[Brewday] Dark Smoky Rye IPA
Treba nešto i skuhati.
Već sam se okušao u ovakvom receptu, ali dobivena IPA se nije posebno isticala po ničemu. Niti raž ni aroma dima. Stoga, ponavljam, ali sa više tih sastojaka.
Prvotna ideja je bila napraviti maaalo tamnije crvenu dimljenu i raženu IPAu. Ali, vjerujući online kalkulatoru, stavio sam previše tamnog slada. Pa će biti tamnija, trenutno je smeđa. Popit će se. 🙂
Ukratko sastojci:
Nova Gradiška pilsner kao bazni slad
Ražene pahuljice
Ražene pahuljice pržene dodatno u pećnici (ukupno oko 20% raži u receptu)
Svijetli karamelni slad
Dimljeni slad (oko 7%)
Carafa Special 1 – tamni slad kojem su prije prženja skinute ljuske. Tako bi trebao dati boju i okus, bez gorčine i tanina.
Obični bijeli šećer (saharoza) – da malo istanji tijelo piva, da bude pitkije i suhlje. Dodano 15 minuta prije kraja kuhanja.
Hmeljevi: Chinook i Citra. Više Citre pri kraju kuhanja. U dryhop će isto vjerojatno oba hmelja, a nešto više Citre.
Kvasac: Safale-05
O.G. = 1.060
Živjeli!
[Recenzija] Jopen – Koyt
Malo za subotu jedan gruit. Dakle, pivo kuhano bez hmelja. Umjesto toga, korištena je mješavina bilja, zvana “gruit”. Takvo pivo je bilo popularno, prije nego se na sceni pojavio hmelj kao glavni “začin” u pivu.
Izgled: gusto smeđe mutno pivo. Bež pjena koja se smanjuje u prsten na čaši. Blaga karbonizacija se vidi. Lacing ostaje na čaši.
Miris: Lješnjaci i banana. Marcipan. Fini kolačasti miris. Suho voće, sa mrvicom alkohola. (ne previše) Malo se i kakao probija. Malo maslaca, nema veze. Dosta dobro.
Okus: Srednje do gusto tijelo, slabo gazirano. Svilenkasto na jeziku. Kruhasti i sladni okus. Lješnjaci i suho voće, odgovara mirisu. Dosta niska gorčina, dosta balansirano, ali preteže ipak u sladnu stranu. Ugodno za piti.
Mišljenje: kul pivo. Je da se malo “isfuravaju” sa pričom o starom receptu, ali pivo je zbilja dobro. Nema uopće hmelja u njemu, nego kombinacija drugog bilja. Probajte.
Živjeli!
[Putopis] Het Uiltje (Haarlem)
Ovaj put ćemo se malo izvući iz Amsterdama i krenuti put Haarlema. To je gradić u blizini, do kojeg najjednostavnije možete doći vlakom. Sa glavnog kolodvora u Amsterdamu jako često idu vlakovi, i karta u jednom smjeru košta oko 4 eura. Put je zbilja kratak, i ta željeznica funkcionira odlično. Čim stignete, proučite malo starinski kolodovor u Haarlemu. Grad je vrlo simpatičan, a subotom se održava i street-market, na glavnom trgu. Prošećite, degustirajte kobasice, sireve, kolače i slično. Ima za kupiti zbilja raznih delikatesa, cijene nisu ni tako strašne.
Opaska: sireve i kobasice se više isplati kupovati po tim street marketima, nego u dućanima po Amsterdamu. Možete naći iste stvari, a cijene su mi se činile ponešto niže.
Ništa, opijen ponudom, morao sam kupiti 3 kobasice, jedna od magarećeg mesa, jedna sa lješnjacima i jedna obložena paprom. 3 za 10 (eura) :slin: 🙂
No na ovom blogu se ponajviše bavimo pivom. U Haarlemu su trenutno (koliko znam) dvije vrlo zanimljive pivnice. Jedna je Het Uiltje, a druga je Jopen. Ovaj put malo o Het Uiltje.
Ta pivnica, istoimene pivovare, je otvorena vrlo nedavno. Vrlo lako ćete ju prepoznati po logou na kojem je simpatična nacrtana sovica. Het Uiltje i znači sova na nizozemskom.
http://www.brouwerijhetuiltje.nl/bloguk.html
Cijeli grad je mali i sve se da proći pješke, pa tako prošećite do ove pivnice. Nećete požaliti.
Unutrašnjost je vrlo jednostavna. Nekoliko separea, nekoliko visokih stolova i šank. A iza šanka cijela hrpa točionika. 
Nema se puno što čekati, idemo na piva.
Pale Ale ili Red Session IPA (konobar je bio zbunjen, pa nisam na kraju siguran što sam dobio, oh well 😀 )
Izgled: Bakrene boje, pomalo hazy. Ne vidi se karbonizacija. Tanka bijela pjena koja nestaje. Malo razočaranje količinom, tj. veličinom čaše. Ok, razumijem da to nije pivo za oblokavanje, al ova čašica od (valjda) 2 dcl na stalku je malo premalo za ovakav stil piva. Naživciralo me to u startu, a zašto sam im kasnije oprostio, pogledajte u nastavku… 🙂
Miris: Sladno i medasto. Cvjetni i parfemasti miris hmelja. Miriši dosta slatkasto.
Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Dosta sladno i grainy. Na kraju se pojavljuje dojam tog cvjetnog hmelja, i malo arome dinje. Osjeti se i mrva alkohola.
Mišljenje: Zanimljiva IPA, ne znam koliko je baš session. Nije lagano i baš jako pitko. Prejako i za pale ale. Ovo nije ono po što biste trebali doći u ovu pivnicu. Ali, ako ste znatiiželjni, naravno, probajte…
IPA
Izgled: Zlatne do jantarne boje. Tanka bijela pjena, nema vidljive karbonizacije.
Miris: Biljni, grassy hmelj. Malo sladno. Malo se osjeti neka aroma poput začinskog bilja, za pizzu. Miris slada se probija kad malo odstoji u čaši.
Okus: Odmah na prvu odara jaki hmelj i pokriva sve okuse. Lagano tijelo, slabo karbonizirano. Ima nešto okusa meda i karamele.
Mišljenje: Ok, ako hoćeš jaku gorku IPAu. Sve u svemu malo jednostavno, još nisam sretan s ovom pivovarom.
Schreewuil – Imperial IPA
Izgled: Jantarne boje, bistro pivo. Ima jaku bijelu pjenu koja se dugo zadržava i ostavlja jaki lacing po čaši. Vidi se karbonizacija u čaši.
Miris: Predivni mirisi hmelja. Citrusi, mango, tropsko voće, borasti mirisi. Sve ima šta treba. Kad malo odmori, daje dojam voća, slada i karamele. Di-vno!
Okus: Nešto genijalno. Lagano do srednje tijelo, srednje karbonizirano. Slad, med i karamela na početku, slatkasto. Prema kraju brutalna dominacija hmelja. Ostaje ugodno jaka gorčina u aftertasteu. Alkoholna toplina malo u aftertesteu. Nema neugodnih alkoholnih okusa, sasvim solidno za pivo od 9% alkohola.
Mišljenje: E sad sam već zadovoljan. Definitivna preporuka. Popijte si ovo “lagano” pivce za zagrijavanje. 😀
Ransuil – Imperial Stout
Izgled: Crno, neprozirno. Gusta bež kavasta pjena, ostavlja jaki trag po čaši.
Miris: Opet genijalno. Ugodni roasty miris, bez trunke skurenosti ili ugljena. Tamna čokolada, lješnjaci i kava. Vuče na tiramisu! Malo smokey, čak i vanilija. Jao, jao..
Okus: Gusti i chewy. Osjeti se slad, karamela, kakao, kava, orasi… ma odlično. Na kraju malo gorčine i nešto alkohola u finishu, nema s ovim zezancije. Fino grije. Gusto, jako, fino pivo za pijuckanje. Moj komentar u bilježnici: “Popravio mi se rukopis od ovog.” 😀
Dodatni komentar: Kad nakon ovog pomirišim Imperial IPA, čini se još bolja, cure mi sline. 😀
Mišljenje: Dakle, nemojte se zeznuti pa ovo propustiti. Super.
Mind Your Step – Barrel Aged Imperial Stout
Izgled: Crno i neprozirno. Bež pjena koja ubrzo nestaje. Vidi se malo karbonizacije kod pjene.
Miris: Da opet napišem komentar iz bilježnice: “Ma daj, nemoj me…”
Čokolada, lješnjak, roasty, osjeti se bačva. Miriši kao najbolji kolač u svemiru. Eto, nemam više riječi.
Okus: Na početku gusto, chewy, viskozno. Okusi čokolade, oraha, karamela. Svilenkasti osjet na jeziku. I onda te satre… bačva, whisky, gorčina roasta. Kad ta oluja prođe, ostaje blagi alkohol i roast u aftertasteu.
Mišljenje: Dakle, ovo je pivo od 16,5% alkohola. Ali taj alkohol se ne osjeti na neki loš način. Definitivno pivo za polagano pijuckanje, sad razumijem čemu tako male doze. Ovo mi je ujedno i prvi barrel aged imperial stout koji sam probao. I moram vam reći, to je nešto genijalno. Otvoren mi je zbilja jedan sasvim novi pogled na pivo. Probao sam ih mnoga, ali ovo je nešto sasvim nenormalno i divlje.
Preporuka! Probati, probati, probati. Dao bih mu ocjenu 5/5.
Btw, uzeo sam i jednu bočicu u De Bierkoning, za doma. U Het Uiltje pivovari je bio puno impresivniji dojam. Ne znam točno zašto.
Meneer de Uil – Barrel Aged Imperial Stout
Isto barrel aged, ali u bačvama od drugog whiskyja.
Izgled: Isto kao i Mind Your Step. Crno i neprozirno, bež pjena.
Miris: Skroz druga priča nego prethodni barrel aged imperial stout. (baš dobro zvuči to “barrel aged imperial stout” 😀 ) U mirisi jako prevladava žestica, whisky, bačva. Nema roasta i ostale kolačaste priče. Zvuči opasno. Kad je malo odmorilo u čaši, osjeti se čokolada i malo oraha.
Okus: Chewy, gusto, teško. Brzo kreće u taj neki okus whiskyja. Dosta je agresivan okus. Osjeti se toplina alkohola na kraju i u aftertasteu. Ovo se pije zbilja(!) polako.
Mišljenje: definitivno treba probati, ali meni osobno nije sasvim po ukusu. Možda bi ljubitelji žestice i whiskyja bili sretniji. Malo je harsh sve skupa. Veći sam fan Mind Your Step-a, ali da opet dođem tamo, vjerojatno bih opet probao i ovo.
Toliko o pivima. Naravno, nekoliko dana nakon mog povratka u Zagreb, Het Uiltje je objavio da uskoro lansiraju još cijelu hrpu barrel aged piva. Očito je to njihova fora i tu foru zbilja solidno izvode.
Jao, jao… koji su to okusi bili!
Živjeli!
Saison – malo teorije, brewday i recenzija
Neki dan je konačno došlo vrijeme da se skuha jedan saison. Stil je ime dobio od francuske riječi za sezonu. Originalno je nastao kao pivo koje se kuhalo u hladnijim zimskim mjesecima, i onda dozrijevalo do ljeta. Tada su ga pili radnici na Belgijskim farmama (Wallonia). U povijesnom smislu, saisone je bilo teško svrstati unutar jednog stila, jer su se uvelike razlikovali po karakteristikama. Grupirali su se po generalnoj svrsi da budu osvježavajuće ljetno piće za farmere. Logično, tada su saisoni imali i manje alkohola nego današnji, moderni saisoni: oko 3 – 3,5%.
Danas, saison je i kao stil definiran od strane BJCP. Općenito, to je pale ale, sa postotkom alkohola 5-7%, dosta gaziran, sa voćnim i spicy aromama. Te voćne arome često podsjećaju na citruse, ali ovdje nemojte očekivati sličnost sa američkim IPAma. Spicy arome i okus dolaze uglavnom kao produkt kvasca, iako se mogu koristiti i stvarni začini, koji ne bi trebali jako preuzimati dojam cijelog piva. Kvasac koji se koristi ima visoku atenuaciju (pojede veliki postotak šećera iz sladovine) pa je ovo pivo ima relativno suhi finish. Saison je ujedno i dosta zahmeljen (čak ponekad i dryhoppan), a koriste se uglavnom plemeniti hmeljevi, Styrian ili East Kent Golding. Iako, vidio sam da ljudi eksperimentiraju i sa drugim hmeljevima (američkim i svašta). Koristi se većinom Pilsner slad, uz dodatak Vienna ili Munich sladova za dodavanje sladnog okusa. Mogu se dodavati i druge žitarice.
Evo kako se u Zlom Gnomu kuhao saison protekli vikend:
Jednostavan grain bill:
75% baznog slada iz Nove Gradiške (Pilsner)
10% Munich slada
15% Pšeničnih pahuljica
Za gorčinu Magnum hmelj, za aromu Hallertau Mittelfrüh. Trebalo bi ispasti oko 27 IBU jedinica gorčine.
Voda je prilagođena tako da naglašeniji bude hmelj (nego slad).
Kvasac: White Labs WLP565 – Belgian Saison Yeast I (namnožen u starteru)
Da stvari ne bi bile dosadne, zadnjih 15 minuta kuhanja ubačeno je malo drobljenog korijandera i naribana kora (nešpricanih) naranči. Mirisalo je fino. 🙂
Početna gustoća je ispala oko 1.054. Koliko će to alkohola biti, vidit ćemo, vjerojatno malo iznad 5%.
Dojmove o gotovom pivu napišem… kad bude gotovo. Kroz koji tjedan. 🙂
A sad i jedna recenzija saisona.
Pivovara: Rooie Dop (Nizozemska)
Pivo: Final Countdown Winter Saison
Izgled: Žuto-zlatne boje, dosta svijetlo, mutno sa komadićima kvasca koji lebde u čaši. Gusta bijela pjena koja radi lacing. Karbonizacija se ne vidi.
Miris: Vrlo saison-asto. 🙂 Sladno, kruhasto, osjeti se možda i pšenica. Sijeno i malo zemljasto. Voćni esteri, kompot od kruške. Osjetim blagi miris vanilije. Slatkasti miris. Jako fino.
Okus: Srednje tijelo, dosta gazirano. CO2 se osjeti na jeziku. Puno slada, krušnih okusa, opet taj kompot od kruške. Suho voće. Nešto gorčine na kraju, ostaje blago u aftertasteu. Nakon nekoliko gutljaja, osjeti se malo topline alkohola. Svijetli integralni keksi sa dodirom vanilije.
Mišljenje: Ma zakon su mi ovakvi saisoni. Nekako nisu komplicirani i napadni, a puni su okusa. Vrlo osvježavajuće pivo. Ovo je malo jača varijanta od 6,5% alkohola, ali moglo bi ga se popiti podosta negdje u hladu na vruć ljetni dan.
Super, ako volite saison, ili ga želite upoznati, po meni je ovo dobar primjerak.
Živjeli!
[Putopis] Butcher’s Tears (Amsterdam)
Kako početi o ovoj pivovari… Pa recimo da mi je ovo jedan od Amsterdamskih favorita. Iz više razloga. Zbog piva. Zbog čudnovate lokacije kušaonice. Zbog atmosfere tamo. Zbog piva. 🙂
Dakle, Butcher’s Tears je amsterdamska pivovara čija je kušaonica isto malo udaljenija od centra. Nije to neki sumnjivi kvart. Ali nije niti u centru turističke gužve. Evo vam mapa:
Opet, fino sjesti na tramvaj i put Butcher’sa.
Dakle, kada dolazite tamo, pretpostavimo da pratite isprintanu kartu ili kartu na mobitelu. I onda kada se nadomak cilju dođete do ulice gdje kao turist ne bi nikad skrenuli. Tamo doduše stoji nekakva prikolica sa velikim znakom, koji vam govori da ste otprilike na dobrom mjestu.
Ali ulica gdje biste trebali skrenuti izgleda kao mjesto gdje biste eventualno došli popraviti lim na autu. Na dobrom ste mjestu. Prođite par radiona i u daljini će osvanuti natpis Butcher’s Tears.
Ulaz je jednako obećavajuć. Neprozirna vrata u neko mjesto za koje niste sigurni da li je skladište. Ili chop-shop. 🙂
Uđete unutra, a tamo jedna prostorija obložena bijelim pločicama, stolovi sa klupama koje su spojene na njih. Šank sa par točionika i popisom dostupnih piva markerom napisanih na zidu. Dakle, kušaonica im izgleda otprilike kako im izgleda i web stranica. Golo i sa ponekim čudnim umjetničkim izražajem naškrabanim na bijelim pločicama. Trebate li više da zagolica vašeg unutarnjeg beer-hipst… geeka. 😀
No s obzirom na kvart i okolne zgrade, ovo mjesto je podosta živo. Vrijeme za kratku anegdotu. 😀
Ove godine nisam prvi put u toj kušaonici, pa sam znao u kojem smjeru se nalazi WC. 🙂 U jednom kutu su vrata. Prošle godine sam tamo ušao, i došao u prostor gdje su svjetlile samo plave neonske lampe, postavljene po podu i zidovima. Potpuno nadrealno. Ove godine sam se začudio ugledavši u tom prostoru neku ženu koja sjedi za stolom, sa laptopom i nešto radi kao da me nema. Kao da je najnormalniji ured. Ona me usmjerila u iduću prostoriju. Uđem tamo, a u toj (dosta velikoj) hali sve je pokriveno tepisima, na sredini stoje 3 (ili 4, nisam siguran) pianina i neki lik ih ugađa. 😀 Taj lik me na kraju usmjerio do krajnje destinacije.
Ispada da se tamo znaju odvijati razna događanja, kao koncerti klavirskih kvarteta ili ovako nešto:
Vrijeme je za recenzije piva.
U vrijeme kada sam došao, taman su napravili dvije verzije single-hop IPA. Prije nisu imali puno IPAstih piva, i ovo se moralo probati. Za zagrijavanje. 🙂
La Condition Humaine II
Hmeljeno sa Ahtanum hmeljem
Izgled: Jantarne boje, prozirno i bistro. Bijela pjena koja ostavlja lacing. (lijevo na slici)
Miris: Osjeti se tropsko voće, mango i malo meda. Također se osjeti i malo alkohola, što bi se moglo zamjeriti.
Okus: Srednje tijelo, slabo gazirano i pomalo svilenkasto na jeziku. Dosta kruhastog i grainy okusa. Malo alkoholne topline u aftertasteu, i dosta gorčine u afteru. Slatkasti okus hmelja, u okusu daje više cvjetni dojam nego tropsko voće.
Dodatak koji sam tada dopisao: “U ovom tasting roomu sve ima bolji okus. Izvan centra, zabijeno među automehaničare, sa ugodnim osobljem” 😀 A tek sam krenuo piti.
La Condition Humaine III
Hmeljeno sa Willamette hmeljem.
Izgled: Bojom i dojmom isto kao i II, ali više hazy, mutno. (desno na slici)
Miris: Podosta drugačije od prve IPAe, napadaju travnati hmeljevi. Ponešto voća, breskva i jagoda.
Okus: Isto srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih i toasty okusa, dosta zrnja na početku. Travnati kraj sa gorčinom koje ostaje dosta u aftertasteu. Te grassy arome ostaju i u aftertasteu. Pivo je pomalo grubo, trebalo bi obe te IPAe još ispolirati.
Last Possession (Amber Ale)
Izgled: Duboka jantarna boja. Gusta off-white, iliti prljavo-bijela pjena koja ostavlja lacing po čaši.
Miris: Kompot od marelice, vuče na voćne likere. Malo drvenasto i grainy. Arome kruške, malo po bijelom vinu.
Okus: Tijelo je srednje, srednje karbonizirano. Početno se osjeti slad, nakon čega dolazi marelica. I nešto naranče. U sredini se osjeti dinja. Malo gorčine u finishu. Malo topline od alkohola u aftertasteu.
Mišljenje: Zvuči jednostavno, ali ima vrlo balansirane okuse slada i voća, sa ugodnom gorčinom. Ovo pivo mi se zbilja svidjelo, iako nisam jako puno očekivao od amber alea. Ali ovo nije American Amber Ale, po BJCPu. Preporučio bih ovo pivo, dobro je.
Lipreader (winter warmer)
Izgled: Tamno crvene boje, prilično prozirno. Hrpa guste pjene koja ostavlja puno lacinga na čaši.
Miris: Hmmm, zanimljivo. Višnjevac i kesteni. Možda daje malo dojam po “ljepilu”. Osobno nije me smetalo, ali možda bi neki zamjerili. Miris malina i crnog ribiza.
Okus: Puno tijelo, slabe karbonizacije. Okus kestena i lješnjaka, sa slatkastim početkom pri gutljaju. Nastavlja dojam višnje, čak i kiselkaste višnje na kraju, što malo podiže svježinu. Nešto topline alkohola u aftertasteu. Za winter-warmer, ovo nije skroz nepoželjno.
Mišljenje: meni je ovo opako pivo, kompleksno i zanimljivo. Ne garantiram da veći znalci od mene ovdje ne bi prepoznali neke probleme, ali subjektivno mi se sviđa i preporučam probati.
Green Cap (traditional pale ale)
Izgled: Zlatne do jantarne boje. Gusta pjena koja ostavlja lacing. Skoro pa bistro, malo hazy. Ne vidi se karbonizacija.
Miris: Jaki grassy, biljni hmeljni miris. Nešto gorke naranče.
Okus: Srednje tijelo, slabo karbonizirano. Vrlo kruhasto i grainy, ali bez slatkoće. Okus prelazi u biljni okus hmelja, zemljasti hmelj na kraju sa solidnom gorčinom u afteru.
Mišljenje: Dosta zanimljiv pale ale koji pokazuje najbolje od graina i evropskih hmeljeva, tipa Saaz, Styrian itd. Nije posebno uzbudljivo ili ekstremno, ali zbilja solidno.
Revenant (spiced Christmas ale)
Izgled: Tamno crveno, skoro neprozirno. Pjena bijela i gusta, ali se brzo spušta u tanki bijeli sloj na površini.
Miris: Višnja i vrlo jaki lješnjak. Karamela je prisutna. Alkohol se osjeti i malo kiselkastog mirisa. Miris borovnica ili možda crnog ribiza. Miris suhog voća.
Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Tupo i blago, kruhasto. Kolači s lješnjacima. Nešto topline od alkohola u aftertasteu. Malo suhog voća koje ide uz taj Nutella-sti okus. Vrlo smooth pivo.
Mišljenje: Ovo mi je jedan od favorita od Butcher’s Tears. Pivo punog tijela, okusa i arome. Ono što ubrajam u kategoriju tekućeg kolača. Probajte.
Ex Voto (nuns’ ale, što god to značilo :D)
Izgled: Tamno crveno, malo mutno. Tanka off-white pjena.
Miris: Jako slično kao Lipreader. Malo više lješnjak, dosta manje “ljepilo”. Višnjevac, lješnjaci, nekakvo šumsko voće.
Okus: Puno, gusto tijelo, slabo gazirano. Slično kao Lipreader, ali više karamelno. I dalje okus višnje. Dosta jaka alkoholna toplina na kraju.
Mišljenje: Fino, ali ne razlikuje se toliko od Lipreadera.
Toliko za sad. Butcher’s tears ima naravno još piva, neka “stara” su se nudila i u bocama, po malo paprenijim cijenama, pa ih ovaj put nisam išao ponavljati. Jedna vrlo inspirativna pivovara, koja ne inzistira toliko na jako popularnim stilovima poput IPA (ove godine ih ima više) i nekakvih stout-porter crnjaka, ali svejedno imaju puno toga za ponuditi. Odite tamo, nemojte se obeshrabriti putem, probajte naletiti na kakav čudan koncert i dobro se zabavite.
Živjeli!
[Recenzija] Brunehaut – Amber, gluten free
Brunehaut Ambrée
Izgled: jantarno, prema bakrenom. Mutno. Bijela pjena, al spušta se uskoro u tanki sloj.
Miris: Malty miris, nešto meda. Miris kruške i dinje. Malo kiselkastog mirisa. Krušni mirisi, malo toasty. U nekom belgijskom spicy smjeru. Malo karamele.
Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Osjeti se malo ugriz CO2, al ne previše. Slatkasto. Dosta krušno. Malo vuče na pšenicu. Pri kraju te arome dinje i kruške. Mala gorčina, slad dominira, nema neki dojam hmelja. Malo kiselkasto. U afteru kratko ostaju ti krušni okusi.
Mišljenje: Ok pivo, ne iznimno uzbudljivo. Malo vodeno. Bez glutena, ako vam to igra igru.
[Recenzija] Breugem – Dark IPA
Pivovara: Breugem
Pivo: Dark IPA
Izgled:
Tamno smeđe, prema crnom. Ipak, prozire se i na svjetlu se vidi kroz crvenkasti trag kroz čašu. Gusta bež postojana pjena. Ostavlja lacing. U čaši se vidi puno karbonizacije, mjehurići luduju.
Miris:
Roasty & Toasty miris. Kruhasti miris. Čokoladasto i kavasto. Neki travnati, borasti miris hmelja. Hmelj nije tako jako izražen nego se uklapa u taj sladni miris. Dosta zanimljivo.
Okus: Srednje tijelo, karbonizacija se ne osjeti toliko koliko se vidi u čaši. I dalje taj roasty-toasty okus. Sve iz mirisa je i u okusu. Nema zagorenih okusa. Taj hmelj dosta dobro igra ulogu u ovom pivu, u kombinaciji sa tamnim sladom daje super kombinaciju. Gorčina nije prejaka i ne ostaje jako u aftertasteu. Pivo je dosta pitko.
Mišljenje: Pivo vrlo zanimljive kombinacije mirisa (i okusa) tamnog slada i hmelja. Možda malo previše roasty za Black IPA stil, ali pivo mi je super. Ako naletite, probajte.
Školica za pivske suce
Ovaj vikend su krenule nove zanimljivosti vezane uz domaću homebrew scenu. Kao priprema za natjecanje kućnih pivara koje dolazi u 6. mjesecu, krenula je školica za buduće suce na tom natjecanju. Na koju sam i ja krenuo. 🙂
Pod vodstvom iskusnijih homebrewera (i craftbrewera) krenuli smo učiti o off-flavorima (lošim okusima) koji se mogu pojaviti u pivu. U jednostavno svijetlo pivo su dodavane “loše arome i okusi” iz kupljenog off-flavor kita. To smo njušili i isprobavali i uspoređivali sa čistim pivom, kako bismo naučili prepoznati i nazvati neki loš okus u pivu na suđenju.
Osim toga i općenitih uputa o suđenju, Miro iz Nova Runda nam je održao predavanje o Bitterima i Irish Red pivama.
Nakon toga je uslijedilo i ocjenjivanje 5 piva iz kategorije Bittera. Ispunjavali smo scoresheetove skinute sa BJCP, diskutirali i uspoređivali ocjene.
Zbilja je zanimljivo tako grupno ocjenjivati pivo, a moram priznati da i nije jako jednostavno držati ocjene ajmoreć’ konzistentnima. 🙂
Valjda će to pomoći da i recenzije na blogu budu malo stručnije. 😀
Uglavnom, kako stvari idu, ako se prijavite na homebrewersko natjecanje, možda će vam suditi i Zao Gnom. 😉
Nakon školice se odmah nastavilo i degustiranje homebrew LAGERA (yup, lagera). Bilo je zbilja svega, ljudi su si dali truda. Najbolja stvar mi je bio jedan lager sa američkim hmeljevima, zbilja izvrsno napravljeno.
Živjeli!
[Putopis] Troost (Amsterdam)
Još jedna pivovara-pivnica u Amsterdamu. Smještena je ponešto izvan centra, ali dohvatljiva javnim prijevozom bez prevelikih problema. Daje vrlo moderni dojam, i nudi razna zanimljiva piva. Osobno, nije mi najveći favorit (jer nisam baš jako za taj moderni štih), ali vrijedi ju pohoditi ako imate vremena.
Unutrašnjost je uređena jednostavno i prozračno. Jednostavni stolovi i stolci, a iznad šanka se nalaze inox tankovi. U pivnici nude i hranu, koju nisam probao, ali hamburgeri koje su konobarice nosile okolo su izgledali zbilja primamljivo. (nažalost, izgleda da nemam fotke interijera)
Jedna tehnička zanimljivost oko ove pivnice: plaćanje je moguće ISKLJUČIVO karticama. Da, dobro ste pročitali, nema keša. Nemojte se zeznuti i otići tamo bez da netko ima karticu (sa pinom) tipa Maestro ili tako nešto. Zašto su se točno odlučili na tu kombinaciju ne znam, ali tako je kako je. Prve godine kada sam tamo otišao, nisam to znao, pa sam se malo znojio dok sam čekao da li će im moja kartica odgovarati. 😀 Odgovarala je, phew.
Ajmo na piva!
Saison
Izgled: Pivo jantarne boje, mutno. Ima postojanu bijelu pjenu i ne vidi se karbonizacija u boci. Volim taj mutni izgled craft piva, daje mu dodatnu primamljivost, a morate priznati da dobro izgleda na svjetlu svijeća u pivnici. 🙂
Miris: Odmah se osjete prepoznatljive arome belgijskih kvasaca. Mirisom prevladava slad, sa malo karamele. Miriši na žitarice, odnosno grainy. Ima i voćnih mirisa, prevladava mi kruška.
Okus: Lagano do srednje tijelo, srednje karbonizirano. Podosta malty i grainy. Karbonizacija malo pecka po jeziku. Osjete se okusi suhog voća. Pomalo drvenasti okusi. Blaga gorčina se pojavljuje u finishu i ostaje u aftertasteu. Vrlo pitko i osvježavajuće pivo, kako saison i treba biti.
IPA
Izgled: Izgledom dosta slično saisonu. Jantarne boje i mutno, sa gustom bijelom pjenom koja ostavlja lacing po čaši. Ne vidim karbonizaciju.
Miris: Prvo dolazi slad, miris meda i karamele, voćni esterasti mirisi i blagi cvjetni miris hmelja.
Okus: Srednje gusto tijelo, slabo karbonizirano. Dosta jaki grainy i malty okus. Nešto arome meda i karamele. U finishu se osjeti travnati hmelj, koji brzo nestaje u blagu gorčinu u aftertasteu. Pivo je ok, al kad se radi o IPAma, više volim malo uzbudljivije mirise i okuse.
Imperial IPA
Izgled: Tamnije bakrene boje, isto relativn mutno. Pjena je gusta i bijela, grudasta kao šlag. Ne vidi se karbonizacija u čaši. Izgleda vrlo primamljivo.
Miris: Američki hmeljevi su glavni. Citrusi, grejp, ponešto manga. Ipak, osjeti se i dosta karamele, i nešto suhog voća.
Okus: Srednje do gusto tijelo. Prvo do izražaja dolazi karamela i slad. Suho voće se osjeti u sredini, kojeg preuzima aroma grejpa i gorčina na kraju. Srednje gorko u aftertasteu. Malo previše karamele i preslatko za moj ukus, nije mi balansirano. Pivo nije loše, ali bilo bi bolje da je pitkije.
Weizen
Izgled: Zlatne boje, prema jantarnoj. Bijela pjena koja brzo nestaje, blago mutno. Ne odgovara stilu koji zahtijeva gustu debelu bijelu pjenu na vrhu čaše.
Miris: Osjete se bananasti mirisi, slad i pšenica. Malo vuče na belgijski kvasac po tom spicy mirisu, i mirisu kruške i suhog voća. Čudno za Weizen stil.
Okus: Srednje tijelo, malo karbonizirano. Okus je malty i grainy, sa nešto gorčine na kraju. I dalje više vuče na belgijske pive (Witbier možda) nego na weizen. Nije loše, ali mislim da je krivo nazvano.
Bok
Izgled: Duboka crveno-bakrena boja. Mutno pivo. Ima bijelu pjenu koja je ubrzo nestala u tanki obrub na čaši.
Miris: Super suho voće, karamela i orasi. Dosta slada, naravno. Malo se osjeti alkohol, osobno mi ne smeta. Ima i malo arome dima. Miris je zbilja odličan!
Okus: Gusto tijelo, slabo karbonizirano. Duboki malty okus, okusi orašastih plodova, i suhog voća. Malo drvenasto. Blaga gorčina na kraju. Pivo je iznimno puno okusa i balansirano. Do sad se nisam baš koncentrirao na bokbier (bock) i zbilja sam ugodno iznenađen. Ovo pivo mi je favorit od Troosta, ako ste tamo, e ovo definitivno probajte!
Toliko od Troosta. U idućem postu dolazimo do još jedne pivovare sa vrlo specifičnim karakterom. Čitajte, lajkajte, shareajte, tweetajte.
I naravno, pijte dobro pivo.
Živjeli!
Vaš Zao Gnom
[Putopis] Brouwerij ‘t IJ (Amsterdam)
Nastavljaju se pivske dogodovštine po Amsterdamu. Ovaj put ćemo svratiti u jednu od pivovara-pivnica koje sam među prvima “upoznao” u Amsterdamu. I koja me impresionirala odmah na prvu. Prvo mjesto tog tipa, gdje neupućeni ljubitelj piva dođe i ostane zapanjen ponudom koju ne vidi kod kuće. Tu sam shvatio kako treba izgledati craft pivovara. Jedna pivovara koja nudi tolike različite stilove vlastitog kreativnog i dobrog piva. Takve “prve ljubavi” se uvijek pamte, pa imajte razumijevanja ako budem ponešto subjektivan u ovom tekstu (nije da inače nisam 😀 ).
Dakle: Brouwerij ‘t IJ
Ime je dobila očito po kanalu (koji tehnički možda i nije kanal) po imenu IJ. Nalazi se malo izvan centra, i vrlo je vjerojatno da nećete tamo naletiti samo šetajući između standardnih znamenitosti Amsterdama. Stoga, skok na tramvaj i tamo ste za tren.
Nema šanse da ju nećete uočiti. Naime, nalazi se ispod prave velike vjetrenjače. E pa teško može biti “nizozemskije” od toga. Na zgradi se nalazi veliki logo pivovare, na kojem je prepoznatljivi noj. Po ljeti ima terasu, odnosno ograđeni dio s klupama gdje hrpe ljudi ispivaju pive. Kakve pive? Hajdmo prvo ući unutra…
Unutrašnjost je sasvim jednostavna. Kružni izduženi šank sa hrpama točionika, bijele pločice, pivske boce naslagane po zidovima. Ove godine je preuređena, prije toga je bila otprilike upola manja. Nekoliko konobara užurbano toči pive. Ovo je isto zapravo “kušaonica”. Vjerojatno je to razlog zašto ne radi baš dugo u noć, zatvara se već u 8 navečer! To ne znači da je ritam tamo spor, subotom predvečer je tamo totalna ludnica. Ljudi ko u priči. Žamor, razgovor, buka. Skupljači čaša nose metar, metar i pol visoke stupce čaša sa stolova… Vani hladno i puše vjetar, sve vanjske klupe su pune… obožavam to mjesto. 😀
Ajmo na pive. Opet, ponuda je tolika da nisam imao ni šansu sve isprobati. A pojavile su se i neke nove, pa je trebalo to probati. Evo par recenzija.
Red Rye IPA
Izgled: Tamno bakrene, crvenkaste boje. Izgleda vrlo bistro. Na vrhu je gusta bijela pjena koja se solidno zadržava. Začudila me bistrina, izgleda da su ove godine počeli filtrirati pivo.
Miris: Ah, to je to. Mango do krova. Malo se osjeti miris bora, malo voćnog mirisa – breskvastog. Kažu da je hmeljeno sa Simcoe, Willamette i Citra hmeljevima. Vjerujem im. 😀 Divota.
Okus: Lagano do srednje tijelo, slabo karbonizirano. Dosta kruhastih okusa, osjeti se nešto karamele. Čak i malo suhog voća je tu. Ubrzo okus preuzima hmelj, ti spomenuti voćni-mango okusi. Osjeti se zrnje, raž u pozadini, ali naglasak ovog piva je na hmelju. Jako osvježavajuće pivo. Gorčina je solidna, ali ne ostaje predugo i prejako u aftertasteu. Nemam zamjerki, preporuka za ljubitelje fino zahmeljene IPAe.
IPA
Ili kako ju od milja zovem “sisata IPA”. Pardon my french. 😀
To je radi etikete ovog piva, na kojoj je nacrtana gola istetovirana žena. Ovo pivo mi isto ima određeno sentimentalno značenje. Nije prva IPA koju sam pio, ali prvi put da sam doživio IPAu kako ju treba doživjeti. Svježu, točenu, na licu mjesta gdje se i proizvodi. To je jednostavno TO. I još kad ima tako dobru etiketu, to je “višnja na šlagu na torti”. 🙂 Kada sam ju prvi put probao, bila je mutna, očigledno nefiltrirana…
Izgled: Zlatne boje, poprilično bistro. Definitivno promjena od prije. Hoće li filtriranje utjecati na okus? :zabrinut: Tanka bijela pjena, karbonizacija se ne vidi u čaši.
Miris: Probao sam ju u dva navrata (ove godine), pa ću napisati oba dojma. Prvi put se činila malo više malty, što me jako začudilo. No drugi put je sve bilo kako spada. Ili je bila druga bačva ili se promijenio moj subjektivni dojam. Hrpe reskog mirisa citrusa. Malo cvjetnih mirisa, moguće. Baš kako ga se sjećam.
Okus: Lagano tijelo, srednje karbonizirano. Krušni okusi, malo meda i karamele. Dolazi hmelj… opet, u prvom kušanju je bilo potisnutiji, u drugom je bio super. Citrusi, cvjetni okusi. Ponešto gorčine koja se zadržava u aftertasteu.
Ako dođete ovdje, definitivno i ovo probati. 🙂
Vlo
Ovo pivo im je novo u ponudi, pa sam morao… Nagrađivano pivo koje je dobilo srebrnu medalju na Brussels Beer Challenge
Izgled: Jantarne boje, bistro. Ima tanku, ali postojanu pjenu. Nema vidljive karbonizacije.
Miris: Pretežno malty miris. Dosta se osjeti taj grain, malo lagerasto. Biljni miris hmelja. Čak malo vuče na dim.
Okus: lagano tijelo, srednje karbonizirano. Izrazito malty i grainy. Vrlo specifičan “tupi” malt okus, nije slatko. Hmelj u pozadini daje dojam slatkoće. Okusi keksa, ponešto medne arome. Pivo je pomalo grubo, ali ne u smislu nedorađenosti, nego više u smislu ozbiljnosti, čvrstine okusa. Ima nešto gorčine na kraju i u aftertasteu. Nažalost nisam primjetio korijander, koji je spomenut u službenom opisu.
Sviđa mi se. Ma preporučam i to. 🙂
Paasij
Njihov uskršnji bokbier. Moralo se probati. Što se mora… 😀
Izgled: Zlatne boje, bistro. Tanka bijela pjena na vrhu. Nema karbonizacije u čaši.
Miris: Prvi dojam – kokice! Vrlo zanimljivo. Miris kestena. Arome cvjetnih i parfemastih hmeljeva, ali taj dojam ostaje u pozadini.
Okus: lagano tijelo, blago karbonizirano. Iznimni okus slada i žitarica. Čak me mrvicu podsjeća na grah. Drvenasti dojam, sa malo hmeljnih okusa. Odlični okusi blago tostiranih sladova. Vrlo čvrsta pivuša. Ovo je dobar primjer kako vrlo sladno pivo isto može imati stav. Korijander opet nisam primjetio.
Preporuka radi zanimljivosti.
Bridgeport Barleywine
Pivo kuhano u suradnji sa Marz Brewing pivovarom iz Chicaga. Ime je dobilo po kvartu pivovare Marz. Novo ove godine u ponudi, moralo se probati.
Izgled:Tamno bakrene boje. Ide prema smeđem, sa crvenkastim sjajem na rubu čaše. Tanka bež pjena na vrhu, ne toliko gusta kako se hvale. Ne vidi se karbonizacija.
Miris: Miris suhog voća i biljnog hmelja, vrlo čist miris. Nema alkohola koji bi smetao u aromi. Borovina se jako osjeti, utjecaj američkih hmeljeva, odlično. Aroma karamele. Vrlo je ugodan okus, puno komponenti, ali ništa napadno ili da ispada iz slike. Malo ananasa, malo lješnjaka… čak mi se čini i grožđe. Vrlo bogato. Obećava.
Okus: Gusto tijelo, srednje karbonizirano. Drvenasti malty okus. Dojam tamnog suhog voća. Ima nešto karamele, ali ne daje slatki dojam. Vrlo, vrlo pun i balansiran okus. Na kraju dolazi gorčina od hmelja. Malo okusa akohola se osjeti na kraju, ipak da podsjeti da je tu, ne smeta. Dobio sam dojam okusa nekog namaza tipa Nutella, ali bez svog šećera. Hmelj se drži u pozadini kao potpora.
100% preporuka, odlično pivo.
To je nažalost to od recenzija. Ostala je cijela hrpa piva, no morat će pričekati neku iduću priliku. Nekoliko kojih se sjećam da su bila dobra: Black IPA, Columbus, Natte, Zatte, Flink, Struis… ma joj ima ih. Sad mi dođe nostalgija što nisam sve stigao ponovo probati i opisati. 😀
Grrr, drugi put. 😀
Toliko o Brouwerij ‘t IJ. Ova pivnica (i pivovara) je velika osobna preporuka u Amsterdamu. Inače, njihovih piva ima i u dućanima, čak ih se može ponekad naći i u drugim zemljama (našao u Pragu npr. 🙂 ) Nemojte propustiti!
Lajkajte, shareajte, tweetajte… i najbitnije – pijte dobro pivo.
Živjeli!
Vaš Zao Gnom.
- ← Prethodno
- 1
- …
- 16
- 17
- 18
- …
- 21
- Sljedeće →
Zao Gnom Homebrewing 