine, 2014) su pivama davali “umjetnička” imena, dok sada pokušavaju prijeći samo na upotrebu pivskog stila. Možda je praktično, ali osobno volim kada se pivu pokuša i opisati osobnost nekim imenom. Nešto kao naziv ispod slike ili fotografije. Osobni gušt, no big deal.
Očito im se neka piva ponavljaju sezonski, a neka su moguće i one-timeri, pa se nemojte začuditi da kroz više posjeta nečeg više nema. Tako ovaj put npr. nije bilo “HIJSM” oatmeal milk stouta. To pivo mi se (2014 god) točeno u De Prael pivnici činilo genijalno, a jednom prilikom kasnije u boci malo manje genijalno.
Hajdmo redom:
De Prael – IPA (Nick & Simon)
Izgled: Zlatno-jantarne boje, mutno pivo. Vidi se malo karbonizacije. Ima bijelu postojanu pjenu.
Miris: Osjete se blage arome citrusa, zapravo podsjeća dosta na mandarinu. Dosta manga u mirisu. Miris kompota od breskve, kakvim me baka hranila kao malog. 😀
Okus: Solidno tijelo, puno, dosta krušnih okusa. Srednje karbonizirano. Na kraju dolaze voćne hmeljne arome i gorčina koja ostaje u aftertasteu. I dalje se osjeti taj kompot od breskve. Malo arome žvakaće gume, ali u dobrom smislu. Upotpunjava taj voćni puni miris. Balansirano i fino, iako na prvu nije jako napadno mirisom. (što osobno volim kod IPA, šta’š 😀 )
De Prael – Milk Stout (Zwarte Riek)
Izgled: Crno i neprozirno. Svijetlo smeđa (ja to zovem “bež”, e sad, valjda je) lagana pjena.
Miris: Roasty & Malty. Što bi reklo miris po prženom sladu, općenito sladno. Jaki miris oraha, lješnjaka…. Arome kave, cappuccino. Vrlo bogat i gust miris. Super.
Okus: Srednje gazirano. Srednje do gusto tijelo. Dosta slatkasto, svilenkaste teksture na jeziku. U okusu prevladava taj roasty okus koji se zadržava do aftertastea. Maaaalo manje bogato u okusu nego bi miris dao naslutiti. Svejedno, dovoljno dojma kave i keksastih okusa. Osjeti se i mrvica dima. Fino pivce.
Kako stojite za sad, jel vam malo već sline cure? Meni malo da, dok gledam ponovo ove slike. 😀 Idemo dalje, nema predaje.
De Prael – Scotch Ale (Doe Maar)
Izgled: Jantarno, prema bakrenom, mutno. Gusta bijela pjena. Ne vidi se previše karbonizacije.
Miris: Hm, malo čudan. Kažu “Scotch Ale”, a meni miris ide u smjeru spicy belgijanera. Miris dinje, malo suhog voća… Nekako dosta funky (ne baš u smislu nekih Brett piva, ali funky). Osjetim i miris dimljenog slada, ali u ovom trenu nisam siguran, jer su otvorili vrata od pivovare. Žestoki toasty miris je preplavio pivnicu, pa se malo borim sa šnjofanjem svoga u čaši. 😀
Miris je dobar… al ne vjerujem da se to uklapa u scotch. Čak ni taj smoky miris.
Okus: Da, definitivno je smoky. Nije zbog mirisa iz pogona. Srednje gusto tijelo, srednje gazirano. Ima dosta hmelja, čak je malo travnato i gorko od njega. Nope, to nisam očekivao od Scotch Ale. Da ne isprobavam sve redom, nego da sam htio samo to, bio bi malo ljut. Ovako nisam. 😀
Možda ima mrvicu buttery (maslac) off-flavora (lošeg okusa). Sorry (oprostite), neke stvari je prirodnije reći na engleskom.
Nisam fan ovog njihovog piva, imao sam druga očekivanja, a ni izvedba mi nije vrh. Možda je slučajno, nije da ga ne bih probao opet ako navratim još koji put. 🙂
Ovo smoky čudo ima 7.7% alkohola.
De Prael – Barleywine (Mary)
Oke, sad smo došli do piva za odrasle. 9.6% alkohola. Što je više alkohola, povećavaju se šanse da pobjegne neki alkoholni off-flavor, pa da vidimo kako to De Prael radi. Iliti “čija mater crnu vunu prede”. 😀
Izgled: Više manje kao i Scotch Ale, ali pjena je nešto slabija i brzo nestaje. Dakle amber(jantarno) – bakrena boja, mutno. Ne vidim baš neke mjehuriće CO2. (nije da ih mora biti, samo nek se zna)
Miris: Mrvicu yeasty, malo miris daje na kvasac. Inače dosta voćno, breskvasto. Čak spicy. Osjeti se suho voće. Moguće čak i korijander. Hmmm…
Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Dosta malty pivo, što je sasvim ok. Kruhasti okusi. E sad mi dolazi nešto što me malo čudi. Opet neki spicy okus, koji vuče na belgijanere. Na kraju se pojavljuje dosta gorčine koja ostaje u aftertasteu.
U aftertasteu ostaje i nešto topline od alkohola, ali u mirisu se ne osjeti i ne daje napadne okuse koje tako jaka piva znaju imati. Što se toga tiče, good job De Prael.
Generalno, pivo mi je dobro, ali nije mi favorit od barleywine-a koje sam probao.
Piva ima još bar 3 u ponudi na točioniku, ali vremena je malo. Treba krenuti dalje.
Iza ugla, uz jedan od kanala, nalazi se i njihov dućan u kojem možete kupiti flaširane De Prael pive, i pive još nekih pivovara.
Osim toga, ima i nekih (čini se) finih stvarčica za jesti. Ako imate sreće, uz kupovinu ćete dobiti i plakat od De Praela. 🙂
Toliko o njima. Ako navratite u Amsterdam, nek vam ovo bude jedno od go-to mjesta.
Živjeli!
[Putopis] Amsterdam i okolica, dio 1.
Amsterdam.
Vjerojatno vam na spomen tog grada prvo na pamet padaju slike kanala, šarenih nakošenih kuća, hrpe bicikala, četvrti crvenih svjetiljki i dima legalnih opijata. I imate pravo, Amsterdam zbilja je sve to. “Ali…” Ako dođete tamo bez neke pripreme i istraživanja, na prvu bi vam se moglo činiti da je poznata pivovara Heineken glavni igrač u tom gradu. Na gomili barova su veliki znakovi Heinekena, Amstela i sličnih korporativnih mega-pivovara. U tramvaju vas automatski glas upozorava da ste na stanici gdje možete u obilazak Heineken “pivovare”. No i prvi odlazak u supermarket najavljuje nešto drugo. Tamo se redovito (i po dosta razumnim cijenama) mogu naći piva poput Duvela, Delirium Tremensa i slično . Već tu postaje blago jasno da Nizozemci znaju za više od bezličnog svijetlog lagera. Ako malo proguglate, otkrit ćete da Amsterdam (i Nizozemska općenito) ima jako bogatu craft beer scenu. Dapače, moj je dojam da je craft beer scena Nizozemske zanimljivija i inspirativnija od npr. Praga, koji inače slovi kao pivski grad (i Češka kao pivska zemlja). Ponuda je tolika u tom gradu da je u kraćem boravku teško obići sva zanimljiva mjesta, a kamoli probati sve što zvuči zanimljivo. Srećom, i cijene su takve da će vas spriječiti ako to pokušate. 😀 Osim što je ponuda generalno široka, i kvaliteta lokalnih pivskih uradaka je zbilja visoka. Najčešće nedoumice sam imao oko toga da li mi je pivo dobro, odlično ili genijalno. Poneka piva, po meni, ne odgovaraju stilu kojim se nazivaju, ali to zbilja nije tako strašno. Svaki odlazak u Amsterdam otkrivao mi je nove okuse, koje do tad nisam isprobao ili koje sam želio i sam stvoriti u homebrew pivu. Već sam bio nekoliko puta u Amsterdamu, ali prioriteti kod posjeta se polako mijenjaju. Sa posjeta muzejima i znamenitostima prema više gurmanskim i beergeekovskim ciljevima. Prema kušaonicama, pivnicama i uličnim placevima sa dobrom ponudom sira i ostalih delicija. Kako najbolje upoznati grad nego kroz ono što stanovnici jedu i piju. 😀 
Stoga, nije bilo druge… bilježnica i kemijska, fotoaparat, aplikacija za snimanje na mobitelu i ostale blagodati tehnologije, boca vode i put birtije, na degustiranje. Sve u svrhu znanosti i istraživanja, dakako. 😀 Prije nego krenem pisati o pivovarama i svakom degustiranom pivu, riječ-dvije o jednoj drugoj zanimljivosti. A čini mi se da je i praktična informacija.
Dućan De Bierkoning – http://goo.gl/ROl5s
Dakle, ovdje uđeš, prođeš pored pulta sa blagajnom iza koje je na zidu hrpa čaša raznih pivovara. I vidiš sobičak do kojeg se penješ drvenim škripavim stepenicama. Pomisliš: “o, super, ovdje ima puno piva”. Onda odeš tamo… …i padneš u blagu depresiju. 😀
IPAe, belgijaneri, saisoni, barleywine, porteri, stoutovi, imperial stoutovi, barrel aged imperial stoutovi, barrel aged imperial stoutovi od kojih su neki odležavani u bačvama od ruma, neki od burbona, neki od čega-sve-ne… kombinacije stilova, specijalna piva, piva koja bi kupio samo radi etikete, jer su ti oči narasle i želiš sve to… 😀 
Vidiš dio gdje stoje boce neke pivovare koju si guglao. I shvatiš da ima VIŠE različitih piva nego si našao na netu. I da nisi dobio na lutriji, niti si baš takav kapacitet da možeš to sve popiti. 😀 Onda kreće odvagivanje. Koliko para imaš, da li se ta pivovara dosad pokazala dovoljno dobra da pljuneš 5 eura za bocu od 0,33. Koliko ti piva stane u kofer. Što ako ti bace kofer na aerodromu i razbiju boce… Bierkoning je za beergeeka iz HR pomalo i raj i pakao. 🙂 Kad ste u Amsterdamu, ovo je definitivno destinacija gdje se možete opskrbiti pivom koje ćete ponijeti doma. Znajte, nije dozvoljeno piti u ili ispred tog dućana. (nije dozvoljeno na nekim mjestima u gradu). Kazna je, kako kaže prodavač, 90 eura. Pa stoga… ako želite piti pivo vani, pripazite da li se smije, i izgledajte “kao turisti”, to navodno pali. 🙂 U idućim postovima očekujte opise pivnica/pivovara/kušaonica, recenzije piva i ostale ukusne teme. Samo da spomenem neke pivovare, da povećam napetost… De Prael, Brouwerij ‘t IJ, De Bekeerde Suster, Troost, Butchers Tears, Jopen, Het Uiltje…. Uf, sjećanja. 🙂 Do čitanja!
Nizozemska…
Nakon još jednog puta u Amsterdam (i okolicu), skupljeno je podosta materijala za blog. Makar mnogi Amsterdam asociraju sa nekim drugim fenomenima, taj grad je ujedno i odlična destinacija za ljubitelja dobrog piva.
Bit će recenzija piva i pivskih mjesta. Čim uspijem sve materijale organizirati i nešto napisati. 😀
Zasad, pogled na “ulov”: sireve, kobasice, senf, čvarke… i 18 boca piva.
Pratite blog Zao Gnom, moglo bi se naći par zanimljivih stvari…
Živjeli!
[Recenzija] Brewdog – Libertine Black Ale
Pivovara: Brewdog
Pivo: Libertine
Izgled: Crna rupa, bez prolaska i tračka svjetla. Gusta svijetlo smeđa pjena koja nestaje, ali ostavlja tanak sloj dok se pije, ostavlja malo tragova po čaši.
Miris: Travnate arome hmelja. Malo bora, nešto citrusa. Osjeti se roasty tamni slad. Voćne arome. Nešto alkohola prikriveno hmeljem.
Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Osjeti se roast i keksaste arome. Na kraju solidna gorčina od hmelja. Gorčina i roast ostaju u aftertasteu.
Mišljenje: Zanimljiv uradak Brewdoga, ali ovaj put mi se čini malo praznjikavo. Znao sam imati bolji dojam za ovo pivo. Malo fali tijela i okusa, gutljaj je malo isprazan dok se ne dočeka gorčina hmelja. Nije loše, ali ovaj put mi nije vrhunac. Treba probati opet. 🙂
[Recenzija] Brooklyn Lager
Pivovara: Brooklyn Brewery
Pivo: Lager
Izgled:
Jantarne boje, poprilično prozirno, iako ima malo “haze”. Bijela gusta i postojana pjena, ostavlja tragove na čaši. Vidi se karbonizacija
Miris: Dominantno sladne arome, ali i solidno jake hmeljne. Miris slada i meda. Biljni, cvjetni mirisi hmelja.
Okus: Slabo do srednje tijelo, solidno karbonizirano. Jaki sladni okusi, okus kruha, med. Određena slatkoća od tih cvjetnih hmeljnih aroma. Na kraju se pojavljuje i gorčina od hmelja, relativno jaka za lagere. Ostaje i u aftertasteu, ali ništa napadno. I dalje medni i krušni aftertaste.
Mišljenje: Ogledni primjerak koji dokazuje da i svijetli lager može biti pun okusa i kompleksnosti.
[Brewday] Belgian Dark Strong Ale
Idemo opet brewati!
Ovaj put potpuni odmak od hmeljastih IPA. Belgian Dark Strong Ale je očito tamni belgijaner, kompleksnih okusa i aroma. Hmelja ovdje ima jako malo, samo da blago izbalansira slad. A sa sladom sam si dao oduška.
Pa tako u ovo pivo ide sve i svašta:
Nova Gradiška Pilsner – baza
Tamni crystal (karamelni) slad – daje slatkoću i nešto boje
Munich i Vienna – daju okus po sladu, s tim da je Vienna nešto slađi, oba imaju aktivne enzime za pretvorbu šećera
Special B – specifični belgijski slad koji daje orašasti okus i okus po suhim šljivama.
Abbaye Malt – prvi put koristim, trebao bi dati sladni okus i arome meda
Ječmene pahuljice – za pojačavanje pjene i popunjavanje tijela, moglo bi dobro doći kod piva sa višim postotkom alkohola
Belgian Candi Sugar – belgijski šećer zagasite bakrene boje, trebao bi dodatno obojati pivo i dati svoje karamelizirane okuse, a ujedno povisiti količinu alkohola. Dodaje se zadnjih 15 minuta kuhanja.
Od hmeljeva, samo Magnum na 60 minuta kuhanja, za gorčinu.
Kao kvasac koristim Fermentis Abbaye kvasac, isto prvi put. Trebao bi dati nešto čišći profil piva nego recimo Fermentis T-58, sa manje estera i fenola. Ujedno je specificiran da izdržava više razine alkohola, pa bi trebao odraditi ovo pivo bez nekih loših nusprodukata.
Ukomljavanje ide malo više, oko 69 stupnjeva.
Korišteno je otprilike pola destilirane (reverzna osmoza) vode i pola zagrebačke pipovače.
Napomena: iako se stil zove Belgian Dark, zapravo spektar dozvoljenih boja (prema BJCP) nije tako taman, definitivno daleko od nekakve crne boje.
[Recenzija] Brewdog – Hardcore IPA
Pivovara: Brewdog
Pivo: Hardcore IPA
Izgled: Zagasito jantarne boje, potpuno bistro. Vidi se dosta karbonizacije. Svijetla, gotovo bijela pjena, zadržava se kroz pijenje.
Miris: Hmeljni high-kick. Borovina, nešto citrusa, malko travnato. Osjeti se slad, karamelne arome. Probija se aroma suhog voća. Vrlo blagi alkohol je tu negdje. Može se pretpostaviti da će ovo bit IPA sa stavom.
Okus: Brutalno. Tijelo je malo lakše, i dosta karbonizirano. Na prvi gutljaj kratko kreću sladni okusi, opet to suho voće. I onda… hmelj dođe, prebije te, ode po palicu, vrati se i prebije te opet. Alkohol se osjeti u aftertasteu, ali je maskiran gorčinom hmelja. Nije tako ni čudno za pivo od 9% alkohola. Ne bih nazvao da je ovo pivo balansirano, ali niti ne kaže za sebe da je. Ovo je iznimno gorka hmeljna bomba.
Mišljenje: Ovo pivo definitivno opravdava svoj naziv. Osobno mi je jedan od Brewdog favorita, jer je ekstremno i pomiče granice. Osim što je jako fino, a i kompleksnije od nekih Brewdoga (kao npr. Punk IPA ili 5am Saint), ovo pivo promiče posebnost i brewanje sa stavom. Preporučam ovo pivo, ali možda nije za one kojima je prosječna IPA “pregorka”.
Živjeli!
[Recenzija] Black Diamond Brewing Co – MOESaic IPA
Pivovara: Black Diamond Brewing Co
Pivo: MOESaic IPA
Izgled:
Žuto-jantarne boje, prilično bistro. Vidi se malo karbonizacije. Bijela gusta pjena, ostavlja “lacing” po čaši dok se pije.
Miris: Hmeljni napad! Iznimne arome naranče, ponešto breskve, malo i bora. Vrlo autentična aroma hmelja, koju nisam dosad susreo u drugim IPAma ili pale aleovima. Odlično.
Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Solidna potpora slada, krušni okusi i karamela. Voćne arome. I dalje se osjete naranča i nešto breskve. Ima gorčine, ali nije jako napadna. Ostaje blago u aftertasteu. Aroma i dalje oduševljava na svaki snif. Lagano i pitko pivo, zbilja session IPA koje se može popiti i veće količine.
Mišljenje: Genijalne arome hmelja u kombinaciji sa dovoljno sladnim tijelom. Nemam zamjerki, ovo je jedna od boljih IPA koje sam probao u zadnje vrijeme. Definitivna preporuka!
IMHO ocjena 5/5.
[Brewday] Još jedna IPA :)
Došlo opet vrijeme da se brewa!
Na redu je opet IPA. Cilj je otprilike dobiti IPAu jantarne-bakrene boje, sa dovoljno tijela i slatkoće od karamelnih sladova koji će podupirati jako hmeljenje.
Korišteni sladovi:
Nova Gradiška Pilsner
Karamelni slad
Special B slad (samo mrvicu)
Zobene pahuljice
Special B slad bi trebao dati mrvicu drugačije sladne arome, dok bi zobene pahuljice trebale popuniti tijelo. Karamelni slad tamnije boje bi trebao dati slatkoću i obojati pivo u jantarnu boju. Što će od toga uspjeti, vidjet ćemo. Ukomljavanje će ići negdje na sredini raspona, oko 67 stupnjeva, da postigne dovoljno nefermentabilnih šećera za puno tijelo, ali da bude i dalje pitko.
Hmeljevi bi isto trebali dati široku paletu aroma:
Citra – očito arome po citrusima, limun i tropsko voće.
Hallertau Blanc – rođak Cascade hmelja, isto daje citrusne arome, ali prema iskustvu malo više u smjeru grejpa. Osim toga daje ananas, mango i slične “tropske” arome. Ovo još nisam koristio, pa je eksperiment. 🙂
Summit – hmelj sa visokim razinama alfa kiselina za gorčinu. Internet kaže da daje isto arome citrusa, ali ja bi to (iz jednog dosadašnjeg korištenja 🙂 ) definirao kao vrlo reska aroma borovine. Definitivno mi se čini dosta drugačiji od Citre i Cascadea.
Za dryhopping ću još vidjeti, vjerojatno će i tamo ići još hmelja.
Sve u svemu, trebala bi biti hmeljna bomba. Drž’te fige. 🙂
Voda je prilagođena u smjeru naglašavanja hmelja.
Rezultat nakon brewanja…
Boja je vjerojatno malo svjetlija nego sam ciljao, ali odgovara stilu. Početna gustoća je oko 1.059, taman.
Živjeli!
[Recenzija] Baladin – Super
Pivovara: Baladin
Pivo: Super
Izgled:
Bakrena boja. Mutno pivo sa komadićima kvasca-taloga koji plutaju. Bijela pjena koja nestane iz čaše tokom pijenja.
Miris:
Odmah se osjeti prepoznatljivi belgijski kvasac. Malty aroma, puno suhog voća, kruške, pečene jabuke, orašastih plodova i marcipana. Čak i nešto arome banane. Vrlo blagi miris alkohola. Prepuno mirisa i kompleksno.
Okus:
Srednje tijelo, solidno gazirano. Dojmom uglavnom sladno pivo, iako se na kraju osjeti određena gorčina od hmelja. Pun okus kruha i slada. Suho voće i kruška. Ostaje blagi gorki aftertaste. Za pivo od 8% alkohola, ne ostavlja gotovo ništa alkoholne topline.
Mišljenje: Kao i ostala probana Baladin piva, prepuno okusa i mirisa. Vrlo kompleksno, ponovnim mirisanjem se otkrivaju nove arome. Gorčina i dosta alkohola ga čine pivom koje ćete sporije pijuckati, iako se na prvu čini kao nešto za ljetno osvježenje. Još jedan win, Baladin svaka čast.
- ← Prethodno
- 1
- …
- 17
- 18
- 19
- …
- 21
- Sljedeće →
Zao Gnom Homebrewing 