Recenzije
[Recenzija] Black Diamond Brewing Co – Burbon Barrel Aged Grand Cru
Pivovara: Black Diamond Brewing Co
Pivo: Burbon Barrel Aged Grand Cru
Izgled: tamno smeđe-crvenkasto. Gotovo neprozirno, na svjetlu se probija crvena boja. Bež pjena koja nestane ubrzo.
Miris: osjeti se bačva, drvenasti miris. Voćni miris, meni višnjevac. Malo orašasto. Osjeti se i vanilija. Malo vinski štih. Kasnije više dolaze orašasti mirisi do izražaja, kad se malo zagrije.
Okus: Srednje tijelo, dosta gazirano sa blagim ugrizom CO2 na jeziku. Kiselo i voćno. Kao nekakav lambic. Dosta suhi finish, bez ikakvih hmeljeva i ostalih tričarija. 🙂 Dosta tih višnjastih okusa. Ima nešto sladnog okusa i karamele, ali do toga se mora probiti iza kiseline.
Mišljenje: zbog imena Grand Cru sam očekivao nešto izrazito sladno i gusto. (radi jednog prijašnjeg Grand Cru-a) Ovo je dosta pitko i suho. Zanimljivi okusi. Opis na boci je malo drugačiji i ne spominje kiselost, čudno. Kompleksno, ali ne naporno. Malo je ekstremno, ali ja bih vam preporučio da probate.
Živjeli!
[Recenzija] 21st Amendment Brewery – Back In Black
Pivovara: 21st Amendment Brewery
Pivo: Back In Black
Direktno iz Amerike stigla mi je limenka Black IPAe, Back In Black (fala kolega! 🙂 ). Iako se većina craft pivovara koristi smeđim bocama, sve više se počinju koristiti i limenke. U njima najmanje dolazi do propadanja piva zbog svjetlosti. Nemojte misliti da je to nužno jeftina izvedba masovno proizvođenih svijetlih lagera. 🙂
Izgled: Smeđe-crvene boje, tamno ali bistro. Vidi se dosta karbonizacije u čaši. Ogromna grudasta bež pjena koja ostavlja hrpe lacinga na čaši.
Miris: Hrpa hmeljeva odmah u prvom planu. Vrlo slatkasti i voćni miris: citrusi, naranča, tropsko voće. Ima i nešto borovine u mirisu. Miris tamne čokolade i kave, toasty miris. Nema skurenosti u mirisu, ili je sakriveno iza hmelja. Vrlo zavodljiva aroma, sve u svemu.
Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Okusi hmelja se osjete i u prvom planu, uz kavaste okuse. Ugodan sladni i toasty okus kroz gutljaj, praćen okusom hmelja koji daje voćno kiselkasto-slatkasti dojam. Solidna gorčina i grejpasti okus u finishu, uz nešto gorčine koja je moguće došla i od tamnog slada. Ta ukupna gorčina ostaje i u aftertasteu. Malo alkohola u finishu.
Mišljenje: Jako fina i balansirana Black IPA. Vrlo svježe i privlačne arome hmelja. Dopunjeno okusima tamnih sladova, bez pretjeranog roasty utjecaja ili skurenih okusa. Jednostavno, nemam baš nekih zamjerki. Ako naletite na nju, ili se nađete “preko bare”, probajte. 🙂
[Recenzija] Kaapse Brouwers – Carrie
Pivovara: Kaapse Brouwers
Pivo: Carrie Strong IPA
Izgled:
Duboka tamno bakrena boja. Gusta gusta bež pjena koja se odlično održava u čaši. Sasvim bistro. Karbonizacija je vidljiva u čaši
Miris:
Odlični mirisi hmelja po borovini, nešto citrusa. Tu je i slad, karamela, suho voće. Reski
i čisti miris, zove da ga se popije.
Okus: Lagano tijelo, nešto karbonizacije se osjeti na kraju. Vrlo pitko i čisto. Okusi
karamele i suhog voća. Ugodna i ne pretjerana gorčina na kraju koja ostaje u aftertasteu.
Suh završetak. Vrlo balansirano. Blaga toplina alkohola ostaje nakon gutljaja.
Mišljenje: Odlična IPA, sa borastim mirisima i tonovima tamnog suhog voća. Iznimno čisto i pitko. Definitivna preporuka za probati ako naletite.
Živjeli!
[Recenzija] De Molen – Veer & Wind
Pivovara: De Molen
Pivo: Veer & Wind (Burbon barrel aged barleywine)
Izgled: Tamno smeđe, prilično neprozirno. Pjene gotovo i da nema.
Miris: Hrpa slada i karamele. Osjeti se utjecaj bačve… miris kao whiskey, vanilija, drvo. Zbilja hrpetina slada i karamele. Nešto suhog voća i orašastog mirisa. Slatkasti kolačasti miris. Zbilja brutalano dobro.
Okus: Dosta gusto tijelo, gotovo ništa karbonizacije. Vrlo smooth i svilenkasto na jeziku, gotovo uljasto. Hrpa hrpa slada i karamele. Nešto toasty i orašastih okusa. Ugodna alkoholna toplina na kraju, za pivo od 16,2% alkohola, nešto predivno. Zbilja dosta slatko i sirupasto, gorčina na kraju tek jedva balansira okus. Taj slad vam preuzme sve okusne stanice i ne pušta.
Mišljenje: Odlično pivo. Zbilja odlično. Nešto što probaš i kasnije spominješ ljudima koji te nisu pitali. 😀
Pije se polako, i za bocu od 0,33 ćete se potruditi da ga popijete. Nešto što se otvara kad se zbilja želite počastiti.
Preporuka sve u 16!
Živjeli!
[Recenzija] Jopen – Cortom Dark TIPA
Pivovara: Jopen
Pivo: Dark TIPA (triple IPA)
Izgled: Tamno smeđe, prozirno i bistro. Nešto karbonizacije. Gusta divna bež pjena koja ne ide nikamo.
Miris: Kava, kakao, gorka čokolada, balansirana britkim hmeljem arome borovine. Čisto, sadržajno, odlično. Ima tu i mirisa slada.
Okus: Srednje tijelo, dosta gazirano. Prvo dolazi slad sa nešto tamnog suhog voća. Toasty okusi. Borasti hmelj putuje cijelim putem. Kod prvog gutljaja, tek na kraju dolazi izdvojen okus kakaa i kave. Nakon toga dolazi i pošteni udarac gorčine hmelja koji ostaje u aftertasteu. Malo topline alkohola u finishu.
Mišljenje: Roasty i hoppy odjednom. Čista poezija. Znao sam čuti da ljudi kažu da u Black IPAma nema mjesta jakim roasty okusima, nego da samo boja treba biti prilagođena. Srećom, ovo pivo se samo deklarira kao Dark TIPA, i ta kombinacija prženog slada (ili ječma) i brutalnog hmelja je genijalna. Ovo nisu lake note, i nemojte ih olako shvatiti. Ako imate priliku ovo probati, ja preporučam da ju ne propustite. 🙂
Živjeli!
[Recenzija] De Molen – Vuur & Vlam
Pivovara: De Molen (Nizozemska)
Pivo: Vuur & Vlam (Fire & Flame)
Izgled: Duboka jantarna boja, malo mutnjikavo. Lijepa gusta bijela pjena, koja se drži u čaši do kraja pijenja. Par mjehurića karbonizacije.
Miris: Super miris američkih hmeljeva, osjeti se tropsko voće… mango, ananas, nešto citrusa i mandarine. Potporu drži i karamela i med. Čovjek krene slinit od ovog mirisa.
Okus: Dosta lagano tijelo. Na početku aroma i okus tog tropskog voća u kombinaciji sa sladom i karamelom. Zatim nastupa više medni okus, ali bez pretjerane slatkoće. Na kraju dominira hmelj, aromom i gorčinom. Gorčina fino lupa u aftertaste, definitivno ima prevagu nad sladom i slatkoćom. Suh završetak. Možda maaalo alkohola u afteru.
Mišljenje: Meni je to – to. Kao ljubitelju nabrijanih američkih IPA, ovo je jedan od jako dobrih primjeraka. Moguće da bi mu neki zamjerili manjak tijela, ali to je sad već pitanje ukusa, ne moraju sve IPAe biti iste.
Preporučam, nom nom.
Živjeli!
[Recenzija] Emelisse – Earl Grey IPA
Pivovara: Emelisse
Pivo: Earl Grey IPA
Izgled:
Zlatna do jantarna boja, poprilično bistro. Ima postojanu bijelu pjenu. Ne vidi se gaziranost.
Miris:
Prevladava slad i med. Nešto biljnog hmelja, ali dosta slabašno.
Okus: Srednje tijelo, jako lagano karbonizirano. Prevladava okus slada i medni okusi. Prema kraju dolazi gorčina i malo trpkosti. Zbilja okus i arome čaja. Zanimljiva ideja, ali osobno nisam neki ljubitelj.
Mišljenje: Pomalo jednostavna IPA, specifična jedino što ima okus čaja. Gorko na pomalo loš način, trpko, astringent. Iskreno, ne bih kupio ovo ponovo.
Živjeli!
[Recenzija] Jopen – Koyt
Malo za subotu jedan gruit. Dakle, pivo kuhano bez hmelja. Umjesto toga, korištena je mješavina bilja, zvana “gruit”. Takvo pivo je bilo popularno, prije nego se na sceni pojavio hmelj kao glavni “začin” u pivu.
Izgled: gusto smeđe mutno pivo. Bež pjena koja se smanjuje u prsten na čaši. Blaga karbonizacija se vidi. Lacing ostaje na čaši.
Miris: Lješnjaci i banana. Marcipan. Fini kolačasti miris. Suho voće, sa mrvicom alkohola. (ne previše) Malo se i kakao probija. Malo maslaca, nema veze. Dosta dobro.
Okus: Srednje do gusto tijelo, slabo gazirano. Svilenkasto na jeziku. Kruhasti i sladni okus. Lješnjaci i suho voće, odgovara mirisu. Dosta niska gorčina, dosta balansirano, ali preteže ipak u sladnu stranu. Ugodno za piti.
Mišljenje: kul pivo. Je da se malo “isfuravaju” sa pričom o starom receptu, ali pivo je zbilja dobro. Nema uopće hmelja u njemu, nego kombinacija drugog bilja. Probajte.
Živjeli!
Saison – malo teorije, brewday i recenzija
Neki dan je konačno došlo vrijeme da se skuha jedan saison. Stil je ime dobio od francuske riječi za sezonu. Originalno je nastao kao pivo koje se kuhalo u hladnijim zimskim mjesecima, i onda dozrijevalo do ljeta. Tada su ga pili radnici na Belgijskim farmama (Wallonia). U povijesnom smislu, saisone je bilo teško svrstati unutar jednog stila, jer su se uvelike razlikovali po karakteristikama. Grupirali su se po generalnoj svrsi da budu osvježavajuće ljetno piće za farmere. Logično, tada su saisoni imali i manje alkohola nego današnji, moderni saisoni: oko 3 – 3,5%.
Danas, saison je i kao stil definiran od strane BJCP. Općenito, to je pale ale, sa postotkom alkohola 5-7%, dosta gaziran, sa voćnim i spicy aromama. Te voćne arome često podsjećaju na citruse, ali ovdje nemojte očekivati sličnost sa američkim IPAma. Spicy arome i okus dolaze uglavnom kao produkt kvasca, iako se mogu koristiti i stvarni začini, koji ne bi trebali jako preuzimati dojam cijelog piva. Kvasac koji se koristi ima visoku atenuaciju (pojede veliki postotak šećera iz sladovine) pa je ovo pivo ima relativno suhi finish. Saison je ujedno i dosta zahmeljen (čak ponekad i dryhoppan), a koriste se uglavnom plemeniti hmeljevi, Styrian ili East Kent Golding. Iako, vidio sam da ljudi eksperimentiraju i sa drugim hmeljevima (američkim i svašta). Koristi se većinom Pilsner slad, uz dodatak Vienna ili Munich sladova za dodavanje sladnog okusa. Mogu se dodavati i druge žitarice.
Evo kako se u Zlom Gnomu kuhao saison protekli vikend:
Jednostavan grain bill:
75% baznog slada iz Nove Gradiške (Pilsner)
10% Munich slada
15% Pšeničnih pahuljica
Za gorčinu Magnum hmelj, za aromu Hallertau Mittelfrüh. Trebalo bi ispasti oko 27 IBU jedinica gorčine.
Voda je prilagođena tako da naglašeniji bude hmelj (nego slad).
Kvasac: White Labs WLP565 – Belgian Saison Yeast I (namnožen u starteru)
Da stvari ne bi bile dosadne, zadnjih 15 minuta kuhanja ubačeno je malo drobljenog korijandera i naribana kora (nešpricanih) naranči. Mirisalo je fino. 🙂
Početna gustoća je ispala oko 1.054. Koliko će to alkohola biti, vidit ćemo, vjerojatno malo iznad 5%.
Dojmove o gotovom pivu napišem… kad bude gotovo. Kroz koji tjedan. 🙂
A sad i jedna recenzija saisona.
Pivovara: Rooie Dop (Nizozemska)
Pivo: Final Countdown Winter Saison
Izgled: Žuto-zlatne boje, dosta svijetlo, mutno sa komadićima kvasca koji lebde u čaši. Gusta bijela pjena koja radi lacing. Karbonizacija se ne vidi.
Miris: Vrlo saison-asto. 🙂 Sladno, kruhasto, osjeti se možda i pšenica. Sijeno i malo zemljasto. Voćni esteri, kompot od kruške. Osjetim blagi miris vanilije. Slatkasti miris. Jako fino.
Okus: Srednje tijelo, dosta gazirano. CO2 se osjeti na jeziku. Puno slada, krušnih okusa, opet taj kompot od kruške. Suho voće. Nešto gorčine na kraju, ostaje blago u aftertasteu. Nakon nekoliko gutljaja, osjeti se malo topline alkohola. Svijetli integralni keksi sa dodirom vanilije.
Mišljenje: Ma zakon su mi ovakvi saisoni. Nekako nisu komplicirani i napadni, a puni su okusa. Vrlo osvježavajuće pivo. Ovo je malo jača varijanta od 6,5% alkohola, ali moglo bi ga se popiti podosta negdje u hladu na vruć ljetni dan.
Super, ako volite saison, ili ga želite upoznati, po meni je ovo dobar primjerak.
Živjeli!
[Recenzija] Brunehaut – Amber, gluten free
Brunehaut Ambrée
Izgled: jantarno, prema bakrenom. Mutno. Bijela pjena, al spušta se uskoro u tanki sloj.
Miris: Malty miris, nešto meda. Miris kruške i dinje. Malo kiselkastog mirisa. Krušni mirisi, malo toasty. U nekom belgijskom spicy smjeru. Malo karamele.
Okus: Srednje tijelo, srednje karbonizirano. Osjeti se malo ugriz CO2, al ne previše. Slatkasto. Dosta krušno. Malo vuče na pšenicu. Pri kraju te arome dinje i kruške. Mala gorčina, slad dominira, nema neki dojam hmelja. Malo kiselkasto. U afteru kratko ostaju ti krušni okusi.
Mišljenje: Ok pivo, ne iznimno uzbudljivo. Malo vodeno. Bez glutena, ako vam to igra igru.
- ← Prethodno
- 1
- …
- 6
- 7
- 8
- 9
- Sljedeće →
Zao Gnom Homebrewing 