saison
[Brewday] Dark Saison
Random slika slada, jer je to prikladno!
Ne treba se uvijek baš držati pivskih stilova. Bar belgijanci znaju da je to istina. Smislite koncept, vlastiti stil, i ako dobro protpostavite što bi na kraju od tog piva trebalo ispasti, ponekad ćete biti vrlo sretni rezultatom.
A kojiput ćete dobiti drek. 😀
S obzirom da sam podosta fasciniran saison kvascima i pivima, sasvim je očekivano da ću se poigrati u tom smjeru. 🙂
Dakle, saison je (kao što već i ptice na grani znaju) originalno bio pivo za sezonske radnike na farmama u Belgiji. Dakle, bio je lagano pivo, koje možeš piti na suncu, na polju, bez da se srušiš nakon 3 dcl. Današnji klasični saisoni (tipa Dupont) su dobrom većinom ipak jača piva, sa više okusa i aroma. Najčešće svijetle boje.
Super. Imamo bazni stil.
Sad da to pokvarimo…
Prvo, ajmo ga potamniti. Ako je BLACK india PALE ale već sasvim poznat i prihvaćen stil piva, zašto ne bi bio i “dark saison”. Nije to sasvim i nemoguće za kupiti komercijalno, evo jednog primjera OVDJE. Dodati ćemo sasvim malo prženog ječma i tamnog karamelnog slada. Toliko da potamni, ali opet da ne dobijemo neki jaki roast. Možda ne bi bilo ni loše sa roastom, ali tu varijantu ću idući put. 🙂
Nešto pšenice da dobije malo grublji kruhasti okus i eventualno popuni tijelo.
Munich za dodatne sladne arome.
Saison kvasac daje vrlo prepoznatljive arome sam po sebi. Kako koji, naravno. Tu bude voćnih aroma, i tih nekih čudnih, gljivastih, pomalo fenoličnih mirisa. Dodajem i malo korijandera koji će pridonjeti svojim limunasto-parfemastim štihom. What could go wrong? 🙂
Ok, i začini su tu.
A što je još “moderno” staviti u svako pivo. Pa američki hmelj, naravno. Ubacujem i solidnu količinu Citre pred kraj kuhanja, nek fino doda svoj cat-piss i citruse.
Pretty much totalni ćušpajz. 😀
Konkretno, recept za 10ak litara izleda ovako:
Slad:
2 Kg – Nova Gradiška Pilsner slad
1 Kg – Pšenični slad
0,5 Kg – Munich
0,3 – Kg Crystal 120
0,1 – Kg Roasted Barley
5g Coriander 15 min
40g Citra 5 min (da, to je sav hmelj, samo 5 minuta prije kraja)
French Saison WYeast
Ukomljavanje oko 67 stupnjeva, mash-out i ispiranje oko 70 stupnjeva.
Početna gustoća je ispala 1.051. Završilo je fermentaciju na 1.005.
Flaširano sa 85 grama šećera da se dobije jača gaziranost.
Početna gustoća baš i nije ispala prevelika, dosta loša učinkovitost. Ali ovaj French Saison kvasac je zbilja nemilosrdan. Sa solidnom količinom karamelnog slada, Municha i pšeničnog slada, sve je pojeo. Ne zanima njega je li šećer kompleksan ili ne. Sve jede. Već kroz nekoliko tura dokazana teorija. Ako hoćete suho pivo, French Saison rastura. A ima i arome koje mi se sviđaju. Malo manje voćno i “gusto” od Belgian Saisona (Dupont kvasac), ali sa dosta oštrim i britkim štihom.
U trenu dok pišem recenziju već ima ponešto starosti, pa su arome Citre već pomalo izblijedile.
Izgled: Sasvim se izbistrilo, tamno krvavo crvene boje. Svijetlo smeđa grudasta pjena koja se dugo zadržava i ostavlja lacing.
Miris: Hrpa crnog ribizla i višnje. Kiselkasti voćni mirisi. Nešto slada i mrvica drvenastog mirisa. Nešto malo alkohola. Mrvica vanilije. Može se prepoznati saisonasta čudnovatost, ali je drugačiji dojam nego svijetle varijante. Podsjeća me miris na neke od turskih slatkiša koje sam probao u Istanbulu. Sirupasto i spicy.
Okus: Lagano tijelo, srednje gazirano. Kreće blagim sladom i karamelom naprijed. Malo drvenastog štiha. Prelazi u kiselkastu višnju i tamno bobičasto voće pri kraju. Finish je zbilja suh i pomalo trpak (astringent). Malo više od srednje gorčine u aftertasteu, sa malo drvenastog štiha i kiselkastog voća. Podsjeća na crno vino.
Definitivno uspješan eksperiment. Promijenio bih mu eventualno gorčinu, odnosno balansiranost, sa slađim i punijim tijelom. Što nisam sasvim siguran kako izvesti, jer mi se čini da ovaj kvasac zbilja nije previše briga za temperature ukomljavanja i karamelne sladove. Inače, ovo je vrlo zanimljivo pivo. Moglo bi se povlačiti neke paralele sa crnim vinom i sasvim sigurno je kandidat za kombiniranje sa nekakvom dobrom hranom.
Moguće je da bi bilo bolje zamijeniti pšenični slad sa ječmenim, i malo pojačati karamelu i Munich. Citra je dobro odigrala igru, prije je bila izraženija, ali ne nametljiva. Korijander ne bi prepoznao sam po sebi, dobro je uklopljen, a nije ga puno ni stavljeno.
Ja zadovoljan.
A vi?
Jesam li vas malo zaintrigirao za čudne stilove?
Živjeli!
[Recenzija] De Eem – Dark Saison
Pivovara: De Eem
Pivo: Dark Saison
Izgled: Crvene boje, sasvim bistro. Bež pjena koja brzo nestaje i ostavlja nešto lacinga.
Miris: Ponešto karamelno i vrlo voćno. Crveno voće: maline, jagode, ribizl, višnja. Dosta pekmezasto. Štih saison kvasca se osjeti dosta prikriveno, ako ga se ne traži možda ne bi prepoznao.
Okus: Srednje tijelo, lagano karbonizirano. Dosta je slatko i karamelno. Uz to ima malo kiselkastog saison štiha, ali opet ga ne bi prepoznao da ne znam što je. Nešto višnje i suhog voća. Prema kraju i dalje ide slatkasto, ali after se vraća sa laganom-srednjom gorčinom za balanas. Finish nije baš pretjerano suh što bi bilo standardno za saison.
Mišljenje: Vrlo pitko i dosta kompleksno tamno belgijsko pivo. Bogata karamela i voćne note bez da postane preslatko i teško za piti. Ne bi mogao prepoznati da je to saison kvasac. Svejedno, probajte ako naletite jer je zanimljivo i fino.
Živjeli!
[Recenzija] De Vriendschap – Tripel Saison
Uskoro slijedi par postova o pivskim novostima iz Nizozemske. Dok to ne posložim, evo jedna recenzija piva kojeg sam ponio sa sobom nazad. Na slici sa sirom kojeg sam isto ponio doma. 🙂
Koji je sir, nisam siguran, ali dobar je. 😀
Pivovara: De Vriendschap
Pivo: Tripel Saison
Izgled: Jantarno bakrene boje, sasvim bistro. Pjena je jako kratkotrajna i uskoro potpuno nestaje. Lijepa narančasta boja.
Miris: Dosta karamele i voćnih okusa. Osjeti se jabuka. Baš mi i ne miriši kao belgijanac-saison. Malo mesnog mirisa.
Okus: srednje tijelo, lagano do srednje gazirano. Kreće slatkasto sa okusima suhog voća i karamele. Od početka je prisutan okus alkohola koji nije previše napadan na kraju. Blaga gorčina koja se malo i zadržava u aftertasteu balansira slad.
Mišljenje: okej pivo, ništa specijalno, a sigurno ne bih to nazvao “tripel saison”. Karamela u količini koja ne spada nit u tripele ni u saisone. Što li je pjesnik htio reći… 🙂
Živjeli!
Jedna šarža, dva Saisona.
Jedna šarža, dva Saisona.
Ovo je priča o isprobavanju dva Saison kvasca, koji su ubačeni u dva fermentora sa istom sladovinom. Recept je bio dosta jednostavan, pa čak i jeftin.
Za nekih 35 litara gotovog piva koristio sam:
Zrnje:
6,5Kg Nova Gradiška Pilsner
2 Kg Vienna slad
0,5 Kg Cara 35 (karamelni slad 34 EBC)
Voda je balansirana tako da ne preteže ni u sladnu ni hmeljnu stranu, ništa posebno. Ukomljavano na 66 stupnjeva.
Hmeljevi:
15g Polaris 60min
50g Celeia 15 min
70g Celeia 0 min
Celeia je slovenski hmelj, koji daje nešto više citrusnih nota, relativno je jeftin za razliku od raznih amera. Ako ne možete naći taj, ima dovoljno prikladnih zamjena.
Početna gustoća je bila 1.048, što na prvu zvuči malo.
Najskuplji dio je bio kvasac, koji je koštao oko 80 kuna komad. Jedna vrećica kvasca (smack-pack) je išla na demižon piva (17ak litara gotovog piva). Ali s obzirom da sam već iskoristio taj isti kvasac (nakon ispiranja) za još jednu takvu šaržu i još jednu malu šaržu TAMNOG Saisona (muahaha, o tom kasnije), ni to zbilja nije strašno.
Kvasci:
WYEAST XL 3711 French Saison
WYEAST XL 3724 Belgian Saison (to bi trebao biti kvasac kojeg koristi pivovara Dupont za svoj Saison).
Smack-pack vrećice se udare tako da se potrga mala vrećica nutrijenata iznutra. Tada vrećica nabubri(kroz par sati) i spremna je za ubacivanje u sladovinu. French Saison vrećica se napuhala kao da će eksplodirati, dok je Belgian bio malo sramežljiviji.
Fermentirali su na sobnoj temperaturi, oko 20 stupnjeva ili sitno iznad. Zanimljivo je da je Belgian Saison odlučio odustati u jednom trenutku, dok je French pojeo sve šećere bez milosti. Očekivao sam da ni Belgian neće raditi probleme pa sam tek pred flaširanje shvatio da je zapeo na oko 1.025 gustoće. Nakon toga sam ga vratio u demižon na kvasac, malo uzburkao kvasac i stavio demižon pored radijatora.
Srećom, pivo se pri tim svim pretakanjma nije inficiralo i Belgian je završio na gustoći 1.010 pred flaširanje. To bi značilo da pivo ima urednih 5% alkohola.
French Saison je bez milosti požderao baš sve i završio na 1.004, što mu daje oko 5,8% alkohola.
Oba piva su prepoznatljivo Saisoni, to je miris kojeg je vrlo lako prepoznati kada skužiš o čemu se radi. Svaki ima svoj osobni stav i pitanje je ukusa, što je zapravo bolje.
Evo i auto-recenzija:
French Saison (lijevo na slici)
Izgled: Zlatne boje, debela bijela pjena koja ostavlja lacing. Vidi se puno mjehurića CO2. Poprilično bistar, samo mrvicu hazy. U užoj čaši izgleda sasvim bistro.
Miris: prvi dojam citrusa i neki šećerni vau-vau bombon štih (guglajte što je to 🙂 ). Iza toga miris svijetlog slada. Malo papra, malo nečega u smjeru vanilije čak. Voćni mirisi, dinja, marelica. Dosta prevladava taj reski štih naranče i citrusa. Blago kiselkasti dojam. Kada malo odstoji u čaši, postane malo više grainy i osjeti se biljni miris hmelja. Malo alkohola.
Okus: Tijelo je dosta lagano i jače gazirano. Svijetli slad u prednjem planu. Kroz gutljaj se razvija gorčina koja je dosta jaka u finishu i ostaje izražena u aftertasteu. Na kraju gutljaja se oslobađaju prepoznatljivi saison okusi: kompot od breskvi, citrusi, začini. Vrlo suho pivo.
Belgian Saison (desno na slici)
Izgled: Isto kao i French, samo malo više hazy. U širokoj čaši poprima dublje žute, gotovo narančaste tonove.
Miris: Isto prepoznatljivi fenolični štih saisona, ali drugačiji dojam nego French. Zaokruženiji sladni miris, uz blaži dojam citrusa, limete. Bruschetta sa češnjakom i ružmarinom. Ozbiljno, to sam uspio iskopati iz mirisa. 😀 Više slatki miris sa voćnim notama. U ovom su prisutni miris kože (leather) i malo drva. Kompot od breskve i malo banane.
Okus: punije sladno tijelo, solidno gazirano sa suhim finishom. Bogatiji voćni okusi, kompot, marelica, breskva možda i kruška. Isto ima dosta gorčine na kraju i u aftertasteu. Ide u smjeru bijelog vina, ali bez kiselosti. Umjesto toga ima sladni karakter.
Mišljenje za oba:
French saison ima dosta reskiji miris sa par izraženih komponenti, poput citrusa, slada i kvasca koji daje blago spicy dojam. Belgian saison ima kompleksniju kombinaciju voćnih mirisa sa dodacima kože i začina. Pojedinačni mirisi manje iskaču iz cjeline. Francuz daje, zbog tih citrusa, dojam kiselosti i zove na lučenje sline u ustima, što ne zvuči nimalo sexy, pa ćemo reći “mouth watering”. 😀
U okusu je French nešto laganijeg tijela i slabijeg sladnog okusa. Belgian je malo bogatijeg tijela i nudi više voćnih okusa.
Teško bi bilo odlučiti koji je od ova dva saisona bolji. Francuz me osvaja tim reskim mirisom koji me jednostavno zove na gutljaj. Belgijanac pak ima kompleksniji voćni okus sa dosta više segmenata i “čudnih” nota.
Teške odluke, teško je. 😀
No, da malo i analiziramo postupak, s obzirom da je Belgian zapeo u fermentaciji, preselio sam ga uz radijator. Taj Belgian Dupont kvasac je poznat po tome da je malo ćudljiv. Viša temperatura bi trebala značiti i da kvasac producira više spojeva koji utječu na okus. Kod mnogih piva je to problematično, ali Saison kvasci očito baš vole toplinu. Moguće da je zbog malo drugačijih uvjeta Belgian producirao više voćnih okusa.
U idućoj šarži (koja ću uskoro flaširati) sam dodao malo više karamelnog slada, da se popuni tijelo. Iako to teoretski ne odgovara pravilima, mislim da bi mu moglo dobro doći. I oba demižona fermentiraju na istom mjestu uz radijator. Ako sve odradi kako treba, takva usporedba bi bila još malo preciznija.
I još jedan zaključak: iako pivo ima samo nekih 23 IBU (jedinica gorčine), dosta je gorko zato jer nema puno neprevrelih šećera koji bi to balansirali. Ako ga kuhate, nemojte misliti o rangovima Pale Alea ili IPA što se tiče gorčine.
Uglavnom, porazmislite opet o Saisonima, meni je to osobno jedan od zanimljivijih stilova. Ma, to je iduća IPA, samo ljudi još ne kuže. 😀
Ima ih kod nas nekoliko za kupiti i probati, pogotovo preporučam pivovaru De Blaugies. A onda ga probajte i skuhati, neće vam biti žao. Kada ne znam što bih popio, ova dva piva su mi uvijek go-to izbor.
Živjeli!
[Recenzija] Reservoir Dogs – Incubo
Pivovara: Reservoir Dogs
Pivo: Incubo Saison
Izgled: Zlatno prema jantarnom, mutnjikavo. Gusta bijela pjena sitnih mjehurića koja se zadržava do kraja i ostavlja blagi lacing. Vidljivo jako puno mjehurića CO2.
Miris: Oh, saison. Slatkasti miris, voće i kompot. Dunja. Keksi s grožđicama i mrvica vanilije. Blaga kiselkasta nota podiže živahnost.
Okus: Srednje tijelo, solidno karbonizirano, blagi osjet CO2 na jeziku. Prevladavaju kruhasti okusi i svijetli slad. Početak gutljaja je blago slatkast, ali ide prema sasvim suhom završetku sa srednjom gorčinom koja sasvim blago ostaje u aftertasteu.
Mišljenje: Vrlo pitko pivo, sa solidno okusa za razmišljanje. Ima prostora za poboljšanja, moglo bi biti malo bogatije i kompleksnije.
Ovo bi ljeti bio pun pogodak.
Živjeli!
[Recenzija] De Molen – Hexen & Trollen
Pivovara: De Molen
Pivo: Heksen & Trollen (saison-ish) (da, vidim da imam tipfeler u naslovu, ne mogu sad više mijenjati jer linkovi neće raditi 🙂 )
Izgled: Blago hazy, prema bistrom. Žuto zlatne boje. Ogromna bijela pjena koja se dobro drži.
Miris: Mmmm, saison. Kompot kruške, jabuke. Nešto limuna. Voćni mirisi. Krušni mirisi. Pomalo spicy i papreno. Kako ja volim takva piva… ❤
Okus: Srednje tijelo, ne pretjerano karbonizirano. Sladni i krušni prvi plan, ide prema dosta suhom završetku sa srednjom gorčinom. Voćni okusi na početku i u sredini. Ima i nešto dojma od hmelja. U aftertasteu ima ponešto gorčine i spicy okusa.
Mišljenje: Dosta ok saison. Čini mi se i zanimljiviji u mirisu nego u okusu. Vrlo pitko i suho, a dobro popunjeno okusom. Nom!
Živjeli!
[Recenzija] Brasserie de Blaugies – Biere Darbyste
Pivovara: De Blaugies
Pivo: Biere Darbyste (Saison)
Izgled: mutno odnosno hazy, duboke jantarne boje. Prljavo bijela pjena koja je debela na početku, ali nestaje u tanki sloj dosta brzo.
Miris: prepoznatljivi saison miris. Kruhasto i voćno. Kompot od krušaka. Blago kiselkasti miris. Spicy miris, miris “štale”. Ali to nije loš miris. 😀 Miris dječjih Vau-Vau bombona. 🙂
Okus: Lagano tijelo, solidno karbonizirano. Kiselo. Kruhasti okusi na početku, kako ide gutljaj tako se osjete voćni okusi i kiselost. Finish je blag, nema gorčine, kiselost ima glavnu riječ. Okusi svježeg voća, na tragu višnje i trešnje. Kisela jabuka.
Mišljenje: Dosta funky pivo. Kiselina nije previše napadna i pivu uz voćne arome i okuse daje jaki dojam svježine. Zbilja je pitko, lagano i osvježavajuće. Navodno je brewano sa sokom od smokve.
Učim se kiselim pivima. 🙂
Probajte ako vas zanima nešto malo drugačije.
[Recenzija] Cazeau – Saison
Pivovara: Cazeau
Pivo: Saison
Izgled: Zlatne boje, blago hazy. Ima bijelu pjenu koja se spušta u tanki sloj, ali ostaje prisutna i ostavlja lacing.
Miris: Osjeti se slad, dosta je grainy. Blago je cvjetni miris. Nema jako izražen prepoznatljivi miris saisona, ali je tu. Suho voće, kruška. Svijetli slad prevladava u mirisu. Kasnije se osjeti malo biljnog mirisa hmelja, ništa izraženo.
Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Prednjači opet slad, sa nešto voćnih okusa. Malo suhog voća, možda grožđica. Gorčina je srednja u finishu, blago ostaje u aftertasteu. Sredina je malo praznjikava i vodena. Hmelj ne ostavlja preveliki dojam.
Mišljenje: Ok saison, nije mi baš totalni vrhunac. Malo mu fali karaktera, i vodenast je oko sredine. To bi generalno trebalo biti pitko i osvježavajuće pivo, ali nijedan segment od slada, kvasca i hmelja mu ne daje neku notu koja bi ga izdvojila između ostalih piva.
Nije loše, nije genijalno.
Živjeli!
[Putopis] Hvar – Vunetovo
A sada slijedi jedan kraći pivopis-putopis, ovaj put na domaćem teritoriju. Grad Hvar, na otoku Hvaru. Ljetna destinacija za partijanere, jahtaše i slično. Da budemo iskreni, nije baš destinacija gdje ćete ići radi široke ponude craft piva. Dapače, na većini mjesta ćete naći debelo preskupe industrijske lagere, po cijenama koje vam neće biti previše simpatične.
Baš zato je ova oaza craft piva posebno vrijedna pažnje. Vunetovo, prva i jedina hvarska craft pivovara smjestila se malo izvan centra Hvara. Ali, čak i da ste smješteni na sasvim drugom kraju, neće vam biti daleko prošetati do tamo.
Tamo je kušaonica pivovare Vunetovo. I kada kažem kušaonica, mislim šarena mala terasa pored kuće/pivovare, gdje ispod drveća masline, šipka i gorke naranče možete degustirati Vunetovo. Odmah pored je i sama pivovara, gdje sam mogao malo razgledati kako izgleda njihov sustav za kuhanje. Radi se o nečemu na granici homebrewinga i crafta, te tim više daje dojam entuzijazma i domaće atmosfere.
Btw, koliko mi je poznato, ovog piva nema za kupiti po drugim lokalima na Hvaru. Odite do njih.
Vunetovo ima nekoliko piva u ponudi, ali ovaj put ću komentirati njihov novi Saison Dekot, koji čak mislim da se još ne nalazi u stalnoj ponudi. Po meni, trebao bi. 🙂
Iako sam ga već probao na homebrewerskom druženju, dobio sam priliku probati i flaširanu varijantu. I btw, popiti ga u zalasku sunca, uz dramatične valove, na kamenoj hvarskoj obali. IMHO, to je jedan od boljih načina da se degustira pivo, ali čovjek rijetko dođe u priliku. 😀
Vunetovo – Saison Dekot
Izgled: Jantarno-narančaste boje, hazy kad je ohlađeno, ali da budem iskren, malo se vjerojatno i uzburkao kvasac pri nošenju. Bijela gusta velika pjena, postojana dosta dugo. Lacing u čaši je bogat. Kod toplijeg piva vidljiva hrpa karbonizacije, prava oluja. Ohlađeno malo manje karbonizacije vidljivo.
Miris: Kruhasti i sladni mirisi, suho voće, naranče i mandarine. Blago kompot kruške, malo se osjeti dinja. Reski miris hmelja. Pikantni saison miris. Voćno, ugodno zaokruženo.
Okus: Srednje tijelo, dosta gazirano. Miris preslikan u okus. Kruhasto i voćno. Mandarine mi prve padaju na pamet. Srednja gorčina, ostaje blago u aftertasteu. U nekom trenu ima malo kiselkasti, opet voćni dojam, fino uparen sa sladnom pozadinom.
Mišljelje: Poželjno piti na Hvaru, krajem 9 mjeseca. 🙂 Odlično predstavlja svu kompleksnost saisona koja mi se osobno jako sviđa. Iako pivo nije ni u kojem segmentu napadno, na svim poljima ima nešto za ponuditi. Od sladnog dijela, do utjecaja kvasca koji je dosta prepoznatljiv. A posebno mi se svidila voćna i reska svježina hmelja, za kojeg nisam mogao vjerovati da je Saaz (kojeg sam u nekom trenu radi loše ispale ture mojeg piva otpisao kao bezveznog).
Toliko o tome, ako dođete na Hvar, znate kamo jednostavno morate otići.
Živjeli!
[Recenzija] Sly Fox Brewing Company – Saison VOS
Pivovara: Sly Fox Brewing
Pivo: Saison VOS
Izgled: Zlatno žute boje, mutnjikavo. Hrpa karbonizacije se diže u stupovima. Gusta bijela pjena kao šlag, održava se apsolutno postojano u čaši skroz tokom pijenja, ostavlja bogati lacing.
Miris: Malo fenolično na prvi snif, ali kasnije to nestaje, po meni se uklapa u stil. Voćno, kompot od kruške, marelica, nešto jabuke. Bogat miris. Kasnije mu se potkrade malo sumporastog mirisa, ali moraš ga tražiti. Daje blagi dojam bijelog vina.
Okus: Srednje gusto tijelo, čak i prema dosta gustom. Osjeti se karbonizacija, grize za jezik. Svejedno, sladna pozadina je dosta smooth. Hrpa kruhastih okusa i okusa žitarica. Oko sredine gutljaja, osjete se ti voćni okusi kompota, sa mrvicom kiselkastog štiha. Nije previše gorko pivo, malo gorčine ima u finishu, ali ne ostaje u aftertasteu, čisto da balansira slad. Malo paprenog okusa se osjeti oko sredine. I taj vinski štih je prisutan, ali u vrlo smooth obliku, bez neke kiselosti ili reskih okusa.
Mišljenje: Fini saison iz SAD-a. Rađen od njemačkog Pils slada, hmeljen East Kent Goldingom. Hvale se da koriste vlastiti kvasac koji daje suhi karakter, s čim se ne bi baš složio. Ovo je puno sladno tijelo, ali baš to bogatstvo ga čini dobrim. Prepun je tih voćnih i spicy okusa specifičnih za saison, i sasvim ugodno balansiran hmeljem. Košta fine novce, ali ja bi vam preporučio da ga probate.
Dodatna napomena: napunite si poštenu čašu, ovo nije za razdijeliti na puno ljudi. 😀
Živjeli!
Zao Gnom Homebrewing 