[Putopis] Freiburg (& Rheinfelden)

Posted on 12.09.2015

Dok se neki zabavljaju po craft beer tulumima po Hrvatskoj, neki moraju i raditi. A neke posao odvede na poslovni put u Njemačku. Pa, kada sam već bio tamo, bilo bi šteta ne reći par riječi od nekolicini piva koja sam tamo probao.

Odmah na početku, iako se po Njemačkoj rade dobra piva, nemojte očekivati ludu craft priču punu novih okusa, čudnih stilova i otkrivenja. Jer ovo nije takva priča. Spomenuti ću nekoliko piva, redom lagera, pa da vidimo kako se to tamo radi.

Prva stanica u dubini Europe mi je bio Zürich. Imao sam jako malo vremena, bila je nedjelja (većina stvari ne radi), a i cijene su poprilično paprene za naše pojmove. Kada sam vidio da magnetić za frižider košta 7 franaka (ekvivalent oko 50 kuna), ostavio sam se nade da ću u centru Züricha naći jeftino craft pivo. 😀

No, put me vodio dalje prema Njemačkoj, preko Rheinfelden, gdje se nalazi pivovara Feldschlösschen. Pivovara je dio Carlsberg grupe, daklem macro lager…

Koliko vidim, moguće je napraviti i turu po pivovari (koja je dosta velika, ali izgleda više tradicionalno nego kao veliki industrijski pogon). Za turu nije bilo vremena, ali je za isprobati par piva u njihovoj pivnici koja je pored.

Feldschlösschen Hopfenperle

Izgled: Zlatne boje, kristalno bistro. Ima gustu bijelu pjena koja je vrlo postojana i stvara lacing cijelo vrijeme dok ga piješ

Miris: Arome su malo skrivene ispod te pjene, treba otpiti malo da se arome oslobode iz čaše. Prvi dojam je bio “meh, ovo je još jedan bezvezni lager, osjetim samo malo slada. Ali na drugi dojam osjeti se dosta ugodan biljni i travnati miris hmelja. I dalje je tu sladni miris. Možda ponešto zelene jabuke. Zapravo dosta dobro zahmeljeno, što se tiče arome.

Okus: Ono što se naziva “crisp”. Dakle, dosta svježe. Sladni okusi ispred svega. Dosta lagano tijelo, srednje karbonizirano. Solidno zagorčeno u finishu, malo ostaje u aftertasteu. Ništa ekstremno, ali nije ni za očekivati. Malo kukuruzno oko sredine. Čisto solidan okus hmelja. Probao sam to isto pivo i u jednom lokalu u samom mjestu gdje je bio podosta bezličan, ovaj na “izvoru” je dao puno bolji dojam.

Nije pivo koje ću prepričavati idućih pola godine, ali ok. Bolje od mnogih uradaka tog tipa koje se može popiti kod nas, da budemo iskreni.

Feldschlösschen Zwickelbier

Izgled: Žute boje, dosta mutno. Karbonizacija je dosta vidljiva u čaši (visoka i uska čaša). Pjena je zbilja moćna, bijele boje i vrlo postojana. Ostaje cijelim putem. malo zelene jabuke, kasnije malo banane.

Miris: Slad u prvom planu opet. Osjeti se travnati hmelj, čak ide i prema citrusnom u nekom trenu. Što malo začuđuje je neki skriveni spicy miris koji bi više očekivao od nekakvog belgijanera. Tu je i nešto zelene jabuke, ali čak i banane. Nije loša kombinacija.

Okus: Srednje tijelo, čak prema gušćem. Dosta silky na jeziku. Sladno i grainy, Okus malo vuče i na pšenicu (nisam siguran da li je ima u sastojcima).  Blaga gorčina, skoro nema u aftertasteu. Osvježavajuće pivo, zapravo ga ne bi očekivao od ovako veće pivovare. Koliko vidim po internetu, čini se da ga i nije moguće dobiti osim točenog u njihovoj pivovari. Za tip kažu da je Schweizer Spezialbier. Pa, neka im je, vrijedi ga spomenuti. 🙂

Toliko o Švicarskoj. 🙂 Put sada ide dalje u Freiburg, relativno mali grad u Njemačkoj, pun studenata. Detalje o gradu potražite na Wikipediji, a ja ću napisati par riječi o pivu. 😉

Već više puta sam tamo bio, a jedno mjesto je nekako slučajno postalo redovita destinacija za nešto pojesti i popiti pivo. Radi se o restoranu Légére.

Dakle, niti se radi o neki posebnim gurmanskim delicijama, niti je ponuda piva nešto posebna. Ali mjesto je sasvim ugodno, hrana je ukusna, a cijene su dosta prihvatljive. Katkada znaju biti neke posebne “studentske” ponude kada se za male pare možete ubiti par pohanih šnicla, Flammkuchen (slično pizzi) ili nešto takvo.

Ovdje pijem Fürstenberg. Opet velika pivovara, osnovana još 1283. S obzirom da sam ovo pivo probao prije nego sam upoznat sa cijelom craft pričom, bio sam fasciniran u usporedbi sa onime što sam mogao probati u Zagrebu. Danas, nakon što sam isprobao malo više stilova piva, i dalje mi je gušt popiti Fürstenberg Hefeweizen (pšenično). Zanimljiv im je moto koji kaže “Jedno od najboljih piva na svijetu”. Sviđa mi se ta doza rezerviranosti, da ne kažu da su baš NAJbolji. 😀

Upozoravam, malo sam subjektivan (dok sam inače skrooooz profi 😉 )

Fürstenberg Hefeweizen

Izgled: Jantarne boje,  jako mutno. Od te mutnoće boja malo vuće prema smeđoj. Gusta debela bijela pjena, koja ostavlja solidno lacinga. Iskreno, boja bi mogla biti ljepša, malo izgleda tmurno. 😀

Miris: Naravno, osjeti se slad, pšenica. Kvasac je isto prisutan. Čak ima nešto arome hmelja. Miris banane je blago prisutan, ali zapravo bi ga morao tražiti. Primjetio sam nešto sumpora.

Okus: Gusto tijelo, slabo do srednje gazirano. Okus zrnja, slada,  pšenice su glavni. Ima nešto blage kiseline u pozadini. Gorčina je slaba,  ništa od nje u aftertasteu.

Kao što rekoh, nije možda neki vrhunac, čak sam primjetio da ima malo nekih problema u mirisu. Ali, uz ok hranu u Légére i ako ne idem secirati okuse i mirise, s guštom ću ga popiti.

Iduće po redu je Martin’s Bräu.

To je na ovom putu bila jedina manja pivnica/pivovara. Zapravo se ne radi baš o craft pivovari nego više o lokalnoj mini pivovari tradicionalnog tipa. Tu ćete dobiti originalni pivnički ugođaj. Ugodna atmosfera, kobasice, zelje, koljenice i njihovo vlastito pivo. Klasika.

Evo i koja piva nude:

Martin’s Bräu Hefeweizen

Izgled: Pitcher, litra i pol, točeno u male krigle.  Mutno pivo, žuto-smeđe boje. Bijela pjena velikih mjehurića koja brzo nestane. Drugo točenje se bolje držalo sa pjenom, možda je čaša bila slabo isprana od deterdženta. Sram ih bilo. 🙂

Miris: Sladno, pomalo parfemastog mirisa hmelja, kruhasto.  Malo kiselkasto miriši. Blaga banana. Malo čak belgian-like fenoli i sumpor. Malo citrusa kasnije. A malo i miris štale. Ok, ovo je dosta čudnovato.

Okus: Srednje tijelo,  srednje gazirano.  Sladno i kruhasto, što bi bilo i za očekivati. Kiselkasto prema kraju. Blaga gorčina od hmelja na kraju. Gotovo ništa u aftertasteu.

Nije baš dobro balansirano, iskače ta kiselina i dosta čudni off-mirisi.

Martins Bräu Pils

Blijedo žuto,  mutno.  Hrpa bijele pjene,  nema vidljive karbonizacije.

Miris: Blagi sladni miris,  malo biljnog mirisa hmelja,  malo zelene jabuke. Grainy, malo možda kuhanog kukuruza. Ne baš kompleksno.

Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje gazirano. Sladni i kruhasti okusi. Srednja gorčina na kraju uz blagi okus hmelja.  Malo vodeno oko sredine. Nista posebno od off flavora,  ali dosta prazno. Nije jako uzbudljivo.

Martins Bräu Dunkel

Izgled: Tamno smeđe,  mutno pivo. Dosta gusta i postojana pjena koja ostavlja lacing.

Miris: Sladni miris je glavni. Osjeti se blaga karamela. Tu su i orašasti plodovi, lješnjak. Kasnije daje malo voćni štih. Najzanimljiviji miris od svih isprobanih piva u ovoj pivnici.

Okus: Srednje tijelo, slabo do srednje karbonizirano. Sladni okus,  karamela,  orašasti okusi. Uglavnom preslikano iz mirisa. Dodatak koji sam osjetio je dojam kestena.  Blaga gorčina u finishu da balansira,  hmelj uglavnom neprisutan.

Ovo mi se sviđa, ok balans, nema nekih off flavora koji iskaču i dosta kompleksno za tradicionalnu pivovaru. Može.

Osim Dunkela, piva im nisu posebno zanimljiva. Bolji dojam daje sama pivnica, a i hrana koja se poslužuje nije bila loša. Fora su i velike staklene flaše “to-go” koje vam mogu napuniti tako da pivo odnesete kući.

Druga manja pivovara u Freiburgu je Feierling, koju nažalost nisam stigao obići ovaj put.

Sad još par piva koja sam probao, pa neka bude u arhivi…

Ganter Urtrunk

Lager vulgaris,  yeasty. Mutno, boju ne vidim. Fora je jedino krigla, Pivo nije vrijedno spomena. 😀

Ganter Hefeweizen

Izgled: Mutno pivo, narančasto-jantarne boje. Gusta bijela pjena koja traje zauvijek.

Miris: Sladno,  grainy, pšenica. Osjeti se miris kvasca. Ima određeni dimljeni karakter. Nešto malo mirisa banane skrivene u pozadini.

Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Glavni su slad, pšenica i kruhasti okusi. I dalje taj neki dimljeni štih. Vrlo lagana gorčina na kraju. Dosta grubo, nije baš balansirano. Iskreno, Fürstenberg mi je bolji.

Waldhaus Dunkel

Izgled: Tamno smeđe, crvenkasto na rubovima. Gusta i jako postojana bež pjena sa hrpom lacinga.

Miris: Miris na pržene lješnjake i slad. Malo voćnog mirisa, ali najviše tupi sladni mirisi i roast. Malo kestena i badema.

Okus: Srednje tijelo, dosta karbonizirano. Osjeti se ugriz CO2 na jeziku. Slad i orašasti plodovi, otprilike kao i miris. Karamela je isto prisutna. Blaga do srednja gorčina u finishu i afteru. Malo fali tijela, ali nije loše.  

Toliko o lager avanturi iz Freiburga (i malo Švicarske). Sa craft pivima baš ne stoje najbolje, ali uspio sam ipak uhvatiti nekoliko primjeraka lokalnog craft pivarstva. O tome ćete čitati u idućim postovima. Za kraj, evo slike kako sam ovaj put izolirao boce da mi ih ne razbiju prilikom bacanja kofera na aerodromu. 😀

Živjeli!