Kuhanja
[Brewday] Russian Imperial Stout – Whisky chips
Pao je prvi snijeg, sasvim je ok da krenemo malo razmišljati o jakim stilovima. A koga bolje spomenuti nego russian imperial stout, cara jakih stilova.
Pivo je skuhano 27.12.2015 pod kodnim imenom “Black Imp 2”. Do sada je odsjedilo dobrih 11 mjeseci. I ima razloga da odsjedi još neko vrijeme dok ne postigne svoj puni potencijal.
Iako se često zna čuti da ne treba previše komplicirati sa sladovima, ovo pivo se ponajviše radi o sladu, pa se zbilja nisam ustručavao. Zrnje za finalnih oko 20-22 litre je išlo ovako…
Zrnje:
10Kg Nova Gradiška Pilsner
1Kg Munich
1Kg Melano malt
0,5Kg Chocolate
0,4Kg Roasted Barley
0,5Kg Amber
0,4Kg Crystal 120 EBC
0,3Kg Cara 35 EBC
Hmelj:
45g Polaris na 60 minuta.
Kvasac:
Safale S04
Voda je podešena prema sladnoj strani.
Početna gustoća OG: 1.096
Završna gustoća FG: 1.026, što mu daje oko 9,3% ABV (alkohola).
Nakon dva tjedna u primaru, prebačeno sa kvasca u dva odvojena sekundara. U svaki od njih dodano 40g drvenog chipsa. U prvi je išao chips od sherry, a u drugi od whisky bačve.
Nakon još dva tjedna na chipsu, flaširano sa otprilike 6g šećera na litru piva. I ostavljeno duuugo dugo. 🙂
Izgled: Crno i neprozirno, velika i postojana smeđa pjena koja se gruda u oblik pogače (prva slika).
Miris: Mliječna čokolada, vanilija, drvo, slad, keksi, kava, lješnjak. Nema previše alkohola. Mirisi su se dosta zaokružili, ali i dalje se malko osjeti drvo izdvojeno iz cjeline. Više mu to ne zamjeram, prije je jače stršalo, sad je dosta dobro.
Okus: Srednje-puno tijelo, dosta karbonizirano, osjeti se CO2 na jeziku. To mu je mana, ali ako se ostavi malo u čaši, onda postaje glađe. Od okusa ima dosta kave i roasta, lagano fruity. Definitivno se osjeti vanilija i drvo. Prema kraju malo višnje, što može biti produkt duljeg odležavanja i oksidacije, ali zasad nije problematično. Gorčina u finishu dobro balansira sladne okuse i ostaje neko vrijeme u aftertasteu, uz roasty kavasti dojam. U afteru ima i nešto drva. Nije baš slatko, ma koliko bilo bogato sladom. Nema baš onog “ljepljivog” dojma na ustima kao što zna biti kod tako jakih piva.
Mišljenje: Najveća zamjerka mu je pregaziranost. Osim toga, mogao bi imati više tijela i viskoznosti za bogatiji dojam. Whisky bačva se počinje bolje uklapati u cjelinu, vjerojatno će se s vremenom ta priča još zaokružiti. Pri ranijim kušanjima ovog piva, okusi su bili dosta razbacani i oštri, pogotovo drveni dojam. Za zaključiti je da vrsta chipsa utječe na finalni dojam piva, dapače ima jako veliku ulogu.
Zašto se točno ovaj RIS pregazirao, nisam siguran. Moguće da je šećer za gaziranje malo probudio kvasac, pa se on zaletio i odfermentirao i malo preostalih šećera iz sladovine. A moguće je da sam ga jednostavno čuvao u pretoplim uvjetima, pa je kroz više mjeseci ipak skinuo još nešto gustoće.
U smislu natjecanja, vrlo vjerojatno bi na tome gubio bodove, ali svejedno ga smatram dobrim pivom. Što mogu, gušt ga je piti. 😀
U nekom drugom postu ću staviti i recenziju o sherry chips varijanti, pa da se mogu malo raditi usporedbe. Ta dva piva su dosta različita, iako se razlikuju (više manje) samo u tim chipsima.
Ovo je desertno pivo, nije za popiti 5 komada. Pogotovo jer bi završili pod stolom. 🙂 Siguran sam da bi se dobro slagalo sa nekim tamnim i jakim čoko-kavastim desertima.
Za zavaljat se pred kamin i polagano srkat.
A za one koji nemaju kamin, preporučam puštanje ove pjesme:
Ali tu se već radi o ekstra-subjektivnom mišljenju. 🙂
Idem sad dovršiti ovu čašu. O, nema više.
Živjeli!
Testiranje Mangrove Jack’s kvasaca
Dosta često volim sa kućnim pivarenjem skrenuti u belgijske stilove. Pogotovo saisone. Do sada sam isprobao WYeast tekuće kvasce, koji su se pokazali dobri. French i Belgian saison svaki ima svoje posebnosti, finte i šeme, ali oba su napravila neka dosta dobra piva. Njihov problem je naravno cijena od preko 10€ i činjenica da su malo teže dobavljivi. To se mora naručivati, čekati, paziti da se ne šalju poštom ljeti pa se skuhaju putem itd.
Za svijetle belgijske stilove je situacija malo drugačija. Bio sam jako zadovoljan sa WYeast 1388, dok mi je je tripel sa White Labs WLP530 ispao dosta jednostavan i nezanimljiv.
Relativno nedavno su se u Hrvatskoj u ponudi pojavili suhi kvasci firme Mangrove Jack’s, i to dosta široka lepeza. Ima tu kvasaca “čistog profila” u stilu Fermentis S05, kvasaca za weizene, svašta. Pa tako i suhi French Saison M29 i Belgian Ale M41. Zapravo im cijena i nije posebno niska, 34-36 kuna, ali ih se lakše može nabaviti.
French Saison i Belgian Ale sam iskoristio u dvije (koliko je moguće) iste šarže i fermentirao u istim uvjetima. Skuhana su sa jednim danom razlike, bez dramatičnih promjena u temperaturi.
Zrnje za recept od malo više od 10 litara:
3,5Kg Nova Gradiška Pilsner
0,2Kg CaraRed (40-60 EBC)
Hmelj:
30g Hallertau Blanc – 10 min
20g Hallertau Blanc – 0 min
Gradiška slad je bilo manje nego idealno samljeven pa je iskoristivost bila poprilično loša, količine uzmite u obzir samo radi omjera.
Voda ne preteže ni u hmeljnu ni sladnu stranu.
Ukomljavano isto na sredini, oko 67 stupnjeva.
Početna gustoća je za oba piva bila oko 1.052.
Iako se za belgijske stilove često priča da trebaju fermentirati na višim temperaturama kako bi ti kvasci postigli puni potencijal sa svojim okusima, po iskustvu mi se čini da je bolje držati se donje granice preporučene temperature, jer i njima lako pobjegnu off flavori koje ne želite. Tipa fusel alcohol, razrjeđivač i pretjerani esteri. Piva su oba fermentirana na sobnoj temperaturi, 20ak stupnjeva, bez kontrole. Sa toplinom koju generira fermentacija vjerojatno su postigli koji stupanj više. Oba piva su bila u primarnom fermentoru dva tjedna, nakon čega su flaširana.
Evo rezultata…
French Saison M29
Završna gustoća je ispala 1.004. Malo sam zeznuo mjerenje pa sam izvodio neke akrobacije s refraktometrom da dobijem gustoću, ali definitivno je kvasac odradio stvar u očekivanoj maniri. Početna gustoća nije bila previsoka, ali sasušio je pivo kako treba.
Izgled: Duboko zlatne boje, skoro sasvim bistro. Bijela pjena, gusta i postojana. Vidljivi mjehurići u čaši.
Miris: svijetli slad, sa nešto fenola prikladnih za saison. Čak malo alkohola. Na prvu je došao neki citrusni voćni miris, ali jako brzo je nestao. Mrvica banane i malo boje. Nešto pečene jabuke, kruškasti voćni mirisi. U generalnom belgijskom smjeru, ali ne baš prepoznatljivo kao saison. Dojam cimeta i korijandera, iako ni jednog od njih nisam dodavao.
Okus: lagano tijelo, srednje karbonizirano. Blagi okus svijetlog slada. Malo kiselkastog limunastog voćnog dojma. Gorčina lagana do srednja. Iznimno pitko, ali ujedno prejednostavno i vodeno.
Mišljenje: Prejednostavno i malo vodenasto. Na prvu ne daje voćni esterni i fenolni dojam koji bi se očekivao od saisona. U aromi se može tražiti te komponente potrebne za saison, ali nikako nisu dovoljno izražene. Okus je prilično slabašan. Ovo pivo je ok za utažiti žeđ, ali ništa više. Ipak mu je bilo prehladno.
Belgian Ale M41
Neočekivano, ovaj kvasac je pojeo još više šećera nego French Saison. Završna gustoća je ispala 1.001.
Izgled: Isto kao i saison, duboko zlatno, malo hazy, ali izgleda dobro. Ogromna bijela i gusta pjena.
Miris: Kruhasto, voćno. Grožđice, malo banane, smokve. Slatkasto sa malo keksa i meda. Malo parfemasto. Dosta zaokruženo i blago. Ne osjetim off-mirise.
Okus: Lagano do srednje tijelo, lagano karbonizirano. I u okusu je dosta blago i zaokruženo, ali daje dosta puniji dojam od saisona, makar je završna gustoća ispala još niža. Lagana do srednja gorčina u finishu balansira te sladne i kruhaste note. Glavnu riječ imaju voćni okusi, kompot od kruške, jabuke, i malo citrusa od hmelja pri kraju. Nešto suhog voća. Finish je dosta suh i u aftertasteu ostaje malo voćnog dojma i blaga gorčina.
Mišljenje: Lagano i blago, ali dovoljno zanimljivo. Čisto ok balansirano. Moglo bi se možda isto fermentirati na malo višoj temperaturi, ali nije nužno za solidan rezultat. Vrlo je prikladno za session pivo.
Zaključak:
Oba kvasca su uredno odradila fermentaciju. Nije bilo nikakvih zapelih fermentacija i problema. Doduše, ni sladovina nije bila ekstra gusta. Oba kvasca su se jako fino istaložila i dala solidno bistra piva. Saison je čak i malo čudnovato bistar. 🙂
Ali očito se zimske temperature baš ne slažu sa French Saison M29. Rezultat nije ni približno dobar kao što je postigao WYeast French Saison 3711 (u sličnim uvjetima). Vrlo je vjerojatno da je problem u temperaturi, jer je njegov deklarirani rang vrlo visokih 26-32 stupnja. Treba ponoviti isti recept, ali ljeti (s obzirom da nemam grijanje fermentora) – možda bi rezultati bio puno bolji.
Belgian Ale M41 ima deklarirani rang temperatura 18-28, što bi značilo da je fermentirao unutar svog željenog područja. Možda bi ga se moglo fermentirati na malo više od sobnih 20 stupnjeva za kompleksniji rezultat, ali ne bih ga tjerao do ovih 28. Sa malo višom početnom gustoćom i eventualno malo kompliciranja sa specijalnim sladovima i hmeljevima – ovo bi mogla biti dosta dobro pivo. Ova varijanta sa Belgian Ale M41 mi je sasvim zadovoljavajuća i dosta podsjeća na svog starijeg brata. Ovaj kvasac preporučam i za malo hladnije uvjete.
Živjeli!
[Brewday] Wood-chips-aged Wee Heavy
(wood chips)
Ovaj put jedan tamni recept. Pivo je skuhano prije godinu i 4 mjeseca. Radi se o Strong Scotch Ale, poznatiji kao “Wee Heavy”. Ovo pivo treba skuhati, ako ništa drugo, zato jer je zbilja zabavno govoriti “wee heavy”. 😀 Probajte.
Škotska (stilski) piva su generalno orijentirana prema sladnim okusima. Ukratko. Postoje različite varijante koje se ponešto razlikuju po jačini i boji. Wee Heavy je teškaš među njima. Priča ide da su Škoti koristili manje hmelja (mislim zbog toga što tamo ne raste, a uvoz je skup), no povijesno ispada da ta priča baš i ne drži previše vodu. Koristili su hmelj u istoj količini kao i Englezi. Svejedno, prema BJCPu, Wee Heavy je jako i sladno pivo, bez osjetnih hmeljnih aroma. Koristi se kvasac koji daje čisti profil, bez voćnih estera. Fermentira se na niskoj temperaturi, tako da se dobije što čišći sladni profil. To pivo bi trebalo biti bogato, kolačasto i kompleksno.
Evo recepta za finalnih 32 litre. Pola recepta je odležavano sa drvenim chipsom od sherry bačve, a pola je flaširano bez tog odležavanja.
Zrnje:
11 Kg Nova Gradiška
1 Kg Vienna
1 Kg Melano
0.5 Kg Crystal 150EBC
0.5 Kg Carafa 1
Hmelj: 50g Chinook – 60 min.
Totalno neprimjereno koristiti aromatične američke hmeljeve za ovo pivo, ali s obzirom da je dodan na 60 minuta, nije pridonio ništa u aromi. Sada kada razmišljam, nemam pojma zašto sam stavio baš chinook. 😀 Vjerojatno jer sam ga imao, a ima visoki postotak alfa kiselina.
Za mash me nemojte ni pitati, imao probleme sa ukomljavanjem, štopanjem, itd… Uglavnom, sigurno je ukomljeno prenisko, jer bi pasalo imati više nefermentabilnih šećera u finalnom proizvodu.
Kvasac: Beeryeast WYEAST XL 1728 Scottish Ale
O.G. = 1.068
Fermentirano u frižideru, nemam točno zapisano, ali koliko se sjećam negdje oko 16 stupnjeva. Ovaj kvasac navodno podnosi čak do 13.
Nakon dva tjedna, F.G. = 1.014 što daje oko 7,1% alkohola. Pola batcha (15-16L) prebačeno u sekundar i dodani wood chips (30g) od sherry bačve za odležavanje na mjesec dana. Vrlo dobra pretpostavka je da bi bilo bolje staviti manje chipsa na dulje vrijeme. Lako je pretjerati sa tim chipsima, pa da izraz pijenje “daskovače” dobije sasvim novu dimenziju. 😀
Komentiram samo chips-aged varijantu za ovaj put…
Izgled: tamno i prilično neprozirno, na svjetlu se ipak pokazuje bistro i ima crveno-smeđe rubove na čaši. Pjena je suluda. Svijetlo smeđe boje, postojana, grudasta, ostavlja lacing.
Miris: dosta se osjeti bačva, drvo, sherry. Osim toga, čokolada, slad, karamela. Nešto malo tamnog suhog voća. Vrlo gusto i opojno.
Okus: Srednje tijelo, srednje gazirano. Malo čak i previše gazirano, osjeća se ugriz CO2 na jeziku, što u ovom pivu malo smeta. Prevladavaju sladne note, tost i malo karamele. Blagi roast pri kraju sa dosta dojma bačve. Srednja gorčina, malo pojačana u izražaju zbog gaziranosti. Tamna čokolada, malo kave. Hmelj naravno ni u tragovima.
Mišljenje: Pivo je fora, prvi pokušaj korištenja wood chipsa za odležavanje. Najviše mu zamjeram manjak tijela i previše gaziranosti. Možda se moglo i staviti manje drva, malo smanjiti utjecaj. Polovica batcha koju nisam “chipsao” ima puno kompleksniji sladni dojam, dok je ova dosta izraženija u tom barrel-aged dojmu.
Živjeli!
[Brewday] Farmhouse IPA
A sada još jedan homebrew uradak sa natjecanja, Farmhouse IPA. Već su neki pitali za recept, pa eto recepta da ljudi isprobaju.
Radi se o Specialty IPA. Ovo pivo je osvojilo broncu u IPA kategoriji na V. Hrvatskom homebrew prvenstvu. Ocijenjeno je sa 42,5 bodova. Ja zadovoljan. 🙂 Ukratko, nešto jača IPA, u kojoj je korišten saison kvasac umjesto uobičajenih kvasaca koji daju čisti profil.
Recept je zapravo jednostavan, natrpan hmeljom i sa izražajnim saison doprinosom. Meni se čini kao zbilja solidno pivo, a vi probajte skuhati, pa recite. 🙂
Za 10ak litara…
Zrnje:
3,5 Kg NG
0,3 CaraRed (50 EBC)
0,2 Kg Biscuit
Hmelj:
15min – 30g Mosaic
5min – 30g Mosaic + 30g Chinook
Sekundar, dryhop: 40g mosaic, 30g chinook
Kvasac:
French Saison WYeast
Ukomljavano oko 67 stupnjeva, ali nije previše ni bitno, jer ovaj kvasac poždere sve.
Voda prilagođena u hmeljnu stranu.
O.G. = 1.060
F.G. = 1.002 što bi reklo oko 7,6% alkohola.
Fermentirano na sobnoj temperaturi, bez kontrole. Kao što rekoh, nikakvi složeni šećeri, karamele i temperature ukomljavanja ne zanimaju ovaj kvasac. Sve pojede.
A evo i što su suci rekli o pivu (uzeti dijelovi koji su zanimljivi, ili hvale pivo 😀 )
Aroma:
“Jako fine arome hmelja, pomiješane sa esterima od kvasca”
“Ugodna i bogata hmeljna aroma, ugodno hmeljeno.”
Izgled:
…a vidite sliku, dosta neloše izgleda. U stilu.
Okus:
“Voćni esteri dominiraju u okusu. Pivo je lijepo suho na kraju, a balans gorčine i tijela je ok. Na kraju jako malo visokih alkohola.”
“Ugodna sladna aoma, završava suho, odlična gorčina.” Ovo dešifriram rukopis: “Poželjna jača aroma hmelja u okusu.”
Mouthfeel:
“Karbonizacija visoka, no i dalje svilenkasto.”
“Tijelo slabo, dobra karbonizacija, kremasto!!!”
Overall impression:
“Dobro pivo bez grešaka. U stilu i jako dobro izvedeno.”
“Odlično pivo!!!”
I, tko će prvi probati ovako nešto? 🙂
Ja sam već skuhao nešto slično, malo lakše i sa drugim hmeljevima. Napišem kako će ispasti.
Živjeli!
[Brewday] Belgian blond ale
Vrijeme je za napisati još jedan recept. I to, čini se, dosta uspješan. Belgian blond ale pod nazivom Simply Blond (trebalo je smisliti naziv za natjecanje, a nisam bio posebno inspiriran 🙂 ) je dobio srebro u Belgian Ales kategoriju na V. Hrvatskom homebrew prvenstvu. Ocijenjen je sa prosječno 36,66 bodova. Nije izvanredna ocjena, ali sasvim dobra.
Dakle, evo kako je to nekako išlo:
Recept je za dobivenih 12 litara gotovog piva.
Zrnje:
3,5 Kg Nova Gradiška Pilsner
0,2 Munich
0,1 CaraHell (20-30 EBC)
Hmelj:
30g Hallertau Blanc 15 min
Kvasac: Beeryeast WYEAST XL 1388 Belgian Strong Ale. Kvasac je pakiran u “smack pack” i baš se jako napuhao kada sam ga aktivirao, očito je bio u dobrom stanju.
Voda je korištena miješano iz pipe i reverzne osmoze, teško je reći točne podatke, ali okvirno je omjer klorida i sulfata bio 0.66. Znači blago u hmeljnu stranu.
Ukomljavano je nešto niže, na 65 stupnjeva. Svejedno, tijelo je ispalo sasvim puno, IMHO nema potrebe za mijenjanjem.
Fermentirano bez kontrole na sobnoj temperaturi (oko 22).
Početna gustoća O.G. = 1.058
Završna gustoća F.G. = 1.010
To bi dalo oko 6,3% ABV.
Umjesto da si sam pišem recenziju, prepisati (ili prevesti) ću dijelove iz scoresheetova. One koje mogu pročitati i koje mislim da su zanimljivi. 😀
Miris: “Nešto arome banana sa nešto slada u pozadini.”
“Vrlo pikantni kvasni miris… pikantne note kakvog tradicionalnog njemačkog hmelja.” (dosta točno, ako sam dobro pročitao).
“Lagana potpora slada, ali malo dominira kvasac.”
Izgled: “Vrlo bogata, bijela, dugotrajna pjena, mutnjikavo, tamno žute boje”
Okus: “Blago parfemasto naprijed, alkoholno kasnije, sa kremastom sredinom. Dobro balansirano. Malo pregorko u finishu. Dobar suhi finish, fali slatkoće slada.”
“Vrlo pikantni hmeljni profil od početka do kraja. VIše podsjeća na slabiji tripel u profilu. Slad se osjeti u pozadini, trebao bi biti izraženiji.”
Mouthfeel: “Lagano do srednje tijelo, kremasto, srednja do jaka karbonizacija.”
Overall Impression: “Vrlo pitko pivo, blizu ciljanom stilu, malo presuho.”
“Solidno izvedeno pivo koje više vuče na tripel nego na blond ale… Nedostaje medne – žitne slatkoće slada.”
“Vrlo dobro pivo. Malo pregorko u finishu, ali suhoća malo to izravna. Možda fali slatkoće slada u okusu i tijelu.”
To su bila mišljenja naših uvaženih sudaca. Moj generalni dojam: glavnina arome i okusa daje slad, baš svijetli slad (Nova Gradiška) koje je pomoću kvasca fino zaokružen voćnim notama. Ovo pivo mi je bilo jedno od najdražih koje sam slao na natjecanje, pa mi je drago da je dobro prošlo.
Dakle, kruhasto, voćno, pitko i osvježavajuće.
To je to. Vidite kakvi su bili rezultati i koje su mi potencijalno bile greške. Have fun!
Živjeli!
[Brewday] Dark Saison
Random slika slada, jer je to prikladno!
Ne treba se uvijek baš držati pivskih stilova. Bar belgijanci znaju da je to istina. Smislite koncept, vlastiti stil, i ako dobro protpostavite što bi na kraju od tog piva trebalo ispasti, ponekad ćete biti vrlo sretni rezultatom.
A kojiput ćete dobiti drek. 😀
S obzirom da sam podosta fasciniran saison kvascima i pivima, sasvim je očekivano da ću se poigrati u tom smjeru. 🙂
Dakle, saison je (kao što već i ptice na grani znaju) originalno bio pivo za sezonske radnike na farmama u Belgiji. Dakle, bio je lagano pivo, koje možeš piti na suncu, na polju, bez da se srušiš nakon 3 dcl. Današnji klasični saisoni (tipa Dupont) su dobrom većinom ipak jača piva, sa više okusa i aroma. Najčešće svijetle boje.
Super. Imamo bazni stil.
Sad da to pokvarimo…
Prvo, ajmo ga potamniti. Ako je BLACK india PALE ale već sasvim poznat i prihvaćen stil piva, zašto ne bi bio i “dark saison”. Nije to sasvim i nemoguće za kupiti komercijalno, evo jednog primjera OVDJE. Dodati ćemo sasvim malo prženog ječma i tamnog karamelnog slada. Toliko da potamni, ali opet da ne dobijemo neki jaki roast. Možda ne bi bilo ni loše sa roastom, ali tu varijantu ću idući put. 🙂
Nešto pšenice da dobije malo grublji kruhasti okus i eventualno popuni tijelo.
Munich za dodatne sladne arome.
Saison kvasac daje vrlo prepoznatljive arome sam po sebi. Kako koji, naravno. Tu bude voćnih aroma, i tih nekih čudnih, gljivastih, pomalo fenoličnih mirisa. Dodajem i malo korijandera koji će pridonjeti svojim limunasto-parfemastim štihom. What could go wrong? 🙂
Ok, i začini su tu.
A što je još “moderno” staviti u svako pivo. Pa američki hmelj, naravno. Ubacujem i solidnu količinu Citre pred kraj kuhanja, nek fino doda svoj cat-piss i citruse.
Pretty much totalni ćušpajz. 😀
Konkretno, recept za 10ak litara izleda ovako:
Slad:
2 Kg – Nova Gradiška Pilsner slad
1 Kg – Pšenični slad
0,5 Kg – Munich
0,3 – Kg Crystal 120
0,1 – Kg Roasted Barley
5g Coriander 15 min
40g Citra 5 min (da, to je sav hmelj, samo 5 minuta prije kraja)
French Saison WYeast
Ukomljavanje oko 67 stupnjeva, mash-out i ispiranje oko 70 stupnjeva.
Početna gustoća je ispala 1.051. Završilo je fermentaciju na 1.005.
Flaširano sa 85 grama šećera da se dobije jača gaziranost.
Početna gustoća baš i nije ispala prevelika, dosta loša učinkovitost. Ali ovaj French Saison kvasac je zbilja nemilosrdan. Sa solidnom količinom karamelnog slada, Municha i pšeničnog slada, sve je pojeo. Ne zanima njega je li šećer kompleksan ili ne. Sve jede. Već kroz nekoliko tura dokazana teorija. Ako hoćete suho pivo, French Saison rastura. A ima i arome koje mi se sviđaju. Malo manje voćno i “gusto” od Belgian Saisona (Dupont kvasac), ali sa dosta oštrim i britkim štihom.
U trenu dok pišem recenziju već ima ponešto starosti, pa su arome Citre već pomalo izblijedile.
Izgled: Sasvim se izbistrilo, tamno krvavo crvene boje. Svijetlo smeđa grudasta pjena koja se dugo zadržava i ostavlja lacing.
Miris: Hrpa crnog ribizla i višnje. Kiselkasti voćni mirisi. Nešto slada i mrvica drvenastog mirisa. Nešto malo alkohola. Mrvica vanilije. Može se prepoznati saisonasta čudnovatost, ali je drugačiji dojam nego svijetle varijante. Podsjeća me miris na neke od turskih slatkiša koje sam probao u Istanbulu. Sirupasto i spicy.
Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Kreće blagim sladom i karamelom naprijed. Malo drvenastog štiha. Prelazi u kiselkastu višnju i tamno bobičasto voće pri kraju. Finish je zbilja suh i pomalo trpak (astringent). Malo više od srednje gorčine u aftertasteu, sa malo drvenastog štiha i kiselkastog voća. Podsjeća na crno vino.
Definitivno uspješan eksperiment. Promijenio bih mu eventualno gorčinu, odnosno balansiranost, sa slađim i punijim tijelom. Što nisam sasvim siguran kako izvesti, jer mi se čini da ovaj kvasac zbilja nije previše briga za temperature ukomljavanja i karamelne sladove. Inače, ovo je vrlo zanimljivo pivo. Moglo bi se povlačiti neke paralele sa crnim vinom i sasvim sigurno je kandidat za kombiniranje sa nekakvom dobrom hranom.
Moguće je da bi bilo bolje zamijeniti pšenični slad sa ječmenim, i malo pojačati karamelu i Munich. Citra je dobro odigrala igru, prije je bila izraženija, ali ne nametljiva. Korijander ne bi prepoznao sam po sebi, dobro je uklopljen, a nije ga puno ni stavljeno.
Ja zadovoljan.
A vi?
Jesam li vas malo zaintrigirao za čudne stilove?
Živjeli!
[Brewday] Coconut Pale Ale
Ovaj put jedan malo specijalniji recept. Zao Gnom vam predstavlja Coconut Pale Ale!
Tko je bio na homebrewerskom druženju u Magic Beer Roomu pred kraj prošle godine je mogao probati ovo pivo. Komentari su bili uglavnom pozitivni, pa eto vam cijela tajna uspjeha. 🙂
Opet, količina gotovog piva je 10L
Zrnje:
2,5 Kg Nova Gradiška Pilsner
0,5 Kg Biscuit Malt
0,3 Kg zobene pahuljice
0,3 Kg Crystal malt (120 EBC)
Ukomljavanje na oko 67,5 stupnjeva 60 minuta. Korištena voda 50% reverzna osmoza, 50% iz pipe, uz dodatak MgSO4 za pomicanje profila vode u hmeljnu stranu.
Hmelj:
40g Citra na 10 min. To je sve. 😀
Dodaci:
100g tostiranih listića kokosa ubačeno u kuhanje zadnjih 15 minuta. Kokos je tostiran raširen na papiru za pečenje u pećnici sasvim kratko, treba biti pažljiv jer jako lako se pre-tostira i postane smeđe boje. Čim se počnu nazirati smeđi rubovi na nekim listićima, vadi van! Miris toga je zakon. Moj savjet: kupite si dodatno kokosa jer će te odmah istostirati još jednu turu i pojesti ju. 😀
Još 100g kokosa korišteno kasnije (čitaj dalje…).
Početna gustoća (O.G.) = 1.053
Kvasac: Safale S-05
Fermentirano na sobnoj temperaturi, bez neke posebne pažnje.
Prebačeno u sekundar i dodano još 100g tostiranog kokosa. Drycoconutting! 🙂
Ostavljeno tako još tjedan dana u sekundaru.
Završna gustoća (F.G) = 1.010, što daje oko 5,2% ABV.
Flaširano sa 60g šećera na tih 10L.
Coconut Pale Ale
Izgled: Duboko bakrene boje, hazy. Vidi se dosta mjehurića CO2 u čaši. Pjene bež boje ima puno, ali relativno brzo se gubi. Ostavlja nešto lacinga. Možda je boja pretamna za Pale Ale, al iskreno… zbilja nije bitno za ovu priču. 🙂
Miris: Slad, keksi i kokos su u prvom planu. Iza toga ima nešto citrusnog hmelja. Kada se čaša malo provrti, izađe malo borastog i travnatog hmelja kojeg onda brzo opet preuzme kokos. Napomena, ovo je boca piva koje je kuhano prije dva i pol mjeseca, tako da nije sasvim u cvijetu mladosti, ali arome su još uvijek super.
Okus: Lagano do srednje tijelo, odmah na početku ima dosta ugriza CO2 na jeziku. Svijetli slad na početku. Nakon toga odmah dolazi kokos u igru. Uz njega nešto karamele i tosta. Slijede ga voćne hmeljaste note prema završetku srednje gorčine. U aftertasteu ostaje ugodno ta gorčina i okus kokosa.
Mišljenje: Vrlo sam zadovoljan kako je ispao ovaj specijal. Baza mu je sasvim razumni pale ale, a kokos nije nasilan i ne daje “umjetni” štih koji bi se mogao zamisliti. Kokos se zapravo sasvim uklapa u sladni profil, a sa citrusnim hmeljem zaokružuje neku tropsku priču koja bi se sigurno dala još eksploatirati. Naravno, treba paziti da hmelj ne pokrije tu aromu kokosa (što se ne bi bilo teško zeznuti), ali IPA sa nekakvim mango aromama hmelja i dodatkom kokosa bi mogla biti prava tropska bomba.
Živjeli!
[Brewday] Belgian Golden Strong Ale
Da malo napišem i nešto o receptima. Ovaj put se kuhao Belgian Golden Strong Ale. Recept je relativno jednostavan. Konačni rezultat je 10L gotovog piva.
Zrnje i dodaci:
3,5 Kg Nova Gradiška Pilsner
0,1 Kg Cara (Crystal) 35 EBC
0,3 Kg Vienna
0,25 Kg šećer (dodano za vrijeme kuhanja)
Korištena voda je okvirno bila 50% iz reverzne osmoze i 50% iz pipe, uz korištenje malo CaSO4 da profil pretegne u hmeljnu stranu.
Ukomljavano je 60 minuta na 65-66 stupnjeva, nakon čega je temperatura dignuta na 70 za mashout i ispirano sa vodom na 70 stupnjeva.
Hmelj:
15g Celeia – 60 min
30g Celeia – 15 min
30g Celeia – 0 min
Btw, Celeia je neki rođak od Styrian Goldinga, ako niste znali.
Zadnjih 15 minuta ubačeno 250g bijelog šećera da istanji tijelo i pojača alkohol.
Nakon kuhanja napravljen vrlog kuhačom (whirlpool) da se hmelj nakupi u sredini lonca i ostavljeno da se zadnji hmelj još natapa 15 minuta.
Početna gustoća (O.G.) = 1.070
Ubačen WYEAST XL 3787 Trappist High Gravity (smack pack dobro nabubrio, 3 sata ranije smackan da nabubri).
Fermentacija na sobnoj temperaturi (bez frižidera), oko 22 stupnja, pušteno nek divlja kako god mu se sviđa. U pravom belgijskom stilu. 😀
Završna gustoća (F.G.) = 1.010 što mu daje 7.9% ABV.
Gazirano sa 60g šećera na tih 10L. (moglo je definitivno više)
A evo i recenzija što sam dobio…
Pivo: Belgian Golden Strong Ale (7,9% ABV)
Izgled: duboko zlatne boje, začudo sasvim bistro. Vidi se nešto mjehurića CO2 kako se dižu. Solidan sloj bijele pjene koja ostavlja dosta lacinga.
Miris: kruhasto sa dojmom belgijskog kvasca. Malo kruške i zrele dinje. Osjeti se malo fenola i alkohola. Nije lako biti objektivan prema svom pivu, ali mislim da nema previše tih mirisa. Ima i nekog veselijeg voćnog mirisa hmelja u pozadini, možda malo mandarina ili naranča. Malo mirisa drva. Hmelj zapravo dolazi do izražaja u praznoj čaši nakon svega, uz zanimljiv papreni miris. Fora.
Okus: Srednje tijelo, lagano do srednje gazirano. Moglo bi biti više gazirano. Sladni okusi su dominantni u prednjem planu. Dosta čisti svijetli slad. Kroz gutljaj prelazi u više voćne okuse i neke spicy, pomalo paprene note. Gorčina u finishu je srednja, i ostaje je ponešto u aftertasteu. Nakon gutljaja osjeti se utjecaj alkohola. Relativno suh završetak.
Mišljenje: Dosta pitko i ugodno pivo. Gorčina na kraju i osjetna jačina ga ipak odvajaju daleko od session piva. Hmeljni miris bi mogao i trebao biti izraženiji. Gorčina je po meni ok. Finish bi mogao biti više suh, i definitivno mu fali gaziranosti, što bi pojačalo i formiranje pjene. Generalno mi se čini da se uklapa u stil prema BJCP(2008). Sve u svemu gušt za popiti, daje neki “profinjeni” štih. 🙂
Za iduću varijaciju na temu planiram napraviti isti recept, ali umjesto blage Celeie koristiti Cascade i napraviti nešto u smjeru Belgian IPA. Mislim da bi to moglo biti dosta zanimljivo. Koristiti ću ovaj isti kvasac, kojeg sam isprao. Za ovako malu turu zapravo je kvasac bio najveći izdatak koji košta preko 10 eura za jedan paket dovoljan za ovakvu turu (možda i malo veću). Zrnje i hmelj su dosta povoljni.
Verzija sa Cascadeom će naravno biti malo skuplja. Drž’te fige da ispadne dobro. 😀
Živjeli!
Usputno pivo
Kroz ove protekle tjedne mučile su nas vrlo visoke temperature i pretoplo vrijeme. U to čovjek poželi popiti pivo koje nije baš Imperial IPA ili jaki belgijaner. Za to su najbolja “session” piva, sa manjim postotkom alkohola. Session znači da se u jednom “sjedenju” može popiti više komada, bez da jače utječe na ravnotežu, motoričke sposobnosti i verbalne vještine. 🙂
Evo kako je nastalo jedno session pivo, u kućnoj pivovari Zao Gnom…
Dakle, kako to uvijek krene, kuhao sam barleywine. 😀 Točnije, engleski barleywine.
Recept nije bio previše složen:
7Kg Pale Ale
0,1 Kg Crystal 50EBC
0,3 Kg Crystal 150 EBC
0,5 Kg Aroma
1 Kg Munich
Različiti kristalni sladovi su korišteni jer sam samo to imao tog trena. 🙂
Voda je bila pola demineralizirana, a pola iz pipe, sa dodatkom CaCl i MgSO4 tako da omjer klorida i sulfata bude otprilike 1. To bi značilo da pivo ne preteže ni u sladnu ni u hmeljnu stranu, nego da bude otprilike balansirano.
Ukomljavano je na 68 stupnjeva da ostane dovoljno tijela, nakon sat vremena je podignuto na 70 i isprano. Ispiranje za barleywine sam prekinuo u jednom trenutku, da bi se dobila dovoljno velika početna gustoća sladovine.
Za gorčinu je korišten Polaris hmelj, a za okus i aromu East Kent Goldings. Kvasac je Safale 04. Fermentiralo je u frižideru (oko 20 stupnjeva) jer su vanjske temperature bile daleko previsoke. Trenutno se gazira u bocama, pa ćemo kroz koji mjesec vidjeti jel valja. Moglo bi ga mučiti da ima previše alkoholne topline, jer je vjerojatno fermentacija počela na previsokoj temperaturi. Nema veze, popit će se. 🙂
Bilo mi je šteta ostaviti polu-isprani slad, pa sam ga isprao sa dodatnom vodom i tu sladovinu zakuhao odvojeno. U nju sam samo bacio nešto Citre na kraju. Dovoljno i za gorčinu i za okus. Imao sam kvasac T-58, koji inače daje koristim za belgijska piva. Zašto ne.
Početna gustoća je bila 1,028 a završilo je na 1,009, što bi reklo da pivo ima oko 2,5% alkohola. Laganica. 🙂
Pa hajde da probam recenzirati vlastiti uradak:
Izgled: Narančasto – jantarno, dosta mutno. Vjerojatno je mutno radi kombinacije toga što nije baš jako kuhalo (rolling boil), a i s obzirom da je vodovodna voda bila relativno topla, nije se brzo ohladilo nakon kuhanja (ostali su proteini koji uzrokuju tzv. “chill haze”). Bijela pjena velikih mjehurića koja brzo nestaje u prsten na rubu čaše. Kasnije nestaje potpuno i nema lacing.
Miris: Citra hmelj dominira mirisom. Citrusni (tko bi rekao) mirisi su u prvom planu. Iza toga ima čak nešto sladnog mirisa. Kvasac koji inače daje vrlo specifičan doprinos aromi se sakrio iza Citre, ali osjeti se njegova prisutnost. Dosta svjež miris.
Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Zbilja dosta lagano, čak i vodenasto. Kroz cijeli gutljaj se osjeti okus hmelja, citrusni okusi. Malo voćnih okusa koji su vjerojatno produkt kvasca. Srednja gorčina u finishu, koja ostaje neko kratko vrijeme u aftertasteu.
Mišljenje: Za toliko lagano pivo koje je zapravo napravljeno od ostataka, ja sam dosta zadovoljan kako je ispalo. Definitivno to nije blizu sladno bogatijih Pale Alea, a kamoli IPA, ali hmelj ga čini dovoljno zanimljivim. A kao session pivo je prava divota. Pitko je, reklo bi se “ko voda”. 😀 Osvježavajuće, ali dovoljno zahmeljeno da ga baš ne ideš eksati.
Sve u svemu zanimljiv eksperiment.
Živjeli!
Teaser: Slon Saison
Mali teaser… ovo je Slon Saison, u čaši od Butchers Tearsa. 🙂
20L ovog piva ćete moći probati (ako sve bude kako treba) 6.6.2015 na Hrvatskom Homebrew Prvenstvu u Rementincu.
Dvije litre sam flaširao za probati prije natjecanja, ostatak je u kegu. Radi se o malo jačoj verziji Saisona, od čak 7,5% alkohola. Slad je većinom Pilsner iz Nove Gradiške, sa dodatkom pšeničnih pahuljica, i Vienna i Munich sladova.
Gorčina je dobivena od Chinook hmelja, a za okus/aromu je korišten Hallertau Mittelfrüh.
Dodani su kora naranče i limuna, i drobljeni korijander.
Mislim da je dosta dobro ispalo. 🙂
Sva piva koja će se točiti na eventu imati će i QR kod, koji možete poskenirati mobitelom i koji će vas odvesti na Untappd stranice svakog piva. Tamo ih možete komentirati, ocjenjivati i slično. Pa nabacite i koji komentar za Slon Saison, kada dođe vrijeme. 🙂
https://untappd.com/b/zao-gnom-slon-saison/1101065
Slika ili kakti “logo” za pivo je u nastajanju. 🙂
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 